Pratite nas

BiH

Rodu o jeziku : Što me hrđa svjetovaše (III. dio) – Hljeba, hljeba, gospodaru

Objavljeno

na

Da je Hrvatska siromašna država (novohrvatski zemlja bez resursa), pokazuje i podatak da u njoj više nitko ne jede i ne pije, ali zato svi štošta konzumiraju. Kako ne volim tuđe riječi, iz otpora se prema njima sve rjeđe služim ugostiteljskim kanalima za odgođenu ili neposrednu konzumaciju. Da se, dragi čitatelji, ne izgubite u prijevodu, objasnit ću vam kako nije riječ o kopanju prokopa, talijanski se reče kanal, nego o sporogrizima (ako se jede) i sporogutim (ako se guca, loče ili pije), što se na novohrvatskome reče slow food, i brzogrizima i brzogutima (sad ste već shvatili), što se na novohrvatskome reče fast food. Kako mi Šćepo mjesto honorara nudi samo brzogut i sporogut, bušta je sve tanja, a kako je i mjera pisanije dvostruka, sve se više sušim i nema mi druge nego da se prerušim u Jeđupku te mu priđem s leđa i uzviknem: „Hoćeš da ti gatam?“

Da se jezikom počesto mađija (hrvatski čarobira, a učenonovohrvatski mistificira), vrapci na grani poodavno znaju. Primjera za to ima koliko hoćete i ne samo u hrvatskome. Neki me je dan kolegica podsjetila kako vodeći jezik današnjice – engleski – za mnoge pojmove ima usporedne riječi: jedna je tuđa (romanska, tj. normanska) te time biranija i učenija, a druga domaća (anglosaska) te time manje vrijedna. Hrvatski ni po čemu ne želi zaostajati za velikim jezicima te nas se tako poučava kako su bibliotekari natknjižničari, geografi su se izborili da ne budu zemljopisci, a i jezikoslovci se, u nastojanju da se izdignu iz učmale hrvatske ili regionske sredine, radije nazivaju lingvistima. Puk pak kad želi zvučati gordo, radije pretendira nego što teži, prejudicira umjesto da predviđa, više voli stage od pozornice i slično. Jedino u čemu nadmašujemo velike jest u političkoj korektnosti. Predsjednici vlade i države uvijek se obraćaju hrvatskim građanima ili građanima Hrvatske, ali je zanimljivo da se kad odlaze, primjerice, u Njemačku, obično obraćaju njemačkomu narodu zaboravljajući pritom onih nekoličak milijuna Turaka te pripadnika drugih njemačkih naroda i narodnosti. Zašto stanovnike SAD-a uvijek zovemo Amerikancima? Nije li ih bolje nazivati građanima SAD-a jer su Amerikanci i moji rođaci na Ognjenoj zemlji koji ne žive u toj državi, a i američki su starosjedioci Indijanci, koje je bijela čeljad nagrdila skupnim imenom koje se temelji na krivoj procjeni prvih putnika u Vrli Novi Svijet iako su među mnogim indijanskim plemenima razlike veće nego između Hrvata i Šveđana. Zar se već na temelju etnonima Indijanci ne izdvajaju od, primjerice, Afroamerikanaca ili Hispanoamerikanaca? Nadalje, prvenstvo Hrvatske u futsalu i dalje se naziva Hrvatskom malonogometnom ligom (iako naziv futsal navodno nameću krovne malonogometne udruge), pa bi neupućenik mogao pomisliti da se utakmice u jednome športu boduju za prvenstvo u drugome. Naravno, navedene životne činjenice, tj. svakodnevna borba s velikim jezicima, nisu u žarištu zanimanja domaćih i inozemnih kroatista. Nije njih briga što će se, ako budemo pokorni UNGEGN-ima koliko i FIFA-i, dvojba između likova Harkiv i Harkov razriješiti pisanjem po engleskome uzoru Kharkiv. (Uzgred, Katedra za ukrajinski jezik jest sudjelovala u javnoj raspravi, ali to je, kao i mnoge činjenice koje ne idu u prilog „znanstvenomu argumentiranju“, promaklo uvaženomu inozemnom kroatistu. S druge je strane prilično dobrohotan prema onima koji pišu preci. Zanimljivo!)

Vratimo se sad uzrocima nenadane gladi. U Hrvata, naime, do Bratoljuba Klaića ne bijaše gladi nego Hrvati uvijek obilato jeđahu i pijahu. Upravo je u Klaićevu rječniku prvi put zabilježen glagol konzumirati u značenju trošiti i pojesti te imenica konzumacija u značenju potrošnja. Zabilježena je i imenica konzum sa značenjem potrošnja i potrošačka zadruga. U Hrvatskome enciklopedijskom rječniku (HER)za glagol konzumirati zabilježene su isključivo hrvatske zamjene (po)trošiti, (po)jesti i (po)piti. Za riječ konzumacija isti rječnik donosi znatno opsežniju definiciju: 1. narudžba u ugostiteljstvu i cijena te narudžbe; 2. cijena koja se plaća na ulazu u restoran, diskoteku i sl., čime se unaprijed plaća piće i hrana ili samo piće; 3. potrošnja, trošenje, konzum, a za riječ konzum Klaićevim određajima dodaje i razgovornu odrednicu: trgovina u kojoj je moguće kupovati u nekim oblicima zadrugarstva (plaćanje na kredit i sl.). U prvome bismo značenju navedenu riječ mirne duše mogli zamijeniti riječju narudžba, a u drugome ulaznica. Treće značenje (konzum) ište duže objašnjenje. Naime,kako je nomen počesto omen, možda je upravo činjenica da se u Hrvatskoj veliki trgovački lanci ponašaju poput potrošačkih zadruga iz Klaićeva vremena koje su kreditirali kupci. Danas ih pak najčešće kreditiraju proizvođači koji naplatu svojega truda čekaju od Poncija do Pilata i sretni su ako je dočekaju. Vjerojatno su strpljivi jer velike tvrtke poput kršćanskih vjerovjesnika (latinski misionara) imaju misiju (dalo bi se to prevesti na zdravorazumski hrvatski starim germanizmom cilj ili čistim hrvatskim svrha), a poput Tundala i starozavjetnih proroka i viziju (plan ili naum).Osim toga, bolje stoje s resursima (o tome što su oni uskoro). Treba spomenuti kako Klaićev rječnik donosi svezu konzumirani brak sa značenjem pravovaljanibrak, tj. onakav u kom je izvršena obljuba, a HER konzumirati brak, tj. izvršenjem obljube učiniti brak pravovaljanim (potrošiti brak). Tko onda može reći da su Hrvati zatucani tradicionalisti? Već je od komunističkoga razdoblja brak za njih potrošena kategorija. Ostali rječnici ne donose ništa novo. Podatci iz jezičnih savjetnika upućuju na to da su riječi konzumacija i konzumirati počele širiti svoja značenja tek u novoj državi. Jezični savjetnik iz 1971.donosi tek glagol konzumirati s napomenom bolje trošiti, jesti, a Hrvatski jezični savjetnik iz 1999. za glagol konzumirati nudi zamjene potrošiti, trošiti, pojesti i jesti, a za imenicu konzumacija zamjene potrošnja, potrošak, jelo. Valja napomenuti i kako se danas često govori kako treba konzumirati vlastita prava, što hoće reći da ih treba iskoristiti. Međutim, da se neke stvari odčarobiraju, postali bismo svjesni njihova istinskoga značenja s tim da bi poziv na zajedničku konzumaciju osobu svjesnu njezinih pravnih posljedica mogao nagnati na odgovor u obliku pljuske, a ona manje svjesna možda bi ipak prihvatila poziv (novohrvatski konzumirala svoje pravo) na piće ili doručak/užinu/objed/večeru. Ljudi, jedite i pijte, trošite, iskoristite što možete, samo ne konzumirajte!

Kako me je Mate Kovačević nedavno nazvao začinjavcem, začinit ćemo i kraj ovoga priloga. Dok se danas Hrvati drže Englezima i uporabu tuđih riječi drže biranijom (da ne rečem prestižnijom), u starih je Dubrovčana, koji državu imahu znatno duže od ostalih Hrvata, uporaba čistoga hrvatskog jezika (čak i među plemenitašima stranoga podrijetla) bila na višoj cijeni, a tek kad je Dubrovačka Republika počela propadati, pučki je jezik pun stranih riječi i izraza počeo ulaziti i u birani stil. Poučeni tim iskustvom ako i poželite čarobirati jezikom, činite to na hrvatskome, da ne propadnemo. Ako pak idućih dana Matu Kovačevića, Benjamina Tolića, Damira Pešordu i mene (Humanistički sindikat Hrvatskoga slova – HSHS) ugledate u dronjcima, znači da se pripremamo za napad na Šćepu Jeđupkom: „Mi smo ođe pokucali jerbo nijesmo večerali. Udijeli nami svježa jiva da dobiješ nova štiva. Dosta nam je sporoguta, trbuh boli od skorbuta. Izvadi bar galetine da trbobolja nami mine. Nije mrska nam ni patka, nek je i kitajka, nam je slatka. Lele, lele, Šćepo, gladi vele!“

P. S. Kad već dovrših i ovaj jezični savjet i kolumnu, spoznah kako je poplava na javnu dalekovidnicu izbacila staru nam znanicu Snježanu Kordić čiji nastupi obično sablazne našu javnost koja se na trenutak zgrane, kroatisti se uzbune, a onda svi utihnemo i vratimo se uobičajenim hrvatskim svađama. Nije li žalosno da se s toliko žuči svađamo oko Armenca i armenca, Kijeva i Kijiva, da ugledne znanstvenice nazivamo gospođama jer ne mislimo poput njih, donedavne prijatelje i suradnike nazivamo novosađanima i jovanovićevcima, a nikad ustrajno ne prosvjedujemo zbog toga što hrvatska država izdašno novčano podupire jezikoslovke poput Snježane Kordić dok je nekoliko tisuća kuna za istraživanje govora Hrvata u inozemstvu ministarstvima nemoguće izdvojiti? U istupima Snježane Kordić nema ničega novog, vrte se prežvakale žalopojke o „našemu“ jeziku koje nikako da usvoje zatucani kroatisti. Mene tek čudi kako takvu međunarodnu veličinu, koja je odavno nadišla majušnu regionsku žabokrečinu, novčano ne podupiru moćnije države. Spominje Snježana Kordić primjer kako Švicarci, Austrijanci i Nijemci govore zajedničkim njemačkim jezikom iako Austrijanci i Švicarci u njemačkim županijama („švicarski“ kantonima) sebe ne drže Nijemcima. Da nisu svjesni vlastita njemačkoga podrijetla bi li i dalje svoj jezik nazivali njemačkim? U to nekako sumnjam jer postoji i suprotan primjer. Nizozemci su, naime, Flamanci i sjeverni Nijemci svoj jezično jedinstven prostor od Amsterdama do Hamburga razbili na nizozemski, flamanski i njemački. Zašto svoj jezik ne nazovu nizozemsko-sjevernonjemačkim? Ako su Nijemci „naš jezik“ prvi prozvali srpskohrvatskim, neka im „naša“ jezikoslovka vrati uslugu. Drugo, kad već tupi o znanstvenim kriterijima, ne znam zašto jezično čistunstvo drži izvorom zla. Jesu li Francuzi, Islanđani i Slovenci loši ljudi jer njihovi jezikoslovci, koji su čistunstvu nemjerljivo skloniji od hrvatskih, drže da strane jezične čimbenike treba svesti na najmanju moguću mjeru? Čistunstvo je jedan od pristupa, pa tko voli neka izvoli, a osoba koja tvrdi da je jezično propisivanje (njoj za dušu preskriptivizam) u jezikoslovlju nepoželjno, nema moralno pravo govoriti o „zlu jezičnoga čistunstva“. Ona ga kao jezična opisivačica (deskriptivistica) treba tek uočiti kao pojavu i opisati. Na kraju je emisije i ne hoteći priznala kako su hrvatski i srpski dva jezika jer joj je na spomen kako se u JNA govorilo samo srpskim, izletjelo: „Normalno jer je razumijevanje nužno.“ Dakle, hrvatski i srpski nisu međusobno razumljivi. Hvala Snježani i HRT-u na tome lijepom poklonu hrvatskomu narodu za Dan mladosti 2014.

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 30. svibnja 2014.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari