Pratite nas

Pregled

Roman Leljak: Hrvatski i slovenski arhivi su „očišćeni“ od važne dokumentacije još 1990. godine

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

„Maribor: Najveće stratište Hrvata“ naziv je nove knjige i dokumentarnog filma publicista i istražitelja jugo-komunističkih zločina Romana Leljaka, predstavljenih u četvrtak 1. ožujka u prepunoj Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.

Knjiga i film govore o partizanskim zločinima u Teznom kraj Maribora gdje je u svibnju 1945. stradalo 30 tisuće Hrvata, a njihova posebnost je i to što su napravljeni samo temeljem arhivske građe koju je autor dobio u Vojnom arhivu u Beogradu.

Govoreći o svom istraživanju Leljak je rekao kako su hrvatski i slovenski arhivi „očišćeni“ od važne dokumentacije još 1990. godine, za razliku od Srbije gdje se nije mijenjala politička situacija jer je Milošević kao šef Centralnog komiteta ostao na vlasti. „Zato sam tamo i mogao pronaći sve ove dokumente koji govore što su partizani radili.

Ono što sam našao je dokumentacija partizanskih jedinica, partizanskog glavnog štaba Hrvatske i partizanskog generalštaba JNA, a govore tko je bio odgovoran i tko je rukovodio s ratnim zarobljenicima te koliko je tih zarobljenika bilo na križnom putu. Ono što je posebno važno što sada sa sigurnošću znamo jest da je Tito bio upoznat sa svim zločinima i da je iz Zagreba nadzirao provođenje egzekucije.

Velik problem vidim u tome što je nas istraživača jako malo. S područja Slovenije i Hrvatske, koliko znam, ja sam jedini koji odlazim u te arhive, ali sve što sam pronašao u cijelosti sam kopirao i predat ću u Hrvatski državni arhiv.

U tim dokumentima se jasno vidi i brojka koliko je civila i vojnika likvidirano završnom operacijom između 9. i 15. svibnja 1945. godine u Mariboru. Titovi su partizani tada likvidirane zakopavali u protutenkovske rovove na Teznom. Iz dijela tog rova 1999. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 1187 žrtava zbog gradnje autoceste Lendava-Ljubljana, ostali, njih približno 28000, čekaju na dostojanstven pokop“.

U nastavku Leljak je upozorio kako tamo do sada nije postavljeno nikakvo spomen obilježje, niti jedan križ. „Ostaci tih ljudi još su uvijek u Tezenskoj šumi koja se planira posjeći te se planira pretvorba u poljoprivredna zemljišta.

Danas se gotovo svaki narod u Europi pobrinuo se za svoje mrtve iz Drugoga svjetskog rata, osim Hrvatske i Slovenije. Sada smo iz partizanskih dokumenata našli pravu istinu i ona mora biti zapisana u povijesti”, rekao je Leljak te dodao kao mu je želja napraviti i film o drugom najvećem mjestu stradanja Hrvata u Sloveniji, a to je Kočevski Rog te ulasku Druge armije u Zagreb i 62 zagrebačka stratišta. „Već nekoliko mjeseci radim i na projektu dokumentarnog filma o radnom i sabirnom logoru Jasenovac.

Cilj mi je da na osnovu dokumenata pokažem stvarnu istinu o tom logoru, ništa ne oduzimajući, dodajući ili uljepšavajući, ma kakva god da ta istina bila“, zaključio je na kraju Leljak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva Đurekovića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je bivšemu čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena 1983. godine.

Riječ je odluci koju je Županijski sud u Velikoj Gorici donio na osnovi pravomoćne njemačke presude kojom su Mustač i Josip Perković osuđeni zbog Đurekovićevog ubojstva na doživotni zatvor.

Priopćenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici donosimo u cijelosti:

“Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv-eu-1/2019. od 23. travnja 2019., u postupku preuzimanja i izvršenja presude Visokog pokrajinskog suda u Münchenu, a nakon što je utvrđeno da je osuđeni Zdravko Mustač pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz paragrafa 211., 212. i 25. st. 1 i 2 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, utvrđeno je da navedeno kazneno djelo odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1 i 4 Kaznenog zakona, te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40. godina.

Po ocijeni vijeća, kazna zatvora u trajanju od 40 godina u najvećoj mjeri odgovara kazni zatvora doživotnog zatvora, pri čemu se pazilo da osuđenik ne bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na vrstu i mjeru kazne, ali ne i u odnosu na odredbe o uvjetnom otpustu. “, priopćio je glasnogovornik suda, sudac Ante Zeljko.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari