Pratite nas

Naši u svijetu

SAD bi mogli otkazati napad na Siriju ako se provede osiguranje kemijskog oružja

Objavljeno

na

Ono što se desilo u zadnja 24 sata moglo bi ući u anale “slučajne diplomacije”. Sve je počelo s jučerašnjim govorom Johna Kerrya za vrijeme novinske konferencije s britanskim ministrom vanjskih poslova Hagueom. Za vrijeme govora Kerry je dao “retorički argument” ističući kako bi Sirija, ako želi zaustaviti napad, trebala predati svo kemijsko oružje u roku od tjedan dana. Ovo su njegove točne riječi: “Assad može predati svo kemijsko oružje međunarodnoj zajednici u roku od tjedan dana… predati, sve, bez odgode… te osigurati da to bude korektno provedeno, no on to neće učiniti … i očito je kako to nije moguće izvesti”.

Ovaj segment svakako treba pogledati i u video izdanju:

[vsw id=”ArAWHxTVcC4″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Neposredno nakon njegovog govora oglasio se američki State Department ističući kako je državni tajnik John Kerry dao samo “retorički argument”, ne konkretnu ponudu, ističući kako se “Assadu ne može vjerovati da bi tako nešto poduzeo”.

Ako ćemo suditi prema video zapisu koji je dostupan, onda zaista izgleda kako Kerry daje “retorički argument”, drugim riječima – ne misli ozbiljno, već teoretizira o eventualnostima za koje smatra da su nemoguće. Da li je možda Kerry ipak namjerno “natuknuo” ovu mogućnost kako bi se po istoj pokrenulo djelovanje? I to je moguće. Moguće je da su Kerry i Lavrov već ranije razgovarali privatno o ovoj mogućnosti te ju je Kerry zato sada spomenuo, no u odbacujućem tonu.

Neki bi mogli reći kako je ovo možda sve dio unaprijed dogovorenog plana između Washingtona i Moskve, no za to u ovom trenutku nema konkretnih dokaza. Službena priča u ovom slučaju daleko je kredibilnija.

Očito se kroz razne teme razgovora s jedne i druge strane provlačila ideja o mogućnosti osiguranja kemijskog oružja u Siriji. SAD već dugo vremena spominju “ulazak” u Siriju s ciljem “stavljanja kemijskog arsenala pod kontrolu”. Naravno, to je nedopustivo, jer SAD nije mirni promatrač u ovom sukobu već aktivni sudionik, mnogi će reći – glavni sudionik. Možda je Rusija već ranije, u privatnosti, davala indicije da bi njihove snage mogle krenuti u osiguranje kemijskog arsenala, u suradnji sa sirijskim vlastima.

Izgleda kako se Kerry za vrijeme jučerašnjeg govora očito prisjetio tih mogućnosti te ih na poprilično nespretan način odbacio ističući kako bi to bilo dobro, ali je “nemoguće”. Zato je nužno pogledati gornju snimku do kraja, jer Kerry u nastavku daje “argumente” zašto je to nemoguće, tj. blati sirijskog predsjednika ističući kako se radi o “čovjeku bez kredibiliteta”. “Jednom zgodom sam se sastao s njime, na zahtjev Bijele Kuće, po pitanju prebacivanja raketa SCUD za Hezbollah. Imali smo dokaze da je transfer obavljen. Sjeo sam s njime i on mi je jednostavno lagao u lice”, rekao je Kerry u nastavku svog govora.

“Upravo je ubio preko 1,000 ljudi, svojih stanovnika… a preko 100,000 je ubijeno zadnjih mjeseci. Poslao je SCUD rakete u škole, poslao je avione da napalmom ubijaju djecu. Svi su to vidjeli, ovo je čovjek bez kredibiliteta”, rekao je Kerry. Pritom se referira na nepostojeće informacije o SCUD napadima na škole, a što se tiče “napalma” očito se referira na nepotvrđene dokaze u britanskim medijima i tabloidima. Za korištenje zapaljive bombe u okolici Aleppa brojni izvori su već okrivili militante. A kada je riječ o ubijanju djece napalmom, Kerry, koji je veteran američke agresije na Vijetnam, vjerojatno zna mnogo o tome.

Vratimo se temi. Sve ukazuje na to da je ovo bio još jedan od njegovih tipičnih govora protiv sirijskih vlasti s ciljem povećavanja potpore za američki plan napada. Potpuno je pogrešno konstatirati, što su učinili pojedini mediji, da se ovdje radi o “američkom prijedlogu” uklanjanja kemijskog oružja iz Sirije uz “međunarodni nadzor”. Kerry nije to predložio, štoviše, Kerry je svojim komentarom nastojao anulirati takvu mogućnost ističući kako je ona “nemoguća”.

No, pošto je svoje odbacivanje takve mogućnosti iznio toliko nespretno, njegova izjava je odmah pokrenula brzi proces u Moskvi gdje se jučer upravo nalazio sirijski ministar vanjskih poslova, Walid al-Muallem. “Retorički argument” ili ne, Rusija sada ima dokaz da su SAD javno “ponudili” uklanjanje kemijskog arsenala iz Sirije kao zamjenu za obustavu agresije.

“Kerryev ultimatum” mogao bi postati novi pojam u međunarodnoj diplomaciji. Njegove izjave date su jučer ujutro, sve do popodne izgledalo je kako se nitko na njih neće naročito niti osvrtati, no tada se sve radikalno mijenja. Rusija istupa u javnost te ističu kako su već poslali i službeni zahtjev Damasku da se pokrene procedura stavljanja kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu, uništavanje arsenala nakon što kontrola bude uspostavljena te pristupanje Sirije Međunarodnoj Organizaciji za Prohibiciju Kemijskog Oružja.

Ako ovu situaciju promatramo kao spontani razvoj događaja, ne nekakav zakulisni dogovor na relaciji Lavrov-Kerry (jer to bi značilo da Kerry nije samo državni tajnik, već i relativno dobar glumac), ruski prijedlog zasigurno je mnoge šokirao.

U svakom slučaju, ovo je drastičan preokret u međunarodnoj debati o mogućnosti napada na Siriju. Ovaj loše složeni komentar Johna Kerrya, ili gaf, ili osmišljen plan, sada više nije ni bitno, mogao bi u potpunosti okrenuti situaciju.

Prve vijesti stižu u popodnevnim satima, mediji prenose prvu izjavu Sergeja Lavrova: “Dali smo naš prijedlog sirijskom ministru vanjskih poslova, Walidu al-Moallemu, te se očekuje od njega brzi, i nadamo se, pozitivan odgovor”. Nedugo zatim stižu i prve sirijske reakcije – Sirija “pozdravlja” ruski prijedlog stavljanja kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu kako bi se isto moglo uništiti.

Nije prošlo dugo vremena te se već oglasio i generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, koji također izražava svoju potporu za ovaj plan te čak ističe u razgovoru s novinarima kako je već pokrenuo nacrt plana za prebacivanje sirijskog kemijskog arsenala na sigurne lokacije gdje može biti uništeno pod nadzorom UN dužnosnika.

U svega sat vremena sve ove izjave preplavile su međunarodne medije i američki ratni plan zadobio je ogroman udarac. Sada se nalaze u situaciji protiv koje se ne mogu pobuniti. Što može Obamina administracija poručiti u ovom trenutku – da odbijaju takav prijedlog? U tom slučaju druga strana ima novi argument: plan SAD-a nikada nije bio samo osigurati da se novi kemijski napadi neće desiti (što je Obama od početka tvrdio da je glavni razlog za napad) već izvesti agresiju na Siriju kako bi se pomoglo ekstremističkim skupinama na terenu.

Taj argument zaista je i točan, bio je i prije ovog novog razvoja događaja, no sada se može prezentirati bez imalo dileme. Drugim riječima, ako nakon ovog prijedloga SAD nastave zagovarati pokretanje napada, biti će neminovno ogoljeni od svih svojih “humanitarnih maski” te ostati pred svijetom kao običan vojni agresor.

SAD u ovoj situaciji više nemaju načina kako odbaciti aktualan prijedlog, to znaju u Moskvi, ali i u Damasku, a izgleda kako je i UN spreman na brzu suradnju, naročito nakon američkih izjava o tome kako je UN postao “nebitan”.

Brza reakcija Damaska pokazuje kako je komunikacija između Rusije i Sirije na visokoj razini. Sirijske vlasti svjesne su kako u ovom trenutku možda i svoju samu egzistenciju mogu ponajviše zahvaliti čvrstom stavu Rusije koja nije dopustila niti popustila kada je riječ os pokretanju strane vojne invazije. Kada se ovakav zahtjev šalje iz Moskve, od Damaska se očekuje promptna pozitivna reakcija bez previše pitanja.

Za Siriju je to u ovom trenutku dobro, pokazuje kako imaju vodstvo koje razmišlja itekako trezveno i racionalno. To je i razlog zašto Rusija još uvijek pomaže Siriji.

Detalji predloženog plana još nisu poznati, možda se Rusija ponudi ući u Siriju s ciljem stavaljanja kemijskog arsenala pod kontrolu, možda u tome bude ključan UN. Kako bilo da bilo, jedna stvar je apsolutno sigurna – ova operacija biti će, ako do nje dođe, provedena uz visoki nadzor Moskve te će zbog toga Damask na istu i pristati. Ta linija komunikacije pokazala se solidnom već i ranije. Kada se desio navodni kemijski napad 21-og prošlog mjeseca, inicijalna reakcija Damaska bila je optužiti pobunjenike, no dopuštenje za ulazak UN istražnog tima dato je tek nakon eksplicitnog zahtjeva Moskve, i to odmah.

Ako se plan pokrene, a i sama diskusija o njegovom pokretanju već je “pokretanje” u neku ruku, američki napad će se morati zaustaviti. Upravo to se, u trenutku pisanja ovog teksta, i događa.

Oglasio se američki predsjednik Barack Obama te istaknuo kako se “apsolutno” vojni napad stavlja na čekanje ukoliko Assadova vlada prihvati ruski prijedlog stavljanja svog kemijskog arsenala pod međunarodnu kontrolu.

“Pogledajmo možemo li doći do jezika koji bi izbjegao napad, ali ostvario naše ključne ciljeve – osiguranja da se kemijsko oružje neće koristiti”, rekao je Obama u razgovoru za ABC News. Nadalje, istaknuo je kako ovo smatra “umjereno pozitivnim razvojem situacije” te kako će i državni tajnik John Kerry zasigurno prihvatiti takav stav.

Glasanje u američkom Senatu po pitanju napada na Siriju trebalo je biti održano već sutra, no, vođa senatske većine, Harry Reid, danas je izjavio kako se glasanje odgađa. “Mislim da nije bitno vidjeti koliko brzo možemo to odraditi, već koliko dobro”, rekao je Reid. Nema sumnje kako je ova odgoda direktna posljedica aktualnih zaokreta.

No, Obama je u intervjuu također istaknuo: “Mislim da nismo došli do ove točke zagovarajući kredibilitet vojnog napada da bismo sada odustali”. Jasno, nitko nije ni očekivao da će Obama “na prvu” otkazati mogućnost napada na Siriju, bar ne danas.

Nadalje, u drugom intervjuu, za PBS Newshour, Obama je rekao kako je o ovom planu potencijalnog diplomatskog rješenja, da Damask preda svoj kemijski arsenal, već razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom prošlog tjedna. “Razgovarali smo o tome i ovo je nastavak tih razgovora koje već neko vrijeme vodim s Putinom”, rekao je Obama te time otkrio ono što smo već i spekulirali – Kerry u svojem komentaru nije “iz vedra neba” spomenuo mogućnost predaje kemijskog arsenala međunarodnoj kontroli, te istu mogućnost nazvao “nemogućom”. Kerry je znao da se o ovoj temi razgovara u pozadini te je na taj način možda pokušao diskreditirati cijeli plan, ali mnogi će se složiti kako je to izveo loše što je omogućilo Moskvi da konkretan plan izvuče iz pozadine i gurne ga u mainstream.

Obama ovaj razvoj situacije nije mogao ignorirati, no ipak je u sinoćnjim intervjuima – odradio ih je čak 6 – nastavio s ratnom retorikom. Ističe kako Sirija ne predstavlja nikakvu prijetnju SAD-u. “Bitno je imati na umu kako Assad nema nikakve značajne vojne sposobnosti zaprijetiti SAD-u. Njegovo oružje opasno je samo za neprofesionalne vojnike u opoziciji”, rekao je Obama.

U gomili intervjua koje je Obama sinoć dao, bilo je i dosta kontradiktornih izjava. Izgleda kako Obama više ni sam ne zna što reći, gdje i kada. S jedne strane mora držati ratnu retoriku na razini, jer već je pozvao Kongres da glasa za njegov plan rata, s druge strane ne može ignorirati ovu konkretnu ponudu Rusije iza koje će svakako snažno stati i UN, s treće strane mora biti na “oprezu” da sve skupa nije samo rusko-sirisjki plan odgađanja američkog napada s ciljem razbijanja pobunjenika.

Slobodno možemo reći kako Obama jučer nije imao jednostavan dan, kao i njegovi asistenti koji ga pomno pripremaju za svaki govor, konferenciju, nastup ili intervju. Vidjeli smo na primjeru Johna Kerrya koliko je svaka riječ važna, jer svaka riječ i svaka izjava može se iskoristiti kao snažno oružje u diplomatskom ratu.

Neke Obamine izjave svakako su pozitivne, kao ova za CNN: “Ako možemo ostvariti svoje ograničene ciljeve bez vojne akcije, to bi bila moja preferenca”. Naravno, Obama može već danas konkretnu izjavu produžiti što se tiče njenog značanja, sinoć se ona odnosila na osiguranje kemijskog oružja, no danas bi mogla biti interpretirana kao nužnost odlaska Assada s vlasti ili slično.

U ovoj situaciji mora se uzeti u obzir kako se Obama nalazi u poprilično lošem položaju. Zbog domaćeg pritiska odustao je od svoje odluke te plan napada prebacio na Kongres. Ovo je jako razljutilo njegove bliskoistočne saveznike, naročito Izrael. S druge strane, situacija u Kongresu ne ide mu na ruku, pa i ova sada vijest da će Damask pristati na odbacivanje kemijskog arsenala uz asistenciju Rusije, svakako će dodatne zastupnike navesti na to da glasaju protiv autorizacije napada na Siriju. Veliko je pitanje hoće li uopće do glasanja u Kongresu i doći. Za Obamu bi bilo najbolje da se ova cijela epizoda što brže “zaboravi”, kao i glasanje u Kongresu. Jer ako Kongres odbaci njegov plan, ozbiljno će biti ugrožen i njegov mandat – pojedini zastupnici mogli bi čak pokrenuti napad na Obamu, tražeći njegovu ostavku ističući kako je nepromišljeno ugrozio nacionalnu sigurnost i sl.

No, ako i otkaže glasanje u Kongresu, to će opet biti percipirano kao američka slabost, popuštanje pred Rusijom. Obamina administracija nalazi se u sve težoj i težoj poziciji, došli su do točke kada im ponestaje poteza. Mnogi su ovaj razvoj situacije usporedili s šahovskom partijom, vodeći se tom usporedbom mogli bismo reći kako se SAD sada nalazi u situaciji kada gledaju ploču i figure na njoj sa svih strana, no svi raspoloživi potezi poprilično su loši.

Neki tvrde kako bi se u ovom trenutku mogao desiti neki novi incident, neki novi kemijski napad na teritoriju Sirije. No, i optužbe protiv vlasti za prvi napad su potpuno van logike, taj potencijalni novi napad više se ne bi mogao nikome prodati. Nadalje, ruski mediji od jučer kontinuirano upozoravaju kako se neki pobunjenici pripremaju na kemijski napad protiv Izraela, ističući kako je zapravo u priprema nova velika “provokacija”. Možda su ruski izvori točni, a možda i nisu, no ova priča svakako ima i širi kontekst te služi kao kočnica protiv svakog mogućeg novog “provokativnog” napada. Ako se vratimo na usporedbu s šahom, mogli bismo reći kako su ovi izvještaji pametno pozicioniranje lovca ili konja koji brane put prema kralju i kraljici.

Zanimljivo je istaknuti kako neki žešći pro-sirijski komentatori i analitičari u potpunosti odbijaju ovaj ruski plan oko kemijskog oružja. Ističu kako ovo nije pravedno te kako bi prije toga Izrael trebao uništiti svoj nuklearni arsenal. Njihovi argumenti su valjani, no u ovom trenutku nerealni. Sirijsko kemijsko oružje svakako je važna komponenta obrane, ali u ovom trenutku predstavlja i veliki uteg. Ako se uklanjanjem kemijskog arsenala može ukloniti i mogućnost američkog napada, onda je to i više nego dobra trampa. Svaki dobar šahist složiti će se kako je ponekad mudro žrtvovati jednu figuru u svrhu većeg cilja.

Naravno, postoje opasnosti i bitno je ih isticati. Irak i Libija su svojevoljno predale svoje zalihe oružja za masovno uništenje (WMD) i dobro znamo kako su ove zemlje završile nakon toga. Nemoguće je ignorirati ove činjenice, no također je nemoguće ignorirati aktualno stanje. Kako kemijsko oružje može pomoći Siriji protiv američkih Tomahawka koji će biti ispaljeni s Medietarana? Sirija je svoj arsenal kemijskog oružja gradila u jednom drugom vremenu, u jednoj drugoj povijesnoj fazi. Direktan rat s izraelskim trupama tada je bio izvjesna mogućnost, danas više nije. Kao prvo, kemijsko oružje ne bi nimalo pomoglo u hipotetičkom ratu s izraelskom vojskom jer bi na prvu uporabu kemijskog oružja Izrael reagirao nuklearnim oružjem. Ista je stvar i u slučaju potencijalnog rata s Turskom, jer ona je dio NATO saveza.

Svakako, ovdje se radi o neugodnom izboru kojeg Sirija mora donijeti. Ali koja je alternativa? Zadržati kemijsko oružje i pristati na američko raketiranje? Oni koji zagovaraju ovakav stav moraju na umu imati slijedeće – tko garantira da će ovo zaista biti “ograničeni” napad? Zar nisu SAD istu stvar govorile prije napada na Libiju, da će se “samo uvesti zona zabrana leta”? Nije prošlo ni tjedan dana, a američke Tomahawk krstareće rakete razarale su Libiju do temelja. Kako opravdati stajalište koje u svojoj esenciji ostavlja mogućnost da se Siriji desi ista stvar?

No, i drugi argumenti su valjani – ako Sirija napusti svoje kemijsko oružje, gdje je garancija da SAD neće napasti za mjesec ili dva? Možda i uz “trupe na terenu” sada kada se više ne moraju bojati kemijskog ratovanja? To je sada sve u rukama Moskve – Rusija mora na neki način Siriji garantirati da do ovog scenarija, ako predaju kemijsko oružje, neće doći. Bilo da se radi o isporuci modernog, daleko učinkovitijeg oružja od kemijskog, ili o stacioniranju ruske vojske na terenu, činjenica je kako Moskva mora Damasku dati neku čvrstu sigurnost. Bez te sigurnosti, svakako bi bilo glupo da Sirija prepusti svoj arsenal. Zašto bi? Nema dokaza da ga je ikada upotrijebila. S druge strane imamo neosporive dokaze da je SAD upotrijebila nuklearno oružje pa i dalje smije imati nuklearne arsenale. Imamo dokaze da je Izrael koristio zabranjeni Bijeli Fosfor, pa se također nitko ne buni.

Sirija može, i treba, uništiti svoj kemijski arsenal ako time dobiva nešto više. Što bi to točno “nešto više” u ovoj situaciji bilo, vidjeti će se. I ova situacija još je jedan dokaz da se u pozadini spominje puno više nego u javnosti. Otkazivanje američkog napada nije dovoljno, jer kako smo i istaknuli ranije, napad se može desiti za mjesec ili dva. Od Washingtona treba tražiti više – treba se inzistirati na prihvačanju mirovne konferencije, drugim riječima – SAD moraju pozvati svoje militante da prihvate politički proces i mirovno rješenje. Isto kao što Moskva ima utjecaj na Damask, tako i Washington ima utjecaj na SNC i FSA.

U tom procesu ipak se može spasiti Sirija, spasiti od strašne katastrofe koja joj prijeti. No, to ne znači da će SAD tek tako pristati na ovaj ishod, za njih je rušenje Assada preveliki imperativ i pokušati će to ostvariti na sve moguće načine. Možda plan napada zaista propadne, ali Sirija se i dalje suočava s hordama terorista i plaćenika koji su financirani iz naizgled nepresušne blagajne Katara i Saudijske Arabije. Ipak, eliminacijom američkog napada sirijska vojska imala bi konkretnu šansu nastaviti s pobjedama na terenu.

Odluka je teška i sa sobom nosi brojne rizike, pa i onaj da će američka strana kroz neko vrijeme reći “ipak imaju još kemijskog oružja, ali je sakriveno”. Najbolje rješenje za Siriju bi možda bilo pustiti da dođe do glasanja u Kongresu, da Obamin plan bude odbijen, što bi za posljedicu imalo političku krizu u SAD-u. No, činjenica da se Rusija odlučila pokrenuti ovaj proces, svega dva dana prije predloženog glasanja u američkom Senatu, pokazuje kako Moskva vjeruje da bi Obamin plan ipak mogao proći. Te stotine “neodlučnih” američkih zastupnika veliki su problem, a ogroman angažman pro-izraelskih lobističkih skupina svakako pridonosi tom problemu.

Puštanje glasanja u Kongresu bio bi možda još i veći rizik. Mnogi se “hrabre” izjavama kako je sirijska vojska “spremna na sve scenarije”, kako će uzvratiti “agresoru” itd. No, u ovoj situaciji treba biti realan. SAD je daleko najveća vojna sila na svijetu i jedna mala Sirija, naročito ako se Rusija neće vojno uključivati, nema prevelike šanse. Kiša krstarećih raketa na Damask mogla bi u jednoj noći likvidirati predsjednika Assada i cijelo sirijsko vodstvo. Činjenica da Assad daje intervjue u Damasku, pokazuje da se nema namjeru skrivati se po podzemnim bunkerima te čvrsto čeka svoju sudbinu. Takav ishod bio bi kraj rata, pobjeda agresora. Ovaj ruski plan Siriji nudi novi trenutak, prostor za nastavak borbe. Koliko god on bio u ovom momentu riskantan, to je možda i jedini konkretan izbor.

Izvori i reference:
Obama says Russian proposal on Syria a potential ‘breakthrough’
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-obama-interviews-idUSBRE98818L20130910

Dismantling Syria chemical weapons arsenal would be tough task
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-deal-risks-idUSBRE98902S20130910

Russian proposal opens new U.S. options in Syria strike debate
http://www.reuters.com/article/2013/09/10/us-syria-crisis-usa-idUSBRE9880Z020130910

John Kerry gives Syria week to hand over chemical weapons or face attack
http://www.theguardian.com/world/2013/sep/09/us-syria-chemical-weapons-attack-john-kerry

Did John Kerry Just Accidentally Find a Workable Solution for Syria?
http://www.slate.com/blogs/the_slatest/2013/09/09/
syria_chemical_weapons_did_john_kerry_just_accidentally_find_a_workable.html

Kerry ‘rhetorically’ gives Syria 1 week to relinquish chemical weapons
http://rt.com/usa/kerry-assad-weapons-week-617/

US Senate delays Syria strike vote over Russian ‘chemical handover’ proposal
http://rt.com/usa/obama-us-syria-chemical-631/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Treći naraštaj hrvatskih iseljenika suočava se s mnogim problemima

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

Danas, toliko godina nakon uspostave suverene, slobodne i neovisne Hrvatske države, te toliko godina nakon završetka pobjedničkog Domovinskog rata, možemo konstatirati, da hrvatski iseljenici diljem svijeta mnogima u našoj domovini Hrvatskoj iznimno smetaju. Sve dobronamjerne osobe, u koje ubrajam one, kojima je doista stalo do budućnosti hrvatskog naroda i Hrvatske države, trebale bi doći do zaključka, da su hrvatski iseljenici odigrali iznimno važnu, pa naravno i presudnu ulogu u stvaranju slobodne, neovisne i suverene Republike Hrvatske 90-ih godina. Hrvatski iseljenici bi i danas mogli biti ti, koji će Hrvatsku podići iz doista teške situacije, te ju izvesti na pravi put. Očigledno je, da neprijatelji hrvatskog naroda to ne žele, pa svim snagama pokušavaju onemogućiti sve veze, koje Hrvati diljem svijeta još njeguju sa svojim obiteljima u Hrvatskoj, pa na koncu i s Hrvatskom državom.

Nažalost ni mnoge osobe, koje našoj Hrvatskoj i našem hrvatskom narodu ne žele nužno zlo, ne realiziraju, koliko je golem potencijal hrvatskih iseljenika za stvaranje jake i ponosne Republike Hrvatske. Tome se ne treba ni čuditi, jer su antihrvatski elementi skoro 20 godina činili sve, kako bi u Hrvatskoj stvorili sliku o nama hrvatskim iseljenicima, kao nečemu iznimno štetnom za budućnost Republike Hrvatske. Jugokomunisti su zajedno sa svim neprijateljima Hrvatske napravili jasnu strategiju, kako kroz propagandu, prije svega hrvatske iseljenike prezentirati kao neprijatelje Hrvatske, te na koncu nas hrvatske iseljenike natjerati na to, da okrenemo leđa našoj domovini Hrvatskoj. Ipak, odmah sada želim naglasiti, da su se gadno prevarili, kada su pomislili, da će uspjeti u tome, da nam se naša domovina Hrvatska ogadi. Do takve konstatacije dolazim bez velikih napora. Budući da ljubav uz Božju pomoć uvijek pobjeđuje, tako će i ljubav nas Hrvata iz iseljeništva prema našoj domovini Hrvatskoj pobijediti mržnju onih, koji bi najradije uspostavili novu Jugoslaviju, te u potpunosti preziru sve ono što ima hrvatski predznak. No, kao što sam i naglasio, čak i dobronamjerne osobe se često zalažu za prijedloge Jugokomunista, koji bi doveli do toga, da se hrvatski iseljenici u potpunosti isključe iz razvoja Republike Hrvatske, na ekonomskom, političkom i kulturnom području. Jugokomunistički ostaci koriste se istim mehanizmima, kojima su se služili njihov veliki uzor zločinac Broz Tito i njegovi podupiratelji u bivšem totalitarističkom režimu. Tako su nakon smrti prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana počeli mijenjati istinu, te su krenuli kroz svoje medije proizvoditi golemu veličinu laži, koje su nažalost i mnogi dobronamjerni u hrvatskoj povjerovali. Tako su hrvatski branitelji postali oni, koji po njima žive na grbači države, te su ih proglasili zatucanima, krezubima, neinteligentnima i agresivnima. Hrvate Herceg – Bosne su također proglasili zatucanima i velikim lopovima, koji samo gledaju kako opljačkati Hrvatsku. Katoličku crkvu su proglasili institucijom s kojom se treba obračunati, koja krade itd. Dok su nas hrvatske iseljenike proglasili onima, koji samo traže korist od Hrvatske, te su plasirali tezu u javni prostor, da mi hrvatski iseljenici isključivo njegujemo veze s hrvatskom, kako bi ju opljačkali. Takvoj propagandom mnoge su osobe u hrvatskoj nažalost i podlegle, te su počele vjerovati u sve te laži odnosno izmišljotine. Dokaz tome je i činjenica, da su me mnoge osobe u Republici Hrvatskoj, koje se same deklariraju kao domoljubi pokušale uvjeriti, da nemam pravo kako oni kažu miješati se u hrvatsko gospodarstvo, politiku i kulturu, te da ne bih po njima trebao imati pravo sudjelovati na izborima u Hrvatskoj.

Trenutno smo u situaciji, u kojoj golemi potencijal, kojega hrvatsko iseljeništvo nudi, ostaje neiskorišten, što samo ide na štetu hrvatskog naroda i Hrvatske države, a u suprotnom na veliku korist svih neprijatelja naše prelijepe domovine. Poanta ove kolumne je vrlo jasna. Naime, želim artikulirati samo neke od problema s kojima se mi Hrvati iz iseljeništva moramo suočavati, u trenutku kada želimo pomoći našoj domovini Hrvatskoj. U ovoj kolumni posebice ću pisati o problemima, kada je riječ o trećem naraštaja hrvatskih iseljenika, jer i osobno pripadam toj skupini. Usprkos tome, mi hrvatski iseljenici treće generacije ne želimo i ne ćemo odustati od naše domovine.

Sama negacija pripadnosti hrvatskom narodu

Prvi problem s kojim se mnogi Hrvati dijaspore treće generacije moraju suočavati, zasigurno je činjenica, da ih mnoge osobe u Republici Hrvatskoj pokušavaju uvjeriti, da ne pripadaju hrvatskom narodu, te da u vezi s time nemaju pravo na hrvatsko državljanstvo. Takve teze naravno plasiraju one osobe, koje ulažu mnogo truda u to, da podijele cijeli hrvatski narod diljem svijeta, kako bi rezultirajući s time jednu skupinu hrvatskog naroda zavadili s drugom. Služe se sredstvom „zavadi pa vladaj“. Tako pokušavaju osobama u Hrvatskoj prenijeti pogrešnu sliku o nama hrvatskim iseljenicima, kako bi se osobe u hrvatskoj počele zalagati za to, da se nas hrvatske iseljenike u svim područjima što dalje udalji od naše domovine. Nažalost su u tome djelomično i uspjeli, dokaz tome je činjenica, da sam se često susretao s osobama, koje su sigurno dobronamjerne. Međutim, i te osobe su nažalost mene ipak bezuspješno pokušale uvjeriti, da ne pripadam hrvatskoj naciji, te da nemam pravo sudjelovati u gospodarskim, političkim i kulturnim procesima, koji se događaju u Republici Hrvatskoj. Takve su teze doista jadne i sigurno ne idu u prilog zajedništvu, koji je našem narodu u ovom trenutku iznimno potreban. Nadalje, zanimljivo je, kako su si te osobe uzele zapravo biti arbitri u odluci o tome, tko pripada hrvatskom narodu, a tko ne. Ponovit ću, ne napadam one, koji su podlegli sustavnoj i dugoročnoj propagandi ostataka iz prošlog komunističkog sustava. Također svu krivnju ne možemo prebaciti ni na sve neprijatelje hrvatskog naroda, jer oni čine onoliko, koliko im ostali dopuštaju. No, sigurno da dio odgovornosti snosi i službena vlast u Zagrebu, čak ne ni nužno trenutna, jer bi bilo nekorektno prebaciti sve ono loše što se po pitanju hrvatskog iseljeništva događalo gotovo 19 godina na njih. Činjenica je, da su zakazali mnogi, jer nedopustivo je, da imamo mnoge osobe u Hrvatskoj, koji doista zastupaju teze, kako Hrvati koji žive izvan Republike Hrvatske po njima i nisu Hrvati. To negiranje mnogih, da su hrvatski iseljenici diljem svijeta dio hrvatskog, ponosnog naroda nisam iskusio samo ja na svojoj vlastitoj koži, nego i mnogi ostali, posebice pripadnici trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika. Bilo bi zanimljivo čuti, koji su to doista njihovi kriteriji, koje bi netko trebao ispuniti, da bi se mogao zvati Hrvatom. O tome se u hrvatskom prostoru ni ne govori, a činjenica je da taj problem postoji. Problem nije ni malo bezazlen, kako se vjerojatno na prvi pogled čini, jer kad nekome negirate pripadnost određenom narodu, onda na tome možete temeljiti sve buduće korake s kojima istim tim osobama uskraćujete prava, koja kao pripadnici određenog naroda imaju.

Državljanstvo, domovnice, putovnice …

Sljedeći problemi s kojima se mnogi Hrvati dijaspore, koji pripadaju trećoj generaciji moraju suočavati nisu samo posljedica sustavnog denunciranja hrvatskih iseljenika sa strane protivnika hrvatskog naroda, već su i posljedica nerada i uhljebništva svih vlada Republike Hrvatske nakon smrti, našega prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Naime, mnogi iseljenici treće generacije, koji do sada nisu stekli hrvatsko državljanstvo imaju mnoge probleme postati hrvatski državljani. Iako je vlada Republike Hrvatske još prošle godine pripremila zakon, koji će hrvatskim iseljenicima olakšati stjecanje hrvatskog državljanstva, činjenica je, da do sada takvo olakšanje mnogi hrvatski iseljenici nisu mogli uočiti niti osjetiti. U tom slučaju, golemi je problem sigurno neefikasna hrvatska birokracija, koja na svim područjima otežava bolju suradnju iseljene Hrvatske s domovinskom, pa tako i u slučaju državljanstva. Mnogi pripadnici trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika čekaju godinama, kako bi dobili hrvatsko državljanstvo. To se nažalost do današnjega dana nije promijenilo. To dovodi do toga, da mnogi novi potencijalni državljani odustaju od zahtjeva za državljanstvom, jer jednostavno ne žele sudjelovati u takvim odugovlačenjima i u toj, mislim da je se doista tako može nazvati birokratskoj farsi. Nedopustivo je, da potencijalni hrvatski državljani diljem svijeta moraju čekati mnogo godina kako bi postali punopravni državljani Republike Hrvatske. Isto tako je nedopustivo, da te osobe radi jednoga papira moraju odlaziti nekoliko puta do konzularnog sjedišta, jer je naša birokracija sve samo ne efikasna. Čak problem ne bi bio toliko ni velik, da konzularna sjedišta nisu daleko udaljena od gradova u kojima mnogi iseljenici žive. Međutim, činjenica je, da su za mnoge osobe konzularna sjedišta udaljena nekoliko sati automobilom, dok drugi koji žive u državama kao što je primjerice SAD moraju letjeti zrakoplovom nekoliko sati, kako bi mogli steći hrvatsko državljanstvo, i to ne samo jedan put, nego nekoliko puta, jer to tako hrvatska birokracija zahtjeva.

Isti slučaj je i s hrvatskim putovnicama. Jer da bi hrvatski iseljenici produžili hrvatsku putovnicu, treba im doista mnogo vremena, ali ipak ne moraju čekati nekoliko godina na putovnicu, kao primjerice mnogi na državljanstvo. Kao što se svi problemi daju riješiti, tako se i ovaj problem može riješiti na doista učinkovit način. Prije svega bi bilo dobro, kada bi Republika Hrvatska otvorila nova konzularna sjedišta u državama gdje žive mnogi hrvatski iseljenici. Isto tako bi bilo dobro, kada bi mnoga konzularna sjedišta promijenila i produljila svoje radno vrijeme, jer trenutno radno vrijeme u mnogim konzularnim sjedištima nije prilagođeno osobama, koje bi ih trebale posjećivati. Takve promjene dovele bi zasigurno do toga, da mnogi potencijalni hrvatski državljani zatraže svoje državljanstvo, te bi se sigurno zaustavile i problem, da se mnogi iseljenici ispisuju iz hrvatskog državljanstva, jer radi velike udaljenost nemaju mogućnost odlaziti nekoliko puta do konzularnih sjedišta, da rješe određen problem. Poznavajući službenu vlast u Zagrebu, otvaranje novih konzularnih sjedišta ni ne predstavlja veliki problem. To će oni brzo učiniti, no nažalost ne kako bi bili više dostupniji hrvatskim iseljenicima, nego kako bi u tim konzularnim sjedištima mogli postaviti svoje uhljebe, kojih u hrvatskim konzularnim sjedištima ni sada ne manjka. Čak bi vjerojatno postavili i nekoliko osoba, koji u svojim uredima drže slike zločinca Broza Tita, te koji ne rade za interese Republike Hrvatske, jer te osobe ni nakon toliko godina ne mogu prežaliti njihovu propalu Jugoslaviju.

Da su u institucijama, koje bi trebale pridonijeti rješavanju državljanstva, domovnica i putovnica hrvatskih iseljenika, zaposleni mnogi uhljebi, možemo jasno vidjeti i na činjenici, da mnogi iseljenici diljem svijeta čekaju nekoliko godina na stjecanje hrvatskog državljanstva. Svakako sam uvjerenja, da bi se trebao uvesti jasan zakonski rok, koji bi se trebao poštovati, kada je riječ o odgovorima na zahtjev za hrvatsko državljanstvo. Tako bi se zaustavilo mrcvarenje hrvatskih iseljenika, te bi se sigurno povećao broj hrvatskih državljana diljem svijeta, te bi iseljenici sa zadovoljstvom rješavali svoje probleme u hrvatskim konzularnim sjedištima, znajući, da će se njihovi problemi riješiti u što kraćem roku, što trenutno nažalost nije slučaj. Bilo bi isto zanimljivo vidjeti, koji su to kriteriji, koji se moraju ispuniti, da bi netko dobio radno mjesto u institucijama, koje su zadužene za ova iznimno važna pitanja, koja su doista od velike važnosti za hrvatske iseljenike. No, isto tako, što nažalost mnogi zaboravljaju i za Republiku Hrvatsku.

Ovo su bili samo pojedini od mnogih problema, s kojima se mi pripadnici trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika moramo svakodnevno suočavati. No, u ovoj kolumni nisam nabrojao isključivo probleme, nego i konkretne prijedloge s kojima bi se ti problemi mogli doista umanjiti. Mnogi su problemi s kojima se mi Hrvati treće generacije iseljenika moramo suočavati, kada želimo pomoći našoj domovini Hrvatskoj, te oni nažalost ne stanu u jednu kolumnu, za njih je potrebno više kolumni. No, iznimno je bitno o njima govoriti uvijek kada zato imamo mogućnost, jer tek kada se jedan problem uoči, onda ga je moguće i početi rješavati.

Davor Čelan

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Državni tajnik Milas posjetio Županiju Posavsku

Objavljeno

na

Objavio

“Svi projekti koje smo do sada podržali, doživljavaju svoj epilog u završetku, počevši od franjevačkog samostana Tolisa, škola, školskih sportskih dvorana i svega što či ni svakodnevni život ljudi na ovim prostorima. To je u biti ono što u današnjim uvjetima možemo nazvati minimalnim civilizacijskim uvjetima da pružimo ljudima što je potrebno kako bi ostali na prostoru Posavine. Sve što smo doznali o projektima koji su aplicirani na naš natječaj pokazuje zainteresiranost ljudi za unapređenje svega što je potrebno da ostanu ovdje. Drago mi je da će sve to imati funkciju da zadrži mlade ljude, otvore se radna mjesta i unaprijedi život djeci s posebnim potrebama”, kazao je Zvonko Milas jučer u Županiji Posavskoj.

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas tijekom jučerašnjega dana posjetio je Županiju Posavsku i s tamošnjim predstavnicima vlasti održao radni sastanak, na kojem se razgovaralo o nastavku plodne suradnje Ureda kojemu je na čelu i Hrvata koji žive u Bosanskoj Posavini.

– Svi projekti koje smo do sada podržali, doživljavaju svoj epilog u završetku, počevši od franjevačkog samostana Tolisa, škola, školskih sportskih dvorana i svega što či ni svakodnevni život ljudi na ovim prostorima. To je u biti ono što u današnjim uvjetima možemo nazvati minimalnim civilizacijskim uvjetima da pružimo ljudima što je potrebno kako bi ostali na prostoru Posavine. Sve što smo doznali o projektima koji su aplicirani na naš natječaj pokazuje zainteresiranost ljudi za unapređenje svega što je potrebno da ostanu ovdje. Drago mi je da će sve to imati funkciju da zadrži mlade ljude, otvore se radna mjesta i unaprijedi život djeci s posebnim potrebama. Tu svakako mislim na one koji će sutra biti u funkciji toga da svojim vještinama, obrazovanjem i svim onim što steknu u sustavu obrazovanja u BiH, oplemenjuju svoj život i život svih koji žive na prostorima gdje su rođeni, kazao je državni tajnik Milas, a objavljeno je na facebook stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U ovom jednodnevnom posjetu Bosanskoj Posavini državni tajnik je u pratnji imao savjetnicu Žanu Ćorić, koja sudjeluje u svim aktivnostima vezanim za Bosnu Hercegovinu. Oni su, ovom prigodom, razgovarali s predsjdnikom Vlade Županije Posavske Đurom Topićem te ministrima u tamošnjoj Vladi: Nadom Ćulap, Anom Andrić i Damirom Živkovićem. Tijekom sastanka nazočni sastanku bili su i konzul RH u Tuzli Ivan Bandić, predsjednik Skupštine ŽP Blaž Župarić, kao i načelnici sve tri posavske općine. A među nazočnima ovom sastanku bio je i dr. Perica Jelečević, inače član državnoj Savjeta za Hrvate izvan RH.

Državni tajnik Milas i savjetnica Ćorić posjetili su i Franjevački samostan u Tolisi i tamošnji muzej “Vrata Bosne”, Udrugu “ Put u život” koja skrbi o djeci s posebnim potrebama te lokaciju gdje se izvodi projekt izgradnje vodoopskrbnog sustava Potočani-Jošava(II faza) u odžačkoj općini a kojeg je u značajnoj mjeri pomogla Vlada RH.

Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari