Pratite nas

Gost Kolumne

SAD se vraća na jugoistok Europe

Objavljeno

na

Mattisov dolazak ima status službenog posjeta do sada najviše rangiranog predstavnika Trumpove administracije

U Zagrebu će u petak, odmah nakon završetka summita NATO-a u Bruxellesu, biti organiziran svojevrsni “produžetak” sastanka na sličnu temu, izvanredni sastanak članica Američko-jadranske povelje, na razini ministara obrana. Tzv. A5 čine SAD, Hrvatska, Albanija, Makedonija, BiH i Crna Gora, a kao promatrači na sastanke znaju doći i predstavnici Slovenije, Srbije i Kosova.
Ti se sastanci, sa svrhom jačanja sigurnosti na jugoistoku Europe, održavaju svake dvije godine, no ovo će biti poseban “izvanserijski” sastanak, koji su dogovorili SAD, odnosno njezin ministar obrane James Jim Mattis, bivši general i vojskovođa znan pod nadimkom Bijesni pas te hrvatski ministar obrane Damir Krstičević.
Mattisu je očito stalo baš sada potvrditi da se američka politika vraća na prostor “regije” i u vojnom obliku, a Krstičeviću je bilo stalo pokazati status Hrvatske na istom prostoru, dakle da je u sve boljim strateškim i savezničkim odnosima sa SAD-om te da je RH lider tog savezništva na ‘ovim prostorima’.

Dolazak Mattisa ima, dakle, status službenog posjeta do sada najviše rangiranog predstavnika Trumpove administracije. Krstičević će uz ministra obrane Crne Gore Predraga Boškovića predsjedati posebnim sastankom ministara obrane A5. U MORH-u očekuju da će se u Zagrebu razgovarati o jačanju prisutnosti SAD-a na prostoru jugoistoka Europe, sigurnosnoj situaciji i kako ubrzati integracije preostalih država aspirantica iz jugoistočne Europe u NATO.

Naravno, razgovarat će se i o jednoj od glavnih tema NATO-a, “pravednijoj raspodjeli tereta obrambenih izdvajanja između SAD-a i Europe”. Ni američki ni hrvatski organizatori skupa ne navode hoće li i iz Srbije doći promatrač na sastanak i u kojem rangu. Poznato je, naime, da je ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin u Hrvatskoj još u travnju proglašen za nepoželjnu osobu (persona non grata) pa ne može prijeći hrvatsku granicu. Jedino je sigurno da u pozivu na skup za promatrače piše da su pozvani “predstavnici”, dakle da ne moraju biti u rangu ministara obrana.

U srijedu, pak, u Bruxellesu počinje puno važniji summit NATO-a, na kojem će se pojaviti najmoćniji svjetski lideri članica. Svi unaprijed strahuju od nastupa američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump je već najavio da će doći “borben” te da će svima predati poruku da svi moraju plaćati račune jer se SAD više neće brinuti o svemu i svima. Naprotiv, Trump je još prije mjesec dana poslao pisma čelnicima onih zemalja članica koji ne ispunjavaju obećanja da će uliti više svog novca u NATO obranu i sposobnosti.Ako bi, primjerice, Trump odlučio da smanji ili povuče svoje vojnike iz Europe, cijeli teret obrane odjednom bi pao na teret Europljana, koji na to trenutno i nisu spremni jer su se uglavnom oslanjali na prisutnost američkih snaga i njihov kišobran.
Porast od 10% u 2018.

Analitičari upozoravaju da Trump uvijek može sjesti s Putinom (a to će i napraviti nakon summita) te dogovoriti da “olabavi” svoje snage u Europi. Te su prijetnje Trumpa, pak, najviše usmjerene na najbogatiju zemlju EU, na Njemačku, koju, kao i njihovu kancelarku Merkel, Trump i najviše kritizira kada govori o tome da Europljani slabo financijski doprinose svojoj sigurnosti.Većina zemalja EU još ne troši dovoljno na obranu kako bi bila samodostatna ako nestane zaštite SAD-a. Tek je polovica članica na putu da dostigne traženih 2% BDP-a. Hrvatska je, nakon 15 godina smanjivanja vojnog proračuna 2017. preokrenula trend. Do 2016. je proračun pao na 1,17% BDP-a, u 2018. RH će ipak “uhvatiti” 1,33%.

Projekcija je da u 2019. vojni proračun prijeđe pet milijardi kuna, a 2020. dostigne 5,3 milijarde kuna. Plan je da do 2025. Hrvatska dosegne ciljanih 2%, što bi iznosilo oko 7 milijardi kuna godišnje. Koliko je poznato, SAD je Hrvatsku svrstao u zemlje članice koje u skladu sa svojim mogućnostima ispunjavaju dana obećanja.U 2018. je vojni proračun, primjerice, porastao punih 10% odjednom. U rast proračuna ulaze i investicije za nabavu F-16, a za 2019. i 2020. već je predviđeno po 350 milijuna kuna godišnje. Za modernizaciju HV-a će godišnje trošiti oko milijardu kuna, barem petinu vojnog proračuna.

Davor Ivanković/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Borislav Ristić: Tko bi se zadovoljio srebrom kada vas vodi Zlatko?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Dalićeva se momčad ponaša po onoj: ‘Igraj kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu’.

Hrvatska je pobijedila! Hrvatska je u finalu! Nakon veličanstvene pobjede nad onima koji sebe nazivaju kolijevkom nogometa, postalo je jasno koliko su tri lava nemoćna ako im srce nije vatreno. To je stvarnost koja nam svima još djeluje samo kao san.

Još jučer je sve izgledalo kao nemoguća misija. Mnogi igrači su na ovo prvenstvo došli s utegom na leđima. Iako je među narodom uvijek postojala nada, u javnosti je vladala skepsa. Sumnjalo se u izbornika Dalića i njegov tim. Sitne su duše – od boje dresa, preko prizemnog šovinizma – na provokaciji pokušale skupiti pokoji politički poen. Očekivalo se kako će im reprezentacija poslužiti kao izgovor za liječenje vlastitih frustracija.

Izbornik Dalić nije dozvolio da prevlada taj gubitnički mentalitet unaprijed smišljenih izgovora.  Povrijeđeni ego se ne može opravdati bolom u leđima. Upravo je na Kalinićevom primjeru demonstrirao kako je momčad najbitnija i neće tolerirati ničije “zvjezdano” iskakanje. Naša poslovična sklonost da se bavimo smišljanjem izgovora za neuspjeh, umjesto traženjem načina kako doći do cilja, ovaj je put izgubila bitku s duhom koji ide samo na pobjedu.

Onda je došla pobjeda nad Messijevom Argentinom. Postalo je jasno kako je ova ekipa  spremna i za najveće pothvate. Skupinu smo završili kao prvi, s tri uvjerljive pobjede iza sebe. Kako su padali protivnici, padali su i utezi. Iz utakmice u utakmicu buđena je nada kako možemo bolje i jače. Poniznost i ozbiljan pristup svakom protivniku pretvaralo je nadu u vjeru kako se zajedništvom i žrtvom može do cilja.

Sve su to igrači koji su naučili pobjeđivati sa svojim klubovima, a Dalić je uspio u tome da i u reprezentaciji kod igrača probudi taj pobjednički mentalitet i od njih stvori složan tim. Njegova magija je bila da u posebnim okolnostima probudi ono najbolje u igračima, ono što svaki od njih već posjeduje. Probudio je u njima vjeru da kao momčad mogu do krajnjeg cilja, za koji će svi disati kao jedan.

Svi smo vidjeli kako je Subašić unatoč ozljedi ostao u igri kako bi branio do kraja, i obranama penala odveo Hrvatsku dalje. Rakitić je cijelu polufinalnu utakmicu odigrao nakon neprospavane noći i uz visoku temperaturu. Samo je uz tu vjeru i samopožrtvovnost Vrsaljko s ozlijeđenim koljenom mogao odigrati utakmicu života. Igrači su iz utakmice u utakmicu dokazivali svoju borbenost i pobjednički duh.

A statistika tog pobjedničkog duha doista je impresivna. Već sama činjenica da reprezentacija jedne male države nadigrava puno mnogoljudnije i bogatije kod mnogih izaziva divljenje. Uz to, hrvatska je reprezentacija, ako računamo tri utakmice s produžecima, na ovom turniru odigrala utakmicu više od ostalih timova – i to s igračem manje.

Kapetan reprezentacije Modrić ujedno je i igrač koji je najviše pretrčao na ovom prvenstvu – 63 kilometra u šest utakmica. Pri tome ni u jednom kontaktu nije “neymarovski” padao kako bi došao do daha. Nije bilo mjesta za trikove i prenemaganja. Rakitić je igrač koji je ove godine odigrao najviše utakmica  na svijetu – 70 bez finalne. Kao Messijev suigrač, u izjavi za medij blizak svom matičnom klubu Barceloni, govori kako bi realovac Modrić trebao dobiti nagradu za najboljeg igrača svijeta.

Njihova veličina je u tome što nikada ne hvale sebe, već uvijek druge, a obećavaju samo da će dati sve od sebe. Oni se ponašaju po onoj: igraj kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu. Samo ta vjera može objasniti kako nakon tri utakmice od po 120 minuta Dalić ne može naći nijednog igrača u timu koji bi htio zamjenu. Vrhunska tehnička kvaliteta svakog od njih je neosoporna, ali ono što ih vodi iz pobjede u pobjedu jest duh koji ne prihvaća izlike i opravdanja za slabost.

To je tajna zašto su njihovi uspjesi privukli toliku pažnju i pobrali simpatije cijeloga svijeta. Nakon pobjede nad Engleskom u samo par sati o Hrvatskoj je napisano više članaka nego što je do tada napisano od njenog osnutka. Tu utakmicu je gledalo više od milijardu ljudi, a nakon pobjede “cro” je bio najviše pretraživan pojam na svijetu. Što li će tek biti kada podignu pobjednički pehar? Jer, tko bi se zadovoljio srebrom kada vas vodi Zlatko?

Kad srce ostavljate na terenu nitko vam ništa ne može prigovoriti. S ovim prvenstvom u Hrvatskoj je konačno utišan duh malodušja. Naslovnice trešte porukama kako Hrvatska vjeruje. Vjeruje u primjer čovjeka koji nakon teško odrađenog posla sanja hrvatski san, san o pobjedi. To je san da samo s predanim radom i vjerom u zlatno sutra Hrvatska ima bolju budućnost. Upravo zbog onih koji dolaze moramo iskoristi ovaj optimizam.

Borislav Ristić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Sarajevski odgovor Hrvatima- ‘Ponizi ih i zaprijeti im’

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Glavno vijeće Hrvatskog narodnog Sabora BiH uputilo apel svim političkim akterima u BiH, domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici da se spriječi rušenje ustavnog poretka BiH usvajanjem neustavnog zakona o Izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH i u Domu naroda Federalnog parlamenta, dvije od pet bošnjačkih stranaka odgovorilo je na apel. SDA nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama, a ekstremna frakcija te stranke- SDP omalovažavanjem HNS-a i prijetnjama, također. I jedna i druga kroz takve reakcija zapravo pokazuju odnos vodećih bošnjačkih stranaka prema Hrvatima u BiH- sažet u dvije riječi- ponizi ih i zaprijeti im, piše Milan Šutalo/HMS/

SDP BiH tako Hrvatski Narodni Sabor BiH, naziva “nevladinom udrugom”, koja “ne djeluje u skladu sa zakonom o udruženjima i fondacijama”, a koja bi po njima trebala djelovati u “interesu svih građana”, te poziva nadležne da ispitaju rad “tog udruženja”. Istina je kako je Hrvatski Narodni Sabor BiH registriran kao udruga građana, u skladu s postojećim zakonskim propisima. Jednako tako je istina i da HNS BiH okuplja sve hrvatske vijećnike i zastupnike, iz svih političkih stranaka, u županijskim skupštinama, parlamentima; Federacije BiH, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, od naroda izabranim 2014. , koji prihvaćaju Deklaraciju HNS BiH, te da prema tome predstavlja najšire i najviše demokratsko političko predstavničko tijelo Hrvata u BiH.

Nerespektirajući tu činjenicu i svodeći HNS, tek na “udruženje građana”, kojem Sarajevo treba poslati inspekciju, SDP BiH pokazuje nepoštovanje prema političkom forumu koji artikulira stajališta cijelog jednog naroda- hrvatskoga-jednog od tri ustavotvorca i po Ustavu jednakoprvna dionika Bosne i Hercegovine. Jer, treba podsjetiti i SDP i sve druge, današnja je Bosna i Hercegovina ustanovljena Daytonskim mirovnim sporazumom, nakon krvavog rata, kojeg nisu potpisali predstavnici građana, već predstavnici tri naroda; Hrvata, Bošnjaka i Srba, kao što su i Federaciju BiH, kao zajednički entitet ravnopravih Hrvata i Bošnjaka, stvorili predstavnici ta dva naroda tj. hrvatskog i bošnjačkog ratnog entiteta; Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike BiH.

No, dok se zaklinje u ZAVNOBIH-sku BiH “ni hrvatsku, ni muslimansku ni srpsku, već “i hrvatsku i muslimansku i srpsku”, SDP zapravo pokazuje prijezir prema upravo takvoj i jedinoj mogućoj BiH.

Podsjetimo taj prijezir, sljedbenici i baštinici Komunističke partije BiH, u prošlosti nisu pokazivali samo verbalno, već i djelatno- formirajući izvršnu vlast u Federaciji BiH, u dva mandatna razdoblja 2000-te i 2010. bez onih političkih stranaka koje su dobile apsolutnu potporu hrvatskih birača. Drugim riječima već su u dva navrata pokušali srušiti BiH, a sada računaju na onu narodnu “treća sreća”.

Ignorirajući volju cijelog jednog državotvornog naroda(nacije) i, što više, šprdajući se sa njezinim vrhovnim predstavničkim tijelom- Hrvatskim Narodnim Saborom BiH- SDP BiH neizravno vrijeđa taj narod i udara na temelje BiH, koja može opstati samo ukoliko se poštuje politička volja njezinih konstituenata- konstitutivnih naroda- suverena BiH.

Na apel Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH da se spriječi rušenje ustavnog porteka i Daytonskog sporazuma, usvajanjem Zakona o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu BiH kojeg je kreiralo pet bošnjačkih stranaka, a njihovi zastupnici već usvojili u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, odgovorila je i SDA izjavom šefa kluba Kluba zastupnika te stranke u Parlamentu FBiH Ismeta Osmanovića jednom sarajevskom portalu. Na sličan način kao i SDP. Nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama kako će “Hrvati u BiH, platiti skupu cijenu vlastitog getoiziranja i ubijanja svakog političkog pluralizma koji im nameće HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem”.

Nije li, naime, apsurdno i za zdrav razum uvredljivo, zahtijev Hrvata, odnosno njihovih političkih predstavnika da im se, suklado Ustavu BiH i presudi državnog Ustavnog suda, kroz izmjene Izbornog zakona BiH omogući, na isti način kao i Bošnjacima i Srbima, birati svoje političke predstavnike u Ustavom definirana predstavništva tih naroda- domove naroda i Predsjedništvo BiH, nazivati “vlastitim getoiziranjem”. I sad bi Hrvati, po Osmanoviću, još trebali platititi i “visoku cijenu” takvih traženja. Kako te Osmanovićeve riječi protumačiti do li kao prijetnju pred kojom bi Hrvati trebali pokleknuti, odreći se sebe samih i prihvatiti da im Osmanovići biraju one koji će ih zastupati- drugim riječima pristati biti bošnjačikim podanicima. A Osmanović i njemu slični onda bi birali Hrvate po kriteriju što veće lojalnosti “sarajevskim begovima”, što glasnijeg “laveža” na vlastite sunarodnjake i što snažnije njihove političke destrukcije. I tako bi bila ostvarena sarajevska vizija “multietničke BiH”.

-Pokušaj cijepanja građana BiH na isključivo etničku pripadnost tri konstitutivna naroda i na bazi toga pokušaj uvođenja etničkih glasačkih spiskova neprihvatljivo je za sve građane ove države, pa i za same Hrvate”, još je jedan u nizu Osmanovićevih nevještih pokušaja umotavanja bošnjačkog unitarizma u tobož općeprihvaćene interese. Osmanović si uzima za pravo tumačiti interese svih građana, pa time i Hrvata, iako on i njegova stranka nemaju legitimitet predstavljati ni sve Bošnjake, jer nisu dobili ni njihovu nadpolovičnu potporu na izborima. Na stranu njegove besmislene tvrdnje kako netko “cijepa građane BiH” kao da su drva, ili uvodi “etničke glasačke spiskove”- što je budalaština.

Osmanović Hrvatima, licemjerno i drsko, spočitava i nedostatak političkog pluralizma, nakon što je njegova stranka sukreirala svebošnjački politički blok kojem je jedini cilj uništiti politički subjektivitet i suverenitet hrvatskog naroda u BiH. I u takvim okolnostima Hrvati pokazuju više političkog pluralizma od višebrojnijih Bošnjaka koji nemaju nikakavu potrebu stvarati politički monolit ( SDA, SBB, SDP i DF) osim da politički pokore malobrojnije Hrvate.

A to nisu uspijeli ni Turci za 500 godina tiranije u BiH, pa neće ni osmanovići i njihovi janjičari.

Milan Šutalo/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori