Pratite nas

BiH

Rugali se Zagrepčani Hercegovcima

Objavljeno

na

ZANIMLJIVO: svi imamo neke veze s Berlinom: i Ivanišev frend, i braća Kovač, i ja, i Buden koji je, evo, upravo o ovom fenomenu napisao znameniti esej:

Agrameri lete u nebo

“A u pizdu materinu,” mrmljao je poluglasno čovjek u tramvaju poprativši svaki puta psovku dubokim uzdahom. Nakon izvjesnog vremena suputnicima to dozlogrdi te jedan od njih priupita neznanca: “Dobro koji vam je đavo čovječe, što psujete neprestano?” – “Kćer mi se sutra udaje za Hercegovca” – Na to će cijeli tramvaj s dubokim uzdahom: “A u pizdu materinu.”

Hercegovci žrtve hrvatskog antisemitizma

Ovo je tek jedan od mnogih viceva i anegdota o Hercegovcima koji se danas masovno kolportiraju Zagrebom. U njima je ovaj tip Hrvata, i to Hrvata u jakom, štoviše, u najjačem smislu, predmet nemilosrdne poruge. To ruženje međutim, ruženje je sa sistemom. Osobine zbog kojih je Hercegovac izvrgnut ruglu brižljivo su odabrane i nepogrešivo se sklapaju u fantom sliku apsolutnog negativca. Na meti je najprije uljez. Hercegovac je to od rođenja. Već tada mu naime pod jastuk stavljaju plan grada Zagreba, tog ekskluzivnog cilja svih njegovih budućih životnih težnji, mjesta koje on, da bi ispunio svoje životno poslanje ima osvojiti i kojim mora u potpunosti zavladati. Ali on, taj uljez ostaje u očima velegrađana nepopravljivi primitivac, nedoučeni provincijalac koji na tamna odijela s kravatom navlači bijele čarapice pretvarajući sebe u pripadnika plemena white socks, kako ga prekrštava metropolski sleng. Svojoj odioznosti ne zna, ovaj slaboumnik, doskočiti drugačije no da u džepu drži magnet – kako bi usprkos svemu bio privlačan, barem tako nam pripovijeda vic. No, daleko od toga da je naš Hercegovac tek bezazlena provincijalna budala. Naprotiv, u vicevima se često poantira njegova brutalnost. Što je prvo što će učiniti Hercegovac nakon prometne nesreće koju je prouzročio svojim BMWeom? Zaklopit će mobitel.

Postoji međutim još nešto što je i pored ovog portreta brutalnog, primitivnog i blesavog uljeza iz Hercegovine svim tim vicevima zajedničko. To je mehanizam njihove tvorbe, šovinistička logika koja ih sve zajedno proizvodi. Svi se ti vicevi i anegdote odvijaju naime po istom fantazmatskom scenariju. Iz korpusa hrvatskog građanstva istiskuje se jedna grupa ljudi na koju se projiciraju društvene negativnosti i koja ovako demonizirana postaje simbolički simptom-uzročnik sveukupne društvene nesreće. Zato je naivan svatko tko vjeruje da vicevi o Hercegovcima govore nešto realno o samim Hercegovcima. Odnosno, s njihovim stvarnim osobinama imaju oni taman onoliko zajedničkoga koliko je i onaj prljavi, egoistični, grabežljivi zelenaš iz antisemitskih viceva imao zajedničkog sa stvarnim Židovima. U tom smislu, koliko god to paradoksalno zvuči, može se reći da su danas u ovim vicevima upravo Hercegovci žrtve hrvatskog antisemitizma, žrtve upravo onog političkog projekta na čijem ostvarenju su stekli svoju besmrtnu prvoboračku slavu, projekta etnički čiste hrvatske državnosti. Jer Hercegovac se danas odbacuje upravo po onom istom rasističkom ključu koji ga je svojedobno doveo na tron te hrvatske državnosti. On, koji je bio ispred svih na junačkom domovinskom zadatku protjerivanja srpskih došljaka, uljeza, tih opančara i šiljoglavaca, on koji je najdublje zasijecao kad je trebalo sa zdravog, europskog, katoličkog, tisućljetnog hrvatstva odstraniti strano tijelo balkanskog primitivizma oličeno u srpskoj manjini u Hrvatskoj, našao se u ulozi svoje žrtve. Njegova tragedija, koju je u realnom smislu dovršio bosanskohercegovački rat svih protiv sviju, simbolički je ipak kulminirala onim nedvosmislenim prijedlogom za razmjenu koji se svojedobno mogao pročitati s nekog hrvatskog zida: vratite nam naše Srbe, evo vam natrag vaši Hercegovci. Na mjesto isključenog Srbina, oko čije se demonizacije svojedobno iskristalizirao hrvatski identitet, stupio je Hercegovac, i to kao nositelj istih odioznih osobina. Stoga ovdje nije riječ tek o ironiji sudbine, kao što ni u vicevima o Hercegovcima nije riječ o samim Hercegovcima. Riječ je o logici same stvari, o unutarnjoj nužnosti pokrenutih društvenih procesa. Ništa bolje ne svjedoči o tomu od onog na početku citiranog vica.

A što bi htio onaj otac iz vica i zašto plače?

Ondje naizgled glavni lik u tim vicevima, sam Hercegovac, zapravo uopće i ne izlazi na scenu. Nimalo slučajno. Jer u svim tim vicevima i anegdotama Hercegovac i nije ništa drugo do jedna pomoćna konstrukcija, neka vrsta provizorne skele podignute oko stvarne građevine. Sva sirovost, primitivizam, grubijanstvo Hercegovca, sva njegova provincijalna glupost i nezgrapnost, opskurnost ovog uljeza, služi samo jednoj svrsi – proizvođenju iluzije da je pozicija s koje se pripovijeda vic mjesto neupitne profinjenosti, velegradske prosvjećenosti, samosvjesne građanske moralnosti, visoke kulture i urbanih manira.

Na primjeru gore navedenog vica pokazuje se kako je lako raspršiti ovu iluziju. Dovoljno je samo postaviti pitanje: je li ona fina zagrebačka cura čiju udaju za Hercegovca oplakuje javno, zajedno s čitavim tramvajem sugrađana njen otac, je li dakle ta cura uopće zaslužila išta bolje od onog sirovog provincijalnog primitivca? I što je ona drugo nego i sama jedan proizvod one iste hrvatske malograđanske ideologije koja je na vlast dovela tog omraženog Hercegovca; ideologije koja je njoj unaprijed namijenila sasvim određenu sudbinu: da slini po raspelu, rađa Hrvate i bude kuš. A ako joj kojim slučajem uspije probiti se na javnu scenu, onda će na njoj odigrati već unaprijed pripremljene uloge. Ili će nastupiti kao glasnogovornik muških želja, od onih političkih do onih intimnih, ili će kao dekorativni privjesak muške moći odšutjeti kompletni nastup. Ili dakle, da se poslužimo paralelom iz životinjskog carstva, kao kreštavi papagaj, ili kao paradna kobila. A kad bi se ta naša cura i uzjogunila, znamo što bi je čekalo. Nisu malo šminke utrošile zagrebačke dame na prekrivanje masnih šljiva pod očima.

I što bi htio onaj otac iz vica. Bolje partije od Hercegovca svojoj kćeri ionako neće naći. Ali ne psuje on zbog gorke sudbine svoje kćeri, nego zbog vlastita poniženja i nemoći.

Vic se poigrava slikama koje su duboko ukorijenjene u našem iskustvu svijeta. On otvoreno zaziva fantazije gotovo mitske težine. Jednoj grupi ljudi strani uljez otima ono najvrednije čime ona raspolaže – predmet najvećeg uživanja i ujedno zalog reproduktivne sposobnosti grupe, oboje predstavljeno u djevici čiju otimačinu grupa nemoćno promatra. Vic je dakle scena najvećeg mogućeg poniženja grupe, poniženja koje u našem slučaju primitivni Hercegovac nanosi uljuđenom zagrebačkom građanstvu. Reakcija te grupe na ovo poniženje jest prije svega bespomoćna fascinacija, a sam vic mazohistički je prikaz njene vlastite kastracije. Upravo je taj jadni zagrebački malograđanski mlakonja onaj koji u ovoj priči najviše uživa – u poniženju koje mu nanosi vitalni i potentni hercegovački grubijan.

Hercegovac nije, dakle, nikakav musavi rabijatni deran iz provincije, on je originalni fačuk naše metropole

Ali, već smo pokazali da je predmet otimačine u svojoj biti oduvijek već bio predodređen za tu svrhu, da su ona fina zagrebačka cura i sirovi hercegovački provincijalac upravo idealan par. No, jednako je jasno i to, da otac i njegovo tramvajsko društvance oplakuju gubitak nečega što nikada nisu posjedovali – samosvijest građanske individualnosti koja se slobodno realizira na intimnom, socijalnom i političkom planu i koja je u svojoj navlastitoj urbanosti jedina prava suprotnost provincijalnom balkanskom primitivizmu predočenom u Hercegovcu iz vica. Kćerima te građanske samosvijesti, dakle zakonitim kćerima građanske, a time i ženske emancipacije ovog našeg stoljeća, ženama oslobođenim stega patrijarhalnog morala i obveza spram nacije odnosno države, tim više međutim svjesnim socijalnog i političkog značaja svoga spola, tim se ženama nešto takvo kao što je Hercegovac iz vica nikako ne može dogoditi. One s njim mogu voditi samo rat, nikada ljubav.

S finom zagrebačkom curom stvar stoji sasvim drugačije. Ona Hercegovca odabire jer je oduvijek živjela s njim, jer je on, odnosno ono što on reprezentira, dio njenog najintimnijeg životnog iskustva. Sav onaj primitivizam, nasilnost, zatucanost, grabežljivost, sve ono dakle što je u vicevima projicirano u uljeza iz Hercegovine, nije ništa drugo do naličje njene zagrebačke obiteljske idile, šlajerom hipokrizije prekrivena ugnjetačka stvarnost njena kršćanskog morala, sirovi svakidašnji sadržaj fiktivne finoće njenog velegradskog odgoja. Zato je Hercegovac samo u vicu došljak. U svojoj biti i u našoj stvarnosti on je oduvijek bio rođeni, premda nepriznati Zagrepčanin. Nije Hercegovac dakle nikakav musavi rabijatni deran iz provincije, on je originalni fačuk naše metropole. Njegovo je rodno mjesto, da upotrijebimo teške Matoševe riječi o Zagrebu i Zagrepčanima, “očajna nemoć polugrada, polukulture, poludruštva, koje se u nekim svojim pojavama zove polusvijet” Sva zla pripisana u vicevima njemu i smještena podrijetlom u daleku Hercegovinu, autentična su zla glavnoga grada. Ovu istinu uostalom ništa tako dobro ne iznosi na vidjelo kao sam citirani vic. Upravo su Zagrepčani ti koji u njemu psuju ko kočijaši.

Vicevi o Hercegovcima proizvod su hrvatskog malograđanina

Vicevi o Hercegovcima proizvod su hrvatskog malograđanina. Oni predstavljaju njegov neuspjeli pokušaj da se izdigne iznad društvenih, kulturnih i političkih prilika koje ga uvijek iznova sakate i ponižavaju. Oni su izraz njegove nemoći da ovlada silama koje je sam prizvao i sam doveo na vlast da bi odmah potom postao njihova jeftina igračka, predmet njihova iživljavanja. U njima on živi svoj fiktivni bolji život, dopuštajući, u dubokom samosažaljenju, da mu se otima i ono što nikada nije uspio izgraditi u sebi – njegov građanski identitet. U njima ovaj sitni zlobni šovinist, ovaj oportunist iz strasti, ovaj vječiti nesretnik i polutan na trenutak umišlja sebi da je nešto drugo, da bi upravo u toj fantaziji potvrdio svoju nesposobnost da to drugo, bolje, stvarno i postane.

Zato, kada ih čujete kako se Hercegovcima smiju, znajte, sebi se smiju.

piše Romano Bolković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari