Pratite nas

Naši u svijetu

Rusi je uništili – Nijemci joj nisu pomogli…

Objavljeno

na

Ukrajina, ta najveća europska država, prostor je najvećih pogibija u dvadesetom stoljeću, od Boljševičke revolucije pa nadalje. Nije bila za boljševizam spremna, borila se protiv. Izdala ju je Europa, najprije Austro-Ugarsko Carstvo, zatim Njemačko, koja su oba još i pala. Odustala od nje i Antanta, Francuzi i Britanci, pa, ukratko, stigli boljševici. Od Ukrajine su tada svi: Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska otkidali a vratila se i „majčica Rusija“ sada kao „crvena“. Koliko li je tu bilo tek „povijesti“, ali ne možemo o njoj u  ovom člančiću. Preskočimo li lenjinistički teror za Lenjina, pa od sredine  dvadesetih staljinističko-boljševički za Staljina eto nas u tridesetima godinama prošloga stoljeća.
golodomor_ustam1
Gladomor – ukrajinska djeca žrtve staljinizma

Početkom tridesetih, naročito druge i treće, staljinistička Rusija umorila je glađu desetak milijuna Ukrajinaca. Zločin, poznat kao Gladomor, bez presedana je u povijesti, prešućen tada kad se zbivao, prešutjeli su ga onodobni zapadni mediji već itekako razvijeni, aktualne politike, a lijeva zapadna inteligencija ne samo da ga je zanijekala već je aktivno pomagala u njegovu prikrivanju, poput Georga Bernarda Shawa. Hitler se taman uspinjao, Ukrajinu su već bili prekrili milijuni leševa – ubila ih ideološki i na svaki drugi način planirana, uz pomoć tajne službe, komesara, aktivista, programirana smrtonosna glad.

U protekle dvadeset i tri godine samostalnosti Ukrajina i Ukrajinici nisu, čini mi se, dostatno učinili kako bi svijet spoznao razmjere ovoga klasno-nacionalno motiviranoga genocida kojega je počinio staljinistički totalitarizam. Njihov vapaj za barem istinom kao da je bio prikočen, poluglasan. Nekako je i nadalje u sjeni i s njim nikako da se suoči svjetski komunistički pokret. A bogme ni svijet. Njegovi ostatci i njegovi simpatizeri raspršeni su očito dobro i u suvremenosti još bolje raspoređeni kako u „tranzicijskim“ zemljama tako i u onima, navodno, izvorno demokratskima. Rekao bih razni intelektualni moćnici, sljednici G. B. Shawa i danas, a što drugo nego guraju istinu u zaborav.

Ukrajinski slijed: Prvi rat, Lenjin, Staljin, pa Gladomor, Hitler, te glavno bojno polje Drugoga rata

Nije prošlo ni deset godina od Gladomora, koji je, osim ostaloga imao za posljedicu promjenu ukrajinske narodnosne slike, jer ako ništa, umjesto mrtvih došli su neki drug živi „narodi i narodnosti“, a Ukrajina se ponovno našla na europskoj vjetrometini te postala glavno bojno polje Drugoga svjetskog rata. Stigli su (opet) Nijemci, Werhmacht, Gestapo, SS, razne „sonder komande“ i grupe za likvidaciju i pomor. Neki podatci govore kako je Ukrajina taj rat platila životima svojih opet desetak milijuna stanovnika, poneki tvrde čak i četrnaest. Od 1939. do 1941. Staljin i Hitler su se nalazili na istomposlu u Poljskoj – svaki u „svom“ dijelu. Najprije su je podijelili, a zatim se dohvatili fizičke likvidacije poljske elite, vojne, svećeničke, intelektualne, poduzetničke…, a Nijemci su se još obračunavali s poljskim Židovima, kao sa svojim glavnim, planskim, žrtvama. „Svoj“ dio Poljske još su podijelili tako da su zapadni priključili Trećem Reichu, a slavenski, poljski, ostatak proglasili kolonijalnom Generalnom guvernaturom na čelu s guvernerom Hansom Frankom. Toj „guvernaturi“ su poslije priključili i zapadni dio Ukrajine, Galiciju (Lviv)gdje su, velikodušno Ukrajincima „dali“ nekakvu kulturnu autonomiju, „u štruc“ Poljacima.

Nijemci u Ukrajini 1941.

nijemci

Ukrajince su držali nedostojnim bilo kakvoga suvereniteta, kao i Poljake, čak je i zapovjednik ostatka Ukrajine, Erich Koch, svoje sjedište, kako bi ih dodatno ponizio, izmjestio iz Kyiva u grad Rivne. S toliko krvavoga iskustva s boljševicima, još itekako svježim sjećanjima na Gladomor, mnogi je Ukrajinac Nijemce dočekao kao neku nadu, makar tipa „ne može biti gore“. Tako je Stjepan (Stepan) Bandera u Lvivu proglasio neovisnu Ukrajinu. Trajala je tjedan dana, a Banderu su Nijemci strpali u konclogor. Pred kraj rata su ga oslobodili, no bilo je kasno za bilo što. Skončao je u Münchenu, dao ga je poslije rata likvidirati Staljin.

Ukrajinci su ubrzo shvatili kako od Nijemaca ništa, pa su se ukrajinski nacionalisti dali u partizaniju. Oni su pak imali izuzetno težak zadatak: morali su se boriti protiv Nijemaca, NKVD-a i njegovih partizana, te poljskih partizana. Hrabro su se borili, a njihov rat s NKVD-om i Crvenom armijom završio je tek 1953., taman kad je skončao i Staljin, a na vlast u SSSR-u došao „ukrajinski kadar“ Nikita Sergejevič. Nijemci su u Ukrajini planirali dobiti rude, industriju Donbasa, žito… Malo su od toga dobili jer su komunikacije i industriju pri povlačenju Sovjeti razorili do temelja, pa im je ostala tek robovska radna snaga koju su prilično bezuspješno novačili za Njemačku. Uspjeli su međutim neke Ukrajince uvući u obračun sa Židovima, pa i preko SS divizije „Galicija“, pandan Handžar diviziji – inače to su dvije jedine „nearijevske“ SS divizije, postrojbe – koja je tek, skoro beznačajna epizoda ukrajinske povijesti i sudbine za Drugoga rata, ali se i danas protuukrajinski prekomjerno eksploatira.

Sudjelovanje nekih Ukrajinaca u diviziji „Galicija“ često je eksponiranije od Gladomora. Što su ti mediji, krojači povijesti, krojači sudbine tako velikoga naroda, a kako li onda tek prolaze mali. Potpuno je u najmanju ruku čudno, štoviše nerazumljivo, zašto Nijemci kao osvajači nisu iskoristili već osvojeni ukrajinski narod, naročito nakon iskustva s Gladomorom, u daljnjem napredovanju protiv sovjetskog komunizma. Tome se čude mnogi povjesničari, uključivo i ruski, jer ta taktika je ona vječna, pojednostavljeno i dostatno reći za člančić: divide et impera. Nema racionalnoga objašnjenja, osim u kretenizmu nacizma. Sreća što je svakome totalitarizmu kretenizam u  korijenu, inače se o slobodi i sličnim tricama i kučinama ne bi više ni govorilo. Nesreća je što se sunce  pojavi nakratko, a onda novi totalitarizam zamijeni stari.

(Nastavak slijedi)

Mato Dretvić Filakov

Što vi mislite o ovoj temi?

Naši u svijetu

Pet milijuna kuna za projekte hrvatske manjine u 12 europskih država

Objavljeno

na

Objavio

Pet milijuna kuna namijenila je hrvatska države u ovoj godini za programe/projekte organizacija hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih država, kako bi se ta sredstva dodijelila Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske raspisao je javni natječaj na koji su prijave moguće zaključno do 15. travnja.

Kultura, obrazovanje i znanost, razvoj organizacija hrvatske nacionalne manjine, prioritetna su područja u kojima se programi mogu prijaviti, no u obzir dolaze i oni s područja sporta, turizma, gospodarstva ukoliko pridonose očuvanju nacionalnog identiteta, jačaju položaj hrvatske manjinske zajednice u inozemstvu te razvijaju njene odnose s Hrvatskom.

Od ukupno pet milijuna kuna, organizacijama hrvatske manjine u Srbiji namijenjeno je 1,3 milijuna, organizacijama u Sloveniji 550 tisuća kuna, po 500 tisuća organizacijama u Austriji i Mađarskoj, a 400 tisuća organizacijama u Crnoj Gori i Italiji.

Po 350 tisuća kuna namijenjeno je organizacijama hrvatske manjine u Rumunjskoj i Republici Sjevernoj Makedoniji, 300 tisuća kuna na Kosovu, 250 tisuća u Slovačkoj, sto tisuća u Češkoj te 50 tisuća kuna organizacijama u Bugarskoj.

Najmanji iznos koji se može dobiti po projektu je tri tisuće kuna, najveći ne može prijeći ukupan iznos raspoređen za pojedinu državu.

Na javni natječaj mogu se javiti kulturne, obrazovne, znanstvene, sportske i dr. udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice hrvatske manjine u 12 europskih država koje promiču uvjerenja koja nisu u suprotnosti s hrvatskim Ustavom i zakonima, niti pravnim poretkom matične države, a upisane su odgovarajući registar.

Za projekte diljem svijeta 50 milijuna kuna 

Koji su uvjeti za prijavu, na koji se način podnose, koji je postupak njihova odabira i koji su kriteriji za ocjenjivanje, pitanja su na koja se odgovori mogu naći na mrežnim stranicama Središnjeg ureda www.hrvatiizvanrh.gov.hr..

Za provedbu 295 programa, Ured je u 2017., u suradnji s hrvatskim veleposlanstvima dodijelio manjinskim zajednicama u 12 europskih država 4, 5 milijuna kuna. Ukupno je te godine za infrastrukturne, zdravstvene, obrazovne, kulturne i druge važne projekte hrvatskih institucija diljem svijeta izdvojio 50 milijuna kuna, što je za trećinu više u odnosu na godinu prije.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Predsjednica u New Yorku: Srce nam posebno zatitra kada čujemo dragu hrvatsku riječ

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ured predsjednice Republike Hrvatske
Foto: Ured predsjednice Republike Hrvatske

Za izniman doprinos u održanju hrvatske jezične kulture i osnaživanju nacionalnog identiteta među naraštajima hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama, Povelja Republike Hrvatske dodijeljena je Hrvatskom radiju New York

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović susrela se s hrvatskom zajednicom u New Yorku te uručila Povelje Republike Hrvatske župi svetih Ćirila i Metoda i svetog Rafaela, Hrvatskoj katoličkoj misiji blaženog Ivana Merza i Hrvatskom radiju New York.

Prilikom susreta s hrvatskom zajednicom predsjednica je zahvalila svima koji su svoje godine, strpljenje i energiju uložili u očuvanje zajednice i koji su u svojoj drugoj domovini predstavljali najbolje od svoje Hrvatske koju uvijek nose u srcu. “Stoga sam posebno ponosna što ću večeras dodijeliti Povelje Republike Hrvatske za doprinos očuvanju i jačanju povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske”, rekla je predsjednica Grabar-Kitarović. “Zahvaljujući domoljubnom entuzijazmu, predanom i vrijednom radu profesionalaca i volontera, i župa i misija desetljećima su središte susreta s materinskim jezikom, poviješću, kulturom i nacionalnim identitetom, ponajprije zahvaljujući dopunskim školama, u kojim se održava nastava na hrvatskom jeziku”, istaknula je predsjednica, dodavši kako su župa na Manhattanu i misija u Astoriji zaslužne za društveno i duhovno očuvanje hrvatske zajednice u New Yorku.

“Dopustite mi zato čestitati na svim programima Župe svetih Ćirila i Metoda i svetoga Rafaela, pri kojoj djeluje Hrvatska škola blaženoga Alojzija Stepinca i Kolo grupa koja također s ponosom nosi ime tog našega blaženika. Srce nam ipak posebno zatitra kada čujemo dragu hrvatsku riječ i naše pjesme, kada vidimo naše nošnje i plesove na miljama udaljenim kontinentima”, otkrila je predsjednica Grabar-Kitarović, čestitajući svim naraštajima župljana koji su bogatu i raznoliku folklornu baštinu, svih ovih desetljeća, daleko od domovine, uspjeli sačuvati i prenijeti svojoj djeci i mladima.

“Zahvaljujem i vama djeci i mladima, jer ste pred raznim atraktivnim ‘gejmerima’ i ‘jutjuberima’ dali prednost svojim roditeljima, djedovima i bakama kako bi naučili hrvatske pjesme i plesove. Posebno sam ponosna na vas što nastupate po cijelom svijetu, kao i u najuglednijim umjetničkim središtima New Yorka kao što su Lincoln Center i Carnegie Hall”, napomenula je predsjednica. “Čestitam i Hrvatskoj katoličkoj misiji blaženog Ivana Merza koja uskoro slavi 50 godina postojanja, pri čijoj školi također djeluje folklorna skupina Hrvatska ruža kako bi okupljala što više mladih. I vama posebno zahvaljujem na njegovanju hrvatskih folklornih običaja, entuzijazmu i volonterstvu. Proputovali ste cijelu Ameriku, a posebno je u hrvatskim medijima odjeknuo vaš nastup u Madison Square Gardenu, za vrijeme utakmice Netsa i Knicksa u sklopu Croatian Heritage Nighta. Nadam se da ćemo vas uskoro imati prigodu ugostiti u domovini”, zaključila je predsjednica Grabar-Kitarović.

Za izniman doprinos u održanju hrvatske jezične kulture i osnaživanju nacionalnog identiteta među naraštajima hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama, u povodu 50 godina rada na jačanju veza Hrvata u domovini i iseljeništvu, Povelja Republike Hrvatske dodijeljena je Hrvatskom radiju New York.

Hrvatskoj katoličkoj misiji blaženog Ivana Merza dodijeljena je Povelja Republike Hrvatske za izniman doprinos u društvenom i duhovnom očuvanju hrvatske zajednice te za održavanje nastave na hrvatskom jeziku kojom naraštaji hrvatskih iseljenika upoznaju nacionalnu povijest, jezik i kulturu, a hrvatskoj župi svetih Ćirila i Metoda i svetog Rafaela za izniman doprinos u očuvanju i duhovnoj potpori hrvatskoj zajednici u New Yorku, kao središtu susreta s materijskim jezikom, poviješću, kulturom i nacionalnim identitetom.

mojahrvatska.vecernji.hr

Hrvatski radio New York proslavio 50. obljetnicu djelovanja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari