Pratite nas

BiH

Samo Vrhovni sud Perkovića može spasiti od izručenja, a zna se da u njemu sjede ljudi iz bivših struktura. Je li to zadnji adut udbaša?

Objavljeno

na

Teško je vjerovati u neki drugi scenarij osim izručenja, no ukoliko bi Vrhovni sud kojim slučajem to odbio Perković i Mustač bi zauvijek ostali “pritvorenici” u vlastitoj zemlji, a Hrvatska bi doživjela međunarodnu osudu i izolaciju. I dakako, nikada ne bi saznali tko je zapravo lisica, a tko King Kong.
Dva dana prije Nove godine, odnosno prije stupanja na snagu Europskog uhidbenog naloga, bivši visoki dužnosnik UDBA-e, Josip Perković, prisjetio se svih detalja i okolnosti ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića koje se dogodilo prije trideset godina u Muenchenu. U razgovoru za jedan dnevni list Perković je kazao kako zna tko su bile ubojice te kako će (kad već neće drugi) provesti i svoju osobnu istragu, a sve u cilju izbjegavanja suđenja u Njemačkoj.

Da se kojim slučajem Perković sjetio svega ovoga ranije, slučaj je već davno mogao biti zaključen bilo pred njemačkim (koje ga traži godinama) bilo pred hrvatskim pravosuđem, a predsjednik Republike Ivo Josipović ne bi se morao na prvi dan nove godine baviti “teškim i neugodnim” temama. Josipović je, dakle, “mudro” poručio kako ništa ne može komentirati glede Perkovićevog uhićenja jer je “sve u rukama pravosuđa”. Istine radi, nije to komentirao ni prije dok je Perkovićev slučaj 25 godina čamio u “nadležnosti” politike.

Međutim, pogrešno bi bilo misliti da je današnjim uhićenjem udbaškopolitička saga okončana, iako su stvari prilično jasne. Jednostavno više nema zakonitog načina da se spriječi njegovo izručenje. Hrvatsko pravosuđe si ne može dozvoliti novi luksuz izbjegavanja preuzetih europskih obveza. A što se tiče hrvatske javnosti, za nju bi definitivno bilo bolje kada bi se Perkoviću sudilo u Njemačkoj. Naime, sve rečeno će biti transparentno i poznato, neće biti hrvatskih uvijanja, skrivanja i laži, a istina je danas Hrvatskoj potrebnija nego ikada prije. Samo se treba nadati kako će Perković, kao što je i najavio, reći baš sve što zna. A onda ćemo konačno saznati i tko je lisica, a tko King Kong.

– Istjerivali ste lisicu, a istjerali King Konga! Više nema skrivanja, dok god su neki ljudi u RH, Crkvi i u HDZ-u spremni ići ovako daleko i ja sam spreman odgovoriti, poručio je svojevremeno premijer Zoran Milanović, neizravno potvrđujući kako je to bio politički, a ne pravosudni problem kojim se premijer bavio više nego bilo kojim drugim gorućih hrvatskim problemom u ove dvije godine mandata.

Strah od Perkovićevog naknadnog sjećanja

Zaista je čudno koliko je energije Milanović potrošio na izbjegavanje Europskog uhidbenog naloga i to za čovjeka kojeg navodno nikada nije ni upoznao. Bio je za njega spreman izložiti državu sankcijama, dati ustupke u ustavnim promjenama i jednom Lesaru kojeg ne može smisliti pa čak i Glavaševom HDSSB-u koji mu je najljući politički protivnik na istoku Hrvatske. Planirao je u Ustav unijeti odredbu o nezastarijevanju teških ubojstava pa bi nakon toga hrvatsko Državno odvjetništvo optužilo Perkovića za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića i od izručenja u Njemačku ne bi bilo ništa. Sudilo bi mu se ovdje, rekao bi samo ono što bi ga sud pitao, a do kraja postupka tko zna bi li se još itko i sjećao cijele priče.

Nitko tko se ozbiljno bavio slučajem Perković nije pouzdano otkrio zašto je Zoran Milanović tako odlučno štitio čovjeka kojega praktički i ne poznaje? Josipović je to možda dijelom radio iz obzira prema svom savjetniku Saši Perkoviću, a dijelom i zbog neugodne prošlosti najužih članova svoje obitelji, no Milanović je to radio daleko otvorenije od Josipovića. Strah od Perkovićevog naknadnog sjećanja na njemačkom sudu je bila toliko prisutna da će sada cijela hrvatska javnost s nestrpljenjem očekivati otkrivanje identiteta King Konga o kojem je govorio Milanović.

To bi se u nekom realnom scenariju moglo dogoditi vrlo brzo, budući da su rokovi u EUN-u skraćeni pa bi Perković već za 11 dana mogao krenuti put Njemačke, jasno, ukoliko ne dođe do novih neočekivanih obrata. Jedina šansa Perkovićeve obrane i Ante Nobila je zastara, o kojoj će u konačnici odlučiti Vrhovni sud za otprilike osam dana. Iako su već nekoliko puta jasno izrazili svoje mišljenje da zastare za ovo djelo nema, prije nekoliko dana je predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin znakovito primijetio kako postoje dva tumačenja, a odnedavno i treće no nije želio prejudicirati odluku. Zastara je, naime, izmjenama Zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama EU u lipnju postala obvezujućim razlogom za odbijanje izručenja, ali Vrhovni sud je u slučaju osobe koju je Slovenija tražila zbog prijevare zaključio da je mjerodavno to što zastara nije nastupila u Sloveniji. No to ništa ne mora značiti.

Doduše, Anto Nobilo je na dan uhićenja njegovog branjenika izjavio kako je Perković naveo tri razloga zbog kojih se odbio usuglasiti s izručenjem. Prije svega, tvrdi kako je došlo do zastare, potom da suđenje Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj bilo nepošteno. Treći razlog za odbijanje bila je činjenica da je hrvatsko Državno ovjetništvo tijekom devedesetih godina već odbacilo kaznenu prijavu protiv Perkovića za ovaj slučaj. No, jedina realna slamka spasa je ipak zastara, budući ostala dva razloga ne spadaju u red onih zbog kojih se EUN ne bi proveo.

Dakle, sve je u rukama Vrhovnog suda u kojem znakovito sjede kadrovi iz bivšeg sustava. Je li to zadnji Perkovićev, ali i Milanovićev adut, vidjet će se za nekoliko sati. Teško je vjerovati u neki drugi scenarij osim izručenja, no ukoliko bi Vrhovni sud kojim slučajem to odbio Perković i Mustač bi zauvijek ostali “pritvorenici” u vlastitoj zemlji, a Hrvatska bi doživjela međunarodnu osudu i izolaciju.

A što tek zna Perkovićev šef Mustač!

Perković nedvojbeno zna mnogo tajni jer ih je velikim dijelom i sam kreirao, a koga će te tajne uništiti, tek će se vidjeti.
Naš je portal mnogo i opširno pisao aktivnostima Josipa Perkovića i ostalih Udbaša prije, ali i nakon stvaranja neovisne Hrvatske. Nije nikakva tajna da su upravo strukture bivših tajnih službi aktivno sudjelovale i u nastanku nove Hrvatske te njenih obavještajnih agentura. U posljednjem, već spomenutom intervjuu jednom hrvatskom dnevniku, Perković se prijeteći pohvalio kako je on sudjelovao u stvaranju današnje Hrvatske, kako je rukovodio nabavkom oružja, kako je pomogao Franji Tuđmanu, a posebice hrvatskim emigrantima da se bez problema vrate u Hrvatsku kada se to još nije moglo. No dodao je, naravno, da o svemu zna još više, ali po njemu još nije vrijeme za objavu. Očito ovaj kontroverzni 68-godišnji Ličanin ima još ozbiljnih planova. I neće se predati bez borbe u kojoj on više nema što izgubiti, a Hrvatska bi, apsurdno, zahvaljujući njemu konačno mogla provesti lustraciju, barem moralnu.

Očevi i djedovi, stičevi i ujaci ljudi iz današnjeg javnog i političkog života mogli bi ispasti iz knjižice hrvatskog “Broja jedan”. Posebice jer mu se sjećanje na ljude i događaje iznenada vratilo.
Budući da je u samo jednom razgovoru za hrvatske medije Perković iznio mnoge neugodne stvari, jasno je što tek zna Zdravko Mustač, čovjek o kojem se malo govori, a koji je bio šef savezne Službe državne sigurnosti i po važnosti bio daleko iznad Perkovića. Imena svih znanih i neznanih suradnika, bezbroj tajnih operacija, ubojstva, politički atentati sve će izaći na vidjelo. „King Kong“ će u toj priči biti samo jedan od. Ako ništa drugo, barem više neće biti nagađanja o aktivnostima pokojnog šefa SDP-a Ivice Račana, Josipovićevog i Milanovićevog oca, Stjepana Mesića i svih ostalih bivših ili sadašnjih aktera hrvatske politike.

D.Boroš, Dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari