Pratite nas

Povijesnice

‘Rujanski rat’ – Bitka za Šibenik – Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije

Objavljeno

na

U bezizglednoj situaciji hrvatske su snage uspjele obraniti grad od srpskih osvajača. Dan prije krenuo je veliki napad na Zadar. Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali.

Bitka za Šibenik je bila bitka u Domovinskom ratu. Obzirom da je Drniš pao u ruke srpskih snaga 23. rujna 1991. godine, uspješnom obranom Šibenika spriječeno je odsijecanje Srednje i Južne Dalmacije (te komunikacija prema Hercegovini i dalje prema Središnjoj Bosni) od preostalog dijela Hrvatske. Ujedno su zarobljavanjem značajnog broja brodova na koji su bili na vezu u Šibeniku omogućeno formiranje Hrvatske ratne mornarice, a time i uspješan nadzor hrvatskog izlaza na more u nastavku Domovinskog rata.

Bitka se odvila od 16. do 23. rujna 1991. godine. U bezizglednoj situaciji hrvatske su snage uspjele obraniti grad od srpskih osvajača. Dan prije krenuo je veliki napad na Zadar. Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali. Da je agresor zauzeo ikoju od tih lokacija, južna Hrvatska bila bi ispresijecana na par manjih ili većih džepova, čime bi došla u vrlo tešku situaciju za obranu.

Nakon osam dana srpski je osvajač bio prisiljen na povlačenje.

Rujanski rat bio je ključan za obranu Hrvatske, jer tad je međunarodna zajednica razvlastila Jugoslaviju od njenih državnih atributa, čime se de facto prestala priznavati Jugoslavija i priznata Hrvatska.

16. rujna 1991. godine

U prijepodnevnim satima hrvatske snage u Šibeniku provode obrambene pripreme pred skorašnji napad snaga JNA. Obalna topnička bitnica na otoku Žirju kompletirana je posadama, trima topovima i spremna za borbena djelovanja. JRM je u šibenskom akvatoriju započeo manevriranje ratnih brodova koji s vanjske strane blokiraju šibensku luku, a oko podneva pojačavaju se jednom raketnom topovnjačom. U popodnevnim satima počinju dojave u Centru za obavješćivanje u Šibeniku o pokretu oklopno-mehaniziranih snaga 9. korpusa iz Knina prema Oklaju i iz Čiste Male prema Gaćelezima. Poslije 16 sati snage 9. korpusa započinju napad na Oklaj, Siverić i Drniš koje brane hrvatske snage u jačini s jednom bojnom 113. br. i jednom bojnom 4. br ZNG-a. Nakon zauzimanju Gaćeleza od JNA, Policijska uprava Šibenik upućuje dvije skupine specijalaca prema neprijateljskim snagama.

Prva koja je brojila pet ljudi ispred Gaćeleza nije napala kolonu zbog prevelike snage protivnika te se povukla prema Vodicama. Druga skupina s policijskim transporterom BOV i netrzajnim topom odlazi na plato Šibenskoga mosta gdje će zajedno s pripadnicima 113. br. u jačini triju vodova zauzeti položaje oko motela pokraj mosta jer su neprijateljske snage već izbile u blizini Vodospreme. U blizini motela postavljaju se protutenkovske prepreke i mine s obiju strana mosta.

Na zapadnoj strani mosta postavljena su dva teška rudarska kamiona i jedan napunjen eksplozivom, dok su na istočnoj strani tri pzo topa i jedan minobacač 82 mm nazvan „PERO“. U 17,57 sati dan je znak opće opasnosti u Šibeniku koji će trajati sedam dana, te su počeli prvi naleti borbenih zrakoplova JRV-a. Oko 19 sati oklopna kolona JNA iz pravca Gaćeleza razdvaja se u dvama pravcima, jedna kolona ide preko Zatona prema mostu, dok druga ide prema raskrižju na Jadranskoj magistrali prije motela s vodičke strane. Oko 19.45 sati dolazi do prve borbe oko mosta gdje pripadnik 113. br. Siniša Rupić dvjema tromblonskim minama uništava prvi neprijateljski tenk T-55. U 20 sati prvi tenkovi i transporteri zauzimaju plato oko Šibenskoga mosta i otvaraju vatru po Šibeniku, Srimi, otocima Zlarinu i Prviću.

Agresor dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9 1991. što je sam ulaz u grad. Tu se vode borbe, ali čak i kao u svakom pogledu nadmoćni Srbi se ne usuđuju na frontalni juriš prema mostu znajući za izuzetnu motivaciju hrvatskih snaga iskazanu već u borbama oko Kijeva, Kruševa, Skradina i drugih dalmatinskih mjesta. 17. 9. 1991. neprijatelj ponovno iz pravca mosta granatira grad i mnoge civilne objekte među kojima i katedralu Sv. Jakova, možda najljepšu hrvatsku crkvu pod zaštitom UNESC-a.

Tijekom 18. i 19. 9. 1991. neprijatelj je doživio poraze pokušavajući tenkovski proboj prema Vodicama gdje je odbijen i na samom Šibenskom mostu gdje branitelji ojačani sa pojačanjima iz Pirovca te specijalnom policijom iz Šibenika i dijelom 113. brigade HV uspješno odbijaju neprijateljski napad i potiskuju ga od mosta…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Prije 25 godina otvoren prvi Muzej Domovinskog rata

Objavljeno

na

Ilustracija/Muzej Koprivnica

Malo je poznato da je u Koprivnici, u sklopu Muzeja Grada, prva u Hrvatskoj, 27. svibnja 1995., otvorena stalna postava eksponata vezanih uz hrvatski obrambeno-osloboditeljski Domovinski rat.

Prvih godina izložba je bila postavljena u većini izložbenih prostora ove ustanove, ali kasnije, pa sve do danas, svedena je na dvije. Po riječima višeg kustosa prof. Dražena Ernečića svake godine dolazi sve više posjetitelja, poglavito mladih, iz osnovnih i srednjih škola Koprivničko-križevačke županije.

Inicijativu za ovaj projekt, kojeg su podržale sve  Udruge proistekle iz Domovinskog rata, dao je Mladen Pavković, inicijator i glavni urednik prvog hrvatskog vojnog lista „Gardist“, ali i velikog broja knjiga i fotografija vezanih uz Domovinski rat.

Zajedno s Vladimirom Kostjukom osmislio je i jedan od najboljih i najzapaženijih ratnih plakata – „Hrvatska vas zove“ (1991.), koji je pored  Koprivničanaca pozivao u obranu hrvatske Domovine i – Osječane, jer ga je general Branimir Glavaš dao tiskati i polijepiti i u tom gradu u nekoliko tisuća primjeraka!

Muzej danas raspolaže s brojnim eksponatima od policijskih do vojnih postrojbi, ratnih plakata, knjiga, kataloga, pa sve do proizvoda Podravke i Belupa koji su se koristili u vrijeme stvaranja hrvatske države.

Ovu prvu ratnu zbirku iz Domovinskog rata trebalo bi premjestiti u drugi, veći prostor. Svi su se s time složili, ali zasad je sve ostalo na ideji, odnosno prijedlogu – rekao je Ernečić.

Milan Pišković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

26. svibnja 1097. Gvozd – Pad kraljevstva Hrvata – političke i povijesne prilike

Objavljeno

na

Objavio

oton_ivekovic-_smrt_kralja_petra_svacica_u_gori_gvozdu_1097_god

Prema dostupnim i vjerojatnim povijesnim podacima, na današnji dan 26. svibnja 1097., prije više 900 godina odigrala se bitka na Gvozdu u kojoj je hrvatska kraljevska vojska izgubila boj protiv ugarske vojske kralja Kolomana i na taj način Hrvatska prestaje biti samostalno kraljevstvo.

Zbog toga je Gvozd prema hrvatskom kralju Petru prozvan Petrovom gorom. No, danas u potpunosti nije sigurno je li to Petrova gora na Banovini ili Gvozd na dijelu Kapele iznad Modruša.

Pad kraljevstva Hrvata – političke i povijesne prilike

Za Kolomana bilo je povoljno što je bizantski car bio zauzet obranom svoje države od križarskih četa koje su pustošile njegovim europskim i azijskim pokrajinama. Bizantski car bi u svakom slučaju, da je bio u mogućnosti, pritekao u pomoć Hrvatima jer je znao da će i njegovu carstvu zaprijetiti opasnost ako padne Hrvatska, a osim toga imao je interes prema područjima koja su pripadala hrvatskom kraljevstvu, osobito u priobalnom dijelu.

Među najstarije tekstove koji govore o bitki na Gvozdu spada onaj neimenovanog notara hrvatsko-ugarskog kralja Bele II. (III.) iz druge polovice 12. stoljeća, koji govori o pohodu ugarske vojske na Hrvatsku, te spominje Petrovu goru (izvorno Peturgoz ili Petur Gozdia), zatim djelo „Ugarska kronika“ autora Šimuna de Keze, pisano oko 1285., te kronika „Povijest solinske crkve“ Tome Arhiđakona, nastala u Splitu 1266. U „Ugarskoj kronici“, na primjer, navodi se da je Koloman dao ubiti kralja Petra koji je, došavši pred Ugre u planinama koje se nazivaju Gvozd, u spomenutim planinama pobijeđen i ubijen. U kasnijim tekstovima gdje se spominje bitka, uglavnom se navodi ponavljaju ili se u bitnom ne razlikuju od prvobitnih.

Smrću kralja Dmitra Zvonimira 1089. godine, čiji je sin i nasljednik Radovan umro prije njega (najvjerojatnije u dječjoj dobi), hrvatsko je prijestolje ostalo prazno. Među polagateljima prava na hrvatsku krunu bila je, među ostalima, i Zvonimirova udovica Jelena, sestra ugarskog kralja Ladislava.

Isprva je za kralja izabran Stjepan II., posljednji i već ostarjeli, izdanak domaće dinastije Trpimirovića, ali je njegova vladavina bila kratkog vijeka, pa se budući da su svi pripadnici dinastije izumrli, dinastička kriza produbila. Istodobno su prilike u cijeloj jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji postale vrlo složene, uključujući tu i događaje koji su prethodili Prvom križarskom ratu koji je tada baš počinjao.

U Hrvatskoj je dio plemstva podržao Petra Snačića (Svačića), pa je on 1093. stupio na prijestolje. Sjedište mu je bilo u gradu Kninu, a njegova je vlast bila uglavnom ograničena na južni dio Hrvatske, dok su sjevernim krajevima (Slavonijom) počeli već od 1091. upravljati pripadnici ugarske vladarske dinastije Arpadovića, od Ladislava, preko Alma (Almoša) do Kolomana. Uz to, ponovno je ojačala vlast Bizantskog carstva nad drevnim dalmatinskim gradovima i obnovljena bizantska tema Dalmacija.

Postavši ugarskim kraljem 1095. Koloman je odlučio zagospodariti cijelom Hrvatskom. Pričekao je i neko vrijeme da križarska vojska, koja je 1096. preko Ugarske, ali i Hrvatske, išla prema Carigradu i Jeruzalemu, prijeđe preko njegova teritorija, a zatim okupio svoje vojne snage i početkom 1097. poveo ju prema jugu, kako bi zbacio kralja Petra s prijestolja.

To se i dogodilo na gori Gvozdu na današnji dan 1097.

Petar Svačić – posljednji kralj Hrvata hrvatske krvi

Kralj Petar bio je posljednji neovisni hrvatski kralj, a hrvatsku krunu od tada nose kraljevi koji nisu bili hrvatske narodne krvi. Hrvatska je zadržala mnoge atribute državnosti, ali istovremeno bila izložena mnogobrojnim stranim utjecajima i prisezanjima.

Popularizaciji uloge Petra Svačića dosta su pridonijeli pjesnici August Šenoa, Ante Tresić-Pavičić, Vladimir Nazor i drugi, te slikari Oton Iveković s poznatom slikom Smrt Petra Svačića, kao i Josip Međumirec sa svojim umjetničkim djelom Pogibija Petra Svačića.

Njima se pridružio i akademski kipar Kažimir Hraste koji je izradio brončanu skulpturu visoku 2,70 metara.
Ona je u povodu 900. obljetnice Petrove smrti postavljena uz Krku, na vidilici Kamičak-Visovac, na području gdje je, prema predaji, bio Svačićev zavičaj. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari