Pratite nas

BiH

Rodu o jeziku :Čudo u Trnovoj rupi

Objavljeno

na

– Godine su brzo protjecale. Perzefona se naizgled naviknula na mrak Podzemlja, na ritam godišnjih doba koja su za nju stvorena. Palača joj se nalazila u Erebu kojim je protjecala Leta, rijeka zaborava. Koliko se li se puta samo pokušala u njoj okupati ne bi li sebi olakšala? Had je postavio stražare kako joj se ne bi ni približila. Ne iz straha, jer znao je da rijeka zaborava briše sjećanja samo običnim smrtnicima, a njima Perzefona nikako ne pripada, nego da svojoj supruzi ipak ne oduzme posljednju nadu u odlazak ili zaborav. Ono što Had nije znao jest da se Perzefona često uspinjala na stube koje su vodile iz Podzemlja, da je čeznutljivo gledala u obrise svjetla koji su je povezivale sa zavičajem. Katkad bi i sam Haron zažmirio i dopustio joj da barem otpliva Stiksom, rijekom koja je dijelila Kraljevstvo Ljudi od Kraljevstva Sjena. Vidiš, Tješidruže, kad se zimi na nekoliko dana ukaže Sunce, to znači da Perzefona sjedi na stubama jer je Had sa sudcima koji raspoređuju smrtnike u Asfodel, Tartar i Elizejske poljane, a kad se na rijeci pojave kovitlaci, Perzefona žuri s kupanja jer joj se valja vratiti u Podzemlje, jer se Had vraća kući, a dozna li da je na stubama ili u Stiksu, više nikad ne će ugledati svjetlo. Tko zna, dragi moj mladi prijatelju, budući da Stiks na više mjesta ponire, možda se Perzefona kupa nedaleko odavde, na Crnoj rijeci. – zapriča se ponovno Kalojanis. Vidjevši kako se Tješidrugove zjenice šire Svebor dreknu: – Ponovno mi zabavljaš sina umjesto da ga naučiš nečemu korisnom! Od priča se ne živi, a priče su ti pomutile razum pa mi nisi donio vino od Ivana i Pupnajke s Crnoga otoka. A slušao je Svebor pomno Kalojanisovu priču i dirala ga je. Stoga mu je i trebalo crnoga vina. A sad biste vi da vam rečem zašto, zar ne? Svemu ima vrijeme.

 

I dok sam ja polako brački ciklus zamijenio mitomanijom, u regionu se događaju čuda. Uime bratstva i jedinstva te želje da se ponovno nađemo u zajedničkoj naddržavi naš je predsjednik posjetio svojega kolegu iz susjedne države. Srpski predsjednici vlade i države danas nose hrvatska imena (Ivica i Tomislav), ali da se dokažu, moraju pokazati mišice. Tako je imenjak prvoga hrvatskog kralja upozorio na problem dvojezičnih natpisa i etiketa koje se lijepe pripadnicima srpske manjine. Posljednjih se mjeseci u sklopu jednoga od institutskih projekata bavim ojkonimima Vukovarsko-srijemske županije. Nemalo sam se iznenadio kad sam spoznao da ondje postoji naselje Karadžićevo. Ne budi mi lijeno, malo istražih pozadinu te doznah da su u negdašnje mjesto Križevci 1920-ih godina bili naseljeni srpski „solunaši“. Čak se ni Kraljevina Jugoslavija nije usudila promijeniti staro ime sela, ali komunističke su vlasti već tijekom popisa stanovništva 1948. službeno Križevce prekrstile u Karadžićevo kako bi se iskazala počast vodećemu srpskom leksikografu. Sad zamislite što bi se dogodilo da su vojvođanski Hrvati ime Bački Monoštor pokušali promijeniti u Tavelićevo ili Donji Tavankut u, ne daj Bože, Starčevićevo. Ni to nije dovoljno da jedna naša spisateljica iz Vukovara shvati kako nije normalno da je ćirilica pismo na kojemu je pisala svoje prve uratke iako je Hrvatica rođena u Hrvatskoj. Možda je i to posljedica štokholmskoga sindroma. Ima li toga igdje drugdje po svijetu? Postoji li Talijan u Milanu koji se opismenio na glagoljici? Kad su već pomno pratili što piše u hrvatskoj inačici Wikipedije, pitam se kako su naši vodeći mediji previdjeli da su po srpskoj inačici Wikipedije Karaševski Hrvati i Šokci „južnoslovenski narodi“, a Bunjevci „etnička skupina“. Nisu nama toliko problem drugi (iako srpska država potiče uvelike bunjevaštvo i šokaštvo), problem smo si najčešće mi sami, a pljuvanje po svojemu da bi se uzdignulo sebe stara je hrvatska navada.

 

Sad su na redu dugovi od prošli put, tj. nastavak priče o pokrivenome r. U Hrvata, čak kad su i dijalektolozi u pitanje, postoje uvriježena mnijenja. Tako stalno slušam da je aorist u izumiranju, a po terenima koje obilazim perfekta gotovo da i nema, te nema Hrvata ijekavaca, a moj rođeni otac jat izgovara dvosložno (bi-jel). Neki su naši stavotvoritelji (kako Slaven Letica naziva kolumniste) nedavno tvrdili kako su dubrovački pisci iza pokrivenoga r uvijek pisali je. Otvorite djelo bilo kojega dubrovačkog pisca i jamačno ćete naletjeti na srjeću ili brjeme, ali i na riječi brig, grišiti ili strila (posljednje tri riječi s ikavskim izgovorom bilježi i leksikograf Jakov Mikalja). Ako ikad uzmete u ruke Suze Marunkove, pisane mljetskim govorom, primjera će s je iza pokrivenoga r biti znatno više. Na tome su otoku zabilježeni primjeri brjemena, mrježa, srjeća, srjednji, trjeba, vrjeća, vrjemena itd. Nešto je manje sličnih primjera zabilježeno i u Dubrovniku s okolicom, a u obližnjim hrvatskim (i)jekavskim govorima stolačkoga kraja, Zažablja i Popova primjera poput srjeće i vrjeće nema. U kratkome slogu iza pokrivenoga r imamo isključivo ekavske odraze jata, čak i u toponimiji (npr. Bregovi, Brestica, Brežuljak, Dreva < drijevo ‘drvo’, prevorski < Prijevor) u kojoj bi se, da su primjeri poput brjegova nekoć postojali, jamačno okamenili. Da su navedeni krajevi iskonski hrvatski, svjedoče šćakavski toponimi Bobovišća, Gradovišća ili Sačivišća. Naime, čak i ako dopustimo neznatnu mogućnost da ikavci (a ikavicom se negda govorilo u Nevesinju, Ljubinju i Trebinju) u iznimnim slučajevima mogu biti Srbi, o Srbima šćakavcima nisu pisali ni srpski dijalektolozi koji su čak i u pojedinim kajkavskim govorima nalazili srpske značajke. Zašto u Popovu nema srjeće (katkad i doslovno), a na Mljetu ima te ima li brjegova po Slavoniji, doznajte u idućemu broju.

 

Za kraj opet malo o ćirilici. U Hutovu, ubavome mjestašcu u istočnoj Hercegovini u kojemu žive isključivo Hrvati, ispred kuće jednoga kulturnog trudbenika postavljen je natpis na latinici i ćirilici. Zli jezici to smatraju provokacijom separatista iz Trnove rupe koji se žele izdvojiti od ostatka Hutova. Drugi pak drže da je riječ o neviđenu znaku snošljivosti jer se u Hercegovini dvopismeni natpisi postavljaju čak i ako je jedan jedini stanovnik, poput navedenoga kulturnog trudbenika, rođen u većinski srpskome naselju poput Trebinja. Tolikim izrazima snošljivosti unatoč preporučujem uredniku Zvijezde mora, neumskoga žutoga časopisa i izvora podataka,da na neko vrijeme otplovi braći Moližanima. Na koncu, i snošljivost ima svoje granice.

 

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 25. listopada 2013.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari