Pratite nas

Kronika

Rojsova inženjerija je otvorila put do Knina

Objavljeno

na

Ljubo Ćesić Rojs po mnogima je jedan od najvažnijih i sudionika akcije Oluja. Tada sa činom brigadira, bio je glavna spona između hrvatskih snaga, pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, odnosno zapovjednika, general-pukovnika Ante Gotovine, s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom te predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, ali i jedan od najzaslužnijih za rijetko viđene inženjerijske pothvate na vrhu tamošnjih planina. Poslije te akcije je dobio i čin ratnog general-bojnika.

– Kada gledate papirnato, zapovjedno, od moje uloge nećete naći puno, a operativno sam imao možda i najveće ovlasti. Sjećam se kada me ministar Šušak nazvao 5. kolovoza oko pola 6 ujutro i pitao kako ide operacija, a ja sam mu rekao da ide sve po planu. Tražio je i zapovjednika – generala Antu Gotovinu, a s nama je u uredu još bio general Rahim Ademi. Potom je i Tuđman razgovarao s Gotovinom i rekao da šalje nekoga u Knin da se ne dogodi nekakva odmazda ili zločin u toj euforiji. Pa smo krenuli Ademi i ja. Na Crvenim zemljama pretekli samo naše tenkove i imali čast među prvih pet, šest ljudi ući u Knin. Predali smo oko 150 civila koje smo tamo zatekli, među kojima je bio i dr. Igor Torbica koji danas živi u Beogradu, kanadskom bataljunu koji je bio smještan u Južnoj vojarni. On je tada u njihovu krugu dao izjavu i rekao da se Hrvatska vojska profesionalno ponašala. A nakon što je i pokojni general Ivan Korade ušao u Knin, popeli smo se na kninsku tvrđavu. Potom su za dva sata stigli i pripadnici 4. gardijske brigade, na čelu sa zapovjednikom, generalom Damirom Krstičevićem – sjeća se Ljubo Ćesić.

Prvi put u povijesti ratovanja

Što se tiče uloge inženjerije, kaže da to nigdje prije u povijesti ratovanja nije primijenjeno na taj način. Izveli su tenkove na Veliku Duvjakušu, Veliki bat i Troglav, vrh Dinare, visok 1913 metara. Kada su četnici vidjeli da su tenkovi gore na planinama, više nisu znali što se događa, kaže nam. Ističe i važnost velikih strojeva, američkih caterpillara i japanskih kamatsua jer je Dinara surova planina i zimi je znalo biti i minus 40 stupnjeva.

– A hrvatski su ljudi sa svojom pameću i sposobnostima bili u tim strojevima. Sve gardijske brigade imale su svoju dobro opremljenu inženjeriju, ali s malo lošijim strojevima. A glavna inženjerijsko-pontonjerijska bojna, od koje je poslije nastala često spominjana 66. pukovnija za izgradnju cesta, kojoj sam izravno bio zapovjednikom, pokrivala je sve to. Znali smo da je planina surova, velike bukve i borova šuma, te da se hrvatski vojnik može zadržati u njima i po nepristupačnom terenu četiri, pet dana, ali onda nastupa nervoza – ako bude ranjen, osjeća se nesigurnim jer zna da do njega ne može doći sanitet i da može iskrvariti. Uvijek smo uspijevali probiti ceste u tih nekoliko dana do prve crte, da sanitet može prići. Radili smo ugrubo, samo da mogu proći vozila na četiri kotača, poput pinzgauera, i omogućiti dopremu torpeda, te logistika izvući ranjene. Imali smo i helikopter s pomoću kojega smo dopremali i bacali iz zraka kontejnere teške oko 2 i pol tone, da se vojnici mogu skriti u vrijeme jakih nevremena kakvih gore zna biti. Cijela operacija nama je zapravo trajala osam mjeseci i šest dana, od 30. studenoga 1994. do 5. kolovoza 1995. godine. I povjesničari bi trebali napisati istinu o tome kako je zauzeto glavno četničko uporište u Hrvatskoj. Preko noći je sve palo, tako da su se i oni iznenadili. Pobjegli su glavom bez obzira, zatekli smo čak i toplu kavu u Martićevu uredu u Kninu – govori nam Rojs.

Neriješen status

Zadovoljstvo zbog prisjećanja dobro obavljenog posla i danas mu narušava činjenica da pripadnici te postrojbe, koji su bili iz BiH, svoj status do danas nisu riješili. Ćesić podsjeća da su u RH poslije izgradili 102 kilometra autocesta, 350 kilometara lokalnih cesta i nekoliko sakralnih objekata.

– Nazivaju je “famoznom”, a to su bili strojari, mehaničari i građevinski inženjeri, geodeti i arhitekti, svi na jednom mjestu. Imali smo 2312 ljudi, koji su u svako doba dana i noći, po nevremenu, bili spremni odraditi najzahtjevnije zadaće. Takve da nigdje nisam pročitao da je ijedna vojska u povijesti ratovanja napravila to što je napravila ta inženjerija. No, Tuđmanovom smrću nastala je golgota za pripadnike te pukovnije. I sada se po sudovima borim za te ljude, nažalost umrlo ih je dosad oko 400, pa i sada osjećam veliki teret jer to je jedina zadaća koju nisam izvršio do kraja, iako i dalje hodam po svim institucijama. Sudbina tih ljudi ne bi trebala biti samo na mojim rukama, nego bi im se Hrvatska trebala odužiti, jer bez njihova rada i žrtve nikada ne bismo ovladali masivom Dinare i iz tog pravca ušli u Knin. Nego bismo morali ući partizanskim načinom ratovanja i imali još nekoliko tisuća mrtvih. I pitanje je kako bismo to i uspjeli osloboditi jer su pred nama bile jake utvrde – zaključuje svoje sjećanje Ljubo Ćesić, piše glas-slavonije.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Zdravko Mamić neće u zatvor: Osječki sud odbio zahtjev USKOK-a

Objavljeno

na

Objavio

Optužno vijeće osječkog Županijskog suda u srijedu je odbilo prijedlog Uskoka za određivanje istražnog zatvora protiv bivšeg čelnika NK Dinama Zdravka Mamića, u postupku koji se temeljem druge optužnice protiv Mamića i još šestorice okrivljenika vodi na tom sudu.

Optužno vijeće odbilo je prijedlog tužiteljstva jer protiv okrivljenog Mamića već postoji odluka o određivanju istražnog zatvora, u prvom postupku vođenom na ovom Sudu, odnosno zbog činjenice da protiv iste osobe ne mogu istovremeno egzistirati dvije odluke o određivanju istražnog zatvora u dva predmeta, izvijestio je Anto Rašić, sudac ovlašten za obavljanje poslova sudske uprave na osječkom Županijskom sudu.

Nakon što je u lipnju na osječkom Sudu nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zbog izvlačenja oko 116 milijuna kuna iz “Dinama”, protiv Mamića je određen istražni zatvor, te raspisana domaća i međunarodna tjeralica, budući da je, uoči izricanja presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo ima.

Drugom optužnicom, koja još nije potvrđena, uz Zdravka Mamića, obuhvaćeni su njegov sin Mario, brat Zoran, bivši “Dinamov”direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan.

Optužnica Zdravka Mamića tereti da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine, ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između “Dinama” i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.
Uz navedeno, tvrdi se u optužnici, NK Dinamo je neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7.35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.

Vrhovni sud nedavno je odbio zahtjev obrane za Rašićevim izuzećem, uz zaključak da on nije sudjelovao u donošenju bilo kakvih odluka vezanih uz Mamićeve sudske postupke. Obrana je zatražila izuzeće svih sudaca osječkog Županijskog suda, koji su sudjelovali u donošenju bilo koje odluke protiv Mamića kao okrivljenika, ali je Vrhovni sud utvrdio da ne postoje okolnosti “koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost“ jer nije sudjelovao ni u jednom od Mamićevih slučajeva koji se vode na tom sudu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Počela ekshumacija u dvorištu zagrebačkog fakulteta

Objavljeno

na

Objavio

Ekshumacija se provodi nakon što je ranije obavljeno terensko istraživanje cadaver psima i georadarom te su očito na taj način ustanovili točnu lokaciju jame.

Ministarstvo hrvatskih branitelja u suradnji s Ministarstvom obrane RH započelo je iskapanja u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Savskoj 77 u Zagrebu. Naime, desetljećima se spominje kako je upravo tamo jama s 300 posmrtnih ostataka zarobljenika i ranjenika koje su partizani ubili u svibnju 1945.

‘Slijedom Vašeg upita, možemo Vas izvijestiti kako se, na temelju ugovora s Ministarstvom hrvatskih branitelja i na njihov poziv, na području kod Pedagoške akademije na Savskoj cesti u Zagrebu provode iskapanja vezana uz ekshumaciju posmrtnih ostataka žrtava iz Drugog svjetskog rata. Sukladno zahtjevu Ministarstva hrvatskih branitelja, u provedbi su angažirani pripadnici Pododsjeka za ekshumacije Opslužne bojne Zapovjedništva za potporu’, rečeno je za tportal iz MORH-a.

Ekshumacija se provodi nakon što je ranije obavljeno terensko istraživanje cadaver psima i georadarom te su očito na taj način ustanovili točnu lokaciju jame.

‘Sukladno svojoj nadležnosti, Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja organizira i koordinira terensko istraživanje, probno iskapanje te ekshumaciju temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Javnost će biti pravovremeno obaviještena o svim rezultatima provedenih aktivnosti na spomenutoj zagrebačkoj lokaciji’, napominju.

U dvorištu u Savskoj 77 navodno je likvidirano i zakopano 300 žrtava, pripadnika jedinica NDH i njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata. Prema riječima svjedoka, navodno je među njima puno ranjenika. Riječ je o zarobljenicima iz obližnjeg partizanskog zatvora koji se nalazio na križanju Savske i Vukovarske. Na toj je lokaciji danas okrugla zgrada s raznim trgovinama, nekoć poznata kao Slovenijales.

Jedna svjedokinja kazala je pak kako su tamo ubijeni i ranjenici koje su partizani zatekli u zgradi u kojoj je danas Učiteljski fakultet, a koja je u vrijeme Drugog svjetskog rata iz Gimnazije sestara milosrdnica pretvorena u bolnicu.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan 2008. godine, nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih – ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio Ivica Relković, zatražio je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu istragu ovog slučaja.

Da u Savskoj 77 postoji masovna grobnica, za tportal je više puta upozoravao Andrija Hebrang, nekadašnji ministar, saborski zastupnik i nekadašnji šef Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

U samom Zagrebu još je 40-ak lokacija koje uopće nisu istražene. Većina ih je u sjevernoj zoni grada, no ima ih i na istočnom potezu, u Sesvetama i Čučerju, te zapadnom, u Gornjem Vrapču. No jedna je gotovo u središtu grada, u Savskoj 77, u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Ondje navodno leže posmrtni ostaci 300-tinjak osoba, kazao je za tportal 2017.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori