Pratite nas

Komentar

ROMAN LELJAK: Poručuju nam nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi

Objavljeno

na

Državno odvjetništvo Slovenije pokrenulo je tužbu protiv istražitelja Udbinih arhiva iz Slovenije i publicista Romana Leljaka. Optužen je da je prošle godine u parlamentu Republike Slovenije na sjednici Odbora za nadzor tajnih službi donio jedno sredstvo koje je nekad koristila Služba državne sigurnosti, Udba. Ekskluzivno za narod.hr otkrio je sve detalje ovog slučaja.

[ad id=”93788″]

Što vam se stavlja na teret?

“U ožujku prošle godine bio sam pozvan na komisiju za nadzor tajnih službi u parlamentu Republike Slovenije da govorim o takozvanim specijalnim sredstvima koje je koristila Udba od 1970.-1990. godine, o takozvanim ‘bunkerima’ koje je gradila Udba za svoje potrebe. Održao sam predavanje i uz predavanje sam im rekao da je od 1981.-1989. godine Slovenija nabavila 17 specijalnih ‘olovki’ za tihe likvidacije. 17 ‘olovki’ koje je montirao Institut bezbednosti u Beogradu, a također su napravili kišobrane s prigušivačem, tabakere posebne, lule koje su bile pištolj. Najveći problem je što sam tada pokazao narudžbenice i uplatnice koje je slovenska Udba platila za ta specijalna sredstva. 90-ih godina ta sredstva nikada nisu bila predana novoj vlasti. Ostala su negdje. Pitao sam da li je to ostalo kod operativaca Udbe ili u bunkerima kojih ima oko 300 na privatnim lokacijama diljem Slovenije. Jedan od suradnika Udbe dao mi je takvu ‘olovku’. Udba kad je proizvodila ta sredstva nije ih proizvodila od početka, ona je kupila kišobrane, a onda ih modificirala. Tako su uzeli ‘olovke’ od zagrebačke firme Institut Ruđer Bošković, korištene najviše u svrhu kao dozimetri, a onda su ampulu stavljali unutra i koristili za likvidacije. Pokazao sam da je to tako izgledalo, ali da ne znam koja je ampula unutra. Kad sam to rekao to je bilo dovoljno da policija reagira. Nakon toga sam govorio o tome da moramo naći ‘olovke’, kišobrane, tabakere, lule jer su to opasna sredstva izvan državne kontrole, da to treba uzeti i uništiti jer je velika opasnost.”

Što vam je sud zamjerio?

“Da sam iskoristio dozimetar i na taj način napravio problem da je policija morala deaktivirati i to je kazneno djelo, kao da otkrijete nekoga da je pozvao policiju da je negdje bomba, a nije bila. Dozimetar su uzeli, pogledali, vratili mi kada su pročitali što je, ali nisu provjerili što je u ampuli, ja i dan danas ne znam što je unutra”.

Kada počinje proces?

“U ponedjeljak ujutro u 9 sati. ”

Imate li dovoljno sredstava za pravnu pomoć?

“Na prvo ročište ću ići sam, vjerojatno ću se samo izjasniti da sam kriv ili nisam. ”

Nije li to apsurdno da se vas zove na sud?

“U normalnom pravnom sustavu bi mene kao istraživača morali nagraditi jer sam otkrio neka sredstva koja su opasna za ljude i država to mora riješiti da ne bi netko nekoga povrijedio, ubio jer ne bi znao o kakvim sredstvima se radi”.

Da li je to samo stvar pravosuđa u Sloveniji ili je to šira priča?

“Ne radi se samo o pravosuđu nego im smeta što istražujem Udbu, što surađujem sa stranim ekspertima u Njemačkoj, Austriji, što tražim dokumente, što se optužuju Hrvati i Slovenci zbog zla koje su činili kao Udbaši. ”

Kako zemlji koja je služila kao primjer uspješne tranzicije smeta da raščisti sa svojom nesretnom poviješću, kako bi to moglo smetati u demokratskom društvu?

“Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u nekim privatnim zbirkama raznih operativaca Udbe. Slovenija nije nikakvu promjenu napravila. Mi smo u 25 godina samo prvih par godina živjeli na tome što smo bili malo bogatiji, a kad smo u tih 5-6 godina potrošili novac sad se vidi da smo na istom nivou kao i ostale republike, možda čak i slabije. U Sloveniji je komunizam najjači od svih republika koje još postoje. Najviše se očistio komunizam u Srbiji”.

Sigurni ste da je gospodarska kriza u Sloveniji posljedica tih struktura?

“Te strukture nama vladaju 25 godina, nisu izašle. Vodili su 25 godina gospodarstvo i sigurno da im smeta kada netko otvara Hudu jamu, otvara pitanje rada Udbe…”

Da li biste rekli da postoji plan da tajne službe preuzmu sve potencijale u svoje ruke?

“To je bio plan dogovoren za čitavu Jugoslaviju. Već su 1987. govorili počeli se dogovarati i donijeli su procjenu da će biti kraj za Jugoslaviju i donijeli su ocjenu da se treba pripremiti ako dođe do brzog preokreta političke vlasti, doći će do suđenja njima i odgovarat će za svoja nedjela koja su napravili. Da bi sve to zaobišli pripremili su se za mirnu rekonstrukciju države na način da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili jaku mrežu suradnika koje su tada imali”, rekao je Leljak.

“90-e godine sve te firme koje su bile na neki način Udbine, bile jugoslavenske, svi ti ljudi su ih preuzeli u svoje vlasništvo. Firme su bile pune jugoslavenskog novca, pa kada je gospodarstvo propadalo oni su ih kupovali i postajali tajkuni”, rekao je.

Da li je gospodin Janez Janša žrtva tih struktura?

“Mislite li da je nelogično da će meni suditi ista sutkinja koja je sudila Janši? Čudno je da meni i Janši sudi ista sutkinja. Sve je to politički dirigirano, sve je u pravcu da me se spriječi da radim. Znaju da moram pisati knjige, da neću imati novca za odvjetnika… U tom smjeru to ide”, istaknuo je Leljak.

Kako to ljudi u Sloveniji gledaju, da li je javnost prekrivena strukturama koje kontroliraju javno mnijenje ili su ljudi svjesni toga?

“Doći će 50-100 ljudi ispred suda, ali oni su tako tvrdi da rade dalje, ne zanima ih ni da je pet tisuća ljudi na ulici, oni bi svoj posao radili dalje. Budi se u Sloveniji nešto, kao i u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno da bi neki izbori pokazali kakva je situacija”.

Kako stati na kraj?

“Izdao sam knjigu ‘Suradnici Udbe’ kojom sam razotkrio 10 000 pripadnika, suradnika Udbe. Kad su od 1945. pravili suradničku mrežu bilo je rečeno ‘Gle, ako ćeš ti raditi za nas, tvoja žena će odmah dobiti posao, tvoja djeca će dobiti stipendiju ili školarinu’. Oni su umjetno na taj način stvorili srednji razred koji su 1945. likvidirali i koji nije postojao. Kad bi suradnik ostario isto bi rekli i sinu. 35 posto Slovenaca je kod svoje rodbine imalo koristi od Udbe na takav način. Isti takav postupak važi i za Hrvatsku. Ako je bio otac dobar onda je i sin dobar za neko radno mjesto. To je ono što u demokraciji nazivamo nepotizam”.

Kako se u zemljama kao što su Hrvatska i Slovenija to može tolerirati?

“Problem je u našim europarlamentarcima koji ne znaju, nisu aktivni, koji ne pokreću to pitanje. Kad je Janša bio osuđen, izgubio izbore zbog toga, pa je na kraju proglašen nevinim, nitko nije se u tom parlamentu dignuo i rekao da se u Sloveniji nešto događa. Svi samo rade za tih 10000 eura plaće. Nemamo predstavnike u Europi i ne možemo očekivati da će Europa poslati neke ljude koji će gledati kako mi u toj Europi živimo. Mi pojedinci moramo biti aktivni, koji dnevno šaljemo te informacije u Europu, i onda će doći neki rezultati, ali to je težak put. Slovenija je, kao i Hrvatska dosta mala zemlja, zajedno su manje od jednog grada. Što bi se onda mučili s tim? Ako zagusti i u Hrvatskoj i u Sloveniji gospodarstvo u pola sata mogu riješiti taj problem. Moramo sami biti glasni. Siguran sam da će do nečega doći, ljudi se zanimaju. Što više takvih nastupa i doći će vrijeme kada ćemo se riješiti toga komunizma. ”

Što mislite koliko će nam trebati da se toga riješimo?

“Sve takve stvari im ne koriste, ili su toliko snažni, ili prave grešku, ili su presigurni u svoju moć, a mislim i da nemaju prave informacije s terena jer ljudima je dosta tog starog totalitarnog razmišljanja, gdje samo moraju plaćati, a ne nudi im se sloboda rada. Jednom će tome doći kraj, mislim da je to skoro. Nadam se da je u Hrvatskoj počeo taj preokret.”

Strahujete li za goli život?

“Pitanje je na mjestu i nikada u posljednjih nekoliko godina od kako se aktivno s ovim bavim, moja djeca nikada nisu bila samnom ni u trgovini, da se bilo što mojoj obitelji ne bi dogodilo, da bilo što krene protiv mene. Volio bi to, ali si to ne smijem priuštiti.”

Imate naznake da bi se mogli s vama nemilosrdno obračunati, kad bi imali prilike?

“Mislim da bi sigurno to učinili. Moja sreća je što sam uvijek pod okom javnosti, pa je mnogo teže da se odluče ići na mene. Sigurno zbog toga nije došlo do takvih stvari, a nadam se da neće ni doći. Sad će to početi pravnim putem ovako. Dva postupka sa strane Državnog odvjetništva i imam 10 kaznenih prijava koje su dali privatno. To nije nešto, može biti samo neka novčana kazna, a ovo dvoje – imam ‘olovku’, a druga stvar je što sam u slovenskom parlamentu izgovorio naglas ime jednog pripadnika aktualne slovenske tajne službe i na taj način sam ga razotkrio. Prešao je iz bivše službe, tamo je radio svašta, zato sam ga i imenovao. Za oba slučaja mi se prijeti sa pet godina zatvora”, kaže on.

U Hrvatskoj se digla poprilična bura, ali u tišini, postoji strah od Udbe.

“Oni poručuju nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi. Misle Romana Leljaka ćemo zaustaviti, nadam se da do toga ipak neće doći.”

* Roman Leljak istraživač je povijesnih arhiva i povjesničar. Izdao je više knjiga o radu nekadašnje jugoslavenske političke policije i nekim izvornim dokumentima i načinu njena djelovanja, kojih se dokopao u arhivima.

Godine 1989. objavljuje knjigu “Sam protiv njih”, u kojoj razotkriva metodologije rada tajnih službi.

Član je Slovenske demokratske stranke (SDS) nekadašnjeg premijera Janeza Janše, na čijoj se listi lani natjecao za mjesto gradonačelnika Radenaca, ali bez uspjeha.

Zadnja njegova knjiga “Udbini spavači” bavi se problemom “infiltracije” nekadašnjih suradnika tajne policije u današnje društvene i političke strukture.

Leljak se bavio i problematikom masovnih poratnih grobnica u Sloveniji, a u sudskim je sporovima s više živućih nekadašnjih jugoslavenskih i slovenskih “udbinih” i policijskih dužnosnika iz Slovenije, koje je optužio za atentate na hrvatske i jugoslavenske emigrante 1970-ih i 1980-ih.

 narod.hr

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćiro: ‘Sine moj, nemam riječi, ovo je veličanstveno! Mi smo prvaci svijeta, kažem vam’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska nogometna reprezentacija u svom je drugom nastupu na Svjetskom prvenstvu u Nižnjem Novgorodu, četvrtak navečer, svladala aktualnog svjetskog doprvaka Argentinu s visokih 3-0 (0-0) i tako s drugom pobjedom u dva nastupa osigurala prolazak u osminu finala, u kojem na SP-ima nije bila 20 godina, još od Ćirinih Vatrenih, brončanih iz 1998.

Netom nakon pobjede nazvali smo “trenera svih trenera”, Miroslava Ćiru Blaževića, da nam iskomentira veliku, povijesnu pobjedu Vatrenih, pišu novenovosti.com

“Čovječe, ovo je veličanstveno, sine moj, ma nemam riječi. Rekao sam vam da smo svjetski prvaci ako tučemo Argentinu. Evo, sad nemamo hipoteke, ako smo slomili Argentinu, ako smo ih uspjeli maznuti 3-0, ma onda možemo postati i svjetski prvaci. Od prve minute sam shvatio da je tu razlika u jednoj organizaciji, u kvaliteti, tako da nisam se plašio da vam pravo kažem, ali nisam očekivao niti tako visoku pobjedu. Možemo samo biti ponosni na dečke, na cijelu naciju, na nogometnu Hrvatsku koja u svijetu figurira kao sila, prava nogometna sila”, oduševljeno komentira Ćiro.

“Messi se vraća kući”, novi je popularni “film” među hrvatskim navijačima, odnosno novi je Ćosićev hit koji smo čuli za vrijeme prijenosa utakmice…

“Da, da, to je sad hit. Ma šalim se, naravno, Messi se nije vidio, dobro je izbornik odradio taj posao i namijenio mu pozornost, te zaustavio Messija. Ma kažem vam, mi smo prvaci svijeta”, u transu je kazao Ćiro Blažević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Što se zapravo dogodilo u Brezovici 22. lipnja?

Objavljeno

na

Objavio

Dan antifašističke borbe slavi se kao državni praznik 22. lipnja kada se svake godine čuju komunistički urlici iz šume Brezovice. No, što se zapravo dogodilo toga dana?

Toga je datuma 1941. godine navodno u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi (sisački) partizanski odred. Nova generacija hrvatskih povjesničara, neopterećena prošlošću, mnogo manje indoktrinirana, ovaj događaj stavlja pod veliki upitnik. Smatraju kako se radilo o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu.

Ukazuju na to da je cijeli događaj bio POVIJESNO NEBITAN, jer u istraživanju ovog događajnog fenomena imamo veći broj suprotnih povijesnih podataka. Nejasno je koji se to događaj 22. lipnja svake godine obilježava u šumi Brezovica kao državni praznik.

Ono što bi se moglo koliko-toliko nazvati partizanskim odredom od dvadesetak ljudi, formirano je doista u šumi Brezovici, ali sredinom kolovoza i Capo im nije bio zapovjednik. Mjesec dana su izvodili neke sabotaže, pa i ubojstva neizvježbanih i slabo naoružanih ljudi, a onda su se u drugoj polovici rujna, bježeći od Hrvatske vojske, pokušali pridružiti – četnicima koji su ih otjerali.

Dakle, sutra ćemo gledati još jednu nakaradnu predstavu i slušati gomilu laži koje nemaju nikakve veze niti sa istinom, a ni s razumom.

Doc dr.sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori