Pratite nas

Iz Svijeta

SAD pao nakon 142 godine – ‘Kina i službeno najjača’

Objavljeno

na

Nakon što je 1872. pretekla Veliku Britaniju, Amerika je čak 142 godine bila najveća svjetska gospodarska sila. Ali i tome je došao kraj. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kina je prestigla Ameriku! Kineski će BDP ove godine dosegnuti 17.632 milijarde dolara, a američki 17.416 milijardi.

Smjena na vrhu prognozira se već desetak godina. Sada, kada se dogodila, neobično je da ovaj epohalni događaj nije privukao veću pozornost svjetskih medija. MMF je svoj izvještaj objavio u listopadu, a mediji su ga zabilježili tek mjesec dana poslije. Ili je to možda zato što su najveće svjetske medijske kuće u američkom vlasništvu? Zanimljivo je i da je u kineskim medijima ova vijest jedva spomenuta. Razlog je vjerojatno što kineski politički vrh zna da prvo mjesto nije samo čast, nego i odgovornost. Možda će UN zatražiti da Kina više uplaćuje za različite međunarodne projekte? Moglo bi se čak dogoditi i da se obični Kinezi zapitaju zašto se nacionalno bogatstvo pravednije ne dijeli pa da i oni osjete blagodati življenja u najvećoj svjetskoj gospodarskoj sili.

Američki analitičar Brett Arends podsjeća: „Od kraja 19. stoljeća živjeli smo u svijetu kojim su dominirale Sjedinjene Države. A posljednjih 200 godina, od bitke kod Waterlooa, u svijetu pod dominacijom dvije demokratske zemlje: Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država. Uza sve njihove mane, ne može se poreći da su te dvije zemlje bile svjetske predvodnice u širenju građanskih sloboda, razvoja demokratskih sustava i vladavine zakona.“ Drugim riječima, s Kinom na čelu, stvari postaju ozbiljne. Već se prije pokazalo da gospodarski procvat nije nužno vezan uz razvoj demokracije. Odnosno, a povijest je to već i prije pokazala, gospodarstvo može silno napredovati i bez demokracije. Najbolji je primjer Čile koji je spektakularni gospodarski napredak ostvario u doba strahovlade generala Pinocheta. Zato Arends smatra da dolazak Kine na vrh svjetskoga gospodarstva nije geopolitički potres koji će dugoročno ključno utjecati na svjetski politički poredak.

Ipak, treba podsjetiti da se Kina samo vratila na mjesto koje je držala gotovo 2000 godina. Sve do 1750. Kina je bila i najveća svjetska gospodarska sila i država s najviše stanovnika na svijetu. U 18. stoljeću Kinu je gospodarski prestigla Velika Britanija, a nju je pak 1872. prestigla Amerika.

Amerikancima privremena utjeha može biti što se ovaj MMF-ov izračun bruto društvenog proizvoda (BDP) temelji na tzv. paritetnoj kupovnoj moći (PPP – Purchasing Power Parity), a ne na apsolutnom iznosu. U apsolutnom iznosu američki BDP je još uvijek 50% veći od kineskoga.

Mnogi ekonomisti upozoravaju da oslanjanje na tečajnu listu, kao temelj za izračun BDP-a, vodi u krivom smjeru kada se uspoređuju zemlje s različitim standardom života. Roba i usluge kojima se prekogranično ne trguje kao što su, na primjer, zdravstvene usluge, maloprodaja, građevinarstvo ili frizerske usluge, gotovo su redovito jeftinije u siromašnijim zemljama jer je ondje niža cijena rada. Izračun životnog standarda samo na temelju tečajne liste može podcijeniti koristi koje građani u siromašnijim zemljama imaju od jeftinije robe i usluga.

MMF je zato svoj izračun BDP-a odlučio temeljiti na PPP-u i to iz dva razloga. Kineski juan tek je 2013. postao djelomično konvertibilan, a i tada pod strogim nadzorom političkih vlasti. Drugim riječima, jednostavno uspoređivanje cijena u juanima i dolarima uspoređivanje je krušaka i jabuka. Naime zbog političke kontrole deviznog tečaja juana uopće se ne može izračunati tržišni odnos juana i dolara.

Kako bi ipak usporedio ono što je usporedivo, MMF je posegnuo za PPP-om. Tim se parametrom, koji vodi računa o razlikama u standardu života, može izračunati stvarna kupovna moć. MMF je u „košaricu“ koja mu služi kao temelj izračuna stavio 3.000 dobara i usluga. Sve su cijene u „košarici“ izražene u američkim dolarima. Evo kako to izgleda u praksi. Boca mineralne vode u SAD-u stoji 4 dolara, a u Kini 2 juana. Dakle, može se zaključiti da u ovom primjeru 1 juan u stvarnom životu vrijedi 2 dolara. Ali to je samo u ovom primjeru. Kada se pak u košarici usporede cijene cijele liste od 3.000 roba i usluga dobije se prilično konkretan indikator vrijednosti. Sažeto rečeno, za 1 dolar u Kini se može kupiti mnogo više robe i usluga nego u Americi.

Prema procjenama MMF-a, u sljedećih 5 godina razlika u BDP-u povećavat će se u korist Kine. Tako bi 2019. stvarni BDP Kine trebao iznositi 27.000 milijardi dolara, a Amerike samo 22.000 milijardi. Iako je Kina danas najmoćnije gospodarstvo na svijetu, njezini stanovnici nisu najbolje stojeći. Ako se mjeri BDP po stanovniku, tada je prvi Luksemburg sa 115.000 dolara po stanovniku, drugi Katar sa 102.500 dolara, Amerika je osma s 54.609 dolara, a Kina 89., između Maldiva i Jordana, sa 6.807 dolara.

Rastuća gospodarska moć Kine i jačanje prijepora između Rusije i Amerike povećava rizik stvaranja nove blokovske podjele u svijetu. S jedne bi strane bio euroatlantski zapad, koji bi činili Amerika i njezini europski saveznici (EU), a s druge Euroazijski antizapadni savez, koji bi činili Kina, Rusija, Indija i Iran te možda Pakistan i Afganistan. U tom savezu vodeću ulogu imala bi Kina, a ne Rusija kao što je to bilo u doba hladnoratovske blokovske podjele. U toj perspektivi treba promatrati i jačanje veza Kine i Rusije. Kina je već 2010. pretekla Njemačku i postala najvažniji ruski vanjskotrgovački partner. U 2013. trgovačka razmjena dviju zemalja iznosila je 90 milijardi dolara, a 2014. popisan je ugovor prema kojem će u sljedećih 30 godina Rusija Kini isporučiti plina u vrijednosti od 400 milijardi dolara. Problem je što je Rusija tek deseti vanjskotrgovački partner Kine, što znači da je trgovačko savezništvo mnogo važnije Rusiji nego Kini. Pa već sada neki analitičari u Moskvi upozoravaju kako takav odnos tržišne razmjene Rusiju stavlja u nepovoljnu poziciju.

Jačanje napetosti između Rusije i Amerike, kao i američki pokušaji da izolira Kinu u Aziji, samo potiče čvršću suradnje Moskve i Pekinga. A to pak jača ulogu Kine kao vodeće sile euroazijskog bloka. Korištenje ruske vojne tehnologije jača Kinu kao vojnu silu, a pristup ruskim energentima i unutarnjem tržištu jača kinesko gospodarstvo. Prvi put od kraja Drugoga svjetskoga rata u Aziji se stvara antiamerički blok koji predvodi Kina. Jačanje vojne i gospodarske suradnje Kine, Rusije, Indije i Irana Pekingu je važna potpora u nastojanju da i u pacifičkom prostoru potisne utjecaj Amerike i nametne se kao neupitni vođa regije. Analitičari upozoravaju da bi se tom bloku okupljenom oko Kine mogla pridružiti i Erdoganova Turska, nezadovoljna odnosom europskih partnera prema službenoj Ankari. Nespretna zapadna politika tako u naručaj jedne drugima gura povijesne neprijatelje! Nikada u povijesti Rusija, Kina, Iran i Turska nisu bili saveznici!

U međuvremenu Kina nastavlja širiti svoj utjecaj u Europi. Početkom prosinca u dugotrajnom nadmetanju dvaju dioničara oko većinskog vlasništva, 40-godišnji kineski milijarder Guo Guangchang ponudio je više od talijanskog poslovnog čovjeka Andree Bonomija i dočepao se Cluba Mediterrannéea, nekadašnje francuske perjanice globalnog turizma. Europske tvrtke sve češće zanimaju kineske kupce. U 2010. izravna kineska ulaganja u državama Europske unije iznosila su 6,1 milijardu eura, a potkraj 2012. – prema podacima Deutsche Bank – dostigla su 27 milijardi eura.

Loša demografska struktura stanovništva jedino je što dugoročno može ugroziti kinesku dominaciju svijetom. Politika jednog djeteta, uvedena 1979., uspjela je ograničiti rast stanovništva. Zahvaljujući strogom nadzoru Kina danas danas ima 1,3 milijarde stanovnika, a bez ograničenja imala bi ih 1,7 milijardi. No posljedice su zabrinjavajuće. Već do 2020. broj starijih porast će za 60%, a broj radno sposobnih smanjiti se za 35%. Usto zbog toga što se u tradicionalnom kineskom društvu muško više cijeni nego žensko, ženska je novorođenčad često prepuštana okrutnoj sudbini pa danas postoji ozbiljan nerazmjer mlade muške i ženske populacije koji se ne da tako lako riješiti, čak ni „uvozom“ mladenki. Ne treba zaboraviti ni to da su Kinezi, zbog duge izoliranosti od vanjskog svijeta, prilično nepovjerljivi prema strancima i teško ih prihvaćaju kao sebi ravne. Čak i da se danas ukine ograničenje broja djece prvi bi se rezultati osjetili tek za četvrt stoljeća. Do tada, Kina neće ni približno uspjeti održati današnju stopu gospodarskog rasta. Starih, o kojima netko treba skrbiti, bit će sve više, a mladih sve manje. Za razliku od Amerike i EU, Kina problem demografskog starenja stanovništva ne može riješiti masovnim useljavanjem jer je to u potpunoj suprotnosti s kineskom tradicijom. Ukratko, želi li na duže vrijeme ostati najveća svjetska gospodarska (i možda politička) sila, Kina hitno treba pokrenuti radikalne društvene promjene. Pritom je, budimo realni, uvođenje višestranačja najmanji problem.

Hrt/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Damir Krstičević ušao u kuću slavnih Ratne škole američke Kopnene vojske

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH

Damir Krstičević svečano primljen u Kuću slavnih američke Ratne škole

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević u utorak, 22. svibnja 2018. svečano je primljen u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a (International Fellows Hall of Fame US Army War College), priopćio je MORH

Ministar Krstičević primljen je u Kuću slavnih Ratne škole kopnene vojske SAD-a (US Army War College) kao prvi visoki hrvatski časnik koji je školovanje na ovoj uglednoj američkoj obrazovnoj instituciji uspješno završio 1998. godine. Također, prvi je hrvatski ministar obrane koji je dobio ovo prestižno priznanje.

Svečanost u čast ministru Krstičeviću održana je u vojnoj bazi Carlisle u Pensilvaniji,  kojoj su prisustvovali  novi zapovjednik Nacionalne garde Minnesote general bojnik Jon Jensen, zapovjednik US Army War Collega brigadir Kenneth Adgie, vojni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država u RH brigadir Robert Mathers,  strani polaznici US Army War Collega, polaznik škole iz Oružanih snaga Republike Hrvatske brigadir Daor Dabo te nastavno osoblje.

U ovom prigodi, ministar Krstičević istaknuo je: „Ovo je veliko priznanje za mene, za Hrvatsku vojsku i za cijelu hrvatsku državu. Čast mi je predstavljati svoju Hrvatsku, malu zemlju koja se znatno bori iznad svoje kategorije. Na ovaj poseban dan želim zahvaliti svim vojnicima, dočasnicima i časnicima, mojim suradnicima koji su zaslužni za ovo priznanje. Iskustvo u tri karijere pokazalo je da su ključ uspjeha ljudi, tim koji ti pomaže ostvariti ciljeve.

Također, upućujem zahvalu US Army War Collegu na izuzetnom iskustvu koje mi je pružio u profesionalnom razvoju kao mladom hrvatskom časniku. Školovanje na US Army War Collegu puno mi je pomoglo u strateškom planiranju i donošenju odluka.

Moja godina u Ratnoj školi zaista mi je pokazala kakav je izvor snaga  međunarodna suradnja u modernom globalnom društvu. Uvijek ću se osjećati privilegiranim što sam mogao biti dijelom ove uzvišene ustanove i ova čast će mi biti izvor ponosa čitav život“

Ministar Krstičević polaznicima Ratne škole na kraju je poručio: „Učite, obogaćujte svoja znanja i vjerujte u sebe. Znanje je zaista moć i nikad ne prihvaćajte ništa manje od uspjeha, ostanite odlučni u ostvarivanju vaših ciljeva i budite ustrajni do samoga kraja“.

Vojni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država brigadir Robert Mathers čestitao je ministru i objasnio kako je US Army War College dolaskom ministra Krstičevića na mjesto ministra obrane i potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, prepoznao izniman uspjeh koji je kao njihov bivši polaznik ostvario.

„Imao sam prilike surađivati s ministrom Krstičevićem kada su u pitanju različite teme pa tako i modernizacija Hrvatske vojske gdje SAD svakako može pomoći Hrvatskoj.

U Hrvatskoj SAD zato vidi važnog strateškog partnera i obratno, a suradnja s Krstičevićem uvijek je bila na visokoj razini i na obostrano zadovoljstvo i interes“, kazao je Mathers i pohvalio Krstičevićevo nastojanje za unaprjeđenjem odnosa sa SAD-om.

„Kako bi netko postao kandidatom za ulazak u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a, taj se pojedinac između ostalog, mora istaknuti svojim doprinosom u služenju svojoj državi te se zalagati za suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama što je posebno vidljivo u radu ministra Krstičevića“, objasnio je i na kraju zaključio: „Ja sam vojnik i u ministru Krstičeviću vidim drugog vojnika. Nikada nije izgubio taj vojnički duh, kao što ga je imao i za vrijeme Domovinskog rata, za vrijeme pohađanja ove Ratne škole – ima ga i danas“.

Također, ministar je s polaznicima US Army War Collegea sudjelovao i na predavanju dr. Michaela Lyncha i profesorice  Tamare Fitzgerald na temu „How To Win the Peace and Achieve an Enduring Political Victory“, a susreo se i sa zapovjednikom US Army War Collega brigadirom Kenneth Adgieom.

U prostorijama Ratne škole izložene su fotografije i osnovni podaci o ministru Krstičeviću i  ostalim polaznicima koji su dobili ovo prestižno priznanje od Američke kopnene vojske za njihova profesionalna postignuća.

Ratnu školu kopnene vojske SAD-a uspješno je završilo 11 hrvatskih časnika, a trenutno se na školovanju u Carlisle Barracks nalazi jedan časnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, brigadir Daor Dabo.

„Ova škola je zaista izuzetna i trenutno ima 385 polaznika što je zapravo jedno veliko međunarodno okružje. Školovanje će svakako doprinijeti mome profesionalnom razvoju i ovdje iako izučavamo fenomen rata, učimo zapravo kako ga spriječiti bez sukoba i tako sačuvati, obraniti i ostvariti nacionalne interese“, otkrio je Dabo.

Ratna škola kopnene vojske SAD-a je najviša obrazovna institucija Kopnene vojske, najveće grane Oružanih snaga SAD-a, osnovana 1901. godine. Ratnu školu pohađali su američki zapovjednici i dužnosnici poput Dwighta D. Eisenhowera, Georgea S. Pattona i Omara Bradleya, kao i svi najviši časnici u sadašnjoj strukturi Kopnene vojske.

Uz američke polaznike svake godine školu pohađa oko 80 međunarodnih studenata, vojnih časnika ili civilnih polaznika, iz savezničkih zemalja i bliskih partnera SAD-a, sa svih kontinenata.

Kopnena vojska osnovala je Hall of Fame u Ratnoj školi kako bi odala prestižno i vidljivo poštovanje i priznanje najboljim  međunarodnim polaznicima.  Postupak primanja u Hall of Fame precizno je propisan procedurom koju je odredila Ratna škola. Sastoji se od nominacije, postupka odobravanja i svečanog prijema odnosno davanja počasti bivšem polazniku u prostorijama Ratne škole.

Postupak nominacije u Hall of Fame je u nadležnosti američkih časnika koji se nalaze na službi u stranim zemljama ili zapovjednika teritorijalnog američkog borbenog zapovjedništva.

Pismo nominacije odobrava veleposlanik ili šef diplomatske misije SAD-a, čime se osigurava potvrda o časnoj i profesionalnoj službi predložene osobe i njegovoj dostojnosti za navedeno priznanje, što u svim aspektima treba biti u skladu s profesionalnim, etičkim i moralnim vrijednostima Kopnene vojske SAD-a.

Postupak odobravanja provodi se unutar Kopnene vojske, a uključuje suglasnost i odobrenje Ministarstva obrane i Državnog tajništva SAD-a. Nakon odobrenja, osoba koja je dobila priznanje poziva se na svečanost formalnog prijema u Hall of Fame.

Do sada je takvo priznanje primilo šezdeset šest međunarodnih polaznika Ratne škole, a među njima i sadašnji predsjednik Egipta Abdel Fatah al-Sisi, ambasador i bivši ministar obrane Australije Duncan E. Lewis, bivši predsjedavajući vojnog odbora NATO-a danski general Knud Bartels te sadašnji ili bivši načelnici glavnog stožera Kanade, Italije, Mađarske, Austrije, Rumunjske, Češke, Nizozemske, Norveške, Indije, Kolumbije i brojnih dugih zemalja, priopćio je MORH

 

Foto: MORH

 

Krstičević predstavio sustav domovinske sigurnosti na sveučilištu Rider u SAD-u

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Dužnosnica SRS-a nazvala Žigmanova ustašom, reakcija nema

Objavljeno

na

Objavio

Visoka dužnosnica Srpske radikalne stranke (SRS) i zastupnica u srbijanskom parlamentu Vjerica Radeta nazvala je u utorak predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislava Žigmanova ustašom.

“Vidim da je Tomislav Žigmanov izjavio listu ‘Blic’ da su Hrvati u Hrtkovcima zabrinuti zbog toga što je Šešelj kupio kuću u Hrtkovcima. Moje ankete pokazuju da su Srbi u cijeloj Srbiji zabrinuti zbog toga što nam ustaša Žigmanov sjedi u Narodnoj skupštini. I što ‘Blic’ izvještava o tome“, napisala je Radeta na Twitteru.

Njezinu objavu prenio je “Blic“, no u srbijanskoj javnosti nema reakcija na istup bliske suradnice haškog osuđenika Vojislava Šešelja.

Hrtkovci su postali sinonim protjerivanja vojvođanskih Hrvata nakon mitinga 6. svibnja 1992. na kojem je Šešelj pročitao popis nepoželjnih mještana hrvatske nacionalnosti. Idućih se mjeseci pod pritiscima i prijetnjama iselilo oko 700 mještana.

UN-ov sud je u travnju ultranacionalističkog političara zbog toga osudio na deset godina zatvora. Šešelj ipak ne mora u zatvor jer su mu godine pritvora priznate u odsluženu kaznu.

Povod za tweet Radete bio je Žigmanov komentar da Šešeljeva kupnja kuće u srijemskom selu Hrtkovci unosi nespokoj među preostale Hrvate u tome selu i Srijemu.

Njegov ponovni dolazak na mjesto stradanja Hrvata “ne samo da je strahotan već uvelike banalizira zločine, što onda unosi nespokoj među ovdašnje Hrvate“, rekao je Žigmanov.

List “Blic“ objavio je u subotu da je Šešelj kupio kuću u središtu sela, na svega 300 metara od katoličke crkve.

Oporbeni zastupnici i analitičari takav su postupak osuđenika za zločine protiv čovječnosti ocijenili kao tešku provokaciju čiji je cilj među ostalim dizanje rejtinga među srbijanskim ultradesničarima.

(Hina)

Šešelj u Hrtkovcima kupio kuću; nespokoj među preostalim Hrvatima

 

Kako su progonjeni Hrvati iz Vojvodine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati