Pratite nas

Naši u svijetu

SAD bi mogli otkazati napad na Siriju ako se provede osiguranje kemijskog oružja

Objavljeno

na

Ono što se desilo u zadnja 24 sata moglo bi ući u anale “slučajne diplomacije”. Sve je počelo s jučerašnjim govorom Johna Kerrya za vrijeme novinske konferencije s britanskim ministrom vanjskih poslova Hagueom. Za vrijeme govora Kerry je dao “retorički argument” ističući kako bi Sirija, ako želi zaustaviti napad, trebala predati svo kemijsko oružje u roku od tjedan dana. Ovo su njegove točne riječi: “Assad može predati svo kemijsko oružje međunarodnoj zajednici u roku od tjedan dana… predati, sve, bez odgode… te osigurati da to bude korektno provedeno, no on to neće učiniti … i očito je kako to nije moguće izvesti”.

Ovaj segment svakako treba pogledati i u video izdanju:

[vsw id=”ArAWHxTVcC4″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Neposredno nakon njegovog govora oglasio se američki State Department ističući kako je državni tajnik John Kerry dao samo “retorički argument”, ne konkretnu ponudu, ističući kako se “Assadu ne može vjerovati da bi tako nešto poduzeo”.

Ako ćemo suditi prema video zapisu koji je dostupan, onda zaista izgleda kako Kerry daje “retorički argument”, drugim riječima – ne misli ozbiljno, već teoretizira o eventualnostima za koje smatra da su nemoguće. Da li je možda Kerry ipak namjerno “natuknuo” ovu mogućnost kako bi se po istoj pokrenulo djelovanje? I to je moguće. Moguće je da su Kerry i Lavrov već ranije razgovarali privatno o ovoj mogućnosti te ju je Kerry zato sada spomenuo, no u odbacujućem tonu.

Neki bi mogli reći kako je ovo možda sve dio unaprijed dogovorenog plana između Washingtona i Moskve, no za to u ovom trenutku nema konkretnih dokaza. Službena priča u ovom slučaju daleko je kredibilnija.

Očito se kroz razne teme razgovora s jedne i druge strane provlačila ideja o mogućnosti osiguranja kemijskog oružja u Siriji. SAD već dugo vremena spominju “ulazak” u Siriju s ciljem “stavljanja kemijskog arsenala pod kontrolu”. Naravno, to je nedopustivo, jer SAD nije mirni promatrač u ovom sukobu već aktivni sudionik, mnogi će reći – glavni sudionik. Možda je Rusija već ranije, u privatnosti, davala indicije da bi njihove snage mogle krenuti u osiguranje kemijskog arsenala, u suradnji sa sirijskim vlastima.

Izgleda kako se Kerry za vrijeme jučerašnjeg govora očito prisjetio tih mogućnosti te ih na poprilično nespretan način odbacio ističući kako bi to bilo dobro, ali je “nemoguće”. Zato je nužno pogledati gornju snimku do kraja, jer Kerry u nastavku daje “argumente” zašto je to nemoguće, tj. blati sirijskog predsjednika ističući kako se radi o “čovjeku bez kredibiliteta”. “Jednom zgodom sam se sastao s njime, na zahtjev Bijele Kuće, po pitanju prebacivanja raketa SCUD za Hezbollah. Imali smo dokaze da je transfer obavljen. Sjeo sam s njime i on mi je jednostavno lagao u lice”, rekao je Kerry u nastavku svog govora.

“Upravo je ubio preko 1,000 ljudi, svojih stanovnika… a preko 100,000 je ubijeno zadnjih mjeseci. Poslao je SCUD rakete u škole, poslao je avione da napalmom ubijaju djecu. Svi su to vidjeli, ovo je čovjek bez kredibiliteta”, rekao je Kerry. Pritom se referira na nepostojeće informacije o SCUD napadima na škole, a što se tiče “napalma” očito se referira na nepotvrđene dokaze u britanskim medijima i tabloidima. Za korištenje zapaljive bombe u okolici Aleppa brojni izvori su već okrivili militante. A kada je riječ o ubijanju djece napalmom, Kerry, koji je veteran američke agresije na Vijetnam, vjerojatno zna mnogo o tome.

Vratimo se temi. Sve ukazuje na to da je ovo bio još jedan od njegovih tipičnih govora protiv sirijskih vlasti s ciljem povećavanja potpore za američki plan napada. Potpuno je pogrešno konstatirati, što su učinili pojedini mediji, da se ovdje radi o “američkom prijedlogu” uklanjanja kemijskog oružja iz Sirije uz “međunarodni nadzor”. Kerry nije to predložio, štoviše, Kerry je svojim komentarom nastojao anulirati takvu mogućnost ističući kako je ona “nemoguća”.

No, pošto je svoje odbacivanje takve mogućnosti iznio toliko nespretno, njegova izjava je odmah pokrenula brzi proces u Moskvi gdje se jučer upravo nalazio sirijski ministar vanjskih poslova, Walid al-Muallem. “Retorički argument” ili ne, Rusija sada ima dokaz da su SAD javno “ponudili” uklanjanje kemijskog arsenala iz Sirije kao zamjenu za obustavu agresije.

“Kerryev ultimatum” mogao bi postati novi pojam u međunarodnoj diplomaciji. Njegove izjave date su jučer ujutro, sve do popodne izgledalo je kako se nitko na njih neće naročito niti osvrtati, no tada se sve radikalno mijenja. Rusija istupa u javnost te ističu kako su već poslali i službeni zahtjev Damasku da se pokrene procedura stavljanja kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu, uništavanje arsenala nakon što kontrola bude uspostavljena te pristupanje Sirije Međunarodnoj Organizaciji za Prohibiciju Kemijskog Oružja.

Ako ovu situaciju promatramo kao spontani razvoj događaja, ne nekakav zakulisni dogovor na relaciji Lavrov-Kerry (jer to bi značilo da Kerry nije samo državni tajnik, već i relativno dobar glumac), ruski prijedlog zasigurno je mnoge šokirao.

U svakom slučaju, ovo je drastičan preokret u međunarodnoj debati o mogućnosti napada na Siriju. Ovaj loše složeni komentar Johna Kerrya, ili gaf, ili osmišljen plan, sada više nije ni bitno, mogao bi u potpunosti okrenuti situaciju.

Prve vijesti stižu u popodnevnim satima, mediji prenose prvu izjavu Sergeja Lavrova: “Dali smo naš prijedlog sirijskom ministru vanjskih poslova, Walidu al-Moallemu, te se očekuje od njega brzi, i nadamo se, pozitivan odgovor”. Nedugo zatim stižu i prve sirijske reakcije – Sirija “pozdravlja” ruski prijedlog stavljanja kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu kako bi se isto moglo uništiti.

Nije prošlo dugo vremena te se već oglasio i generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, koji također izražava svoju potporu za ovaj plan te čak ističe u razgovoru s novinarima kako je već pokrenuo nacrt plana za prebacivanje sirijskog kemijskog arsenala na sigurne lokacije gdje može biti uništeno pod nadzorom UN dužnosnika.

U svega sat vremena sve ove izjave preplavile su međunarodne medije i američki ratni plan zadobio je ogroman udarac. Sada se nalaze u situaciji protiv koje se ne mogu pobuniti. Što može Obamina administracija poručiti u ovom trenutku – da odbijaju takav prijedlog? U tom slučaju druga strana ima novi argument: plan SAD-a nikada nije bio samo osigurati da se novi kemijski napadi neće desiti (što je Obama od početka tvrdio da je glavni razlog za napad) već izvesti agresiju na Siriju kako bi se pomoglo ekstremističkim skupinama na terenu.

Taj argument zaista je i točan, bio je i prije ovog novog razvoja događaja, no sada se može prezentirati bez imalo dileme. Drugim riječima, ako nakon ovog prijedloga SAD nastave zagovarati pokretanje napada, biti će neminovno ogoljeni od svih svojih “humanitarnih maski” te ostati pred svijetom kao običan vojni agresor.

SAD u ovoj situaciji više nemaju načina kako odbaciti aktualan prijedlog, to znaju u Moskvi, ali i u Damasku, a izgleda kako je i UN spreman na brzu suradnju, naročito nakon američkih izjava o tome kako je UN postao “nebitan”.

Brza reakcija Damaska pokazuje kako je komunikacija između Rusije i Sirije na visokoj razini. Sirijske vlasti svjesne su kako u ovom trenutku možda i svoju samu egzistenciju mogu ponajviše zahvaliti čvrstom stavu Rusije koja nije dopustila niti popustila kada je riječ os pokretanju strane vojne invazije. Kada se ovakav zahtjev šalje iz Moskve, od Damaska se očekuje promptna pozitivna reakcija bez previše pitanja.

Za Siriju je to u ovom trenutku dobro, pokazuje kako imaju vodstvo koje razmišlja itekako trezveno i racionalno. To je i razlog zašto Rusija još uvijek pomaže Siriji.

Detalji predloženog plana još nisu poznati, možda se Rusija ponudi ući u Siriju s ciljem stavaljanja kemijskog arsenala pod kontrolu, možda u tome bude ključan UN. Kako bilo da bilo, jedna stvar je apsolutno sigurna – ova operacija biti će, ako do nje dođe, provedena uz visoki nadzor Moskve te će zbog toga Damask na istu i pristati. Ta linija komunikacije pokazala se solidnom već i ranije. Kada se desio navodni kemijski napad 21-og prošlog mjeseca, inicijalna reakcija Damaska bila je optužiti pobunjenike, no dopuštenje za ulazak UN istražnog tima dato je tek nakon eksplicitnog zahtjeva Moskve, i to odmah.

Ako se plan pokrene, a i sama diskusija o njegovom pokretanju već je “pokretanje” u neku ruku, američki napad će se morati zaustaviti. Upravo to se, u trenutku pisanja ovog teksta, i događa.

Oglasio se američki predsjednik Barack Obama te istaknuo kako se “apsolutno” vojni napad stavlja na čekanje ukoliko Assadova vlada prihvati ruski prijedlog stavljanja svog kemijskog arsenala pod međunarodnu kontrolu.

“Pogledajmo možemo li doći do jezika koji bi izbjegao napad, ali ostvario naše ključne ciljeve – osiguranja da se kemijsko oružje neće koristiti”, rekao je Obama u razgovoru za ABC News. Nadalje, istaknuo je kako ovo smatra “umjereno pozitivnim razvojem situacije” te kako će i državni tajnik John Kerry zasigurno prihvatiti takav stav.

Glasanje u američkom Senatu po pitanju napada na Siriju trebalo je biti održano već sutra, no, vođa senatske većine, Harry Reid, danas je izjavio kako se glasanje odgađa. “Mislim da nije bitno vidjeti koliko brzo možemo to odraditi, već koliko dobro”, rekao je Reid. Nema sumnje kako je ova odgoda direktna posljedica aktualnih zaokreta.

No, Obama je u intervjuu također istaknuo: “Mislim da nismo došli do ove točke zagovarajući kredibilitet vojnog napada da bismo sada odustali”. Jasno, nitko nije ni očekivao da će Obama “na prvu” otkazati mogućnost napada na Siriju, bar ne danas.

Nadalje, u drugom intervjuu, za PBS Newshour, Obama je rekao kako je o ovom planu potencijalnog diplomatskog rješenja, da Damask preda svoj kemijski arsenal, već razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom prošlog tjedna. “Razgovarali smo o tome i ovo je nastavak tih razgovora koje već neko vrijeme vodim s Putinom”, rekao je Obama te time otkrio ono što smo već i spekulirali – Kerry u svojem komentaru nije “iz vedra neba” spomenuo mogućnost predaje kemijskog arsenala međunarodnoj kontroli, te istu mogućnost nazvao “nemogućom”. Kerry je znao da se o ovoj temi razgovara u pozadini te je na taj način možda pokušao diskreditirati cijeli plan, ali mnogi će se složiti kako je to izveo loše što je omogućilo Moskvi da konkretan plan izvuče iz pozadine i gurne ga u mainstream.

Obama ovaj razvoj situacije nije mogao ignorirati, no ipak je u sinoćnjim intervjuima – odradio ih je čak 6 – nastavio s ratnom retorikom. Ističe kako Sirija ne predstavlja nikakvu prijetnju SAD-u. “Bitno je imati na umu kako Assad nema nikakve značajne vojne sposobnosti zaprijetiti SAD-u. Njegovo oružje opasno je samo za neprofesionalne vojnike u opoziciji”, rekao je Obama.

U gomili intervjua koje je Obama sinoć dao, bilo je i dosta kontradiktornih izjava. Izgleda kako Obama više ni sam ne zna što reći, gdje i kada. S jedne strane mora držati ratnu retoriku na razini, jer već je pozvao Kongres da glasa za njegov plan rata, s druge strane ne može ignorirati ovu konkretnu ponudu Rusije iza koje će svakako snažno stati i UN, s treće strane mora biti na “oprezu” da sve skupa nije samo rusko-sirisjki plan odgađanja američkog napada s ciljem razbijanja pobunjenika.

Slobodno možemo reći kako Obama jučer nije imao jednostavan dan, kao i njegovi asistenti koji ga pomno pripremaju za svaki govor, konferenciju, nastup ili intervju. Vidjeli smo na primjeru Johna Kerrya koliko je svaka riječ važna, jer svaka riječ i svaka izjava može se iskoristiti kao snažno oružje u diplomatskom ratu.

Neke Obamine izjave svakako su pozitivne, kao ova za CNN: “Ako možemo ostvariti svoje ograničene ciljeve bez vojne akcije, to bi bila moja preferenca”. Naravno, Obama može već danas konkretnu izjavu produžiti što se tiče njenog značanja, sinoć se ona odnosila na osiguranje kemijskog oružja, no danas bi mogla biti interpretirana kao nužnost odlaska Assada s vlasti ili slično.

U ovoj situaciji mora se uzeti u obzir kako se Obama nalazi u poprilično lošem položaju. Zbog domaćeg pritiska odustao je od svoje odluke te plan napada prebacio na Kongres. Ovo je jako razljutilo njegove bliskoistočne saveznike, naročito Izrael. S druge strane, situacija u Kongresu ne ide mu na ruku, pa i ova sada vijest da će Damask pristati na odbacivanje kemijskog arsenala uz asistenciju Rusije, svakako će dodatne zastupnike navesti na to da glasaju protiv autorizacije napada na Siriju. Veliko je pitanje hoće li uopće do glasanja u Kongresu i doći. Za Obamu bi bilo najbolje da se ova cijela epizoda što brže “zaboravi”, kao i glasanje u Kongresu. Jer ako Kongres odbaci njegov plan, ozbiljno će biti ugrožen i njegov mandat – pojedini zastupnici mogli bi čak pokrenuti napad na Obamu, tražeći njegovu ostavku ističući kako je nepromišljeno ugrozio nacionalnu sigurnost i sl.

No, ako i otkaže glasanje u Kongresu, to će opet biti percipirano kao američka slabost, popuštanje pred Rusijom. Obamina administracija nalazi se u sve težoj i težoj poziciji, došli su do točke kada im ponestaje poteza. Mnogi su ovaj razvoj situacije usporedili s šahovskom partijom, vodeći se tom usporedbom mogli bismo reći kako se SAD sada nalazi u situaciji kada gledaju ploču i figure na njoj sa svih strana, no svi raspoloživi potezi poprilično su loši.

Neki tvrde kako bi se u ovom trenutku mogao desiti neki novi incident, neki novi kemijski napad na teritoriju Sirije. No, i optužbe protiv vlasti za prvi napad su potpuno van logike, taj potencijalni novi napad više se ne bi mogao nikome prodati. Nadalje, ruski mediji od jučer kontinuirano upozoravaju kako se neki pobunjenici pripremaju na kemijski napad protiv Izraela, ističući kako je zapravo u priprema nova velika “provokacija”. Možda su ruski izvori točni, a možda i nisu, no ova priča svakako ima i širi kontekst te služi kao kočnica protiv svakog mogućeg novog “provokativnog” napada. Ako se vratimo na usporedbu s šahom, mogli bismo reći kako su ovi izvještaji pametno pozicioniranje lovca ili konja koji brane put prema kralju i kraljici.

Zanimljivo je istaknuti kako neki žešći pro-sirijski komentatori i analitičari u potpunosti odbijaju ovaj ruski plan oko kemijskog oružja. Ističu kako ovo nije pravedno te kako bi prije toga Izrael trebao uništiti svoj nuklearni arsenal. Njihovi argumenti su valjani, no u ovom trenutku nerealni. Sirijsko kemijsko oružje svakako je važna komponenta obrane, ali u ovom trenutku predstavlja i veliki uteg. Ako se uklanjanjem kemijskog arsenala može ukloniti i mogućnost američkog napada, onda je to i više nego dobra trampa. Svaki dobar šahist složiti će se kako je ponekad mudro žrtvovati jednu figuru u svrhu većeg cilja.

Naravno, postoje opasnosti i bitno je ih isticati. Irak i Libija su svojevoljno predale svoje zalihe oružja za masovno uništenje (WMD) i dobro znamo kako su ove zemlje završile nakon toga. Nemoguće je ignorirati ove činjenice, no također je nemoguće ignorirati aktualno stanje. Kako kemijsko oružje može pomoći Siriji protiv američkih Tomahawka koji će biti ispaljeni s Medietarana? Sirija je svoj arsenal kemijskog oružja gradila u jednom drugom vremenu, u jednoj drugoj povijesnoj fazi. Direktan rat s izraelskim trupama tada je bio izvjesna mogućnost, danas više nije. Kao prvo, kemijsko oružje ne bi nimalo pomoglo u hipotetičkom ratu s izraelskom vojskom jer bi na prvu uporabu kemijskog oružja Izrael reagirao nuklearnim oružjem. Ista je stvar i u slučaju potencijalnog rata s Turskom, jer ona je dio NATO saveza.

Svakako, ovdje se radi o neugodnom izboru kojeg Sirija mora donijeti. Ali koja je alternativa? Zadržati kemijsko oružje i pristati na američko raketiranje? Oni koji zagovaraju ovakav stav moraju na umu imati slijedeće – tko garantira da će ovo zaista biti “ograničeni” napad? Zar nisu SAD istu stvar govorile prije napada na Libiju, da će se “samo uvesti zona zabrana leta”? Nije prošlo ni tjedan dana, a američke Tomahawk krstareće rakete razarale su Libiju do temelja. Kako opravdati stajalište koje u svojoj esenciji ostavlja mogućnost da se Siriji desi ista stvar?

No, i drugi argumenti su valjani – ako Sirija napusti svoje kemijsko oružje, gdje je garancija da SAD neće napasti za mjesec ili dva? Možda i uz “trupe na terenu” sada kada se više ne moraju bojati kemijskog ratovanja? To je sada sve u rukama Moskve – Rusija mora na neki način Siriji garantirati da do ovog scenarija, ako predaju kemijsko oružje, neće doći. Bilo da se radi o isporuci modernog, daleko učinkovitijeg oružja od kemijskog, ili o stacioniranju ruske vojske na terenu, činjenica je kako Moskva mora Damasku dati neku čvrstu sigurnost. Bez te sigurnosti, svakako bi bilo glupo da Sirija prepusti svoj arsenal. Zašto bi? Nema dokaza da ga je ikada upotrijebila. S druge strane imamo neosporive dokaze da je SAD upotrijebila nuklearno oružje pa i dalje smije imati nuklearne arsenale. Imamo dokaze da je Izrael koristio zabranjeni Bijeli Fosfor, pa se također nitko ne buni.

Sirija može, i treba, uništiti svoj kemijski arsenal ako time dobiva nešto više. Što bi to točno “nešto više” u ovoj situaciji bilo, vidjeti će se. I ova situacija još je jedan dokaz da se u pozadini spominje puno više nego u javnosti. Otkazivanje američkog napada nije dovoljno, jer kako smo i istaknuli ranije, napad se može desiti za mjesec ili dva. Od Washingtona treba tražiti više – treba se inzistirati na prihvačanju mirovne konferencije, drugim riječima – SAD moraju pozvati svoje militante da prihvate politički proces i mirovno rješenje. Isto kao što Moskva ima utjecaj na Damask, tako i Washington ima utjecaj na SNC i FSA.

U tom procesu ipak se može spasiti Sirija, spasiti od strašne katastrofe koja joj prijeti. No, to ne znači da će SAD tek tako pristati na ovaj ishod, za njih je rušenje Assada preveliki imperativ i pokušati će to ostvariti na sve moguće načine. Možda plan napada zaista propadne, ali Sirija se i dalje suočava s hordama terorista i plaćenika koji su financirani iz naizgled nepresušne blagajne Katara i Saudijske Arabije. Ipak, eliminacijom američkog napada sirijska vojska imala bi konkretnu šansu nastaviti s pobjedama na terenu.

Odluka je teška i sa sobom nosi brojne rizike, pa i onaj da će američka strana kroz neko vrijeme reći “ipak imaju još kemijskog oružja, ali je sakriveno”. Najbolje rješenje za Siriju bi možda bilo pustiti da dođe do glasanja u Kongresu, da Obamin plan bude odbijen, što bi za posljedicu imalo političku krizu u SAD-u. No, činjenica da se Rusija odlučila pokrenuti ovaj proces, svega dva dana prije predloženog glasanja u američkom Senatu, pokazuje kako Moskva vjeruje da bi Obamin plan ipak mogao proći. Te stotine “neodlučnih” američkih zastupnika veliki su problem, a ogroman angažman pro-izraelskih lobističkih skupina svakako pridonosi tom problemu.

Puštanje glasanja u Kongresu bio bi možda još i veći rizik. Mnogi se “hrabre” izjavama kako je sirijska vojska “spremna na sve scenarije”, kako će uzvratiti “agresoru” itd. No, u ovoj situaciji treba biti realan. SAD je daleko najveća vojna sila na svijetu i jedna mala Sirija, naročito ako se Rusija neće vojno uključivati, nema prevelike šanse. Kiša krstarećih raketa na Damask mogla bi u jednoj noći likvidirati predsjednika Assada i cijelo sirijsko vodstvo. Činjenica da Assad daje intervjue u Damasku, pokazuje da se nema namjeru skrivati se po podzemnim bunkerima te čvrsto čeka svoju sudbinu. Takav ishod bio bi kraj rata, pobjeda agresora. Ovaj ruski plan Siriji nudi novi trenutak, prostor za nastavak borbe. Koliko god on bio u ovom momentu riskantan, to je možda i jedini konkretan izbor.

Izvori i reference:
Obama says Russian proposal on Syria a potential ‘breakthrough’
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-obama-interviews-idUSBRE98818L20130910

Dismantling Syria chemical weapons arsenal would be tough task
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-deal-risks-idUSBRE98902S20130910

Russian proposal opens new U.S. options in Syria strike debate
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-usa-idUSBRE9880Z020130910

John Kerry gives Syria week to hand over chemical weapons or face attack
http://www.theguardian.com/world/2013/sep/09/us-syria-chemical-weapons-attack-john-kerry

Did John Kerry Just Accidentally Find a Workable Solution for Syria?
http://www.slate.com/blogs/the_slatest/2013/09/09/
syria_chemical_weapons_did_john_kerry_just_accidentally_find_a_workable.html

Kerry ‘rhetorically’ gives Syria 1 week to relinquish chemical weapons
http://rt.com/usa/kerry-assad-weapons-week-617/

US Senate delays Syria strike vote over Russian ‘chemical handover’ proposal
http://rt.com/usa/obama-us-syria-chemical-631/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

U studenom četvrto izdanje konferencije koja povezuje poslovne ljude iz Hrvatske i dijaspore

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Četvrto izdanje konferencije Meeting G2 pod nazivom “Pogled u budućnost“, usmjerene na poslovno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, održat će se od 12. do 14. studenoga u Kongresnom centru Forum u Zagrebu.

I ovogodišnja konferencija će, kao i prethodne tri, biti organizirana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i uz podršku brojnih državnih i lokalnih institucija.

Na konferenciji koju organizira multidisciplinarna skupina Hrvata iz dijaspore i domovine, očekuju se kao i prethodnih godina brojni uspješni poslovni ljudi hrvatskog podrijetla iz svih dijelova svijeta kao i tvrtke iz Hrvatske koje se žele predstaviti i povezati kako bi razvijale postojeće i nove proizvode i usluge.

Do sada je na Meeting G2 sudjelovalo više od 150 Hrvata koji imaju uspješne tvrtke u 26 zemalja svijeta, a ukupno su konferencije okupile više od 550 sudionika koji su ostvarili vrijedne kontakte te razmijenili brojne ideje.

“Glavni cilj konferencije i dalje ostaje umrežavanje poslovnih ljudi hrvatskog podrijetla iz cijeloga svijeta, povećanje ulaganja iseljeništva u domovinu, promoviranje hrvatskih proizvoda i zemlje na svim kontinentima te zaustavljanje ‘odljeva mozgova’. Uvjereni smo da Hrvatska ima veliki neiskorišteni potencijal i vrlo dobru kvalitetu života te čvrsto vjerujemo da Hrvatska zapravo ima osam milijuna stanovnika, a ne samo 4,3 koliko ih živi u Hrvatskoj!“, rekao je predsjednik Udruge Meeting G2 Josip Hrgetić.

I na ovogodišnjoj Konferenciji predstavit će se mogućnosti ulaganja u Hrvatsku, primjeri najbolje prakse te specifičnosti industrija. Prvi dan je rezerviran za “Who’s Who in G2?” prilikom čega će se svaki sudionik moći predstaviti u kratkoj formi i razmijeniti kontakte s ostalima kao i za “Pitch sesiju” na kojoj će se predstaviti 10 hrvatskih startupa s ciljem dobivanja financijske podrške od poslovnih ljudi širom svijeta.

Drugi dan je rezerviran za sedam panel diskusija putem kojih će se obrađivati teme o turizmu, hrvatskim delikatesama, blokchain inicijativama, stanju tržišta nekretnina, ali i raspravljati o potencijalima hrvatskih gospodarskih komora širom svijeta kao i preduvjetima za veća ulaganja dijaspore u zemlju. Na panelima će nastupiti više od 40 sudionika, poznatih hrvatskih gospodarstvenika iz zemlje i svijeta kao i predstavnika državnih i lokalnih institucija.

Primjerice, na panelu “Uspjeh ide kroz želudac” ili proizvodnja delikatesa u Hrvatskoj nastupit će, uz predstavnike tvrtki Agropošta, Volim Ljuto i Podravka, i Neb Chupin kreator branda Dida Boža, odnosno Dalmatia koji godinama uspješno na svjetsko tržište plasira delikatesne džemove. Izdvaja se i panel “Hrvatski turizam – Out of the box” o netradicionalnim oblicima turizma u svrhu produženja turističke sezone.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljena knjiga ‘Dnevnik iz tuđine’ Vande Boras Podravac iz Canberre

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljači knjige Zvonko Milas, ravnatelj HMI Mijo Marić, autorica Vanda Boras Podavac, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i urednica Vesna Kukavica

Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom znatno i trajno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca 21. stoljeća.

Predstavljanje knjige Vande Boras Podravac Dnevnik iz tuđine/A Diary from the Croatian Diaspora održano je 13. rujna u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu. Uz autoricu, o knjizi su govoriti ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić, predsjednik Društva hrvatskih književnika mr. Đuro Vidmarović, urednica Vesna Kukavica te autorica. Voditeljica promocije bila je Ljerka Galic, rukovoditeljica Matičina odsjeka iseljeničke baštine.

Promociji su, uz brojnu publiku, nazočili izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas, predsjednik UO HMI-ja Milan Kovač, izaslanica gradonačelnika Bandića Maja Novoselec, voditeljica odsjeka za izvedbene umjetnosti i kulturne manifestacije Gradskog ureda za kulturu, Domagoj Novosel, načelnik sektora za demografski razvoj Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Koraljka Sopta, viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture, predstavnici Instituta za migracije i narodnosti, istaknuti emigranti i Vandini suborci za hrvatsku samostalnost Drago Ljubić, Vinko Grubišić, Ivan Butković i Drago Šaravanja.

Skupu se najprije obratio ravnatelj Mijo Marić, uz srdačnu zahvalu autorici, istaknutoj aktivisticu udruga za afirmaciju etničkih prava doseljenika u Australiju. Čestitao joj je na izvrsnoj knjizi, čiji potresni sadržaj otvara nadu u bolje sutra, unatoč životnim izazovima koji nisu bili nimalo laki. Izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas pridružio se čestitkama i laskavim ocjenama sadržaja knjige koja nesumnjivo predstavlja dobrodošli doprinos iseljeničkoj publicistici. Moderatorica Galic je pročitala pozdravno pismo autorici Boras Podravac i skupu koje je uputila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i ulomak iz hrvatske verzije njene knjige tiskane 2010. u Zagrebu.

Iz daljnjih izlaganja predstavljača vidljivo je kako je knjiga Boras Podravac autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantice, gledano kroz prizmu jedne hrvatske obitelji, zapravo priča o stradanjima i prilagodbi životu u novim sredinama, novim zemljama i kontinentima, kao i priča o iniciranim i provedenim društvenim, kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim akcijama koje su rezultirale današnjim statusom hrvatske iseljeničke zajednice Australije. Urednica Vesna Kukavica svoje iskustvo u uređivanju engleske i hrvatske verzije knjige, koja je u razmaku od 8 godine izdana u nakladi Hrvatske matice iseljenika, emotivno i znalački podijelila je s okupljenima u Matici. Dnevnik iz tuđine Vande Boras Podravac se, kako kaže, pridružio antologijskome nizu iseljeničkih autobiografija, koji čine knjige Dušana Bezić (Šoltanin na tankon ledu), Mate Meštrovića (Uspomene), Jakše Kušana (Moja bitka za Novu Hrvatsku), Nedjeljke Luetić Tijan (Život Pavla Tijana), Drage Šaravanje (Idemo kući), Fabijana Lovokovića (U pomoć Hrvatskoj – nakon 46 godina put u domovinu početkom rata 1991.) ili pak australskog Korčulanina Šimuna Sardećića (One eye crying / Jednim okom plačući). Usto, žena iz hrvatske emigracije koje su svojim životom, djelovanjem i pisanjem svjedočile o tom vremenu njene generacije je malo. Uz Boras Podravac, možda tek Ivona Dončević i poetesa Malkica Dugeč.

Knjiga Vande Boras Podravac pisana je lijepim i jednostavnim jezikom. Misli joj teku glatko i gipko, a stil pisanja je mješavina epistolarne proze i memoarskog kazivanja. Odlika knjige je u njezinoj povijesnoj dimenziji jer je riječ o autentičnom svjedočenju koje nadilazi sudbinu pojedinih osoba ili obitelji, postajući paradigma hrvatskog naroda u jednome (ne)sretnom vremenu, istakao je predsjednik Društva hrvatskih književnika

Vanda Boras Podravac, Senjanka rođena u Otočcu, napustila je Hrvatsku 1954. godine. U Argentini je živjela do 1961. godine, kad se njena četveročlana obitelj seli u Australiju. Najprije žive u Sydneyju, gdje Vanda radi za poznatu nakladničku kuću Reader’s Digest. Godine 1969. sele u Canberru, gdje žive i danas. Ondje je Vanda radila u državnoj službi sve do umirovljenja 1989. godine. Na University of Canberra diplomirala je sociologiju i administraciju, a tijekom radnoga vijeka bila je uključena u rad hrvatske zajednice koja je sedamdesetih godina XX. stoljeća postizala vrhunske uspjehe u afirmaciji etničkih prava zahvaljujući liberalnoj vladi Malcolma Frasera. Početkom 1980-ih se status Hrvata u Australiji nastavio poboljšavati, u čemu se osobno angažirala, među inim i kao potpredsjednica Vijeća etničkih zajednica. Za svoj rad primila je i najveće australsko odličje – The Medal Of The Order Of Australia, koju su, uz nju, tada primili i dr. Konstantin Bosnić, dr. Tomislav Gavranić, Frank Hesman, Nedjeljko Marunčić, Vinko Romanik, Ljerka Drapač, Michael Furjanić i Milan Karamarko.

Dnevnik, što mu i sama forma određuje, kronološki prati sudbinu obitelji Boras i Podravac, pa i same spisateljice. Knjiga je podijeljena u jedanaest poglavlja, zapravo jedanaest životnih etapa. To su: I. Život u domovini, II. Gruba realnost progonstva, III. Konačno odredište Argentina, IV. Emigracija drugi put, V. Početak u novoj domovini Australiji, VI. Dužnosti i rad organizacija u hrvatskoj zajednici, VII. Rad hrvatske zajednice u australskoj sredini, VIII. Najveći prosvjed ikad održan u Australiji, IX. Dr. Franjo Tuđman otvara hrvatsko veleposlanstvo u Australiji, X. Australska odlikovanja zaslužnim Hrvatima i XI. Kraj jednoga trnovitog puta. Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom, slažu se predstavljači, i čitatelji u domovini i izvan nje, znatno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca nakon Drugoga svjetskog rata.

Vanda Boras Podravac zahvalila je, vidno dirnuta, svim govornicima, svojim kolegama, suradnicima na knjizi – posebno urednici te ispričala kako je odlučila svoju knjigu napisati i na engleskome jeziku. Htjela je, kako kaže, svima pokazati tko su i kakvi su Hrvati, što žele i kako postižu svoje ciljeve. Uskoro, kad se Vanda vrati kući svojim unucima, krenut će njene knjige u svijet – put Amerike i Azije, Indonezije, Indije, Pakistana … Vanda želi da i ondje doznaju kakvi smo to ljudi, odakle smo i što možemo ponuditi drugima. Vanda je u svome dugom i plodonosnom životu dala mnogo, i djelom i riječju, i ostvarila san koji mnogi nisu dočekali – slobodnu domovinu.

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Snježana Radoš

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari