Pratite nas

Komentar

ROMAN LELJAK: Poručuju nam nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi

Objavljeno

na

Državno odvjetništvo Slovenije pokrenulo je tužbu protiv istražitelja Udbinih arhiva iz Slovenije i publicista Romana Leljaka. Optužen je da je prošle godine u parlamentu Republike Slovenije na sjednici Odbora za nadzor tajnih službi donio jedno sredstvo koje je nekad koristila Služba državne sigurnosti, Udba. Ekskluzivno za narod.hr otkrio je sve detalje ovog slučaja.

[ad id=”93788″]

Što vam se stavlja na teret?

“U ožujku prošle godine bio sam pozvan na komisiju za nadzor tajnih službi u parlamentu Republike Slovenije da govorim o takozvanim specijalnim sredstvima koje je koristila Udba od 1970.-1990. godine, o takozvanim ‘bunkerima’ koje je gradila Udba za svoje potrebe. Održao sam predavanje i uz predavanje sam im rekao da je od 1981.-1989. godine Slovenija nabavila 17 specijalnih ‘olovki’ za tihe likvidacije. 17 ‘olovki’ koje je montirao Institut bezbednosti u Beogradu, a također su napravili kišobrane s prigušivačem, tabakere posebne, lule koje su bile pištolj. Najveći problem je što sam tada pokazao narudžbenice i uplatnice koje je slovenska Udba platila za ta specijalna sredstva. 90-ih godina ta sredstva nikada nisu bila predana novoj vlasti. Ostala su negdje. Pitao sam da li je to ostalo kod operativaca Udbe ili u bunkerima kojih ima oko 300 na privatnim lokacijama diljem Slovenije. Jedan od suradnika Udbe dao mi je takvu ‘olovku’. Udba kad je proizvodila ta sredstva nije ih proizvodila od početka, ona je kupila kišobrane, a onda ih modificirala. Tako su uzeli ‘olovke’ od zagrebačke firme Institut Ruđer Bošković, korištene najviše u svrhu kao dozimetri, a onda su ampulu stavljali unutra i koristili za likvidacije. Pokazao sam da je to tako izgledalo, ali da ne znam koja je ampula unutra. Kad sam to rekao to je bilo dovoljno da policija reagira. Nakon toga sam govorio o tome da moramo naći ‘olovke’, kišobrane, tabakere, lule jer su to opasna sredstva izvan državne kontrole, da to treba uzeti i uništiti jer je velika opasnost.”

Što vam je sud zamjerio?

“Da sam iskoristio dozimetar i na taj način napravio problem da je policija morala deaktivirati i to je kazneno djelo, kao da otkrijete nekoga da je pozvao policiju da je negdje bomba, a nije bila. Dozimetar su uzeli, pogledali, vratili mi kada su pročitali što je, ali nisu provjerili što je u ampuli, ja i dan danas ne znam što je unutra”.

Kada počinje proces?

“U ponedjeljak ujutro u 9 sati. ”

Imate li dovoljno sredstava za pravnu pomoć?

“Na prvo ročište ću ići sam, vjerojatno ću se samo izjasniti da sam kriv ili nisam. ”

Nije li to apsurdno da se vas zove na sud?

“U normalnom pravnom sustavu bi mene kao istraživača morali nagraditi jer sam otkrio neka sredstva koja su opasna za ljude i država to mora riješiti da ne bi netko nekoga povrijedio, ubio jer ne bi znao o kakvim sredstvima se radi”.

Da li je to samo stvar pravosuđa u Sloveniji ili je to šira priča?

“Ne radi se samo o pravosuđu nego im smeta što istražujem Udbu, što surađujem sa stranim ekspertima u Njemačkoj, Austriji, što tražim dokumente, što se optužuju Hrvati i Slovenci zbog zla koje su činili kao Udbaši. ”

Kako zemlji koja je služila kao primjer uspješne tranzicije smeta da raščisti sa svojom nesretnom poviješću, kako bi to moglo smetati u demokratskom društvu?

“Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u nekim privatnim zbirkama raznih operativaca Udbe. Slovenija nije nikakvu promjenu napravila. Mi smo u 25 godina samo prvih par godina živjeli na tome što smo bili malo bogatiji, a kad smo u tih 5-6 godina potrošili novac sad se vidi da smo na istom nivou kao i ostale republike, možda čak i slabije. U Sloveniji je komunizam najjači od svih republika koje još postoje. Najviše se očistio komunizam u Srbiji”.

Sigurni ste da je gospodarska kriza u Sloveniji posljedica tih struktura?

“Te strukture nama vladaju 25 godina, nisu izašle. Vodili su 25 godina gospodarstvo i sigurno da im smeta kada netko otvara Hudu jamu, otvara pitanje rada Udbe…”

Da li biste rekli da postoji plan da tajne službe preuzmu sve potencijale u svoje ruke?

“To je bio plan dogovoren za čitavu Jugoslaviju. Već su 1987. govorili počeli se dogovarati i donijeli su procjenu da će biti kraj za Jugoslaviju i donijeli su ocjenu da se treba pripremiti ako dođe do brzog preokreta političke vlasti, doći će do suđenja njima i odgovarat će za svoja nedjela koja su napravili. Da bi sve to zaobišli pripremili su se za mirnu rekonstrukciju države na način da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili jaku mrežu suradnika koje su tada imali”, rekao je Leljak.

“90-e godine sve te firme koje su bile na neki način Udbine, bile jugoslavenske, svi ti ljudi su ih preuzeli u svoje vlasništvo. Firme su bile pune jugoslavenskog novca, pa kada je gospodarstvo propadalo oni su ih kupovali i postajali tajkuni”, rekao je.

Da li je gospodin Janez Janša žrtva tih struktura?

“Mislite li da je nelogično da će meni suditi ista sutkinja koja je sudila Janši? Čudno je da meni i Janši sudi ista sutkinja. Sve je to politički dirigirano, sve je u pravcu da me se spriječi da radim. Znaju da moram pisati knjige, da neću imati novca za odvjetnika… U tom smjeru to ide”, istaknuo je Leljak.

Kako to ljudi u Sloveniji gledaju, da li je javnost prekrivena strukturama koje kontroliraju javno mnijenje ili su ljudi svjesni toga?

“Doći će 50-100 ljudi ispred suda, ali oni su tako tvrdi da rade dalje, ne zanima ih ni da je pet tisuća ljudi na ulici, oni bi svoj posao radili dalje. Budi se u Sloveniji nešto, kao i u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno da bi neki izbori pokazali kakva je situacija”.

Kako stati na kraj?

“Izdao sam knjigu ‘Suradnici Udbe’ kojom sam razotkrio 10 000 pripadnika, suradnika Udbe. Kad su od 1945. pravili suradničku mrežu bilo je rečeno ‘Gle, ako ćeš ti raditi za nas, tvoja žena će odmah dobiti posao, tvoja djeca će dobiti stipendiju ili školarinu’. Oni su umjetno na taj način stvorili srednji razred koji su 1945. likvidirali i koji nije postojao. Kad bi suradnik ostario isto bi rekli i sinu. 35 posto Slovenaca je kod svoje rodbine imalo koristi od Udbe na takav način. Isti takav postupak važi i za Hrvatsku. Ako je bio otac dobar onda je i sin dobar za neko radno mjesto. To je ono što u demokraciji nazivamo nepotizam”.

Kako se u zemljama kao što su Hrvatska i Slovenija to može tolerirati?

“Problem je u našim europarlamentarcima koji ne znaju, nisu aktivni, koji ne pokreću to pitanje. Kad je Janša bio osuđen, izgubio izbore zbog toga, pa je na kraju proglašen nevinim, nitko nije se u tom parlamentu dignuo i rekao da se u Sloveniji nešto događa. Svi samo rade za tih 10000 eura plaće. Nemamo predstavnike u Europi i ne možemo očekivati da će Europa poslati neke ljude koji će gledati kako mi u toj Europi živimo. Mi pojedinci moramo biti aktivni, koji dnevno šaljemo te informacije u Europu, i onda će doći neki rezultati, ali to je težak put. Slovenija je, kao i Hrvatska dosta mala zemlja, zajedno su manje od jednog grada. Što bi se onda mučili s tim? Ako zagusti i u Hrvatskoj i u Sloveniji gospodarstvo u pola sata mogu riješiti taj problem. Moramo sami biti glasni. Siguran sam da će do nečega doći, ljudi se zanimaju. Što više takvih nastupa i doći će vrijeme kada ćemo se riješiti toga komunizma. ”

Što mislite koliko će nam trebati da se toga riješimo?

“Sve takve stvari im ne koriste, ili su toliko snažni, ili prave grešku, ili su presigurni u svoju moć, a mislim i da nemaju prave informacije s terena jer ljudima je dosta tog starog totalitarnog razmišljanja, gdje samo moraju plaćati, a ne nudi im se sloboda rada. Jednom će tome doći kraj, mislim da je to skoro. Nadam se da je u Hrvatskoj počeo taj preokret.”

Strahujete li za goli život?

“Pitanje je na mjestu i nikada u posljednjih nekoliko godina od kako se aktivno s ovim bavim, moja djeca nikada nisu bila samnom ni u trgovini, da se bilo što mojoj obitelji ne bi dogodilo, da bilo što krene protiv mene. Volio bi to, ali si to ne smijem priuštiti.”

Imate naznake da bi se mogli s vama nemilosrdno obračunati, kad bi imali prilike?

“Mislim da bi sigurno to učinili. Moja sreća je što sam uvijek pod okom javnosti, pa je mnogo teže da se odluče ići na mene. Sigurno zbog toga nije došlo do takvih stvari, a nadam se da neće ni doći. Sad će to početi pravnim putem ovako. Dva postupka sa strane Državnog odvjetništva i imam 10 kaznenih prijava koje su dali privatno. To nije nešto, može biti samo neka novčana kazna, a ovo dvoje – imam ‘olovku’, a druga stvar je što sam u slovenskom parlamentu izgovorio naglas ime jednog pripadnika aktualne slovenske tajne službe i na taj način sam ga razotkrio. Prešao je iz bivše službe, tamo je radio svašta, zato sam ga i imenovao. Za oba slučaja mi se prijeti sa pet godina zatvora”, kaže on.

U Hrvatskoj se digla poprilična bura, ali u tišini, postoji strah od Udbe.

“Oni poručuju nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi. Misle Romana Leljaka ćemo zaustaviti, nadam se da do toga ipak neće doći.”

* Roman Leljak istraživač je povijesnih arhiva i povjesničar. Izdao je više knjiga o radu nekadašnje jugoslavenske političke policije i nekim izvornim dokumentima i načinu njena djelovanja, kojih se dokopao u arhivima.

Godine 1989. objavljuje knjigu “Sam protiv njih”, u kojoj razotkriva metodologije rada tajnih službi.

Član je Slovenske demokratske stranke (SDS) nekadašnjeg premijera Janeza Janše, na čijoj se listi lani natjecao za mjesto gradonačelnika Radenaca, ali bez uspjeha.

Zadnja njegova knjiga “Udbini spavači” bavi se problemom “infiltracije” nekadašnjih suradnika tajne policije u današnje društvene i političke strukture.

Leljak se bavio i problematikom masovnih poratnih grobnica u Sloveniji, a u sudskim je sporovima s više živućih nekadašnjih jugoslavenskih i slovenskih “udbinih” i policijskih dužnosnika iz Slovenije, koje je optužio za atentate na hrvatske i jugoslavenske emigrante 1970-ih i 1980-ih.

 narod.hr

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari