Pratite nas

Razgovor

Roko Antić: HDZ je puno puta znao zastraniti, ali se od ovoga neće nikada moći oporaviti

Objavljeno

na

Razgovor s Rokom Antićem, zamjenikom načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda u Općini Kistanje

O ostavci na dužnost predsjednika općinskog odbora HDZ-a Kistanje i člana županijskog odbora zbog ratifikacije Istanbulske konvencije Davor Dijanović/HKV razgovarao je s Rokom Antićem. U razgovoru su se dotaknuli i položaja janjevačkih Hrvata kao i političke i demografske situacije u Šibensko-kninskoj županiji.

Nedavno ste podnijeli neopozivu ostavku na dužnost predsjednika općinskog odbora HDZ-a Kistanje i člana županijskog odbora zbog najave ratifikacije Istanbulske konvencije, što je u međuvremenu i realizirano. Je li ovim činom HDZ zabio zadnji klin u svoju navodnu demokršćansku orijentaciju?

Nakon što je na sjednici Vlade premijer Andrej Plenković najavio proceduru za ratifikaciju Istanbulske konvencije, odmah mi je bio jasan njezin epilog.

Poznavajući kako stranka funkcionira, zapravo sam i predvidio ovakav razvoj događaja. Nije se ovdje radilo o nekom marginalnom političkom pitanju, već o prijelomnom i povijesnom trenutku za hrvatski narod.

Najtragičnije je od svega što sadašnja vlast nema utemeljenja u izbornoj volji naroda. Kada se poništi narodna volja, koga može čuditi što se ne osjeća glas naroda i što se donose ovakvi zakoni.

Bilo mi je neprihvatljivo da to želi ozakoniti stranka kojoj pripadam, i činom ostavke želio sam sa sebe skinuti moralnu odgovornost, jer poznavajući dubinski temu rodne ideologije, za mene se tu radilo o životu ili smrti čovjekove duše. To su neki prijelomni trenutci kada se praktični vjernik-kršćanin mora opredijeliti. Isus u Evanđelju kaže: “Tko god se dakle prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. Tko se odreće mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima”.

Ako demokršćanstvo podrazumijeva utemeljenje društva na kršćanskim vrijednostima, a vodeća stranka to koristi jedino u predizbornim kampanjama i prigodnim isticanjem, kad predlaže i donosi zakone koji su svojstveni lijevo-liberalnom političkom spektru, onda je jasno da je to ruganje s tim pojmom.

U svom političkom djelovanju unutar stranke uvijek sam se aktivno i dosljedno suprotstavljao takvim devijacijama, i jasno mi je bilo da smo mi demokršćani u HDZ-u bili u manjini.

Da smo mogli implementirati svoje vrijednosti unutar stranke i kroz politički sustav, ne bi omjer na Predsjedništvu HDZ-a prilikom glasovanja o IK bio 19:6 ili samo 14 saborskih zastupnika HDZ-a koji su glasali protiv ratifikacije.

Ne možeš se pozivati na demokršćanstvo kad živiš neurednim bračnim životom, kad pobačaj smatraš “ljudskim pravom” žene, kad živiš s ljubavnicom, a pozdravljaš s “Hvaljen Isus i Marija”, kad se nazivaš kršćaninom – a djeluješ kao ateist. Uvijek sam se protivio lažnom predstavljanju. Ne moraš misliti i živjeti kao ja, ali nemoj se lažno predstavljati. Zakon o suzbijanju diskriminacije usvojen 2008. je bio i početak kraja “formalnog demokršćanstva”, a nedavno usvojeni zakon s elementima rodne ideologije, suprotan većinskoj volji članova HDZ-a i hrvatskoga naroda u cjelini smatram definitivno zadnjim klinom demokršćanske orijentacije HDZ-a ma kako god oni same sebe smatrali.

Politika zahtjeva prije svega poštenje, uz to odlučnost i hrabrost. Vodstvo HDZ-a pogazilo je sva ova tri postulata. Umjesto toga svjedočimo prijevari birača, kroz nevjerodostojnost, prevrtljivost, bahatost, neodlučnost i kukavičluk. Narod to prepoznaje, i kaznit će to na prvim narednim izborima. Za sva vremena su nagrdili pojam “VJERODOSTOJNOST”, zbog njih će se i vjerodostojni ljudi suzdržavati od korištenja ovog pojma. Jedno je sigurno, HDZ je puno puta znao zastraniti, ali se od ovoga neće nikada moći oporaviti.

Namjeravate li svoj politički put nastaviti u sklopu nekoga drugog političkog okvira ili još niste donijeli tu odluku?

Moj ulazak u svijet politike dogodio se posve slučajno. Dijete sam iz radničke, zanatske obitelji i nitko se od moje bliže rodbine, s očeve i majčine strane, nikada nije bavio politikom. Odmah po doseljenju u Hrvatsku 1992. aktivno sam trenirao nogomet i računao sam da će to biti moje životno opredjeljenje.

Međutim, sredina u kojoj sam se našao na početku punoljetnosti, Kistanje, sa svim svojim poslijeratnim ožiljcima zahtijevala je veću angažiranost nas mladih. Svjestan koliko je tadašnja državna vlast na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr.Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Jurom Radićem i drugima učinila za nas doseljene Hrvate, smatrao sam da se treba uključiti aktivno u život zajednice i kao pojedinac dati svoj doprinos da to bude moja zahvalnost njima što su nam u presudnom trenutku za našu zajednicu omogućili da u krilu svoje domovine izgradimo naše domovinsko – Novo Janjevo. S tim u vezi sam se i učlanio u HDZ 1997.g, odmah po dolasku u Kistanje.

Nakon ovoga razočaranja moram o svemu dobro razmisliti. Nekoliko puta sam već bio u razmišljanjima da izađem iz HDZ-a. Taman kad je u meni sazrijela ta odluka, na čelu HDZ-a došao je Tomislav Karamarko i potpuno promijenio situaciju. Njemu se nismo trebali predstavljati, tko su to Hrvati s Kosova – Janjevci, on je i kao povjesničar dobro poznavao našu prošlost, a u Zagrebu je dobro upoznao naše ljude i siguran sam da je imao plemenite namjere pomoći nam, jer i sam u djetinjstvu živio u ovome kraju i poznaje njegovu surovost. On i prof. Stjepan Šterc su jedini političari nakon gore spomenutih velikana koji više nisu među nama, shvaćali zašto je bitno da u ovome kraju ostanu i opstanu živjeti Hrvati.

Zanima me suverenistička politika te hrabri i odlučni ljudi. Oduvijek sam bio protiv strančarenja, razloge razlaza s HDZ-om sam objasnio. Gospoda Šterc i Karamarko su za sada izvan politike. Moje simpatije kada o profilu političara govorim su dr. Zlatko Hasanbegović i Nikola Brzica. Za sad ne planiram prelaziti u niti jednu stranku.

Kako gledate na političku i demografsku situaciju u Kistanjama i općenito Šibensko-kninskoj županiji? Koliko su i u tim krajevima prisutni trendovi iseljavanja u inozemstvo?

Kakva nam je demografska, takva nam je nažalost i politička situacija u našoj Šibensko-kninskoj županiji – dakle, izrazito nepovoljna. HDZ je u Šibensko-kninskoj županiji dominantni politički faktor od samostalnosti. Glavni koalicijski partner HDZ-u od 2005. je manjinska stranka SDSS. To je interesni savez s pregršt trulih kompromisa, a kompromis kao i svaki kompromis, svatko dobija ono što nije želio.

Međusobnog povjerenja nema – isključivi cilj je vlast. Srbi kao nacionalna manjina imaju zajamčeni broj političkih predstavnika u Skupštini ŠKŽN, a što je HDZ-u dovoljno za komotnu većinu i formiranje vlasti. Srbe to dakako ne zadovoljava. Kada ih treba primiriti, zaposle im određeni broj ljudi da smanje nezadovoljstvo. To HDZ-u odgovara, jer kao što i sami govore, to ih i ne košta puno.Taj je princip ozakonio Milorad Pupovac i na tome mu treba čestitati. Kada dođe do većeg nezadovoljstva, to se onda rješava s najviše razine – iz Zagreba.

Najveća kolateralna žrtva takve suradnje smo mi Hrvati u Kistanjama, koji smo po stvarnom stanju većina, ali fiktivni popisi stanovništva koji su farsa od demokracije, dopuštaju svakojake manipulacije, pa i dopisivanje onih koji u Kistanjama nikada nakon rata nisu živjeli. Iz toga proizlazi da je Srba na području Općine Kistanje 64 % u udjelu stanovništva, a nas Hrvata 36 %, a to apsolutno ne odgovara istini.

To je naravno usko vezano uz nesređene biračke popise, što je plodno tlo za različite manipulacije. Zato sam i ja kao pripadnik većinskog hrvatskog naroda bio biran po principu manjinskoga predstavnika. Oduvijek sam bio glasan protiv te neprirodne koalicije, i zbog jasno artikuliranih stavova bio proglašavan smetnjom hrvatsko-srpskih odnosa u županiji.

Podijelit ću s vama i jednu ekskluzivu: Nakon što sam prošle godine u ožujku poslao otvoreno pismo Miloradu Pupovcu, želeći ga upoznati kako ja vidim ugroženost Srba u Kistanju i Šibensko-kninskoj županijivezano uz onaj bilten SNV-a, zatražio je od vrha HDZ-a moje micanje sa svih lista uoći lokalnih izbora 2017. kao uvjet za suradnju HDZ-SDSS na županijskoj razini. Nisu na to pristali, hvala im, ali zato sam se sam maknuo, to je puno poštenije.

Demografski pokazatelji što se primarno tiče naše hrvatske zajednice su više nego povoljni. Prema podacima naše župe od prošle godine, vezano uz dvadesetu obljetnicu, imamo podatak da je kroz to vrijeme rođeno i kršteno 480. djece, a umrlih je 90. Taj prirodni prirast stanovništva nažalost, izgubili smo kontinuiranim iseljavanjem, iako se na god.razini rodi 20/25 a umre 4-6.

Kako kod srpske zajednice prevladava starije stanovništvo, tu je prirodni pad kao razlika između rođenih i umrlih izrazito nepovoljna. Taj je trend vidljiv po prirodnom padu ukupnog stanovništva općine na razini dvije godine koji kaže da smo izgubili 370. Stanovnika, a rođenih je 46-ero. Ovo je i inače najslabije naseljeni kraj naše domovine, takav će očito i ostati, unatoč tome što smo mi dali svoj maksimalni doprinos.

Problem vidim i u prometnoj izoliranosti mjesta, stambenom zbrinjavanju, nedovoljnoj brizi za mlade, studente. Nekih pozitivnih pomaka ima, ali je to nedovoljno.

Što bi kao pripadnik mlađeg naraštaja ocijenili kao glavne probleme hrvatske politike? Je li riječ o negativnoj selekciji, poltronstvu, nedovoljnom angažmanu nepotkupljivih pojedinaca ili?

Glavni problem hrvatske politike je komunistički sindrom s kojim nismo raščistili nakon 5. kolovoza 1995. godine.

Kada su nam 15 godina predsjednici države mogli bili Stjepan Mesić i Ivo Josipović što više kazati? Ta duga mračna noć će još dugo trajati jer se nismo na vrijeme suočili s udbo-komunističkim strukturama. Našu je slobodu izmolila krunica i naša odvjetnica Blažena Djevica Marija i žrtva hrvatskih branitelja. Predavali smo svoje najbolje sinove i umjesto da na toj žrtvi gradimo svoju slobodu mi danas afirmiramo crvenu zvijezdu petokraku i rodnu ideologiju.

Bez lustracije nikada nećemo izaći iz ove močvare. Bez obzira što je HDZ dominirao u politici, Hrvatskom svjetonazorski upravljaju kripto-komunisti i UDBA bez obzira tko je na vlasti.

Treba nam okretanje Bogu, povratak pola milijuna Hrvata iz dijaspore, ministarstvo useljeništva i demografije te novi pravedniji izborni zakon. Bez toga nam nema spasa. Međutim, Hrvatska će živjeti i njih se ne trebamo bojati, jer mi smo kao vjernici sudionici unaprijed pobjedničke priče.

Potomak ste janjevačkih Hrvata koji su se u vrijeme rata iz Janjeva na Kosovu doselili u Hrvatsku, nakon nekoliko stoljeća života izvan matične države. Koliko su se janjevački Hrvati uklopili i integrirali u novu sredinu? Što bi naveli kao glavne probleme s kojima se danas janjevački Hrvati susreću?

Sretni smo što smo konačno svoji na svome. Kistanje su kao sredina sretno izabrane za naš konačni opstanak. Da bi udarili neke konretne temelje opstanka, mi tu nismo mogli sve sami. Država se nikada nije jasno odredila što s ovim krajem. Nikada nije donesena strateška odrednica revitalizacije ovoga kraja.

Naše obitelji na životu još uvijek drži rad na sezoni tijekom ljetnih mjeseci. Teško im je, koncesije za javne gradske površine i najamnine lokala su preskupe. Pretežak je to rad. Radi se od jutra do mraka. Konkurencije je sve više i ljudi se okreću i drugim djelatnostima, ugostiteljstvu, proizvodnji, i uglavnom je sve orijentirano na turizam.

Na kontinentu smo, a živimo kao da se radi o primorskom mjestu. Svi jedva čekaju turističku sezonu. To je jedini način opstanka. Prisiljeni smo na to. Zamislite podatak, Kistanje se unutar Nacionalnog parka Krka proteže na skoro 20 % svog teritorija, a niti jedan naš čovjek nije dobio priliku raditi u NP, iako za to redovito konkuriraju. Uskoro bi se ovdje trebala otvoriti ispostava NP KRKA i cilj je zadržati turiste koji ovdje dolaze zbog ljepota rimskog vojnog logora “Burnum” – Manojlovačkog slapa i Manastira Krke. Ljudi su jednostavno zavoljeli ovaj kraj. Da je posla, nitko odavde ne bi niti pomišljao iseliti.

Stalno me proganja misao, kao da nas ovdje ne žele. Ispada da smo s ovim pozitivnim demografskim brojkama kao nekakva prijetnja nekome. Kistanje su kao mjesto idealne za život. Najveća prednost mu je povoljni geografski položaj i blizina mora. Do Šibenika stignemo za oko pola sata. Do Splita za oko sat vremena, do Zadra i manje.

Kistanje su puno pozitivnije nego što to mediji znaju prikazati. Tu žive vrijedni i radišni ljudi, koji se ne boje života, to nam daje nadu da ćemo unatoč svemu ovdje opstati. Migracijski val nije ni nas zaobišao. Posljednjih godina iselilo je 10-ak obitelji i puno mladih ljudi. Dijelimo jednostavno sudbinu hrvatskog društva u cjelini i nadamo se boljemu.

Iz kraja ste koji je bio obuhvaćen ratom i na neki način predstavljao epicentar velikosrpske pobune (Knin). Koliko su ratne posljedice sanirane, kakvi su danas međuljudski odnosi?

Obnovljene su kuće, u velikoj mjeri i prateća komunalna infrastruktura. Jedan zaseok Parčići je i dalje bez struje i nadamo se da će se to uskoro riješiti.

Kao pojedinac želim dati svoj doprinos pozitivnim međuljudskim odnosima. Odnosi su korektni. Ja sam svijesno uvijek bez fige u džepu komentirao “škakljive” događaje. Znam prošlost ovoga mjesta i koliki je ovdje otpor pružen ideji samostalnosti Hrvatske.

Budućnost možemo zajedno graditi na boljitak našu i naše zajedničke domovine Hrvatske. Jer niti smo mi ovdje došli zato što su Srbi otišli, niti ćemo otići ako se oni odluče vratiti. Svakoga poštujem u njegovu ljudskom dostojanstvu. Različitost je nama Janjevcima utkana kroz duga stoljeća izvan domovine. U životu i u politici držim se onog zlatnog pravila:”Čini drugima ono što želiš da drugi tebi čine”!

Razgovor: Davor Dijanović / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Miljanić: Istina o Škabrnji i Vukovaru! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

VIDEO! MARKO MILJANIĆ U BUJICI: “Pupovac se prvo trebao doći pokloniti žrtvama Škabrnje, njegovi iz Jagodnje i kod nas su činili zločine!”

Znamo da Pupovac nikada neće doći u Škabrnju, nije trebao ići ni u Vukovar, jer je on izuzetno nečastan i nepošten čovjek – izjavio je u Bujici na Z1 Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje i umirovljeni pukovnik HV-a.

Mojoj majci Jurki, starici od 98 godina prije 10 dana došla je policija i po deseti puta su je ispitivali o zločinima u Škabrnji! Zamislite, doći ženi u tim godinama; ona se jadna sva prepala, rasplakala, sve je to morala ponovo prolaziti, a oni sve imaju, ali drže u svojim ladicama i štite zločince – govorio je pukovnik Miljanić i izračunao: – U Škabrnji je masakrirano i ubijeno 89 ljudi, a srpski zločinci dobili su oko 4 mjeseca zatvora za svakog ubijenog Hrvata! Od oficira JNA u Hrvatskoj nije zatvnoren nitko, pa čak ni Ratko Mladić, a Ernestu Rađenu čak su isplatili odštetu od 2 i po’ milijuna kuna jer je neko vrijeme bio pritvoren, ali nikada kažnjen!

Miljanić je u Bujici izjavio da je “zvijezda petokraka počinila zločin u Škabrnji 1944. i 1991. godine” te “da je provedena lustracija zločinci bi sigurno bili procesuirani“.

Bujica je emitirala dijelove senzacionalne propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića iz Vukovara ove nedjelje. Vidjela se i izuzetna nelagoda na licu Andreja Plenkovića kada je biskup rekao: “Obrišite stakla svojih naočala, koja su ponekad zamagljena osobnim interesima!”

U emisiji je objavljena velika reportaža iz Vukovara, gdje su majke naših heroja imale prilično oštre izjave na račun aktualne vlasti i dolazak Milorada Pupovca u Grad heroja i otvorene zamjerke na nerad institucija koje bi trebale procesuirati ratne zločince.

Milka Budimir: ”Nije uredu! Tužni smo i žalosni jer se zločini ne procesuiraju i zbog toga smo protestirali. Tražim brata, sina sam sahranila… Ostaneš sam nakon toliko godina. Živiš i radiš, odgajaš djecu da ne bi bio sam, živiš za obiteljska okupljanja i onda dođe dan kada neljudi nastupaju i unište sve.”Sandra Grejza: ”Žalosno! Sve što sam do sada saznala, saznala sam sobno, niti jedna institucija mi nije pomogla u pronalasku moga supruga! Moj Milan je odveden iz vukovarske bolnice na Ovčaru i od tamo mu se gubi svaki trag… Znam da su ga tamo mučki ubili, ali mu tijelo nisam pronašla do dan danas. Moja poruka za vlast je da počnu raditi i tražiti naše nestale i kada ih pronađu neka procesuiraju zločince! Joza Ištuk: ”Svaka riječ bi bila suvišna – jedino izdaja podlaca je pravi naziv za ono što nam se događa. Mi ovakvu Vladu nismo htjeli,glasali smo za drugu Vladu, ali Plenković je samostalno odabrao stranke s kojima koalira, a za koje nismo glasali. On nas je prevario! Neće nas iduće izbore prevariti, a ni mi nećemo biti tako naivni. Tražim mamu, koja je nestala ’91. godine. Ona ne može za mene biti nestala, jer je ona moja mama i uvijek je u mojemu srcu! A što se tiče Milorada Pupovca mislim da on nije došao svojevoljno u Vukovar i da ga je Plenković natjerao. Zato njegov posjet smatram negativnim…“

MILJANIĆ: PRIJE 10 DANA PO DESETI PUTA SU ISPITIVALI MOJU MAJKU OD 98 GODINA O ZLOČINU U ŠKABRNJI…

I gost Bujice komentirao je Pupovčev odlazak u Vukovar: – Nisam oduševljen ni je, ni itko od hrvatskih patriota. Prije svega, Milorad Pupovac trebao bi doći u Škabrnju! Selo Milorada Pupovca od Škabrnje je udaljeno svaga 15-ak kilometara, a mi dobro znamo da su pored JNA, glavni krvnici Škabrnje bili Srbi iz susjednih sela, uključujući i Jagodnju. Pupovac je najprije trebao doći u Škabrnju i pokloniti se našim nevinim žrtvama. No, u njemu nema dostojanstva i on mrzi ‘H’ od Hrvatske! Zamislite, on uspoređuje Škabrnju iz ’91. godine i pojedine zločini u Oluji! Milorad Pupovac nije trebao doći u Vukovar i on treba najprije kleknuti i tražiti oproštenje Hrvatskog naroda!”

Marko Miljanić smatra da nitko ne može ukinuti Kolonu sjećanja, a naročito je ponosan na sve više mladih Hrvata koji svake godine 18. studenog dolaze u Vukovar: – To raduje svakoga Hrvata, svakoga domoljuba… Naša djeca neće zaboraviti prolivenu krvi i zato oni iz godine u godinu sve više idu u Vukovar. A svi oni koji misle da će to moći ukinuti, grdno se varaju! Ti što bi to htjeli ukinuti nisu ni željeli Hrvatsku državu. Dr. Franjo Tuđman je rekao da ih trećina ne želi Hrvatsku. Danas su upravo oni glavni i najgrlatiji u zahtijevima za ukidanjem svega što je nama sveto.

“Moja majka Jurka ima 98 godina – nastavio je Miljanić i otkro što joj se nedavno dogodilo: “Prije desetak dana došla je policija i DORH da je saslušaju, kako je bilo prije 27 godina u Škabrnji… Zamislite ženu od 98 godina koja više ne zna za sebe, a oni su je ponovo ispitivali i kada se sjetila nekih stvari, počela ja jaukati! Dala je do sada već desetine puta izjavu raznim službama, međutim, to je izgleda odlazilo na dno ladice pa sad ponovo ženu tjeraju da sve to proživljava. Pitali su je kako su rezane uši hrvatskom branitelju Anti Ražovu i ona se sada, u 98. godini života mora svega toga prisjećati!“

 POTRESNE FOTOGRAFIJE KOJE HAAŠKI SUDAC NIJE MOGAO GLEDATI – POKAZAO PRED KAMERAMA!

Miljenić se prisjetio i Eve Šegarić iz Škabrnje: – Umrla je, a nije dočekala pravdu! Majka tri poginula hrvatska branitelja, majka mučenica u jednome danu gubi 12 članova svoje obitelji! Gubi sinove, muža, majku i ostale članove obitelji. Pa da netko izgubi i 12 ovaca, s oproštenjem, bio bi tužan, a ona gubi 12 članova obitelji i nitko je nikada nije upitao kako joj je, nitko joj nije omogućio da se kazne oni koji su to učinili! Eva Šegarić i sudbina 12 članova njezine obitelji nije interesirala hrvatsko pravosuđe! Nikoga iz institucija nije zanimalo to što joj je oduzeto baš sve u životu! Nitko ju ništa nije pitao, čekali su da umre.

Miljanić je u Haagu svjedočio čak 8 puta, a u Bujici je eskluzivno pokazao potresne fotografije žrtava Škabrnje, izmasakriranih tijela Hrvata koje sudac Alphons Orie nije imao snage pogledati: – Na suđenje protiv Slobodana Miloševića donosio sam te fotografije, no nisu ih htjeli prihvatili kao dokaz! Donio sam ih i na suđenje Mili Martiću, a sudac Orie me pitao ‘što vam je to’ i ja sam mu rekao da su to izmasakrirana tijela mojih Škabrnjana. Rekao je da ne može to gledali da je to suviše jezivo za gledati, ali mu kasnije nije bilo jezivo osuditi Gotovinu i Markača na 25 godina u prvome stupnju…

ZA SVAKOG UBIJENOG HRVATA – 4 MJESECA ZATVORA!

Pukovnik Miljanić je izračunao: – U Škabrnji je masakrirano i ubijeno 89 Hrvata, a kada vidimo tko je sve i koliko zatvora dobio za taj zločin, otprilike se dobije 4 mjeseca za svakog ubijenog Škabrnjanca! To je svjetsko čudo, kako smo mi blagi i tolerantni! Ernest Rađen, komandir čete JNA koja je činila zločine, uhvaćen je u Grčkoj i sproveden u Zadar. Za njega “nije bilo dokaza“, a zapovijedao je napadima na Škabrnju i poslije pada Škabrnje naredio je rušenje katoličke crkve. Više od 20 civila ubijeno je u jednoj noći i bačeni su u jamu kod škole. Te ljude nisu pobili i našu crkvu nisu srušili u ratnim operacijama, već tijekom okupacije Škabrnje ’92. godine. Rađenova milicija je tada osiguravala Škabrnju. Hrvatsko pravosuđe protiv njega nije pronašlo dokaze, ali je zato pronašlo za hrvatske vojne policajce iz Lore. I njima se sada radi odšteta zatvorenicima iz Trebinja, sjeda na račun, dok je Rađenu Hrvatska država isplatila 2 i po’ milijuna kuna za vrijeme provedeno u pritvoru!

Za Škabrnju ni dana zatvora nije odslužio zločinac Ratko Mladić: – Mladić uopće ne odgovara za Hrvatsku, nego isključivo za BiH. A poznato je da je on ’89. godine došao iz Makedonije i postao načelnik štaba 9. kninskog korpusa i da je ispekao zanat upravo na našem području. Ratko Mladić je kriv za Kijevo, Škabrnju, Nadin i za sav taj kraj…

VIDEO: IZRAZ LICA ANDREJA PLENKOVIĆA ZA VRIJEME PROPOVIJEDI BISKUPA ŽIVKOVIĆA U VUKOVARU!

Bujica je emitirala dijelove senzacionalne propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića iz Vukovara ove nedjelje. Vidjela se i izuzetna nelagoda na licu Andreja Plenkovića kada je biskup rekao: “Obrišite stakla svojih naočala, koja su ponekad zamagljena osobnim interesima!”

Miljanić se slaže s biskupom Živkovićem: – Nema se tu što komentirati, čovjek govori istinu. Ovo bi naši političari trebali slušati svaki dan. Mislim da je Plenkoviću neugodno što nije ništa napravio, ali ne samo on, već i sve prethodne Vlade. Zaista sam se nadao da će se nešto pokrenuti, da će doći do malo razvedravanja u tim tmurnim vremenima, no ništa se nije napravilo…

Marko Miljanić smatra da bi ratni zločinci posve sigurno bili adekvatno kažnjeni da se u hrvatskom pravosuđu provela lustracija: – Da je bilo lustracije, bilo bi i pravde! No, pravde nema jer je naše pravosuđe kontaminirano komunizmom. Znam primjere sa suda u Zadru i okolnim mjestima. Mnogi od starih kadrova su ostali, iako su neki promijenili ime i prezime, za njih vrijedi da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

ŠKABRNJA SPALJENA OD ZVIJEZDE PETOKRAKE U OBA RATA!

Miljanić je u Bujici izjavio da je “zvijezda petokraka počinila zločin u Škabrnji 1944. i 1991. godine”: – Škabrnja je spaljena tri puta u svojoj povijesti. Prvi put je spaljena za vrijeme Turaka, nakon toga 1944. godine kada su partizani pokorili Škabrnju i onda je došla 1991. godina. Prisjetimo se samo sudbine obitelji Šegarić. Pokojni Šime Šegarić pozvan od partizanskih odbornika, zapravo kokošara, koji su krali po selu. Pozvali su ga da im preda svoje konje, jer sve su otimali ljudima… Rekao im je da to ne može dati, a oni su došli nakon par dana, zavezali su ga bodljikavom žicom i ubili ga u vlastitom dvorištu! Ženu su mu golu i bosu istjerali iz kuće i dan danas joj se ne zna groba. To nisu napravili neki ljudi sa strane, nego lokalni mještani. Šime je iza sebe ostavio sedmero siročadi. Jedan je bio i Rade Šegarić. Sinu je dao ime po didu Šimi. I Šime Šegarić je postao hrvatski branitelj. I on gine 18. studenog kao moj kurir. Svi su oni ubijeni pod zvijezdom petokrakom!

Marko Miljanić smatra da iz Hrvatske danas iseljavaju djeca hrvatske sirotinje i hrvatskih branitelja, dok djeca ‘crvene buržoazije’ i stare jugoslavenske elite dobivaju poslove po ministarstvima, raznim državnim agencijama i da su, općenito – privilegirani: ”Moja kćerka je prije nekih 15 godina diplomirala, a u međuvremenu je poslala 60-ak molbi za posao, međutim, u Zadru mjesta za nju nije bilo! I moj sin je poslalo desetine molbi, radio je kod privatnika koji mu zadnjih pet mjeseci nije mogao davati plaću. Ja sam mnoge u Zadru molio da mu se da bilo kakav posao, ali to nisu napravili. Sada smo pokrenuli OPG. Moj bi sin umro od gladi da nije moje supruge i mene. Istina je da su djeca branitelja od strane ove države zapravo zanemarena, a djeca nekih drugih su privilegirana.“

 

Veliki razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja

 

 

 

Dujmović: Nema kraja podlostima i podvalama kada je o Miloradu Pupovcu riječ

 

 

 

Marijan Knezović: ‘Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Mladen Pavković: Podravka je slala humanitarnu pomoć u Vukovar mjesec dana nakon okupacije

Objavljeno

na

Objavio

U PODCASTU VELEBIT je gostovao novinar i publicist Mladen Pavković.

♦ Kako je došlo do inicijative da se čitaju imena palih branitelja na komemoracijama?
♦ Zašto se noć kazališta održava na Dan sjećanja na Vukovar?

♦ Što je s dezerterima u Domovinskom ratu?
♦ Koliko od 1300 braniteljskih udruga dobiva pomoć od države?

♦ Gdje je danas Veljko Marić?
♦ Koliko su branitelji izloženi bolestima?

♦ Kako izgleda sudbina branitelja kada se razboli?
♦ Kako je podignut spomenik branitelju koji je učinio suicid?

♦ Koliko su izloženi suicidu članovi braniteljskih obitelji?
♦ Je li sustav dovoljno osjetljiv za branitelje koji su na rubu?

♦ Tko je uzeo nagradu koju je hrvatska policija raspisala za Gotovinom?
♦ Zašto generali šute?

♦ Koliko je zaista ljudi ubijeno u logoru Danica u vrijeme NDH-a u Koprivnici?
♦ Zašto je Koprivnica ‘crveni grad’?

♦ Koja je uloga Zvonimira Mršića u Koprivnici i Podravci?

Odgovore na ova pitanja pogledajte na PODCASTU VELEBIT.

 

Mladen Pavković: Sad je vrijeme da se opet prisjetimo i srpskih logora smrti

 

 

Mladen Pavković: Kako to da se u Hrvatskoj ne spominju, a kamoli gone visoko rangirani ratni zločinci?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari