Rodila me Hrvatica majka na voljenom kamenu i kršu

Rodila me Hrvatica majka
Na voljenom kamenu i kršu
Mjesto svile i suhoga zlata
Darova mi plemenitu dušu

Djetinjstvo sam tu proveo svoje
To bi isto opet ponovio
I sad često to mi na um dođe
Svakog dana tu sam sretan bio

Otiš’o sam iz svog rodnog kraja
Ali mi je stalno na pameti
Nikad dan mi još prošao nije
Moja duša da ga se ne sjeti

U tuđini sad provodim dane
I besane teške duge noći
U mislima jedna želja samo
Kad ću svome zavičaju poći

Nekima je teško objasniti
Rodna gruda da se tako voli
Oni nikad od nje nisu išli
Pa ne znaju kako duša boli

Nigdje duša ispunjena nije
Kao kad je u rodnome kraju
Čak i ptiće koje nebom lete
Vraćaju se svome zavičaju

Stihovi: Ivan Čuljak

Što vi mislite o ovoj temi?