Analiza
Ruska ofenziva nije uspjela – Sada slijede posljedice i odgovor
Ukrajinske snage napredovale su prema Svatovu. Ukrajinski medijski izvor rekao je 11. ožujka da su ukrajinske snage ušle u Kuzemovku (14 km sjeverozapadno od Svatovoe) neodređenog datuma i sada drže položaje 11 km od Svatova.
Mali osvrt na stratešku situaciju na bojišnicama. Svi smo svjesni da je toliko najavljivana ruska ofanziva postigla vrlo mali, gotovo nikakav učinak na stanje u Ukrajini. Halabučenje svojstveno rusima, pretvorilo se u taktičke ograničene akcije na bojišnici uz jako velike gubitke napadača.
Od glavnog ruskog cilja u proljeće 2022 godine, ratni stratezi ruske vojske sveli su megalomanski cilj praktično na osvajanje pojedinih gradova u Donbasu.
Trenutno ni to ne uspjevaju postići napadima na Bahmut, Avdiivku, Marinku……
Neuspjeh osvajanja Bahmuta prisilio ih je na širenje crte bojišnice prema jugu i sjeveru, prema crti Kremina-Svatove-Kupjansk na sjeveru i prema Vugledaru na jugu Ukrajine.
Zašto se to događa?
Rusi su svjesni dviju činjenica. Prve da je Bahmut postao previše tvrd i kompromitirajući zalogaj i pokazatelj sve njihove nemoći i druge činjenice – da se dan pokretanja Ukrajinske proljetne ofanzive neumitno bliži.
Prave ofanzive a ne “ruske ofanzive”
Zato su promijenili taktiku. Pokušali su probiti Bahmut svim raspoloživim snagama, uz Wagnerovce i kojekakve “specijalce i padobrance” i nije išlo. Zato su odlučili proširiti zonu napada prema jugu i sjeveru.
Da vežu Ukrajinske postrojbe na širem području i drže ih u stalnom angažmanu, spremnosti i napetosti, jednostavno da ometaju pripreme za veliku protuofanzivu.
Svaka Ukrajinska postrojba i brigada koja se aktivno veže uz obranu određenog dijela bojišnice znači toliko manje Ukrajinskih postrojbi u pripremi predstojeće ofanzive. Barem po logici ruske vojske.
Dodamo li ka tome bjesomučna svakodnevna bombardiranja gradova i oblasti Ukrajine, posebno Khersona i Zaporožja, sve postaje jasno. To su područja koja ih jako “svrbe”, na kojima žele ostaviti dojam “snage i spremnosti” za Ukrajinsku ofanzivu”. O tome sam jučer pisao, o novoj PSYOP koju provode. Nemojmo zaboraviti i raketiranja gradova i infrastrukture sa ciljem ometanja normalnog života u Ukrajini, i ono se radi sa ciljem usporavanja Ukajinskih aktivnosti i priprema za napad.
Avantura sa Vugledarom je neslavno propala ali nisu odustali, još ćemo se mi nagledati ludih pokušaja proboja bojišnice. Očito da se slično događa i oko Svatova.
Stara ruska “boljka” se ponavlja, što veća razvučenost bojišnice, to veći logistički problemi. I ne samo logistički. Zato su se ranije povukli prema istoku, napustili okruženje Kijeva, Chernihiva, Sumija i Kharkova, grupirali se na uskom pravcu napada oko Bahmuta ali uzalud, pokušali su ponovno razvući koncentraciju Ukrajinaca i opet im ne ide…
Očajnički pokušaji dizanja morala i ostvarivanja kakvog-takvog uspjeha u sjeni ukrajinskog naoružanja, desetina novoformiranih brigada, 60.000 vojnika obučenih po NATO standardima, Leoparda i Challengera koji zagrijavaju motore pred napad dovodi svakog dana rusko vojno zapovjedništvo u stanje nemoći i straha.
Ovo je vrijeme iščekivanja i stagnacije, ma što bilo sa Bahmutom u slijedećih 30-60 dana, nebitno. Crta bojišnice se definitivno neće promijeniti za to vrijeme, koji kilometar naprijed-nazad u strateškom pogledu ne znači mnogo.
Neosporna činjenica je da rusi nisu uspjeli. Vrijeme pred napad Ukrajinaca je prekratko za bilo kakve bitnije pomake, mobilizacije, obuke. Njihova ofenziva nije uspjela.
Sada slijede posljedice i odgovor.
Što vi mislite o ovoj temi?
