Pratite nas

Pregled

Roman Leljak: Nemojte očekivati da će se arhivi samo tako otvoriti

Objavljeno

na

Gost Bujice na Z1 televiziji i pridruženim televizijama bio je Roman Leljak, publicist i vodeći slovenski istražitelj komunističkih zločina i predsjednik društva ‘Huda jama’.

U emisiji je iznio šokantne podatke: da je 40 posto Hrvata imalo koristi od Udbe, ako su u obzir uzmu suradnici i članovi njihovih obitelji koje je Udba materijalno zbrinula. Objasnio je i što je točno predložio kada je u pitanju otvaranje arhiva prije 1990. godine.

Voditelj je na početku rekao da mu je čast ugostiti Leljaka, kojega su, kako je rekao, napali ‘lijevo jugoslavenski’ mediji.

“Poludjeli su kada je odlučio snimiti dokumentarac ‘Komunistički logor Jasenovac’. Sve je bilo u redu kada je gostovao po lokalnim televizijama, ali panika je nastala kada je gostovao na HTV-u kod Dujmovića. Kap koja je prelila čašu bio je poziv Nikole Grmoje oko otvaranja arhiva bivše države”, poručio je Bujanec na početku.

“To je bilo za očekivati”, poručio je u prilogu tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić i dodao da Leljak mora biti spreman da mu se izvlače neke stvari kako bi ga se pokušalo kompromitirati.

“Ne treba raspravljati o njemu kao osobi, nego o njegovim otkrićima”, rekao je povjesničar Josip Jurčević u prilogu.

Vukić je rekao da se moramo vratiti na temeljno pitanje – jesu li u Hudoj jami pronađeni leševi, tko ih je tamo ubacio i ubio?

Jurčević je dodao: “To je već uobičajeno, kada se nekome ne sviđaju činjenice. O Hudoj jami se ne može raspravljati, radi se o fizičkim nalazima koje smo svi vidjeli i mogli vidjeti, te činjenicu su neupitne. To je stara komunistička metodologija, ako vam se ne sviđa nešto, udrite po čovjeku!”.

Dodao je da Agitprop uspješno živi u Hrvatskoj.

“Nedvojbeno je da je komunistički logor Jasenovac bio otvoren barem do ’48. Stara Gradiška je logor bila i nakon ’45, sve do 80-ih godina”, kazao je Jurčević.

Vukić je zaklučio: “Od ’44. do ’46. Tito i Komunistička partija likvidirali su oko 60 tisuća ljudi, u Sloveniji više od sto tisuća hrvatskih, slovenskih, njemačkih i ruskih vojnika!”.

Leljak: Jedino Janša ima više prijava od mene!

Leljak je komentirao što ga je ponukalo na snimanje filma o Jasenovcu.

“Teško je biti istraživač o poslijeratnom razdoblju u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji. Od ’88. sam u raljama Udbe i starih struktura koji ne žele promjene, koji bi htjeli da se mit nastavlja i da se i dalje može raditi kao prije. Dobio sam 176 kaznenih prijava u 30 godina.

Mislim da je jedino Janša malo ‘bolji’ od mene. Teško mi je zbog toga, nije to jednostavno. Udba je to dobro znala. U knjizi sam objavio pravilnik o plasiranju informacija i dezinformacija, to sam osjetio na vlastitoj koži. Ipak, većinu sam riješio u svoju korist”, rekao je Leljak.

Komentirao je napade pojedinih medija u Hrvatskoj.

“Mislim da je problem u Jasenovcu. Moramo saznati pravu istinu. Jasenovac ne smije više biti manipulacija u povijesti. Što se tiče Sabora, nekoliko sam puta bio u slovenskom parlamentu u kojem su na moju incijativu primljeni i mnogi istraživači iz Hrvatske.

To nikada nije bilo sporno. Došli su i Bože Vukušić te Nikola Štedul. Nažalost, isti lijevi mediji o tome nisu pisali, da su žrtve Udbe došle u slovenski parlament. Kada sam došao u hrvatski parlament, odmah se dogodilo što se dogodilo. Uvijek ću doći i došao sam s dobrom namjerom da upozorim na probleme arhiva.

Došao sam na poziv Mosta, iznio im činjenično stanje, mislim da su svi na tom razgovoru, pa i g. Grmoja, bili zadovoljni. Za mene je bilo najvažnije da svi koji pripremaju zakon razumiju da nije problem samo otvaranje arhiva, nego to što mnoštvo arhivske građe još nije u arhivu Hrvatske. Sabor svoju arhivu još čuva u Saboru, nije u Državnom arhivu. Obavještajne strukture nisu predale arhive. Njih nema!”, rekao je Leljak.

Uz suradnike, Udba riješila status njihovih obitelji

Gost emisije donio je četiri knjige u kojima je objavio 60 tisuća suradnika Udbe od 1945. do 1990. godine!

“2006. godine Slovenija je usvojila zakon koji se sada priprema u Hrvatskoj. Bilo je jasno rečeno da sve državne institucije moraju odmah predati građu. Postala je javno dostupna, dakle sve što je nastalo do 17. svibnja 1990. godine. U Hrvatskoj je sve prije 22. prosinca 1990. godine.

U knjizi je središnja evidencija koju je vodila slovenska Udba u kojoj su popisani svi ljudi koji su na bilo koji način povezani s Udbom. Špiclji Udbe – to je pogrdniji naziv za suradnike Udbe. U knjizi je imenom i prezimenom, datumom rođenja i kodnim imenom upisano 60 tisuća Slovenaca, od ’45. do ’90. godine. Da je taj broj ostao na tome, bili bi mirniji”, rekao je Leljak i dodao da ni od koga nije dobio tužbu. Ipak, zapaljen mu je automobil, nadovezao se voditelj.

To je drugi problem, dodao je publicist i pojasnio način funkcioniranja Udbe. Tako je, kako tvrdi, postojalo pravilo da je Udba svim suradnicima obećala riješiti materijalni status, ali ne samo njima, nego i članovima obitelji! Tako je, nastavio je, suradnikova supruga dobila posao, djeca stipendije…

“Kod jednog suradnika 10 do 15 članova obitelji dobilo je povlastice. Kada to pomnožite, dobijemo od 600 do 900 tisuća Slovenaca koji su imali koristi od Udbe”, izrekao je šokantne tvrdnje Roman Leljak u Bujici!

Koliko bi onda u Hrvatskoj izdali ovakvih knjiga da se otvore arhivi?

“Nadam se da će doći do toga. Moram tu pohvaliti Most. Poslije mog razgovora pripremili su taj novi zakon i jedan od dodataka koji su stavili bio je članak koji govori da sve institucije moraju predati svu arhivsku građu, bez izuzetaka. To je bitno, da se netko ne bi povlačio na nešto drugo. Hoće li HDZ takav članak usvojiti, vidjet ćemo”.

Hoće li biti njihovih članova u arhivima, zanimalo je Bujanca.

“Možemo o tome razgovarati. Od ovih 60 tisuća ljudi, mnogo ih je na desnoj strani. Anton Drobnič, bio je domobran, preživio je strahote jer je bio mlad. Kada je ’90. godine postao tužitelj broj jedan u Sloveniji, u par sam mu navrata slao upite da se arhivi otvore i da se nađu krivci za Hudu jamu. Na ta pisma nije odgovarao. Kada sam dobio građu, našao sam ga pod tajnim imenom Pipan Maks. Dakle, bio je suradnik Udbe. To će se sada dogoditi u Hrvatskoj. Ako se arhivi otvore, nema razloga da ih Hrvatska nema, onda će to biti barem osam knjiga. Hrvatska je ipak veća”, dodao je gost.

40 posto Hrvata imalo je koristi od Udbe

No, to nije sve. Leljak je spomenuo i širu sliku.

“Kada je suradnik postao malo stariji, onda su mu uzeli dijete za suradnika i tako se piramida opet širila. Danas je naopako postavljena, širi se. 40 posto Hrvata imalo je koristi od Udbe. Nemojte očekivati da će se arhivi samo tako otvoriti. To je 40 posto političara, 40 posto tajkuna, pa i 40 posto HDZ-a”, kazao je Leljak!

Zanimljivo je da je u Beogradu bez pristupa dobio pristup arhivima. Spomenuo je operativnu akciju Most (nema veze s današnjom političkom strankom, napomenuo je) iz 1979. godine, a koja je trajala do 1987. Na tapeti su bili Marko Veselica, zatim Ivan Zvonimir Čičak, Petar Šegedin, Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić…

“U istrazi protiv njih sudjelovalo je 500 operativaca!”, ustvrdio je Leljak i dodao su primjerice 1980. godine bile naručene tri pretrage Veseličinog stana, dva Tuđmanova, a tu su bila praćenja, prisluškivanja, tajna kontrola pošte, tromjesečna kontrola ureda, za svaki izlazak iz mjesta stanovanja bila je obavezna pratnja Udbe…

U emisiji je riječi bilo i o sastavu Povjerenstva za suočavanje s prošloću koje bi Vlada trebala donijeti na sjednici u četvrtak. Bujanca je zanimalo zašto u Povjerenstvo nije pozvan Ivan Zvonimir Čičak koji je prvi pokrenuo tu temu. Spomenuo je i Ivu Banca. Zašto se izbjegavaju ti ljudi?

“Trudit ću se inače ne komentirati aktualnu politiku, ali ovo je velika kušnja za gospodina Plenkovića. Ako ta komisija ne bude onakva kakvu bi želio narod koji je trpio tiraniju komunista i Udbe, ako će oni sami o sebi odlučivati, to neće biti dobro. Mislim da to Povjerenstvo ništa ne može riješiti jednom izjavom”.

Košić užasnut: Ne može se protiv istine

U emisiju se telefonski javio biskup sisački Vlado Košić. Komentirao je formiranje Vladinog povjerenstva.

“Sama nakana je dobra, pitanje je samo tko će doista biti u tom sastavu i koji su članovi i po kojem ključu kandidati. Jesu li to samo stručne osobe? Kada ih postavlja politika uvijek je sumnja da postoji neki program i da se sve mora odraditi prema nekom očekivanju, Vidjet ćemo kada se svi članovi objave”, rekao je biskup i dodao:

“Komunizam se vrlo okrutno obračunao s totalitarizmom koji je bio u 2. svjetskom ratu, koji je kratko trajao i učinio svoje zločine, ali poslije je bio toliki teror  i strah u ljudima koji se osjeti i danas. Žrtva je bio i gospodin Leljak, svaka mu čast na svemu što čini. Užasnut sam ako su tolike osobe bile uključene u sustav praćenja i represije nad stanovništvom od strane Udbe”.

Pitanje je bi li bilo napada na Stepinca da smo se ranije obračunali s prošlošću.

“Mene isto veseli što će biti s filmom gospodina Leljaka. Upliće se našeg blaženika, premda je on prvi osudio taj logor kao ljagu and hrvatskom državom. Kada bi se sve raščistilo, bilo bi lakše. Kada su argumenti u ptianju, onda  su mitovi u drugom planu”, rekao je Košić i komentirao napade na Leljaka koji su došli od strane, kako ga je Bujanec nazvao, T-rexa, odnosno Tvrtka Jakovine:

“Nisam to znao, sada sam saznao iz emisije. Tu postoje repovi i mnogi zainteresirani pojedinci koji žele spriječiti istinu, ali ona je jača od laži. Šteta je za nove naraštaje da oni trpe od tog neračišćenog komunizma koji je učinio najviše zla našem narodu, ali i drugim narodima u okruženju”, zaključio je biskup Košić.

Izvještaj KOS-a otkriva strahote

Leljaku je biskup Košić napisao popratnu riječ uz objavljeni izvještaj KOS-a. Riječ je o faksimilu dokumenata od 1944. do 1945.

“Biskup mi je rekao da mu dam vremena jer je riječ o užasno teškom štivu. Zašto su sve stavljali na papir? Mislili su da će vječno biti na vlasti”, rekao je Leljak.

To je desetogodišnji izvještaj KOS-a, uništavate ih vlastitim dokumentima, komentirao je Bujanec.

“Tito je krajem ’54. naredio da KOS napravi izvještaj o desetogodišnjem radu. Tada su počeli razgovarati da se KOS rasformira, a da organi sigurnosti budu po jedinicama tadašnje Jugoslavije. Tito je naručio taj izvještaj, ja sam ga u vojnom arhivu dobio kao takvog, on otkriva sve zlo koje je Udba tada napravila.

Radili su s ruskim NKVD-om koji je u Beogradu imao posebno odjeljenje do ’48. Imali su i velikih poteškoća s dezerterima mnogi nisu htjeli vršiti likvidacije i slično. Cilj je bio da svim povjesničarima pokažem su dokumenti dostupni, da samo treba raditi, da ih treba uzeti i pokazati pravu istinu”.

Voditelj je spomenuo situaciju da je politika jedinstveno štitila Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a da je u tome doprinos dao Bože Vukušić.

Miljenić i Ostojić pustili srpskog ubojicu albanskog borca za slobodno Kosovo!

Posljednji dio emisije bio je posvećen osudi zbog ubojstva albanskog disidenta Envera Hadrija. Naime, u Belgiji su u odsutnosti zbog njegovog ubojstva osuđeni Božidar Spasić, Andrija Drašković i Veselin Vukotić.

“Hrvatski mediji nisu pisali da je u studenom prošle godine jedan od šefova Udbe u Belgiji osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva Hadrija. Spasić je kao organizator osuđen na doživotni zatvor, a druga dvojica da su počinitelji zločina.

Hadri, borac za slobodno Kosovo, ubijen je 25. veljače 1990. po naredbi tada vodeće stranke u Srbiji, SDS-a Slobodana Miloševića. Spasić je bio šef odjeljenja. Akciju su izveli, kako je belgijski sud odlučio, Drašković i Vukotić iz tadašnjeg beogradskog podzemlja. Sva trojica su osuđeni. 2000. godine, kada je počela istraga u Belgiji, za sve je podnesen zahtjev za izučenjem, ti nalozi bili su i u Hrvatskoj.

U šestom mjesecu 2015. godine Dašković dolazi na Brač i tamo odmara. Pri povratku u Srbiju, hrvatska policija ga je uhitila i odvodi ga u pritvor. Smjestili su ga u hotel u Splitu zbog nejasnih okolnosti. To ne ide na ugled suda u Splitu. Drašković je potpisao suglasnost da bude izručen Belgiji. To se ne inače ne radi. Tražena je jamčevina od 100 tisuća eura i predaja putovnice.

Njegov odvjetnik iznos je platio isti dan i već je za nekoliko dana bio u Beogradu. Netko mu je dao lažnu putovnicu. Čudno je da je splitski sud pristao to za 100 tisuća eura. Meni sve to miriše na dogovor udbaša, koji su povezani između Hrvatske, Slovenije i Srbije. Tu je i pravosuđe”, rekao je Leljak i dao pozadinu priče:

“Srbija je znala da će, ukoliko dođe do pravomoćne presude, Belgija tražiti izručenje. U tijeku su razgovori za približavanje Srbije EU i da se ne bi dogodilo isto što i Hrvatskoj s Perkovićem i Mustačem, Srbi idu u drugom smjeru. Oni namjerno ne surađuju s Belgijcima, Spasiću ne uručuju odluke suda. Nije dobio presudu, tako da se nije mogao ni žaliti.

Druga dvojica jesu. Belgijski sud je zbog procesnih razloga morao ponoviti suđenje. Belgija je odlučila da se suđenje ponovi, ali u Beogradu!”, iznio je šokantne podatke Roman Leljak!

Hrvatski ministar pravosuđa tada je bio Orsat Miljenić, a ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Leljak je za kraj rekao da se u Europi trenutno vode procesi protiv sedam šefova Udbe.

Voditelj je na kraju emisije objavio snimke iz Hude jame iz rujna 2015. godine kako bi podsjetio gledatelje, one koji su se poljuljali, tko je Roman Leljak. U prilogu bez komentara objavljene su pronađene kosti i strahote iz tog mjesta masovnog zločina.

Bujanec je zaključio kako je sve rezultiralo dolaskom slovenskog predsjednika Boruta Pahora i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na posljednji ispraćaj žrtava u Maribor.

>>> Roman Leljak: Komunistička partija je došla na vlast preko genocida <<<

facebook komentari

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari