Pratite nas

Reagiranja

Roman Leljak: HRT širi laži – djecu u Jastrebarskom nisu ubili ustaše nego partizani

Objavljeno

na

U dvorcu u Jastrebarskom bio je smješten dom za siročad još 1939. godine. Početkom rata tamo je dolazio veliki broj ratne siročadi, a o njima su se brinule časne sestre.

Tijekom kolovoza i koncem srpnja 1942. u dom je došlo između tri i pol do četiri tisuće djece s Kozare. Zbog partizanskog i četničkog ustanka na Kozari protiv NDH, veliki broj djece zbrinut je najprije u Jasenovcu i Gradiški, a zatim kod časnih sestara. Siročad je bila jako neishranjena i bolovali su od raznih bolesti.

Od tada pa do danas o ovom Dječjem domu, njegovim korisnicima, djelatnicima i skrbnicima izrečeno je toliko neistina koje su proglašavane jedinom i neupitnom ‘istinom’.

Jedna takva objavljena je ovih dana i na HRT – u, javnom medijskom servisu kojeg financiraju svi građani Republike Hrvatske, a na što se osvrnuo i Roman Leljak, slovenski publicist i istražitelj Udbinih arhiva te autor brojnih knjiga koje rasvjetljavaju istinu iz vrijeme komunističkog režima. Napise na teletextu HRT – a Leljak je okarakterizirao riječima – “grozna laž”.

Naime, na HRT – u su, iz neznanja ili svjesno, naveli kako je riječ o 76. godišnjici napada ustaške vojske na Dom u Jastrebarskom, što je potpuno netočno. Naime, kako je za Narod.hr nedavno pojasnio i Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovniog društva, napad na Dom u Jastrebarskom dogodio se od strane partizana.

“Do konca 1941. četnici i partizani ratovali su zajedno uništavajući industrijske objekte, željezničke pruge, mostove, prekidajući svu komunikaciju s ostatkom Hrvatske. Početkom 1942. došlo je do otvorenog rata između jedne srpske struje koja je bila uz Dražu Mihailovića i četnike i druge srpske struje koja je bila na strani komunističke Jugoslavije.

Međusobno su žestoko ratovali i prema partizanskoj literaturi dolazi naredba od Tita koncem 1941. kad šalje Kostu Nađa da nekako sredi te sukobe na korist komunista na Kozari. Istovremeno dolazi i zapovijed da sela koja podržavaju Dražine četnike budu popaljena, a stanovništvo protjerano. Iz tog razloga proizišao je najveći broj stradanja. Upravo iz tog vremena ta su djeca završila u šumskim zbjegovima, koji su trajali mjesecima. A bilo je rano proljeće kada je na Kozari u to vrijeme još bilo prilično hladno”, istaknuo je Beljo za Narod.hr

Dodaje kako je to je u partizanskoj i četničkoj literaturi bilo prešućivano, a svi ti zločini koji su načinjeni nad tim pučanstvom bili su pripisivani isključivo ustašama i Nijemcima.

“U Jasenovcu i Gradiški nije bilo uvjeta za smještaj tolike djece, pa časne sestre preuzimaju djecu iz Jasenovca i Gradiške i smještaju u Jastrebarskom. U Jastrebarskom su redovnice počele liječiti tu djecu i na kraju je samo oko 17 posto te djece umrlo, dok je ostatak od tog velikog broja kojeg su one primile bio spašen”, napominje Beljo.

“Međutim, partizanske grupe iz Korduna i pojedine grupe s Kozare koje su bile protjerane nakon njemačke ofenzive, provaljuju u Jastrebarsko, jer je preko Jastrebarskog išao taj partizanski put od Korduna prema Žumberku. U Žumberku je bio tzv. ‘Slobodni partizanski teritorij’. Oni provaljuju 26. kolovoza 1942. godine u taj dom u Jastrebarskom i izvode oko tri i pol tisuće djece s Kozare.

Od te djece uzimaju stariju mušku djecu u dobi između 10 i 12 godina. Odvode ih kasnije u okolicu Drvara, Bosanskog Petrovca i kasnije su mnoga od te djece bila oni o kojima se u partizanskoj literaturi pjevalo da su bacali bombe i ginuli u jurišima na bunkere, a poslije su mnogi završili kao pratnja ljudima koji vraćani s Bleiburga”, kazao je Ante Beljo te dodao:

“Mlađa djeca bila su ostavljena po šumama, pa su ih seljaci kasnije ponovno vratili na brigu časnim sestrama. Mnoga od njih bila su udomljena kod obitelji u Hrvatskoj, školovale su ih, i veliki broj njih još i danas živi, po čitavoj Hrvatskoj.”

Naglasio je i kako je kasnije stvorena propaganda o velikim i monstruoznim ustaškim zločinima, unatoč činjenici da se radilo o partizanima.

“Poslije svega toga stvorena je velika propaganda o ‘monstruoznim ustaškim zločinima nad sitnom srpskom nejači’ kao uvijek, kao što se radi i danas. Časne sestre bile su optuživane da su one krampom ubijale tu djecu. Ta se laž sa srpske strane i Srpske pravoslavne crkve širi i danas po čitavom svijetu”, objašnjava Beljo.

Također, dodaje, mnoge od tih časnih sestara na koncu su ubijene.

“Mnoge od tih časnih sestara bile su ubijene. Neke 1942., neke poslije rata i stavljene u zatvore, a druge su bile vraćene u Osijek. Većina tih redovnica bile su Slovenke, Slovenska družba časnih sestara. Župu su vodili slovenski Lazaristi koje su Nijemci protjerali iz Slovenije s područja koje su pripojili Trećem Reichu. Prva stvar bila je protjerivanje slovenskih katoličkih svećenika, a te je svećenike primio Alojzije Stepinac, tada nadbiskup zagrebački, koji je također vodio brigu i o spašavanju ratne siročadi bez obzira na nacionalnost i podrijetlo”, ističe.

“O svim tim događajima napisano je jako puno. Protiv tih časnih sestara ni u vrijeme bivše Jugoslavije nije pokrenut nijedan sudski proces. Jednostavno, ta je propaganda širena kao požar, ali nitko nije smio izaći s istinom i to negirati. O tome je poprilično puno napisano, međutim bez obzira što se zna o čemu se radi i koja je prava istina na koji su način nastajale te monstruozne laži, one se i danas šire bez imalo grižnje savjesti”, upozorava.

“Šire se laži protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda, hrvatskih i slovenskih časnih sestara. Važno je da se konačno istina o tome svemu raširi, da se javnost s time upozna i da to bude na dan sjećanja vezan uz dan Europskog sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća, 23. kolovoza”, zaključio je Beljo u razgovoru za Narod.hr

Jastrebarsko – komemoracija u subotu 25. kolovoza 2018.

 

Roman Leljak: Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Akademik Pečarić: Otvoreno pismo Predsjedniku Ustavnog suda RH

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Ustavnog suda RH,

S nevjericom sam pročitao Vaše Priopćenje od 5. lipnja 2020. u kome konstatirate:

„U odnosu na pozdrav +Za dom spremni’.  Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.“

Vidim da ste i doktor znanosti, pa pretpostavljam da znate osnovne činjenice o tom pozdravu.

Tako poznati hrvatski povjesničar Ivo Rendić Miočević (Hrsvijet, 29. kolovoza 2017.) tvrdi:

…danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona) pozdrav „Za dom spremni“ kojim se Pavelić koristio u svezi s Ličkim ustankom 1932. antimonarhofašistički je poklik.

Vi ste dr. znanosti! Tvrdite da se radi o ustaškom pozdravu iz NDH! Tvrdite li Vi da je NDH postojala te 1932. godine?

Naime vidim da znate pun naziv NDH, a ne pronalazim nigdje riječ koja je povezana s ustašama u tom nazivu.

Ali, kako ste doktor znanosti pretpostavljam da ipak znate da u to vrijeme nije postojala NDH.

U knjizi dr. sc. Marija Jareba Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006. (drugo neizmijenjeno izdanje objavljeno je 2007. godine). U toj knjizi postoji prilično opširno poglavlje (stranice 344.-414.) o organizacijama Hrvatskoga domobrana, od nastanka te organizacije u Argentini 1931. godine do Drugoga svjetskog rata. Postoji, dakle, dovoljno podataka o Hrvatskome domobranu, no nešto treba i pročitati. Ta organizacija bila je dio Pavelićeva Ustaško-domobranskog pokreta. Pavelić je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina, odnosno njegov su pokret činili Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) i organizacije Hrvatskoga domobrana. Ustaška organizacija bila je malobrojna i vojnički ustrojena organizacija, a domobranske organizacije bile su ustrojene kao masovne i legalne organizacije koje su okupljale hrvatske iseljenike (i radnike u nekim europskim zemljama).

U hrvatskoj javnosti je poznata i domobranska zastava na kojoj je pozdrav ZDS i datum 12. svibnja 1931., kao i dokumenti iz tog vremena u kojima se izrijekom tvrdi kako se radi o „domobranskom pozdravu“.

S obzirom da se tvrdi kako je Pavelić autor tog pozdrava, a bio je vođa i Ustaša i Domobrana, očito nije mu smetalo to što se tvrdilo da se radi o domobranskom pozdravu.

Dapače, kada već izričito tvrdite da je ZDS ustaški pozdrav iz NDH, morali bi znati da je odnos ustaša i ostalih u toj državi bio sličan onom o kome piše dr. Jareb. I u NDH se ZDS koristio mnogo šire i imate ogroman broj dokumenata na kojima piše ZDS, a koji nisu izdale Ustaše.

Dapače, Ustaše su ga koristile samo godinu dana a onda su tom pozdravu dodali i Poglavnika. A ZDS je ostao u širokoj upotrebi.

To sam nedavno napisao i našim povjesničarima:

A što se tiče ZDS i naših povesničara smiješno mi je kada vidim da nikome nije palo na pamet da je samom Paveliću itekako to bio domobranski pozdrav jer mu je bilo draže da je prihvaćen mnogo šire u narodu, a to je i potvrđeno u NDH jer su ga Ustaše koristile samo godinu dana.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je na isti način kao što je prije rata Paveliću odgovaralo to što je ZDS domobranski pozdrav, tako mu je odgovaralo da je u hrvatskoj državi pripadao svima, a ne samo Ustašama.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je takvo izjednačavanje svih s Ustašama nešto što je danas dio Memoranduma SANU 2, a tijekom Domovinskog rata pa sve do danas to čine svi koji su protiv hrvatske države.

Meni kao akademiku iz znanosti koju smatraju vrhuncem logike nikad neće biti jasno kako u tome sudjeluju i suci VS RH. Pravnici bi itekako trebali znati što je logika!

Ili Vi doista mislite da je NDH postojala i tridesetih godina prošlog stoljeća? Istina, vidimo da i danas u Srbiji, a i njihove sluge u RH tvrde kako je i danas RH zapravo ustaška država.

Kao znanstveniku meni je itekako jasno zašto prof. dr. sc. Rendić-Miočević piše kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona).

S druge strane ono što mi nije jasno jesu napadi na od vlasti odobreni grb HOS-a, a da Vrhovni sud nije izdao ovakvo priopćenje u kojem bi nam objasnio mogu li hrvatski dužnosnici uklanjati i govoriti o uklanjanju znakovlja koje je odobrila hrvatska država.

Ili se oni samo ponašaju u skladu s vama sudcima VS RH, sudeći po tvrdnji prof. Rendić-Miočevića, a i mnogih drugih?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Bojnu Čavoglave proglasiti himnom hrvatskih dragovoljaca

Objavljeno

na

I što sad? Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske zaključio je da se povikom „Za dom spremni“ na početku pjesme Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona ne krši Zakon o prekršajima javnog reda i mira!

Zbog ovog povika jedan od najpopularnijih hrvatskih domoljubnih pjevača, ali i dragovoljac Domovinskoga rata, dosad je imao niz neugodnosti, prijetnji, marginaliziranja i podcjenjivanja.

Poglavito su ga napadali tzv. antifašisti i ekstremni ljevičari, koji još uvijek žale za propalom Jugoslavijom i koji nikada nisu voljeli Hrvatsku, niti su se za nju borili.

Međutim, i sad se pokazalo da baš u toj pjesmi, koja je nastala u vrijeme hrvatskog pobjedničkog Domovinskog rata, taj pozdrav je tim i takvima „najmanje“ smetao. Najviše su bili „kivni“ na tekst pjesme (!), a nisu se usudili o tome govoriti ni pisati, pa su iz konteksta izvukli samo i isključivo – „Za dom spremni“.

A pjesma ide ovako:

„Za Dom spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole

Stala braća da obrane naše domove.

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi

Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.

Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka

Baci bombu, goni bandu preko izvora

Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi

Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.

Čujte srpski dragovoljci, bando četnici

Stići će vas naša ruka i u Srbiji.

Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna

Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava.

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije-

Nećete u Čavoglave, niste ni prije.

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava

Hrvatska vam zaboravit neće nikada…“

Nakon što je Visoki prekršajni sud RH donio odluku da u ovoj pjesmi povik „Za dom spremni“ nije sporan (kao što nikada nije ni bio), predlažemo da se Bojna Čavoglave sada proglasi i Himnom hrvatskih dragovoljaca pobjedničkog Domovinskoga rata!

I da se izvodi na svim državnim manifestacijama!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari