Pratite nas

Naši u svijetu

Rusi je uništili – Nijemci joj nisu pomogli…

Objavljeno

na

Ukrajina, ta najveća europska država, prostor je najvećih pogibija u dvadesetom stoljeću, od Boljševičke revolucije pa nadalje. Nije bila za boljševizam spremna, borila se protiv. Izdala ju je Europa, najprije Austro-Ugarsko Carstvo, zatim Njemačko, koja su oba još i pala. Odustala od nje i Antanta, Francuzi i Britanci, pa, ukratko, stigli boljševici. Od Ukrajine su tada svi: Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska otkidali a vratila se i „majčica Rusija“ sada kao „crvena“. Koliko li je tu bilo tek „povijesti“, ali ne možemo o njoj u  ovom člančiću. Preskočimo li lenjinistički teror za Lenjina, pa od sredine  dvadesetih staljinističko-boljševički za Staljina eto nas u tridesetima godinama prošloga stoljeća.
golodomor_ustam1
Gladomor – ukrajinska djeca žrtve staljinizma

Početkom tridesetih, naročito druge i treće, staljinistička Rusija umorila je glađu desetak milijuna Ukrajinaca. Zločin, poznat kao Gladomor, bez presedana je u povijesti, prešućen tada kad se zbivao, prešutjeli su ga onodobni zapadni mediji već itekako razvijeni, aktualne politike, a lijeva zapadna inteligencija ne samo da ga je zanijekala već je aktivno pomagala u njegovu prikrivanju, poput Georga Bernarda Shawa. Hitler se taman uspinjao, Ukrajinu su već bili prekrili milijuni leševa – ubila ih ideološki i na svaki drugi način planirana, uz pomoć tajne službe, komesara, aktivista, programirana smrtonosna glad.

U protekle dvadeset i tri godine samostalnosti Ukrajina i Ukrajinici nisu, čini mi se, dostatno učinili kako bi svijet spoznao razmjere ovoga klasno-nacionalno motiviranoga genocida kojega je počinio staljinistički totalitarizam. Njihov vapaj za barem istinom kao da je bio prikočen, poluglasan. Nekako je i nadalje u sjeni i s njim nikako da se suoči svjetski komunistički pokret. A bogme ni svijet. Njegovi ostatci i njegovi simpatizeri raspršeni su očito dobro i u suvremenosti još bolje raspoređeni kako u „tranzicijskim“ zemljama tako i u onima, navodno, izvorno demokratskima. Rekao bih razni intelektualni moćnici, sljednici G. B. Shawa i danas, a što drugo nego guraju istinu u zaborav.

Ukrajinski slijed: Prvi rat, Lenjin, Staljin, pa Gladomor, Hitler, te glavno bojno polje Drugoga rata

Nije prošlo ni deset godina od Gladomora, koji je, osim ostaloga imao za posljedicu promjenu ukrajinske narodnosne slike, jer ako ništa, umjesto mrtvih došli su neki drug živi „narodi i narodnosti“, a Ukrajina se ponovno našla na europskoj vjetrometini te postala glavno bojno polje Drugoga svjetskog rata. Stigli su (opet) Nijemci, Werhmacht, Gestapo, SS, razne „sonder komande“ i grupe za likvidaciju i pomor. Neki podatci govore kako je Ukrajina taj rat platila životima svojih opet desetak milijuna stanovnika, poneki tvrde čak i četrnaest. Od 1939. do 1941. Staljin i Hitler su se nalazili na istomposlu u Poljskoj – svaki u „svom“ dijelu. Najprije su je podijelili, a zatim se dohvatili fizičke likvidacije poljske elite, vojne, svećeničke, intelektualne, poduzetničke…, a Nijemci su se još obračunavali s poljskim Židovima, kao sa svojim glavnim, planskim, žrtvama. „Svoj“ dio Poljske još su podijelili tako da su zapadni priključili Trećem Reichu, a slavenski, poljski, ostatak proglasili kolonijalnom Generalnom guvernaturom na čelu s guvernerom Hansom Frankom. Toj „guvernaturi“ su poslije priključili i zapadni dio Ukrajine, Galiciju (Lviv)gdje su, velikodušno Ukrajincima „dali“ nekakvu kulturnu autonomiju, „u štruc“ Poljacima.

Nijemci u Ukrajini 1941.

nijemci

Ukrajince su držali nedostojnim bilo kakvoga suvereniteta, kao i Poljake, čak je i zapovjednik ostatka Ukrajine, Erich Koch, svoje sjedište, kako bi ih dodatno ponizio, izmjestio iz Kyiva u grad Rivne. S toliko krvavoga iskustva s boljševicima, još itekako svježim sjećanjima na Gladomor, mnogi je Ukrajinac Nijemce dočekao kao neku nadu, makar tipa „ne može biti gore“. Tako je Stjepan (Stepan) Bandera u Lvivu proglasio neovisnu Ukrajinu. Trajala je tjedan dana, a Banderu su Nijemci strpali u konclogor. Pred kraj rata su ga oslobodili, no bilo je kasno za bilo što. Skončao je u Münchenu, dao ga je poslije rata likvidirati Staljin.

Ukrajinci su ubrzo shvatili kako od Nijemaca ništa, pa su se ukrajinski nacionalisti dali u partizaniju. Oni su pak imali izuzetno težak zadatak: morali su se boriti protiv Nijemaca, NKVD-a i njegovih partizana, te poljskih partizana. Hrabro su se borili, a njihov rat s NKVD-om i Crvenom armijom završio je tek 1953., taman kad je skončao i Staljin, a na vlast u SSSR-u došao „ukrajinski kadar“ Nikita Sergejevič. Nijemci su u Ukrajini planirali dobiti rude, industriju Donbasa, žito… Malo su od toga dobili jer su komunikacije i industriju pri povlačenju Sovjeti razorili do temelja, pa im je ostala tek robovska radna snaga koju su prilično bezuspješno novačili za Njemačku. Uspjeli su međutim neke Ukrajince uvući u obračun sa Židovima, pa i preko SS divizije „Galicija“, pandan Handžar diviziji – inače to su dvije jedine „nearijevske“ SS divizije, postrojbe – koja je tek, skoro beznačajna epizoda ukrajinske povijesti i sudbine za Drugoga rata, ali se i danas protuukrajinski prekomjerno eksploatira.

Sudjelovanje nekih Ukrajinaca u diviziji „Galicija“ često je eksponiranije od Gladomora. Što su ti mediji, krojači povijesti, krojači sudbine tako velikoga naroda, a kako li onda tek prolaze mali. Potpuno je u najmanju ruku čudno, štoviše nerazumljivo, zašto Nijemci kao osvajači nisu iskoristili već osvojeni ukrajinski narod, naročito nakon iskustva s Gladomorom, u daljnjem napredovanju protiv sovjetskog komunizma. Tome se čude mnogi povjesničari, uključivo i ruski, jer ta taktika je ona vječna, pojednostavljeno i dostatno reći za člančić: divide et impera. Nema racionalnoga objašnjenja, osim u kretenizmu nacizma. Sreća što je svakome totalitarizmu kretenizam u  korijenu, inače se o slobodi i sličnim tricama i kučinama ne bi više ni govorilo. Nesreća je što se sunce  pojavi nakratko, a onda novi totalitarizam zamijeni stari.

(Nastavak slijedi)

Mato Dretvić Filakov

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Zavičajna zajednica ‘Široki Brijeg’ u Zagrebu obilježila 25. obljetnicu održavanja tradicionalne ‘Širokobriješke večeri’.

Objavljeno

na

Objavio

U petak, 7. prosinca 2018. u prepunoj dvorani restorana Gastro Globus održana je, u organizaciji Zavičajne zajednice Široki Brijeg u Zagrebu,  još jedna tradicionalna Širokobriješka večer u Zagrebu  koja je okupila  preko 700 gostiju.

Jubilarno – 25. – druženje Širokobriježanki i Širokobriježana te prijatelja Širokog Brijega okupilo je i brojne uglednike iz društvenog, političkog, gospodarskog, sportskog i kulturnog života dviju domovina hrvatskog naroda – Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Večer su uveličali: Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske, Zdravka Bušić, izaslanica Andreja Plenkovića, predsjednika hrvatske vlade, Žana Ćorić, izaslanica Zvonka Milasa, državnog tajnika  Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Mato Kraljević, izaslanik Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba, Zdenko Ćosić, izaslanik Dragana Čovića, predsjednika HNS a i HDZ a BiH, Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega. Na večeri su bili i Zlatko Dalić, izbornik osvajača svjetskog srebra u nogometu, Anđelo Kvesić, osvajač bronce na Svjetskoj karate ligi i brat osvajača svjetskog zlata u karateu – Ivana Kvesića te prof.dr.sc. Eduard Galić, sveučilišni profesor i poznati hrvatski kardiolog.

Pozdravljajući okupljene dr.Zdenko Kraljević,  predsjednik Zavičajne zajednice Široki Brijeg u Zagrebu naglasio je važnost njegovanja i čuvanja svoje baštine, svog identiteta. „Uz zadržavanje trajne veze sa zavičajem, upravo to je i cilj održavanja ovih naših druženja“ – rekao je.

Marko Ćavar, jedan od prvih predsjednika Širokobriješke zajednice u Zagrebu podsjetio je nazočne na početke rada zajednice te projekte koje je zajednica završila: obnovu zgrade gimnazije na Širokom Brijegu, izgradnja spomenika dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku i Gojku Šušku, ratnom ministru obrane  u Širokom Brijegu, koji su bili redoviti gosti na svim Širokobriješkim večerima. „ Nastavljamo graditi mostove između Širokog Brijega i Zagreba, naša dva zavičaja“ – poručio je.

„Uvijek mi je posebno zadovljstvo biti s vama“- poručila je predsjednica Kolinda te naglasila važnost zajedništva u ostvarivanju bitnih ciljeva za hrvatkih narod kako u RH tako i u BiH.  „To što Širkobriješka zajednice pomaže Hrvate u entitetu Republika Srpska i obnovu katličke crkve u Bijeljeni  pravi je pokazatelj zajedništva hrvatskog naroda “ rekla je predsjednica koja je Mati Buliću, pomogla i zapjevala s njim njegovu poznatu pjesmu uz koju su snažno vezani svi Širokobriježani „Domu mom“.

I ova svečana 25. Širokobriješka večer je, kao i godinama prije, imala humanitarni karakter. Po prvi put,  dio humanitarnog prihoda će ići izvan Širokog Brijega – u obnovu župne crkve Prečistog Srca Marijina u Bijeljini, koja je, poput brojnih Hrvata tog kraja, u proteklom ratu teško stradala.  Crkva je zbog povijesne i arhitektonske vrijednosti,  2015.godine proglašena i nacionalnim kulturnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na ovaj način,  Zavičajna zajednica  Široki Brijeg, uz konkretnu  potporu šalje i poruku Hrvatima u ovom dijelu BiH da nisu sami a ponajmanje da su zaboravljeni.

Vlč. Andrej Lukanović zahvalio je Zavičajnoj zajednici Široki Brijeg na potpori te izrazio uvjerenje kako će crkva Prečistog srca Marijina u Bijeljini, čija je obnova u tijeku,  ubrzo zasjati u svojoj punoj ljepoti na radost i ponos preostalih 100 katolika koliko ih je ostalo u Bijeljini nakon proteklog rata.

Jubilarnu svečanost – 25. Širokobriješku večer, izvedbama gange i bećarca ulješali su  kulturno umjetničko društvo „Brda“iz Izbična, te širokobriješki studenti u Zagrebu koji su otplesali hrvatske tradiconalne plesove linđo i trusu.

Za zabavu do jutra pobrinuo se Mate Bulić, dugogodišnji prijatelj zajednice i Širokog Brijega uz pratnju benda Delta.

Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu i ove je godine osigurala brojne vrijedne nagrade za tradicionalnu tombolu.

Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Održana tradicionalna Nikolinjsko-božićna predstava u Ludwigsburgu

Objavljeno

na

Objavio

“HRVATSKO SUNCE”, “BRANIMIR” I “SLAVUJI” PJESMOM I IGROM ODUŠEVILI NAZOČNE

U organizaciji Hrvatske katoličke zajednice u Ludwigsburgu održana je tradicionalna božićna priredba na kojoj se okupilo više od 900 Hrvata koji tamo žive.

Među njima nalazilo se i oko 250 djece kojim je sveti Nikola na simboličana način uručio poklone.

No, prije dolaska Svetog Nikole okupljene su pozdravili župnik fra Ante Maleš I konzul RH u Stutgartu Ivan Bulaj. U kulturnom programu nastupili su članovi malog folklora “Hrvatsko sunce” te djeca iz Hrvatske dopunske škole.

Potom su nastupili članovi velikog foklora “Branimir”, pa dječiji zbor “Slavuji” pod vodstvom Monike Peter. Nastupili su i Mateja Peter na gitari te Marko Ćorluka na bubnjevima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari