Pratite nas

Povijesnice

Roman o Mostaru : U mraku, Ilija Jakovljević

Objavljeno

na

Roman o gradu Mostaru, jedinstveni i jedini hrvatski roman objavljen 1945.god. u Zagrebu (djela Hercegovke 1927. )

u mraku

Na početku Jakovljević predstavlja svoj grad potaknut zavičajnim motivom, sav u zanosu, osvježen proljećem, razigran impozantnim pejzažima, utemeljen na bogatoj tradiciji materijalnih i duhovnih dobara, na baštini što svjedoči narodni um i ljepotu, ali isto tako i nemilosrdnu povijest s nizom tragičnih razdoblja, ironizira i ismijava lažni sjaj Carstva i Njegovu carsku prejasnost, šiba pojedinačne i društvene poroke, učmalosti, gluposti i svekolikom uboštvu duha, što ga odvodi čak do sarkazma i groteske, parodije i otvorene poruge: Na čitavom svijetu postoji samo jedan apostolski kralj, a to je Franjo Josip.

Beč se doduše zabavljao pripovijedajući o carevim prijateljicama,  ali u BiH On je bio ožalošćeni udovac kojemu ljubljenu Caricu ubi prokleti anarhist, Njegovo veličanstvo sjedilo je na zlatnom tronu i silazilo s njega na zlatnu noćnu posudu , pri čemu mu je pomagala svita dvorjanika a među njima i nekoliko naše krvi, svi su narodi prostrane monarhije bili u toj časnoj službi zastupani „

Dolazak Njegove carske prejasnosti prestolonasljednika Franje Ferdinanda u Mostar, u povodu obilaska manevara u Bosni oko Sarajeva „ da Srbiji pokaže vojsku „ temelj je gotov svih priča koje kolaju gradom.

„Mostar napreduje. Prah zaboravi sve se više slijegao na krvavo kolo od Kulina bana do herceg Stjepana Vukčića Kosače, na četiristogodišnju čamu u bezvlađu i svevlađu, na tri kuge u tri stoljeća, na glad početkom devetnaestog stoljeća, koji stade glave polovice pučanstva u zapadnom dijelu Hercegovine, ali osta ona stara ćuprija i Karadžozbegova džamija, njima se pridružiše još dva mosta na Neretvi, vodovod, elektrana, kupališta, gimnazija a to je mnogo, vrlo mnogo „

I doista , razdoblje AU vlasti u Mostaru i Hercegovini nakon višestoljetnog turskog tavorenja, stvaralo je pretpostavke za jak i ubrzan razvitak društva:grade se ceste, podižu mostovi, otvaraju škole i trgovine, niču crkve, pokreću novine, izlaze knjige i sl. Mostar postaje jače kulturno sjedište, 0d 1880 do 1920 izlazilo je povremeno dvadesetak glasila i tiskano oko 600 knjiga.

Na Vidovdan u Sarajevu Princip ubi princa

Potiču se međunacionalni sukobi kroz skupne i pojedinačne intrige.

U toj moralnoj tmini općoj političkoj obamrlosti snagom osvješćujuće opomene udara jedan usamljenički glas :

“Kako je sve ovo žalosno ! stoje ljudi kao telci i slušaju praznoglavca Hilmiju , koji zove „U BOJ „  a sam će ostati u pozadini. Nitko ne misli, barem ovoga časa ne misli na to, da Bosna i Hercegovina nisu ni srpske ni hrvatske, nego da su sasvim obična kolonija. I hrvatstvo i srpstvo prepoznati su tek onda, kada se vlasti osvjedočiše da bi se mogle podržavati upravo na njihovu sukobu…što taj kmet koji čini srčiku naroda, ima od tih prepiraka..Mrak je ja u tom mraku ništa ne vidim „

Za društvene prilike zanimljiv je dvojac: gradonačelnik Husaga i beg Muratović, ugledni Mostarci, koji se ne mogu oteti uspomenama slavne prošlosti, tursko doba pa i novo priželjkuju u skladu sa svojom dušom:

-otkako je svijeta i vijeka to se ne pamti. Katelini ! sjećaš li se Husaga, dok bijaše ono naše mogao si tri dana stanovati u musafirani, da ne kažeš ni šta si ni odakle si. Tako se poštivao gost, pomisli lijepi moj da nam ne dođe ovaj kaurin, nego naš lijepi sultan, oni bi i njega . A i ovoga je jazuk, kažu da je nosio škapular „

-Što će mo sada?

-Već smo napravili sve što treba , izvjesili smo crne barjake, poslat ćemo caru brzojav. Već ga kuju u općini.

-Samo neka ga pametno skuju. Ne daj im unaprijed muhura.

-Imaš pravo

-A kada mi turci nemamo pravo ? Ajde beže, kada smo ovako poravnili da te nešto pitam. Što misliš, kako će biti s tom našom autonomijom ?

-Dobro, ne damo je za čitav dunjaluk

-Dabogda ti se pozlatila. Jesi pravi čovjek. Poslušaj ti mene, beže. Srbi su ti za Srbiju, Hrvati su za Hrvatsku  a mi ostajemo za autonomiju, biva za staro naše. Je li tako ?

-Taman tako, ko da čitaš iz ćitaba.

-E kad je tako onda ti je i ovako: čim Srbin vidi da mu ne dolazi Srbija, i on će opet zasvirati na autonomašku sviralu. Biva, bit će s nama. Bit će mekan, džanum, da ga na rane previješ. Pa eto kada sve to smislim, ja ne bih bio za to, da s njima zbog ovog kaurina krvno kolo zamećemo. Krst udario po krstu-njihova stvar.

-A Hrvati?

Pa i oni su naši. I jedni i drugi bili su naša raja. Mi trebamo da ih vodimo. Hrvati su doduše za nekakav trializam, ali kada vide da od toga nema ništa, ići će s nama. Jesi li vidio kako su bili za naš agrar?

-Onda , s kime da se držimo ? S jednima i s drugima?

-Jok, beže ! Neka oni drže s nama.

-Bože kaurina ne sjedini.

-Sjedinit će se oni s nama. Lako ćemo za to.”

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

Objavljeno

na

Objavio

U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i došlo je do teškog stradanja hrvatskog naroda u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini ili su barem činili značajan udio stanovništva.

Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban je na pitanje razloga formiranja Herceg Bosne odgovorio je: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari