Pratite nas

SANDRA BAGARIĆ Da u BiH živim od ovog posla od kojeg živim, bila bih kruha gladna

Objavljeno

na

Poznata hrvatska operna pjevačica Sandra Bagarić rođena je u Zenici. Srednje glazbeno obrazovanje stekla je u Zenici i Sarajevu, a onda je, kao 18-godišnja, otišla u Zagreb, gdje je diplomirala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, udala se, i gdje i danas živi. U Mostaru je bila zahvaljujući gostovanju mjuzikla “Jalta, Jalta” zagrebačkog Kazališta Komedija na ovogodišnjem “Mostarskom proljeću” – Danima Matice hrvatske.
“Bila sam jako puno puta u Kosači, u raznim kombinacijama, sa sarajevskim Narodnim pozorištem, kao Kneginja čardaša, Mala Floramy, s mostarskim Simfonijskim orkestrom, na božićnim koncertima… Zaista često dolazim u Mostar i uvijek se rado vraćam Mostaru”, kazala nam je Bagarić, a u razgovoru za Dnevni list govori o nastupima, pjevanju, BiH i kulturi.

sandra-bagaric-cromoda-4“Jalta, Jalta” je oda o dobroti. Koliko je danas značajno podsjećati na te temeljne vrijednosti, malo se danas u javnosti priča o dobroti…?
– Da. Mi na Jalti tražimo taj komadić zelene livade. To je priča koja se čini dosta smiješna, priča koja je kao bajka: to je komadić zelene livade na kojoj su trava, leptiri, šuma…, svi smo zaljubljeni u taj netaknuti dio prirode. Danas se ponovno svi vraćamo prirodi. Ja svaki put kad radim ‘Jaltu’ ustvari u svojim mislim odlazim na Risnjak; ja sam zaljubljena u Risnjak, u taj komadić prekrasnog nacionalnog parka. ‘Jalta’ zaista budi na zajedništvo, na prijateljstvo. Ljudima je žao otići kad završi ta predstava, žao im je prekinuti tu magiju, magiju vjere u zajedništvo, u ljubav, u prijateljstvo. Alfiju Kabilju bismo svi trebali dati deset posto honorara, svi koji smo u životu, jer song ‘Neka cijeli svijet sja u suncu’ je zaista himna, hvala mu što ju je napisao i što nam ostavlja u naslijeđe ‘Jaltu, Jaltu’.

Dosta ste gostovali u Mostaru, ali jednom ste rekli da nemate priliku toliko često nastupati u Sarajevu koliko biste voljeli. Je li se išta promijenilo?
– Nije se ništa promijenilo. Prošle me godine angažirala jedna strana tvrtka, ali smo vodili Zagrebački orkestar, nastupala sam s Đanijem Stipaničevim. U sarajevskom Narodnom pozorištu sam igrala samo Kneginju čardaša, i to vrlo kratko i vrlo malo, jer je u to doba bio neki problem s formiranjem sarajevskog orkestra, koji je bilo problematično sastaviti. U svakom slučaju, ne zovu me moji, a sad zbog čega – ne znam, to morate pitati njih.

Postoji li još uvijek ta Vaša želja?
– Postoji, ali nekako repertoarno nisu naklonjeni mom repertoaru. Jednom – dva puta godišnje sam tamo, češće odlazim svojim roditeljima, vodim djecu na skijanje, u Busovači imamo vikendicu, djeca obožavaju ćevape, tako da sam često privatno u Sarajevu, a u principu me za nastupe angažiraju strane forme. Imala sam prošle godine na Baščaršijskom ljetu sa suprugom koncert ‘Ja ljubim’, tako da jednom do dva puta godišnje nastupam. A dobro, možda je to i dovoljno.

DSC_4165

Gdje najviše nastupate, osim u Zagrebu?
– Najviše sam u Zagrebu, ali ovo smo si ljeto jako lijepo složili, od Pule, Opatije, do Cavtata, na Bolu, u Dubrovniku nastupamo s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, na Bundeku sa Zagrebačkom filharmonijom, na Opatijskom festivalu sa Zagrebačkom filharmonijom, tako da sam u principu bazirana na području Hrvatske, a ne bih si mogla ni dopustiti velika osciliranja i putovanje jer imam dvoje djece kojima se jako bavim, tako da je ovo aman-taman, što kaže naš narod.

Pratite li kulturu u BiH? Što najviše volite čuti, vidjeti…?
– Jako malo pratim, ali sam dobar prijatelj s Ivicom Šarićem i znam da mu sin prekrasno pjeva. Tu i tamo se malo ‘očešem’. Prije sedam-osam godina, kad sam radila Kneginju čardaša, malo sam imala doticaja s umjetnicima iz sarajevskog Pozorišta i od tada nema više nekog posebnog kontakta.

Koliko općenito vlast pruža potporu kulturi?
– Ne znam… Bojim se da sam u Bosni i Hercegovini i da živim od ovog posla od kojeg živim, da bih bila kruha gladna. Da u Bosni radim ovo što radim u Hrvatskoj, mislim da ne bih imala niti tržište, niti publiku, niti potporu, da bih morala koketirati s nekim drugim žanrovima da bih se prilagodila publici jer mi smo tu ipak zbog publike, a publiku se odgaja i tu zaista apeliram i preko medija i možda Ministarstva kulture i svih drugih tijela u BiH zaduženih za kulturu, da zaista treba poraditi na pitanju klasične naobrazbe, vraćanja publike u dvorane, oživljavanja scene, kulturnih razmjena…, a može se to. Sve se može kad se hoće.

Koliko ste općenito zadovoljni odzivom publike na Vaše koncerte?
– Moje Kazalište Komedija je jedno prekrasno malo kazalište, koje njeguje žanr operete i mjuzikla i savršeno je za ljude s malom djecom. Ja savjetujem ljudima koji imaju malu djecu da krenu od mjuzikla, preko operete, pa do opere. Bojim se da je ‘šaka u oko’ odvesti dijete od tri, četiri, pet godina u operu. Naše malo kazalište na Kaptolu je jedno veselo kazalište, jedan prekrasan ansambl, gdje ne postoje zvijezde i primadone, gdje smo svi zaista na neki način raja, gdje svatko ulazi u svačiji fah. Glumci su pjevači i pjevači su glumci. Mi zaista imamo publiku koja nam dolazi, koja je sretna, vesela, koja nam se vraća. Beskrajno volimo taj naš mali ansambl, volimo to što radimo i to se zaista vidi, to prenosimo dalje. Uz to, osim što radim u mom kazalištu, dosta koketiram i s televizijom i s voditeljstvima, radim dosta koncerata s mojim suprugom Darkom Domitrovićem, pa imamo od sakralnih programa, opereta, mjuzikla, filmske glazbe…, angažiraju nas često stranci, nastupamo i po brodovima. Imamo neke programe kompletno na francuskom jeziku, na talijanskom itd., ovisno o publici, tako da zaista imamo široku paletu repertoara, gdje smo se ljudima potpuno prilagodili, ja to moderiram, što je ljudima i zanimljivo. Ja kažem da moj suprug i ja nismo monodrama, mi smo stereo drama, dupli honorar ide u istu blagajnu i ustvari sam najsretnija kad radim s njim i kad zajedno putujemo. Nekako mi je tada najljepše i najsigurnija sam.

Spomenuli ste brojne angažmane, ali u čemu ste najviše Vi – Vi? U čemu najviše uživate, pronalazite sebe?
– Ja sam najviše prima doma, a prima doma je kad doma kuham i pjevam Ja ljubim… Volim tu ulogu, ulogu majke, žene…

Tradicionalna Bosanka?
– Apsolutno. Jedna vrijedna Bosanka u meni čuči u sva četiri kuta kuće. A što se tiče mojih uloga, onda je to Kneginja čardaša: vrckava, temperamentna, šansoneta, ustvari jedna velika sevdah duša u meni spava, tako da te operete, te kneginje, Kalmanov repertoar je dosta ciganski, dosta veliku paletu emocija, veliku dušu, puno ljubavi, zavodnika, lijepih haljina…, a sve završava happy endom, ali je tu veliki dijapazon uloge gdje se može pokazati melodramatičnost, veliki opseg karaktera, ali vrlo koketno, vrlo vrckavo. Naizgled izgleda površno i koketno, ali su ustvari to vrlo, vrlo jake i velike žene koje tri čina moraju voditi od početka do kraja priču.

Kada kažete tradicionalna Bosanka i kad opisujete tu koketnu i šarmantnu ženu, znači na sceni možete pokazati ono što niste u privatnom životu, unutar četiri zida? Scena je ispušni ventil?
– Apsolutno. Scena je ispušni ventil – igrala sam uloge od glupih sobarica do kneginja, grofica, starih, mladih, zločestih, svakakvih…, cijelu jednu paletu likova, i sve sam to ustvari ja. Moj muž mi zna reći, kad dugo nemam predstavu, ‘Fali ti predstava.’ Predstava jest jedna vrsta transformacije i igre i ja je obožavam. U ‘Jalti’ sam žena u hlačama. Bila sam malo skeptična prema toj ulozi jer je to više glumačka uloga, ali Vlado Štefančić, otac i začetnik mjuzikla, kojemu ja mogu biti zahvalna za sve jer je na neki način moj scenski otac, nagovorio me na tu ulogu i jako mi je drago, jako sam profitirala zahvaljujući toj ulozi na mnogim područjima, i kao osoba i kao glumica i financijski, mogu mu zaista reći jedno veliko ‘Hvala’. U prvom činu sam žena u hlačama, ozbiljna jer te muškarce moram držati na uzdi, ali u drugom činu su svi zaljubljeni u mene, ja ih vrtim oko malog prsta, tako da sam ipak nekako došla na svoje.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari