Connect with us

Herceg Bosna

SAMO HRVATI “OD GOTOVOG PRAVE VERESIJU“!

Objavljeno

on

UZ DAN SJEĆANJA NA GENOCID NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI 1995. I ETNOCID I POLITICID NAD HRVATIMA U FEDERACIJI BiH KOJI TRAJE

[ad id=”68099″]

Srebrenicu i sve što se tamo dogodilo je teško komentirati. Tako masovan i monstruozan zločin naš naraštaj ne pamti. Bilo je bezbroj zvjerskih zločina, ali Vukovar i Srebrenica pokazuju svu zloćudnost i beskrupuloznost srpske ekspanzionističke politike. No, Srebrenica je dio ratne, nadam se, završene priče. U ovoj, poslijeratnoj priči, koju ne mogu prešutjeti, uloge su jasno podijeljene. Srbi su u 90%-noj većini ostali na istoj poziciji (u RH, u Republici Srpskoj i u Srbiji). Opet “pripremaju teren” i opet će iskoristiti prigodu ako im se ukaže. Ponašanje Predsjednika i Vlade i države Srbije jasno ukazuje na to. Bošnjaci su platili veliku cijenu, ali su nešto naučili, okupili su se oko vjere, ubrzano, (na nekoliko idioma) izgrađuju nacionalni identitet, “prisvajaju” ili prekrajaju povijest, osvješćuju svoju kulturnu posebnost, ubrzano (na nekoliko turcizama) izgrađuju jezik.  SAMO HRVATI “OD GOTOVOG PRAVE VERESIJU“!

Piše: Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Slažem se da je Srebrenica zločin koji ne samo da traži pravdu. Ako bi se vratili “Starom Zavjetu”, onda i nešto više od toga. I o tome mislim da ne treba, a ja neću, raspravljati. Kao uvjerenog političkog Hrvata, katoličkog svjetonazora i domoljubnog odgoja, savjest me upućuje na poštivanje svake žrtve, posebno ljudi koji su ubijeni bez osobne krivnje, bez obzira kojem narodu, politici, svjetonazoru ili vjeri pripadali. Međutim, kao Hrvata, koji se borio za svoj narod u sastavu Hrvatskog Vijeća Obrane, kao čovjek dokazano čista obraza, posebno za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba, koji nikome ništa ne duguje (Srbima sam vratio istom mjerom, a Muslimane sam zaštitio i ne kajem se zbog toga) postavljam pitanje: Zbog čega Bošnjaci, koji su doživjeli zločin genocida u ratu, u miru provode neke elemente zločina “DEMOCIDA” (istina bez genocida), koji se zrcali u stalnoj provedbi “etnocida” i (nekih elemenata i blaže razine) “politicida” prema Hrvatima u BiH, uz obilatu potporu i odobravanje “međunarodne zajednice”, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama.

hrvati-siroki“Democid” je pojam “skovan” od strane politologa Rudolpha J. Rumela, s namjerom definiranja područja masovnih zločina šireg od masovnih ubojstava pod nadzorom vlasti, a koji se naziva “genocidom”. Naime, nasilnim “stavljanjem“u položaj podređenog naroda, Hrvate u BiH se mjerama “gole sile” “razoružalo” (“de facto” im se oduzelo prava konstitutivnosti i mehanizme zaštite) te ih se kao malobrojnije “izručilo” na “milost i nemilost” agresivnoj hegemonističkoj politici bošnjačkih elita, sa ciljem prisilnog svođenja sa pozicije ustavotvornog naroda (u smislu demosa) na “de facto” etničku manjinu. Ovo se od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas provodi u kontinuitetu, (istina bez masovnih fizičkih ubojstava koja se opisuju kao genocid). “Etnocid” se definira kao: „uništavanje i pritisak na kulturu i jezik etničke skupine“, (u kojem za razliku od genocida, etnička skupina nije fizički uništena), ali jest njena kultura.

Etnocidom se provodi prisilno svođenje na položaj manjine, a u drugom stupnju, dezintegracija i prisilno asimiliranje u većinski narod. Etnocidi se, (istina) na svjetskoj razini, vežu uz proces kolonijalizma i nad domorodačkim plemenima u “novootkrivenim zemljama”. U Bosni i Hercegovini, na žalost Hrvata i sramotu slobodnog svijeta, provode ga Bošnjaci nad (razoružanim i malobrojnijim) Hrvatima, uz odobravanje i aktivnu potporu SAD-a. “Politicid” se definira kao masovno ili pojedinačno ubojstvo ljudi zbog njihovih političkih stavova ili djelovanja na teritoriju neke države, od strane vršitelja vlasti, bez obzira na to radi li se o legalnoj i legitimnoj, nametnutoj (izvana) ili samoproglašenoj (nametnutoj iznutra) vlasti. U BiH još nije bilo masovnih ubojstava Hrvata, ali pojedinačnih jest, međutim punih 20 godina se nad Hrvatima i njihovim legalno izabranim predstavnicima provode represalije od strane SAD-a i saveznika, sa ciljem stvaranja uvjeta za provedbu etno i politicida, rukama šovinističke politike bošnjačkih elita.

“Represalije” se definiraju kao protupravni, nasilni postupci koje se poduzimaju kao protumjere zbog određenih činjenja, sa ciljem da onaj prema kome se poduzimaju, odustane od određenih činjenja, u našem slučaju od borbe za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.

No, koliko god Hrvati u BiH bili malobrojni i koliko god sile (koje ih sustavno u proteklih 20 godina obespravljuju) bile jake, još uvijek preživljavaju, iako u sve manjem broju. Ubrzano se raseljavaju. Zamjenik veleposlanice SAD-a u BiH, na odlasku, bezočno se ruga i kaže:„Zbog toga što imaju putovnice RH“! „Imaju i previše udjela u vlasti, s obzirom na to koliko ih je“!

I to nam u lice kaže nižerazredni diplomat, čovjek koji u svojoj zemlji ne bi mogao dati izjavu u lokalnim novinama, a da to ne plati kao oglas. U bošnjačkim medijima i prijetvornim političkim krugovima ga tretiraju kao božanstvo.

Carl_Bildt

Carl Bildt

Nakon što su nas uz pomoć nižerazrednih službenika (aparatčika), ljudi bez osobnog integriteta i skrupula, besprizornih likova sa galerije međunarodnih blefera i plaćenika najniže vrste, koji su vladali u najcrnjoj kolonijalnoj maniri, rasistički (poglavito) prema Hrvatima u BiH, služeći se nelegalno i nelegitimno „pridjeljenim“ pravom „prerogative“ („prerogativa“ se definira kao povlastica ili posebno pravo, pridjeljeno nekoj funkciji ,koje se može vršiti bez polaganja računa nekoj drugoj vlasti), ne pitajući se kako bi prošli kada bi iste takve standarde i metode pokušali primijeniti u zemljama iz kojih dolaze, a ne poznaju Bosnu i Hercegovinu, njezinu etničku, povijesnu, kulturnu i političku anatomiju niti se trude nešto naučiti.

Evo popisa tih činovnika, koji se sa izuzetkom Carla Bildta (14.prosinac 1995 – 18.lipanj 1997. godine), koji je odbio primijeniti „ovlasti“ koje su mu „dodijeljene“ na ministarskoj konferenciji u Sintri (30.-31. svibnja 1997.), zbog čega je smijenjen , a umjesto njega je postavljen je čuveni „demokrat“ Carlos Westendorp (lipanj 1997 – srpanj 1999.), koji je prihvatio i primjenjivao dodijeljene mu „ovlasti“,na bonnskoj konferenciji, budući da je demokraciju učio od generalissimusa Feancisca Franca.

Nakon njega dolazi hladni, proračunati mazohist, austrijanac, Wolfgang Petritsch (kolovoz 1999 – svibanj 2002.godine), koji za 50 000 maraka mjesečne „krvarine“ sadistički (unoseću u svoju despotsku vladavinu elemente bolesnog sladostrašća), u stilu kojega se ne bi postidio notorni Benjamin Kallay (austro-ugarski upravitelj Bosne i hercegovine 1882.- 1903.godine), ili Edmund Gleiche von Horstenau.
Glasoviti lažac i ništarija, “Lord od salvete“ Paddy (Jeremy John Durham) Ashdown (27. svibanj 2002. – 30. svibanj 2006.godine) nastavlja vladati u istoj maniri srednjovjekovnih despota, sa izrazito protuhrvatske pozicije.

Christian Schwarz Schilling

Christian Schwarz Schilling

Kontroverzni antihrvat, „princ sa Neretve“, Christian Schwarz Schilling (30. svibanj 2006. – 30. lipanj 2007.godine)
čovjek koji je više zla nanio Hrvatima u Mostaru nego cijeli rat, preuzima žezlo, ali se njegova vladavina završava sa osjetno manje ružnih epizoda i teških posljedica po Hrvate u BiH. Nakon njih dolaze „normalni“ ljudi, Miroslav Lajčak (30. lipanj 2007. – 26. ožujak 2009.) i Valentin Inzko (26. ožujak 2009. – –.–.—-.) koji nisu rasisti, „domoroce“ u BiH ne smatraju niže vrijednom rasom, i koji svoje „ovlasti“ koriste toliko, koliko ih „pritišću“ gospodari. To je dragi prijatelji, u najkraćem tragična istina Hrvata u BiH u zadnjih 20 godina najcrnje okupacije, vremena ubijanja jednog naroda bez metaka.

Više Hrvata je nestalo sa prostora BiH od „bonnske“ konferencije Vijeća za implementaciju mira (PIC) održane u prosincu 1997. do danas, nego od 1992. do 1997.godine. To je učinak Daytonskog sporazuma i politike SAD-a na Hrvate u BiH!!

Nakon 2o godina najcrnje okupacije, bezvlašća, primitivnog nasilja, perverznih represalija, totalne suspenzije demokracije, te pojedinačnih i kolektivnih sloboda, što se dokazuje kroz: (govorim samo o onome što je učinjeno Hrvatima)

  • -brojna, etnički motivirana ubojstva i druge oblike nasilja nad Hrvatima povratnicima u središnju Bosnu,
  • -kontinuiranu majorizaciju u svakodnevnom političkom, javnom i privatnom životu,
    -oskvrnuća mnogobrojnih vjerskih, sakralnih i kulturnih objekata,
  • -brojna oskvrnuća katoličkih grobalja na raznim lokalitetima, poglavito u Federaciji BiH,
  • -atentata na predstavnike Hrvata u izvršnoj vlasti FBiH i nekažnjavanje krivaca,
  • -napada na časne sestre u središtu Sarajeva i svećenike širom BiH,
  • -zabrane javnog obilježavanja Nove godine u Sarajevu, s obrazloženjem da to nije dio muslimanske tradicije,
  • -posvemašnja islamizacija društva i državnih ustanova,
  • -osporavanja prava Hrvatima u BiH na jezik, pismo i obrazovanje na maternjem jeziku,
  • -osporavanje prava na vlastita sredstva informiranja,
  • -netrpeljivost prema Hrvatima i svemu hrvatskom koja je toliko stvarna „da se može opipati“,
  • -pokušaj deložiranja Vrhbosanskog nadbiskupa iz rezidencije koja je u crkvenom vlasništvu, a za račun obitelji nasilno useljenog udbaša koji je izravno provodio komunističko nasilje nad crkvenim poglavarima, što se nije događalo ni pod talibanskom vlašću,
  • -perfidna, nadasve perverzna i protucivilizacijska krađa prava glasa (odnosno obezvrjeđivanje glasovanja) u zadnjih desetak godina koristeći se nakaradnim „izbornim pravilima“ (privremenog izbornog povjerenstva) koja je kreirao isluženi niži američki mornarički časnik, kasnije nižerazredni špijun („na Pacifiku“) a u BiH instaliran kao voditelj misije OESS-a , zadužene za provedbu Aneksa 3. Daytonskog Sporazuma Robert L. Barry itd.)
  • -redefinicija i „de facto“ oduzimanje instituta zaštite „vitalnih nacionalnih interesa.
  • -u uljuđenom svijetu nepoznati, nedemokratski postupci „smjenjivanja“ nekoliko stotina, LEGALNO I LEGITIMNO, izabranih predstavnika na svim razinama vlasti, uključivo i člana državnog Predsjedništva,predsjednika vladajuće stranke.
  • -zabrane pasivnog biračkog prava (pravo da budu birane) nepoznatom broju osoba, na neodređeni vremenski period, bez suda i propisanog postupka,
  • -optužbe, zatvaranje, sramoćenja, fizička tortura, sve bez suda i bez odgovornosti,
  • -brojni montirani sudski procesi i divljački progon nepoćudnih, kao u vrijeme boljševičkog „crvenog terora“ 1917.godine SSSR-u.
  • -oružane pljačke Hercegovačke banke tenkovima SFOR-a,
  • -noćnih napada vojnih postrojbi SFOR.a na civilne objekte i osoblje Službe Nacionalne Sigurnosti, sa bestpotrebnim nanošenjem teških tjelesnih povreda,
  • -oružani napadi na vojne objekt, zarobljavanje, vezanje i protuzakonito ispitivanje osoblja, sa elementima mučenja, namjerno uništavanje imovine,
  • -montiranog suđenja Hrvatskom narodu i Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni na ispolitiziranom i nepoštenom međunarodnom sudu u Den Haagu, temeljem nekritički prihvaćene i prepisane optužnice napisane od strane zločinačkog AID-a koji još uvijek neometano radi u „punom sastavu“:

Hrvatski narod u BiH je gotovo eutanaziran. Jedine vijesti koje dolaze iz tog (za hrvatski narod) tamnog vilajeta su one o uhićenjima. Sramotna tišina?

Je li i ovoga puta, kao 1463. “Bosna šaptom pala”!! hoće li i sada netko smilovati i “udijeliti nam AHDNAMU”? Reis Husein efendija Kavazović, Svetom Ocu u lice, reče da hoće! Blago katoličkoj raji! Čitao sam nekada (davno) reprint izdanje “Živo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu”, iz pera stjepana Radića, tiskano (koliko me sjećanje služi) 1909., u predgovoru kojega se navodi da je (prema istambilskim arhivima) nakon pada Bosne pod tursku vlast, sastav stanovništva izgledao ovako: 750 000 katolika, 90 000 bogumila, 25 000 pravoslavnih i 0 muhamedanaca (ne računajući Turke! Malo je naroda u povijesti koji se u vremenskom odsjeku od 550 godina nisu brojčano uvećali, a nisu niti nestali. Na sve ovo, izabrani predstavnici Hrvata, UGLAVNOM ŠUTE“!
Bez obzir na to kakav su nam kraj pripremile moćne Sjedinjene Američke Države, njihovi saveznici i apologeti, Hrvati u BiH su DUŽNI postaviti slijedeća pitanja:

1. Koji su razlozi prisilnog vezivanja Hrvata u BiH u savez (koji to nije) sa Bošnjacima, u kojemu su Hrvati zbog primitivne hegomonističke politike bošnjačkih elita, osuđeni na nestajanje?

2. Međunarodna zajednica na čelu sa SAD je vojnom silom i drugim sredstvima represije Hrvatima oduzela konstitutivnost. Koji su mehanizmi samozaštite na raspolaganju Hrvatima u situaciji trajne ugroze u tom savezu?

3. Postoji li (racionalan) izlaz iz tog prisilnog saveza, ako ne postoji čime je jamčena odgovornost onih koji su hrvatski narod doveli u stanje neslobode i oduzeli im sredstva za samoobranu? (ako je netko lišen slobode, te prava na definiranje i obranu interesa, prava na zaštitu biološke opstojnosti, konzumiranja prava koja proizilaze iz načela konstitutivnosti, zaštite ljudskih prava pojedinaca) onaj tko ga je prisilio na takav položaj mora preuzeti odgovornost za posljedice.

4. Je li dopustivo i prihvatljivo da veleposlanik SAD-a, ili još gore neki službenik veleposlanstva, jednostavno izjavi da Hrvati u BiH nikada neće dobiti institucionalni oblik samozaštite, da se iseljavaju vlastitom voljom (zato „što imaju putovnice RH)?

5. Gdje je granica žrtve koju Hrvati moraju podnijeti u svrhu realiziranja nekog TUĐEG netransparentnog cilja (ili ciljeva).

6. Ako Hrvatima „nikada neće biti odobren institucionalizirani oblik samozaštite“ a na to imaju pravo, hoće li oni biti (vođeni nagonom samoodržanja) prinuđeni (bez obzira na cijenu) sami potražiti metode i oblike samoobrane, makar i u sferi iracionalnog, ili pristati na eutanaziju?

7. Zbog čega nitko, od boraca za ljudska prava, sa međunarodnom reputacijom (ili bar u RH), do neovisnih intelektualaca, nikada nije javno potražio odgovor na ova pitanja?

8. Hrvati u BiH su (činjenicom da su državljani RH) i državljani EU. Zbog čega EU ne štiti njihova (evidentno ugrožena) elementarna pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava konstitutivnog naroda?

9. Zbog čega Republika Hrvatska, koja je Hrvate u BiH „gurnula“ u smrtonosni zagrljaj Federacije, koja je u ime istih tih Hrvata potpisala, Washingtonski sporazum,koja je Hrvatima obećavala i jamčila konfederaciju FBiH i RH, „posebne odnose“, koja je u ime Hrvata i kao jamac potpisala Daytonski sporazum, koja je kao podupiratelj potpisala Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH, sada „pilatovski“ pere ruke i ostavlja Hrvate u BiH na milost i nemilost neprijateljskoj politici koja ih doslovno desetkuje?

10. Čime, kada i kako je dokinut (kojim institutom, čijom odlukom) ustavni položaj „konstitutivnog naroda“ Hrvata u BiH, izrijekom naveden u Aneksu 4 DS?

HRVATI IMAJU PRAVO ZNATI ODGOVORE NA OVA JEDNOSTAVNA PITANJA. Imaju pravo na humanu eutanaziju, bez iživljavanja nižerazrednih plaćenika “međunarodne zajednice“ i primitivne hegemonije političkih elita “partnera” u Federaciji BiH!.

IMA LI TKO U IME MOJEG NARODA, PRED LICEM SVJETSKE JAVNOSTI, PRED OPĆOM SKUPŠTINOM UJEDINJENIH NARODA POSTAVITI OVA PITANJA.
AKO NEMA, PITAM SVOJ NAROD:-„MOŽEMO LI ORGANIZIRATI POTPISIVANJE PETICIJE I SAMI OVO IZNIJETI PRED VIJEĆE SIGURNOSTI I OPĆU SKUPŠTINU UN.

Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari