Pratite nas

Naši u svijetu

Rusi je uništili – Nijemci joj nisu pomogli…

Objavljeno

na

Ukrajina, ta najveća europska država, prostor je najvećih pogibija u dvadesetom stoljeću, od Boljševičke revolucije pa nadalje. Nije bila za boljševizam spremna, borila se protiv. Izdala ju je Europa, najprije Austro-Ugarsko Carstvo, zatim Njemačko, koja su oba još i pala. Odustala od nje i Antanta, Francuzi i Britanci, pa, ukratko, stigli boljševici. Od Ukrajine su tada svi: Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska otkidali a vratila se i „majčica Rusija“ sada kao „crvena“. Koliko li je tu bilo tek „povijesti“, ali ne možemo o njoj u  ovom člančiću. Preskočimo li lenjinistički teror za Lenjina, pa od sredine  dvadesetih staljinističko-boljševički za Staljina eto nas u tridesetima godinama prošloga stoljeća.
golodomor_ustam1
Gladomor – ukrajinska djeca žrtve staljinizma

Početkom tridesetih, naročito druge i treće, staljinistička Rusija umorila je glađu desetak milijuna Ukrajinaca. Zločin, poznat kao Gladomor, bez presedana je u povijesti, prešućen tada kad se zbivao, prešutjeli su ga onodobni zapadni mediji već itekako razvijeni, aktualne politike, a lijeva zapadna inteligencija ne samo da ga je zanijekala već je aktivno pomagala u njegovu prikrivanju, poput Georga Bernarda Shawa. Hitler se taman uspinjao, Ukrajinu su već bili prekrili milijuni leševa – ubila ih ideološki i na svaki drugi način planirana, uz pomoć tajne službe, komesara, aktivista, programirana smrtonosna glad.

U protekle dvadeset i tri godine samostalnosti Ukrajina i Ukrajinici nisu, čini mi se, dostatno učinili kako bi svijet spoznao razmjere ovoga klasno-nacionalno motiviranoga genocida kojega je počinio staljinistički totalitarizam. Njihov vapaj za barem istinom kao da je bio prikočen, poluglasan. Nekako je i nadalje u sjeni i s njim nikako da se suoči svjetski komunistički pokret. A bogme ni svijet. Njegovi ostatci i njegovi simpatizeri raspršeni su očito dobro i u suvremenosti još bolje raspoređeni kako u „tranzicijskim“ zemljama tako i u onima, navodno, izvorno demokratskima. Rekao bih razni intelektualni moćnici, sljednici G. B. Shawa i danas, a što drugo nego guraju istinu u zaborav.

Ukrajinski slijed: Prvi rat, Lenjin, Staljin, pa Gladomor, Hitler, te glavno bojno polje Drugoga rata

Nije prošlo ni deset godina od Gladomora, koji je, osim ostaloga imao za posljedicu promjenu ukrajinske narodnosne slike, jer ako ništa, umjesto mrtvih došli su neki drug živi „narodi i narodnosti“, a Ukrajina se ponovno našla na europskoj vjetrometini te postala glavno bojno polje Drugoga svjetskog rata. Stigli su (opet) Nijemci, Werhmacht, Gestapo, SS, razne „sonder komande“ i grupe za likvidaciju i pomor. Neki podatci govore kako je Ukrajina taj rat platila životima svojih opet desetak milijuna stanovnika, poneki tvrde čak i četrnaest. Od 1939. do 1941. Staljin i Hitler su se nalazili na istomposlu u Poljskoj – svaki u „svom“ dijelu. Najprije su je podijelili, a zatim se dohvatili fizičke likvidacije poljske elite, vojne, svećeničke, intelektualne, poduzetničke…, a Nijemci su se još obračunavali s poljskim Židovima, kao sa svojim glavnim, planskim, žrtvama. „Svoj“ dio Poljske još su podijelili tako da su zapadni priključili Trećem Reichu, a slavenski, poljski, ostatak proglasili kolonijalnom Generalnom guvernaturom na čelu s guvernerom Hansom Frankom. Toj „guvernaturi“ su poslije priključili i zapadni dio Ukrajine, Galiciju (Lviv)gdje su, velikodušno Ukrajincima „dali“ nekakvu kulturnu autonomiju, „u štruc“ Poljacima.

Nijemci u Ukrajini 1941.

nijemci

Ukrajince su držali nedostojnim bilo kakvoga suvereniteta, kao i Poljake, čak je i zapovjednik ostatka Ukrajine, Erich Koch, svoje sjedište, kako bi ih dodatno ponizio, izmjestio iz Kyiva u grad Rivne. S toliko krvavoga iskustva s boljševicima, još itekako svježim sjećanjima na Gladomor, mnogi je Ukrajinac Nijemce dočekao kao neku nadu, makar tipa „ne može biti gore“. Tako je Stjepan (Stepan) Bandera u Lvivu proglasio neovisnu Ukrajinu. Trajala je tjedan dana, a Banderu su Nijemci strpali u konclogor. Pred kraj rata su ga oslobodili, no bilo je kasno za bilo što. Skončao je u Münchenu, dao ga je poslije rata likvidirati Staljin.

Ukrajinci su ubrzo shvatili kako od Nijemaca ništa, pa su se ukrajinski nacionalisti dali u partizaniju. Oni su pak imali izuzetno težak zadatak: morali su se boriti protiv Nijemaca, NKVD-a i njegovih partizana, te poljskih partizana. Hrabro su se borili, a njihov rat s NKVD-om i Crvenom armijom završio je tek 1953., taman kad je skončao i Staljin, a na vlast u SSSR-u došao „ukrajinski kadar“ Nikita Sergejevič. Nijemci su u Ukrajini planirali dobiti rude, industriju Donbasa, žito… Malo su od toga dobili jer su komunikacije i industriju pri povlačenju Sovjeti razorili do temelja, pa im je ostala tek robovska radna snaga koju su prilično bezuspješno novačili za Njemačku. Uspjeli su međutim neke Ukrajince uvući u obračun sa Židovima, pa i preko SS divizije „Galicija“, pandan Handžar diviziji – inače to su dvije jedine „nearijevske“ SS divizije, postrojbe – koja je tek, skoro beznačajna epizoda ukrajinske povijesti i sudbine za Drugoga rata, ali se i danas protuukrajinski prekomjerno eksploatira.

Sudjelovanje nekih Ukrajinaca u diviziji „Galicija“ često je eksponiranije od Gladomora. Što su ti mediji, krojači povijesti, krojači sudbine tako velikoga naroda, a kako li onda tek prolaze mali. Potpuno je u najmanju ruku čudno, štoviše nerazumljivo, zašto Nijemci kao osvajači nisu iskoristili već osvojeni ukrajinski narod, naročito nakon iskustva s Gladomorom, u daljnjem napredovanju protiv sovjetskog komunizma. Tome se čude mnogi povjesničari, uključivo i ruski, jer ta taktika je ona vječna, pojednostavljeno i dostatno reći za člančić: divide et impera. Nema racionalnoga objašnjenja, osim u kretenizmu nacizma. Sreća što je svakome totalitarizmu kretenizam u  korijenu, inače se o slobodi i sličnim tricama i kučinama ne bi više ni govorilo. Nesreća je što se sunce  pojavi nakratko, a onda novi totalitarizam zamijeni stari.

(Nastavak slijedi)

Mato Dretvić Filakov

Što vi mislite o ovoj temi?

Naši u svijetu

Hrvatska Društvena Mreža spaja Hrvatsku i iseljeništvo: Svi smo jedno i želimo isto

Objavljeno

na

Objavio

Crobuk.net je prva Hrvatska Društvena Mreža koja spaja Hrvatsku i cijelo hrvatsko iseljeništvo. Od pokretanja portala prije nekoliko tjedana, imamo članove iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Slovenije, USA, Kanade, Australije.

Portal želi promicati hrvatsku kulturu, povijest, jezik, sport, osobito na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Crobuk ovim putem izražava punu podršku našoj reprezentaciji u Rusiji, uz osobite pozdrave našem kapetanu Luki Modriću i Dejanu Lovrenu.

Želimo također promovirati naše interese, kao što je domaća proizvodnja i izvoz. Želimo da se na svakoj polici u svim zapadnim supermarketima nađe naša Vegeta, naš kulen i slanina, paški i livanjski sir, istarsko i dalmatinsko vino, lički i hercegovački pršut.

Želimo povezati naše poljoprivrednike i poduzetnike u domovini s našim ljudima u iseljeništvu da to ostvare. Želimo povezati pršutane u Dalmaciji s uzgajateljima iz Slavonije, našeg gospodarstvenika iz Njemačke, USA, Australije, koji se žele vratiti i uložiti u Domovinu, s našim ljudima koji će im pomoći.

Želimo da se naši sportski automobili prodaju najbolje na svijetu i da hrvatska autoindustrija jednog dana zapošljava preko 50.000 ljudi.

Želimo da naši ljudi iz matice koji odu u daleki svijet u posjet rodbini znaju gdje je sljedeći hrvatski dom, najbliža župa, hrvatski restorani i kafići, naši sportski klubovi…

Želimo promovirati hrvatski turizam, naš kristalno čist Jadran, naše planine i rijeke, i udvostručiti prihode iz turizma na dvadeset milijardi.

Želimo istinu i slobodu za naš narod u Bosni i Hercegovini i Vojvodini, i svugdje izvan matice.

Želimo se povezati i time biti zajedno jaki, jer naš narod iz matice i iseljeništva je jedan i želi isto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Pridružite se prvoj hrvatskoj društvenoj mreži! Crobuk.net

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija Kamenjar.com

Novopokrenuta Hrvatska Društvena Mreža – Crobuk.net (www.crobuk.net) ima viziju povezati hrvatski narod iz matice i izvana.

Kako bi to učinili pokrenuli su domaću društvenu mrežu na poveznici Crobuk.net i žele povezati maticu sa svim krajevima gdje žive naši ljudi.

Portal će s vremenom pružati sve više funkcija, dok već sad sveučilištima, školama, vrtićima, zdravstvenim i ostalim karitativnim udrugama nude posebne uvjete suradnje.

Prava povezanost počinje sa Svjetskim prvenstvom u Rusiji, zajedničkim navijanjem na hrvatskoj društvenoj mreži, a nastavit će se i nakon prvenstva podrškom hrvatskim sportašima.

Budite bez brige, privatnost i zaštita osobnih podataka je na najvišoj razini i prioritet stranice, a serveri su smješteni u Njemačkoj, zaštićeni višeslojnim sigurnosnim sustavima.

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja – javite se na [email protected]

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori