Pratite nas

Kronika

Rojsova inženjerija je otvorila put do Knina

Objavljeno

na

Ljubo Ćesić Rojs po mnogima je jedan od najvažnijih i sudionika akcije Oluja. Tada sa činom brigadira, bio je glavna spona između hrvatskih snaga, pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, odnosno zapovjednika, general-pukovnika Ante Gotovine, s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom te predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, ali i jedan od najzaslužnijih za rijetko viđene inženjerijske pothvate na vrhu tamošnjih planina. Poslije te akcije je dobio i čin ratnog general-bojnika.

– Kada gledate papirnato, zapovjedno, od moje uloge nećete naći puno, a operativno sam imao možda i najveće ovlasti. Sjećam se kada me ministar Šušak nazvao 5. kolovoza oko pola 6 ujutro i pitao kako ide operacija, a ja sam mu rekao da ide sve po planu. Tražio je i zapovjednika – generala Antu Gotovinu, a s nama je u uredu još bio general Rahim Ademi. Potom je i Tuđman razgovarao s Gotovinom i rekao da šalje nekoga u Knin da se ne dogodi nekakva odmazda ili zločin u toj euforiji. Pa smo krenuli Ademi i ja. Na Crvenim zemljama pretekli samo naše tenkove i imali čast među prvih pet, šest ljudi ući u Knin. Predali smo oko 150 civila koje smo tamo zatekli, među kojima je bio i dr. Igor Torbica koji danas živi u Beogradu, kanadskom bataljunu koji je bio smještan u Južnoj vojarni. On je tada u njihovu krugu dao izjavu i rekao da se Hrvatska vojska profesionalno ponašala. A nakon što je i pokojni general Ivan Korade ušao u Knin, popeli smo se na kninsku tvrđavu. Potom su za dva sata stigli i pripadnici 4. gardijske brigade, na čelu sa zapovjednikom, generalom Damirom Krstičevićem – sjeća se Ljubo Ćesić.

Prvi put u povijesti ratovanja

Što se tiče uloge inženjerije, kaže da to nigdje prije u povijesti ratovanja nije primijenjeno na taj način. Izveli su tenkove na Veliku Duvjakušu, Veliki bat i Troglav, vrh Dinare, visok 1913 metara. Kada su četnici vidjeli da su tenkovi gore na planinama, više nisu znali što se događa, kaže nam. Ističe i važnost velikih strojeva, američkih caterpillara i japanskih kamatsua jer je Dinara surova planina i zimi je znalo biti i minus 40 stupnjeva.

– A hrvatski su ljudi sa svojom pameću i sposobnostima bili u tim strojevima. Sve gardijske brigade imale su svoju dobro opremljenu inženjeriju, ali s malo lošijim strojevima. A glavna inženjerijsko-pontonjerijska bojna, od koje je poslije nastala često spominjana 66. pukovnija za izgradnju cesta, kojoj sam izravno bio zapovjednikom, pokrivala je sve to. Znali smo da je planina surova, velike bukve i borova šuma, te da se hrvatski vojnik može zadržati u njima i po nepristupačnom terenu četiri, pet dana, ali onda nastupa nervoza – ako bude ranjen, osjeća se nesigurnim jer zna da do njega ne može doći sanitet i da može iskrvariti. Uvijek smo uspijevali probiti ceste u tih nekoliko dana do prve crte, da sanitet može prići. Radili smo ugrubo, samo da mogu proći vozila na četiri kotača, poput pinzgauera, i omogućiti dopremu torpeda, te logistika izvući ranjene. Imali smo i helikopter s pomoću kojega smo dopremali i bacali iz zraka kontejnere teške oko 2 i pol tone, da se vojnici mogu skriti u vrijeme jakih nevremena kakvih gore zna biti. Cijela operacija nama je zapravo trajala osam mjeseci i šest dana, od 30. studenoga 1994. do 5. kolovoza 1995. godine. I povjesničari bi trebali napisati istinu o tome kako je zauzeto glavno četničko uporište u Hrvatskoj. Preko noći je sve palo, tako da su se i oni iznenadili. Pobjegli su glavom bez obzira, zatekli smo čak i toplu kavu u Martićevu uredu u Kninu – govori nam Rojs.

Neriješen status

Zadovoljstvo zbog prisjećanja dobro obavljenog posla i danas mu narušava činjenica da pripadnici te postrojbe, koji su bili iz BiH, svoj status do danas nisu riješili. Ćesić podsjeća da su u RH poslije izgradili 102 kilometra autocesta, 350 kilometara lokalnih cesta i nekoliko sakralnih objekata.

– Nazivaju je “famoznom”, a to su bili strojari, mehaničari i građevinski inženjeri, geodeti i arhitekti, svi na jednom mjestu. Imali smo 2312 ljudi, koji su u svako doba dana i noći, po nevremenu, bili spremni odraditi najzahtjevnije zadaće. Takve da nigdje nisam pročitao da je ijedna vojska u povijesti ratovanja napravila to što je napravila ta inženjerija. No, Tuđmanovom smrću nastala je golgota za pripadnike te pukovnije. I sada se po sudovima borim za te ljude, nažalost umrlo ih je dosad oko 400, pa i sada osjećam veliki teret jer to je jedina zadaća koju nisam izvršio do kraja, iako i dalje hodam po svim institucijama. Sudbina tih ljudi ne bi trebala biti samo na mojim rukama, nego bi im se Hrvatska trebala odužiti, jer bez njihova rada i žrtve nikada ne bismo ovladali masivom Dinare i iz tog pravca ušli u Knin. Nego bismo morali ući partizanskim načinom ratovanja i imali još nekoliko tisuća mrtvih. I pitanje je kako bismo to i uspjeli osloboditi jer su pred nama bile jake utvrde – zaključuje svoje sjećanje Ljubo Ćesić, piše glas-slavonije.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Zauvijek ćeš ostati zapisan u hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Danas se s posebnim pijetetom i tugom prisjećamo junaka Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana, pripadnika legendarnih Tigrova koji je život dao za Domovinu na obroncima Velebita.

Zauvijek ćeš ostati zapisan u hrvatskoj povijesti.

Uspomene na tvoje junaštvo nikada ne blijede, u tvoju čast Dočasnička škola Hrvatskog vojnog učilištu nosi ime Damir Tomljanović Gavran, a tvoje vrijednosti utkane su u današnjoj Hrvatskoj vojsci!

Damire, hvala ti za sve. Neka ti je vječna slava i hvala! Napisao je Ministar obrane RH Damir Krstičević.

 

Svečano otkriveno poprsje Damira Tomljanovića Gavrana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Admiral Domazet – Lošo i Mile Ćuk napustili Hrvatski generalski zbor!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su ga napustili generali Željko Sačić, a zatim Ivan Tolj i Ivan Kapural, danas su im se pridružili admiral Davor Domazet Lošo i Mile Ćuk!

Što je natjeralo admirala Davora Domazeta Lošu, jednog od utemeljitelja Hrvatskog generalskog zbora da ovako naglo istupi, za portal Dnevno.hr objasnio je on sam:

“Generalski zbor nema generalske reakcije”

“Kao prvo, nije naglo… Ja već dvije godine ne nazočim sjednicama a tajniku sam izlazak najavio još prije dva tjedna”, kazao je Lošo i pojasnio razloge koji su ga natjerali na ovakvu odluku:

“To nije onaj zbor kakvim sam ga ja zamišljao. Generali pobjedničke vojske imaju pravo korigirati politička pitanja, osobito ako je u pitanju zaštita nacionalnih interesa. HGZ to ne čini, potpuno se distancirao i bavi se prigodičarstvom i protokolima. To nije misleća nevladina udruga! Pa, jeste li vidjeli njihovo priopćenje vezano uz istup predsjednika EU parlamenta koji pretendira na Istru i Dalmaciju? Mlako i nedorečeno, poput reakcije premijera i predsjednice! To nije reakcija koja se očekuje od generala!”, kazao je admiral koji ima svoje viđenje reakcije na skandaloznu Tajanijevu izjavu:

“Trebalo je talijanskim generalima poslati pismo puno strateških poruka. U njemu je trebalo spomenuti Svetozara Borojevića, hrvatskog feldmaršala pravoslavne vjeroispovijesti koji je spriječio 11 talijanskih ofenziva kao i admirala Janka Vukovića koji je pobijedio talijansku flotu. Tako reagira vojska!”, ogorčen je admiral Lošo koji dodaje kako predsjednica kao i premijer općenito nisu svjesni zbivanja oko sebe.

“Ne čuju reakcije iz Srbije na Tajanija? Ne čuju da govore kako će se zajedno s Talijanima podijeliti na području RH, baš kako su planirali 1993?Ne čuju riječi glavnog tajnika NATO-a? Ne prate pariške Žute prsluke? Oni jednostavno ne znaju što se valja iza brda”, zaključuje admiral Davor Domazet Lošo, piše Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari