Pratite nas

Kultura

Rodila me Hrvatica majka na voljenom kamenu i kršu

Objavljeno

na

Rodila me Hrvatica majka
Na voljenom kamenu i kršu
Mjesto svile i suhoga zlata
Darova mi plemenitu dušu

Djetinjstvo sam tu proveo svoje
To bi isto opet ponovio
I sad često to mi na um dođe
Svakog dana tu sam sretan bio

Otiš’o sam iz svog rodnog kraja
Ali mi je stalno na pameti
Nikad dan mi još prošao nije
Moja duša da ga se ne sjeti

U tuđini sad provodim dane
I besane teške duge noći
U mislima jedna želja samo
Kad ću svome zavičaju poći

Nekima je teško objasniti
Rodna gruda da se tako voli
Oni nikad od nje nisu išli
Pa ne znaju kako duša boli

Nigdje duša ispunjena nije
Kao kad je u rodnome kraju
Čak i ptiće koje nebom lete
Vraćaju se svome zavičaju

Stihovi: Ivan Čuljak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PLAČ DOMOVINE

Objavljeno

na

Objavio

Zaplakale tamburice,
zacvilile mandoline,
isplakale zlatne žice
plač naše Domovine!

Sklopio je otac ruke,
suzu pusti stara mati,
na spomen teške muke
koju prođoše Hrvati!

Padali su vitezovi
kao pokošeno cvijeće,
ugasiše im se snovi,
odsanjat se nikad neće.

Branili su nas životom,
odajmo im vječnu slavu,
ogrnut ćemo se sramotom
ako predamo ih zaboravu!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ANDRIJA MATIJAŠ PAUK – Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KAMO IDEŠ DOMOVINO MOJA?

Objavljeno

na

Objavio

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari