Pratite nas

Komentar

ROMAN LELJAK: Poručuju nam nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi

Objavljeno

na

Državno odvjetništvo Slovenije pokrenulo je tužbu protiv istražitelja Udbinih arhiva iz Slovenije i publicista Romana Leljaka. Optužen je da je prošle godine u parlamentu Republike Slovenije na sjednici Odbora za nadzor tajnih službi donio jedno sredstvo koje je nekad koristila Služba državne sigurnosti, Udba. Ekskluzivno za narod.hr otkrio je sve detalje ovog slučaja.

[ad id=”93788″]

Što vam se stavlja na teret?

“U ožujku prošle godine bio sam pozvan na komisiju za nadzor tajnih službi u parlamentu Republike Slovenije da govorim o takozvanim specijalnim sredstvima koje je koristila Udba od 1970.-1990. godine, o takozvanim ‘bunkerima’ koje je gradila Udba za svoje potrebe. Održao sam predavanje i uz predavanje sam im rekao da je od 1981.-1989. godine Slovenija nabavila 17 specijalnih ‘olovki’ za tihe likvidacije. 17 ‘olovki’ koje je montirao Institut bezbednosti u Beogradu, a također su napravili kišobrane s prigušivačem, tabakere posebne, lule koje su bile pištolj. Najveći problem je što sam tada pokazao narudžbenice i uplatnice koje je slovenska Udba platila za ta specijalna sredstva. 90-ih godina ta sredstva nikada nisu bila predana novoj vlasti. Ostala su negdje. Pitao sam da li je to ostalo kod operativaca Udbe ili u bunkerima kojih ima oko 300 na privatnim lokacijama diljem Slovenije. Jedan od suradnika Udbe dao mi je takvu ‘olovku’. Udba kad je proizvodila ta sredstva nije ih proizvodila od početka, ona je kupila kišobrane, a onda ih modificirala. Tako su uzeli ‘olovke’ od zagrebačke firme Institut Ruđer Bošković, korištene najviše u svrhu kao dozimetri, a onda su ampulu stavljali unutra i koristili za likvidacije. Pokazao sam da je to tako izgledalo, ali da ne znam koja je ampula unutra. Kad sam to rekao to je bilo dovoljno da policija reagira. Nakon toga sam govorio o tome da moramo naći ‘olovke’, kišobrane, tabakere, lule jer su to opasna sredstva izvan državne kontrole, da to treba uzeti i uništiti jer je velika opasnost.”

Što vam je sud zamjerio?

“Da sam iskoristio dozimetar i na taj način napravio problem da je policija morala deaktivirati i to je kazneno djelo, kao da otkrijete nekoga da je pozvao policiju da je negdje bomba, a nije bila. Dozimetar su uzeli, pogledali, vratili mi kada su pročitali što je, ali nisu provjerili što je u ampuli, ja i dan danas ne znam što je unutra”.

Kada počinje proces?

“U ponedjeljak ujutro u 9 sati. ”

Imate li dovoljno sredstava za pravnu pomoć?

“Na prvo ročište ću ići sam, vjerojatno ću se samo izjasniti da sam kriv ili nisam. ”

Nije li to apsurdno da se vas zove na sud?

“U normalnom pravnom sustavu bi mene kao istraživača morali nagraditi jer sam otkrio neka sredstva koja su opasna za ljude i država to mora riješiti da ne bi netko nekoga povrijedio, ubio jer ne bi znao o kakvim sredstvima se radi”.

Da li je to samo stvar pravosuđa u Sloveniji ili je to šira priča?

“Ne radi se samo o pravosuđu nego im smeta što istražujem Udbu, što surađujem sa stranim ekspertima u Njemačkoj, Austriji, što tražim dokumente, što se optužuju Hrvati i Slovenci zbog zla koje su činili kao Udbaši. ”

Kako zemlji koja je služila kao primjer uspješne tranzicije smeta da raščisti sa svojom nesretnom poviješću, kako bi to moglo smetati u demokratskom društvu?

“Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u nekim privatnim zbirkama raznih operativaca Udbe. Slovenija nije nikakvu promjenu napravila. Mi smo u 25 godina samo prvih par godina živjeli na tome što smo bili malo bogatiji, a kad smo u tih 5-6 godina potrošili novac sad se vidi da smo na istom nivou kao i ostale republike, možda čak i slabije. U Sloveniji je komunizam najjači od svih republika koje još postoje. Najviše se očistio komunizam u Srbiji”.

Sigurni ste da je gospodarska kriza u Sloveniji posljedica tih struktura?

“Te strukture nama vladaju 25 godina, nisu izašle. Vodili su 25 godina gospodarstvo i sigurno da im smeta kada netko otvara Hudu jamu, otvara pitanje rada Udbe…”

Da li biste rekli da postoji plan da tajne službe preuzmu sve potencijale u svoje ruke?

“To je bio plan dogovoren za čitavu Jugoslaviju. Već su 1987. govorili počeli se dogovarati i donijeli su procjenu da će biti kraj za Jugoslaviju i donijeli su ocjenu da se treba pripremiti ako dođe do brzog preokreta političke vlasti, doći će do suđenja njima i odgovarat će za svoja nedjela koja su napravili. Da bi sve to zaobišli pripremili su se za mirnu rekonstrukciju države na način da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili jaku mrežu suradnika koje su tada imali”, rekao je Leljak.

“90-e godine sve te firme koje su bile na neki način Udbine, bile jugoslavenske, svi ti ljudi su ih preuzeli u svoje vlasništvo. Firme su bile pune jugoslavenskog novca, pa kada je gospodarstvo propadalo oni su ih kupovali i postajali tajkuni”, rekao je.

Da li je gospodin Janez Janša žrtva tih struktura?

“Mislite li da je nelogično da će meni suditi ista sutkinja koja je sudila Janši? Čudno je da meni i Janši sudi ista sutkinja. Sve je to politički dirigirano, sve je u pravcu da me se spriječi da radim. Znaju da moram pisati knjige, da neću imati novca za odvjetnika… U tom smjeru to ide”, istaknuo je Leljak.

Kako to ljudi u Sloveniji gledaju, da li je javnost prekrivena strukturama koje kontroliraju javno mnijenje ili su ljudi svjesni toga?

“Doći će 50-100 ljudi ispred suda, ali oni su tako tvrdi da rade dalje, ne zanima ih ni da je pet tisuća ljudi na ulici, oni bi svoj posao radili dalje. Budi se u Sloveniji nešto, kao i u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno da bi neki izbori pokazali kakva je situacija”.

Kako stati na kraj?

“Izdao sam knjigu ‘Suradnici Udbe’ kojom sam razotkrio 10 000 pripadnika, suradnika Udbe. Kad su od 1945. pravili suradničku mrežu bilo je rečeno ‘Gle, ako ćeš ti raditi za nas, tvoja žena će odmah dobiti posao, tvoja djeca će dobiti stipendiju ili školarinu’. Oni su umjetno na taj način stvorili srednji razred koji su 1945. likvidirali i koji nije postojao. Kad bi suradnik ostario isto bi rekli i sinu. 35 posto Slovenaca je kod svoje rodbine imalo koristi od Udbe na takav način. Isti takav postupak važi i za Hrvatsku. Ako je bio otac dobar onda je i sin dobar za neko radno mjesto. To je ono što u demokraciji nazivamo nepotizam”.

Kako se u zemljama kao što su Hrvatska i Slovenija to može tolerirati?

“Problem je u našim europarlamentarcima koji ne znaju, nisu aktivni, koji ne pokreću to pitanje. Kad je Janša bio osuđen, izgubio izbore zbog toga, pa je na kraju proglašen nevinim, nitko nije se u tom parlamentu dignuo i rekao da se u Sloveniji nešto događa. Svi samo rade za tih 10000 eura plaće. Nemamo predstavnike u Europi i ne možemo očekivati da će Europa poslati neke ljude koji će gledati kako mi u toj Europi živimo. Mi pojedinci moramo biti aktivni, koji dnevno šaljemo te informacije u Europu, i onda će doći neki rezultati, ali to je težak put. Slovenija je, kao i Hrvatska dosta mala zemlja, zajedno su manje od jednog grada. Što bi se onda mučili s tim? Ako zagusti i u Hrvatskoj i u Sloveniji gospodarstvo u pola sata mogu riješiti taj problem. Moramo sami biti glasni. Siguran sam da će do nečega doći, ljudi se zanimaju. Što više takvih nastupa i doći će vrijeme kada ćemo se riješiti toga komunizma. ”

Što mislite koliko će nam trebati da se toga riješimo?

“Sve takve stvari im ne koriste, ili su toliko snažni, ili prave grešku, ili su presigurni u svoju moć, a mislim i da nemaju prave informacije s terena jer ljudima je dosta tog starog totalitarnog razmišljanja, gdje samo moraju plaćati, a ne nudi im se sloboda rada. Jednom će tome doći kraj, mislim da je to skoro. Nadam se da je u Hrvatskoj počeo taj preokret.”

Strahujete li za goli život?

“Pitanje je na mjestu i nikada u posljednjih nekoliko godina od kako se aktivno s ovim bavim, moja djeca nikada nisu bila samnom ni u trgovini, da se bilo što mojoj obitelji ne bi dogodilo, da bilo što krene protiv mene. Volio bi to, ali si to ne smijem priuštiti.”

Imate naznake da bi se mogli s vama nemilosrdno obračunati, kad bi imali prilike?

“Mislim da bi sigurno to učinili. Moja sreća je što sam uvijek pod okom javnosti, pa je mnogo teže da se odluče ići na mene. Sigurno zbog toga nije došlo do takvih stvari, a nadam se da neće ni doći. Sad će to početi pravnim putem ovako. Dva postupka sa strane Državnog odvjetništva i imam 10 kaznenih prijava koje su dali privatno. To nije nešto, može biti samo neka novčana kazna, a ovo dvoje – imam ‘olovku’, a druga stvar je što sam u slovenskom parlamentu izgovorio naglas ime jednog pripadnika aktualne slovenske tajne službe i na taj način sam ga razotkrio. Prešao je iz bivše službe, tamo je radio svašta, zato sam ga i imenovao. Za oba slučaja mi se prijeti sa pet godina zatvora”, kaže on.

U Hrvatskoj se digla poprilična bura, ali u tišini, postoji strah od Udbe.

“Oni poručuju nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi. Misle Romana Leljaka ćemo zaustaviti, nadam se da do toga ipak neće doći.”

* Roman Leljak istraživač je povijesnih arhiva i povjesničar. Izdao je više knjiga o radu nekadašnje jugoslavenske političke policije i nekim izvornim dokumentima i načinu njena djelovanja, kojih se dokopao u arhivima.

Godine 1989. objavljuje knjigu “Sam protiv njih”, u kojoj razotkriva metodologije rada tajnih službi.

Član je Slovenske demokratske stranke (SDS) nekadašnjeg premijera Janeza Janše, na čijoj se listi lani natjecao za mjesto gradonačelnika Radenaca, ali bez uspjeha.

Zadnja njegova knjiga “Udbini spavači” bavi se problemom “infiltracije” nekadašnjih suradnika tajne policije u današnje društvene i političke strukture.

Leljak se bavio i problematikom masovnih poratnih grobnica u Sloveniji, a u sudskim je sporovima s više živućih nekadašnjih jugoslavenskih i slovenskih “udbinih” i policijskih dužnosnika iz Slovenije, koje je optužio za atentate na hrvatske i jugoslavenske emigrante 1970-ih i 1980-ih.

 narod.hr

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Značka iz Trbovelj iz leta 41. izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941.

Objavljeno

na

Objavio

Komunizam, fašizam i nacizam su sotonske ideologije koje nisu birale sredstva kako bi došle na vlast, podjarmile narod, ubile mu volju i uzele mu slobodu.

Komunisti su to prozvali antifašizmom, pri čemu su se obračunali s istinskim antifašistima. Stoga je svetac i humanist svega svijeta Ivan Pavao II za posjeta Hrvatskoj, urbi et orbi poručio – fašizam, komunizam i nacizam su jedno te isto, najveće zlo koje je pogodilo čovječanstvo u njegovoj povijesti. Netko je dodao – neka zašuti svatko, tko za sebe kaže da je antifašista a slavi komunizam.

U prilog ovome idu i „materijalni dokazi“. Zastupnica u slovenskom parlamentu Alenka Jeraj na svom je Twitter- u objavila fotografiju jedne vrlo znakovite značke uz komentar – Značka iz Trbovelj iz leta 41.izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941. (Narod naš dokaze hrani). Budući slika govori više od tisuću riječi, ni o ovoj nema potrebe reći niti jednu riječ pojašnjenja.  (https://twitter.com/alenkajerajsds/status/976110765659906050)

Imajući u vidu da je tako kako jest, nameće se pitanje – treba li zabraniti komunistička (fašistička) orgijanja? Ako ih ne treba zabranjivati onda ih treba ignorirati, a djecu učiti kako je to opako sjeme zla koje su sijali najveći zločinci svijeta Staljin, Hitler, Mao… i Tito. (https://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html)

Kad se govori o ovoj osjetljivoj temi, ne smije se upasti u napast generaliziranja.

Neki su Hrvati otišli u partizane jer su ih na to prisilili talijanski ili neki drugi fašisti.

Neki su Hrvati otišli u ustaše i domobrane jer ih je na to natjerala velikosrpska tiranija.

Jedni i drugi su upali u žrvanj bjelosvjetskih ideologija (skupne proslave komunistov in nacistov). Iako na suprotnim stranama, ni jedni ni drugi nisu išli u rat kako bi činili zlo.    Htjeli su samo svoju državu, koju su konačno uz velike žrtve za Domovinskog rata obranila njihova djeca i unuci. S njima su se skupa borili i brojni drugi nehrvati – i Srbi, što se nikada ne smije zaboraviti. (Posve je drugo pitanje, zašto su se i kako u vlast pozicionirali srpski etnobiznismeni dok istinski Srbi domoljubi, kako mi jedan od njih reče – nisu prispjeli ni ovamo ni onamo. Naime, „njihovi“ ih doživljaju kao izdajnike, a naši ih ne doživljavaju. Sanjam da na listi HDZ-a u Hrvatski sabor uđu upravo ovi ljudi…).

Usprkos kojekakvim obmanama, oni koji su stvorili Državu i sačuvat će ju, prije svega – znanjem i istinom. Samo se istinom može boriti protiv onih koji bez imalo srama obilježavanje žrtava nazivaju svinjarijom i onih koji istinske žrtve (bilo koje ideologije) ne žele službeno komemorirati s izabranim predstavnicima naroda odnosno Vladom RH.

Pred nama je komemoracija žrtava ustaškog logora Jasenovac.

Naši su neprijatelji najavili da će samostalno obilježiti svoje konstrukcije i laži. Kao i do sada, i vlastite će žrtve i ubuduće zlorabiti protiv Hrvatske, isto onako kako su to činili za Domovinskog rata (s kokardom i/ili petokrakom kad su, ničim izazvani ratovali protiv demokratske države). Za razliku od njih, ukoliko predstavnici Židovske zajednice iz bilo kojeg razloga budu posebno komemorirali, onda bi bilo lijepo da im se predstavnici Vlade pridruže. Žrtve su jednake bez obzira na naciju i vjeru ili pak ideologiju, međutim komunističkoj zlouporabi treba doći kraj.

Istina i znanje su najbolja prevencija s ciljem postizanja mira i zaštite „zdravlja“ naroda. 

 dr.sc. Ivan Bagarić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Nadmoćni Raspudić ponizio aktivističku globalnu agendu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Bijelić
Marijana Bijelić

Samo malo razuma čini čuda. Kapljica može razbistriti i najmutniju rijeku. Primjer je Nino Raspudić u svom osvrtu na sezonu prosvjeda u Zagrebu. Nasuprot oduševljene sekularistice Marijane Bijelić* koju su negdje iskopali u arhivama HTV-a kao zamjenu za dotadašnju teologinju Lanu Bobić, Raspudić koristeći zdravi razum doslovno intelektualno i akademski ponižava aktivističku globalnu agendu.

I ohrabruje ljude misliti. Pitanjima, “zašto pravobraniteljica za djecu nije reagirala na masovno markiranje s nastave i aktivističku manipulaciju djecom u prosvjedu za spas Zemlje?” i “što radi predsjednik vlade Plenković na prosvjedu protiv nasilja u obitelji kada je taj prosvjed, ako je prosvjed, nužno protiv propusta države kojoj je on na čelu?”, razorio je smislenost i svrhu tih prosvjeda, te iznad namjera njihovih organizatora stavio golemi upitnik s posve izvjesnom sumnjom u deklarirane namjere, piše Marko Ljubić

Na ta pitanja aktivisti i sekularisti, iako se u spomenutom slučaju radi o pripadnici militantne ateističke skupine Protagora, čiji je jedan od utemeljitelja i nekadašnji SDP-ov favorit Šime Lučin, nemaju odgovor. Zapravo, nisu ih još podučili što im je činiti kada netko uporno u razgovoru s njima ne odustaje od razuma, a još uz to nije impresioniran visokozvučnim aktivističkim nazivljem, zvijezdama sapunica i misijom spašavanja čovječanstva.

Vrijednost Raspudićevih osvrta u debatnom televizijskom klubu Peti dan, sa snažnom dimenzijom izrugivanja nametnutim okvirima utoliko je višeznačnija, ukoliko je iz javnog diskursa gotovo posve potisnut običan ljudski razum, obična ljudska radoznalost i čuđenje.

On istovremeno pokazuje da je praiskonski poziv stvarnog znanstvenika i intelektualca ne biti impresioniran, a to pokazivati afirmacijom razuma na razini koju imaju svi ljudi. Onaj tko potakne ljude da vjeruju svom razumu i da postavljaju zdravorazumska pitanja, stvarni je doktor znanosti, nasuprot doktora aktivista koji su proizvedeni da ljudima kažu što im je misliti. Zato Nino, palac gore.

Nino Raspudić: Diktatorica Veljača i dr. Bandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari