Pratite nas

Analiza

Saniranje štete pomoću manipulativne ankete

Objavljeno

na

Priče i rasprave o manipulativnim anketa i koreštenju istih niti su nove niti neuobičajne. U zadnjoj analizi CRO Barometra objašnjavao sam na osnovu tablice gdje i kako se prikrivala manipulacija u lipnju, ali danas nemam namjeru to isto raditi na anketi CRO Demoskop, već ću pokušati sagledati i objasniti zašto je napravljena manipulacija i koji je u stvari cilj te manipulacije.

Prije toga da krenemo od nekih anketnih preduvjeta i pitanja jesu li ti parametri ispoštivani, koliko kvaliteno je ta anketa napravljena, na kojem uzorku i ima li ta anketa  uopće smisla s obzirom na  hrvatski izborni sustav.  Zanimljive su usporedbe anketa u Hrvatskoj i anketa u SAD upravo u ovom trenutku. Dok je u Hrvatskoj u tijeku predkampanja za parlamentarne izbore u SAD  je predkampanja za predsjedničke izbore.

Sličnost u izbornom sustavu izrazito je velika jer je  Hrvatska podijeljena u 10, odnosno 12 izbornih jedinicima, dok se u SAD koristi elektorski sustav gdje je svaka savezna država jedna izborna jedinica. Nevjerojatna je sličnost u manipulaciji jedne političke opcije kod nas i Demokratske stranke u SAD, a jedan podatak bode oči – glavni komunikacijski čovjek kod demokrata, prošlogodišnji je komunikacijski strateg SDP-a  Alex Braun, dakle obrazac je isti, a o tome u nastavku teksta.

Sirova objava ankete, sa samo osnovnim pokazateljima  rezultata bez osnovnih i ključnih parametara ne da izaziva sumnju, jer sumnja nije potrebna  kad je namjera vidljiva, anketa je rađena u vremenu od 1. do 3. kolovoza, objavljena 4. kolovoza bez podataka:

  • Na koliko je ispitanika rađena anketa
  • Na kojim dijelovima Hrvatske je rađena anketa
  • Koliki je udio ruralnog i urbanog prostora
  • Koliko je poštivana teritorijalna percepcija birača
  • Koja je dob i spol ispitanika
  • Koja je obrazovna struktura ispitanika
  • Koja je struktura uposlenosti ispitanika, javni , realni sektor, ili umirovljenička populacija

Prvo pitanje na koje nitko nije dao odgovor:

Zašto je anketa za koju je potrebno od 5 do 7 dana za obradu, objavljena u manje od 24 sata.

Da bi se ispunili gore navedeni parametri, a za uzorak od 1000 ispitanika, potrebno je obavitii 4-5 puta više telefonskih poziva ili u terenskom ispitivanju obići toliko domaćinstava. Zdrava logika sama nas navodi da to jednostavno nije moguće.

Ne treba ulaziti u trend koji pokazuje anketa niti  nasjedati na sitnice koje agencija pokušava plasirati putem medija jer ti sitni detalji su samo jedan detalj kojim se pokušava sakriti ‘timing’, Vrlo znakovita je usporedba ankete CRO Barometar sa kraja srpnja, ankete  2×1 komunikacija početkom kolovoza i ankete CRO Demoskop.

Plasiranjem ankete 4 kolovoza, odmah nakon presude u  Munchenu, a prije proslave Oluje i Sinske Alke prije svega se pokušava relevatizirati utjecaj tih događanja na razmišljanje biračkog tijela, izvršiti psihološki, mobilazacijski utjecaj na birače jedne političke opcije, u ovom slučaju lijeve te skrenuti svaki pokušaj medija da spominjanjem afera i događanja daju naglasak na stav javnosti.

Ante Rašić/Kamenjar.com

tablica

tablica – projekcija rezultata izbora za Hrvatski sabor

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Kako bi danas izgledala Hrvatska da nije bilo Herceg Bosne: Zadar bi bio srpska luka a Dubrovnik najveće srpsko turističko središte

Objavljeno

na

Objavio

Neki povjesničari tvrde, da je Herceg Bosna toliko sotonizirana upravo zbog činjenice da je poremetila planove velikim silama. Tretira ju se kao nepredviđenu pojavu. Nešto što se nije smjelo pojaviti. Smatralo se da se radi o malom i neorganiziranom narodu. Da će JNA izići na granice Hrvatske. Da će potom pasti Južni dio Dalmacije i da će Tuđman morati prihvatiti krnju Hrvatsku. Nekakav plan koji se nametao pres svjetskim crtačima karata bio je da Srbija može zadržati kontrolu nad krnjom Jugoslavijom u koju bi ušli BIH, Makedonija, Crna Gora i dijelovi Hrvatske, dok govoriti o Jugoslaviji s Hrvatskom i Slovenijom više nije imalo smisla, piše poskok.info

No HercegBosna ne samo da je zaustavila prodor srpske agresije na jug Hrvatske nego je u isto vrijeme slala ljudstvo u Vukovar, i kroz sve to potpuno poremetila planove gorepomenutim crtačima. Nije ona to uradila svjesno i iz inata nego onako kako je jedino znala. Srcem.

Sav propagandni rat nakon toga rat je za interpretaciju rata. Te izdali su Posavinu, te preuzeli su upravljanje Hrvatskom, te oni su loši, oni su fašisti, dok su Hrvati u RH antifašisti. Malo tko uopće zna da su Hrvati HercegBosne u 2svjetskom ratu dali 20.000 žrtava na strani antifašizma. Da su tri partizanske brigade osnovane upravo na tlu HercegBosne.

Realno – prostor HercegBosne učinio je najmanje zločina 90ih. Što je danas grijeh reći kolika je antihercegbosanska propaganda.  To znači da su neki pripadnici HVO postrojbi činili zločine, no daleko najmanje zločina u odnosu na sve vojske 90-ih počinio je HVO. Nisu radili obredna klanja, nisu pucali na WTC, nisu imali toliko logora koliko Armija BIH. Najmanje  protjeranih, najmanje silovanja, najmanje ubojstava i etničkog čišćenja. Nema niti jednog grada na tlu HRHB danas da je etnički očišćen od Bošnjaka. Nema pandana Konjicu, Jablanici, Zenici, Kaknju, mjestima na kojima je ABIH potpuno destkovala Srbe i Hrvate.

Na tom prostoru zločinačkom prostoru UZP-a najveći je i povratak.

Kako je onda moguće da je toliko ocrnjena? Lako. Predala je svoju pamet i svoje medije u ruke drugih. Biti bez medija u miru isto je kao bez oružja u ratu. Pa valja pitati naše lidere za što ih to plaćamo?

Kako je dakle trebala izgledati povijest BIH po međunarodnoj zajednici, Beogradu, današnjem Sarajevu i drugima?

1991-e kreće napad JNA na selo Ravno. Alija Izetbegović poziva ljude da ostanu u kućama. I Hrvati ostaju u kućama. Poštuju Aliju. Tuđman čupa kosu i naziva Hrvate u BIH izadjnicima. Oni kažu druže Franjo mi smo ti legalisti. Kad Alija kaže dršte puške mi ćemo uzeti puške.

Selo Ravno izlazi na ulice i crvenim maramicama pozdravlja okupatora. JNA ne ruši Ravno nego tamo prave vojni punkt. Žitelji Ravnog kuhaju im gulaš. Djevojke iz Ravnog ljubuju s JNA vojnicima.

Isto se događa u svim drugim krajevima HercegBosne. Svi do jedan hrvatski gradovi priznaju legalnost Beograda i JNA smatraju kao legalnu vojsku na tom području.

Beograd u svim tim gradovima proglašava privremene uprave. Postavlja svoje ljude. Jedan pokušaj osnutka HercegBosne u Širokom na vrijeme je osujećen a organizator je priveden, potom ubijen.

JNA tijekom 1992-e kreće s granatiranjem Imotskog, Dubrovnika, Zadra, Šibenika.

Na području HercegBosne većina Hrvata živi mirno, oni koji su se pobunili pobjegli su u Dalmaciju. Na poziv Vukovara Hrvatima HB-a da pomognu obranu grada, oni odgovaraju e-mailom da to nije njihov rat, jer poštuju legalnu odluku legalnoga predsjedavajućeg BIH.

Potom srpska politika nastojeći oslabiti obranu Hrvatske, počinje s etničkim čišćenjima i torturom, nasilnim novačenjem na prve linuje. Kad to Hrvati shvatiše,  preko 700.000 njih pobjeglo je na sjever u Slavoniju i na jug u Dalmaciju. Takva Hrvatska je na koljenima. Mnoštvo izbjeglica se tek sprema jer Vojska RS-a i Beograda protjeruje dodatnih milijun Bošnjaka. Oni ne mogu u prihvatne centre u Hrvatsku preko HercegBosne jer HercegBosne nema. Srbi im otvaraju koridore. Puštaju ih na one točke u Hrvatskoj koje planiraju osvajati. Kako bi oslabili Hrvatsku.

Hrvatska je pred slomom. Sa gotovo milijun izbjeglih iz BIH, BIH koja je potpuno pod srpskom okupacijom, s nenaoružanim Bošnjacima u Sarajevu, Tuzli i Bihaću, kojima Hrvatska ne može dostaviti oružje, bez bratske džihad pomoći iz arapskih zemalja, budući da ti sjajni ratnici ne mogu ući u BIH, nego čilaju po Rijeci, Alija Izetbegović potpisuje kapitulaciju i prenosi nadležnosti uprave nad BIH Slobodanu Miloševiću.

Tuđman je pod ogromnim pritiskom. Pao je Zadar, pao je Šibenik, pala je Makarska , Dubrovnik pada za koji dan.

Milošević nudi nagodbu. Granice Srbije iz Londonskog pakta, Srbija do Zadra i proglašenje nezavisne Hrvatske na nekoj polovici današnjeg teritorija. Bez Krajine, bez juga Dalmacije, Bez Istočne Slavonije.

Zapadni Saveznici Tuđmanu pojašnjavaju da je to jedino moguće rješenje sada, i da ako želi nezavisnu Hrvatsku pristane na to, te da u budućnosti može računati na pomoć Zapada u demokratizaciji i povratku Hrvata na područja Srbije s kojih su protjerani.

Gradonačelnik Dubrovnika, taj dan, kako bi zaštitio grad od uništavanja, proglašava Dubrovnik ex teritorijom Hrvatske i priznaje privremenu vlast Srbije uz obećanje Beograda da će Dubrovnik zadržati poseban status u novoj Jugoslaviji. Crna Gora traži da se Dubrovnik pripoji njoj te prijeti Beogradu.

Eto tako nekako bi danas izgledala karta bivše Jugoslavije.

Hrvatska bi bila jedna mala državica. BIH ne bi postojala. Postojala bi krnja Jugoslavija, u kojoj bi vladala dva naroda s prepolovljenim Bošnjacima i Hrvatima kao potlačenima u njoj.

U tom smislu, HercegBosna doista jeste mrska tvorevina koja je pokvarila mnoge planove. Jer je nastala ni iz čega , jer je pružila otpora tamo gdje se nitko nije nadao. I jer je jednostavno bila.

Je li radila zločine?

Da. Radila je. Imaju oni svoja imena. Imaju vrijeme i mjesto. Govoriti o cijelom narodu i vojsci kao zločinačkoj, premda su sudovi individualizirali krivnju naprosto je idiotizam. Nešto što radi Kukić. No Kukić je jedan od onih koji žale što takva Jugoslavija nije opstala. Možda bi u njoj imao značajniju ulogu gubernatora u Hercegovini, pod Beogradom, nego što ju ima pod Sarajevom. Možda bi dospio na mjesto nadzornog odbora Srpskog Telekoma a ne samo Eroneta. Možda bi uređivao Yutel. Možda bi mu i danas bilo dano da kida križeve studentima?

Ovo bi bila slika današnjeg Balkana, da nije bilo HercegBosne, da se obrana BIH temeljila samo na “Čudu otpora”. To je znate ono čudo iz Newyorka 2001-e kao i Čudo koje je kraj rata dočekalo tako da je Sarajevo bilo pod većinskom srpskom kontrolom a gradonačelnik Bihaća molio HV i HVO da im pomognu.

I to nakon što su ubili Šantića. A Šantić to je onaj mrtvi hrvatski zapovjednik HVO-a kojem Bihać ni danas ne da mira ni u smrti. Ni njegovoj obitelji.

Iz pozicije Hrvata u Hrvatskoj, koji zaboravljaju geostrateški položaj HercegBosne za Hrvatsku, ovaj tekst preporuča se čitati tri put dnevno. Poslije jela.

Za sve ostale nuspojave posavjetovati se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

Na današnji 1991 dan u jeku napada na Hrvatsku i BiH Alija kaže: “Zapamtite, ovo nije NAŠ rat!”

 

 

26 godina od bitke koja je spriječila odsjecanje Dalmacije i Hrvata BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

16 spornih točaka iz ‘Marrakecha’ – traže se odgovori

Objavljeno

na

Objavio

Sporazum iz Marrakecha, odnosno UN-ov Globalni sporazum o migracijama ne izaziva kontroverze samo u Hrvatskoj, već i u Njemačkoj koja je najčešća “željena destinacija” ilegalnih imigranata koji raznim rutama dolaze u Europsku uniju. Upravo zbog sporazuma vodila se jučer velika politička bitka u njemačkom Bundestagu i prilično je neizvjesno hoće li Njemačka potpisati ovaj nedorečen i nejasan dokument. Izdvajamo šesnaest točaka po kojima je njemački Bild tražio objašnjenje vlade, šesnaest točaka koje su i za Hrvatsku podjednako bitne, piše Bernard Karakaš/VečernjiList

1. Migracije su uvijek bile “izvor bogatstva, inovacija i održivog razvoja”, stoji u sporazumu. No na temelju čega je izveden taj zaključak?
Ova tvrdnja o dobrobitima imigranata i migracija jedan je od temelja sporazuma, no nigdje nije navedeno odakle su izvučeni ti podaci niti su priloženi bilo kakvi pokazatelji. Naravno, migracije mogu biti dobre za razvoj društva, no to nije uvijek slučaj niti je to zajamčeno.

2. Prema tekstu sporazuma, države potpisnice trebaju “zaštititi pravo na slobodu govora”, ali i “rasističkim medijima uskratiti financiranje”. Tko o tome odlučuje?
Znači li ovaj dio sporazuma da bi države trebale uvesti svojevrsnu cenzuru te gdje je granica do koje je dopušteno govoriti ili pisati protiv migracija. Znači li to da bi se manjak entuzijazma i potpore migracijama i imigrantima mogao odmah proglašavati rasizmom?

3. Liječnici i granični službenici trebali bi se ponašati prema imigrantima uzimajući u obzir njihov spol, ali i njihovo kulturno nasljeđe. Kako to objasniti i provesti?
Znači li to da muški liječnici ne bi smjeli liječiti imigrantice. Ujedno, znači li to da granični službenici ne bi smjeli zahtijevati od imigrantica da skinu veo kojim prekrivaju lice kako bi usporedili njihovo lice s fotografijom u putovnici?

4. Kako bi se izbjegla pojava ljudi bez državljanstva, djeci rođenoj na teritoriju druge države treba automatski dodijeliti državljanstvo zemlje u koju roditelji planiraju ići ili zemlje u kojoj je dijete rođeno. Krše li se time ustavi i zakoni zemalja EU?
Ovo rješenje podsjeća na zakonsko rješenje kakvo u ovome trenutku postoji u SAD-u, no nije u skladu sa zakonodavstvom zemalja članica Europske unije. I njemački i zakoni Republike Hrvatske kršili bi se kad bi se djeci rođenoj na njemačkom, odnosno hrvatskom teritoriju, u tranzitu, automatski dodjeljivalo državljanstvo, putovnica i domovnica.

5. Prema nacrtu sporazuma, “sankcije protiv ilegalnih imigranata trebale bi biti ponovno razmotrene i ukinute, bez obzira na to je li i sada riječ o proporcionalnim, nediskriminirajućim i balansiranim mjerama. Znači li to bezakonje?
Vrlo kontroverzan dio sporazuma budući da ono što nije kažnjivo u praktičnom je smislu dozvoljeno. U tom kontekstu ilegalni prelasci granica postali bi legalni. Ujedno, tko odlučuje jesu li mjere i politike pojedinih zemalja diskriminatorne ili ne?

6. U budućem sporazumu spoji kako je “pravo svih ljudi da posjeduju dokumente” te kako zemlje u koje migranti putuju trebaju izdati svoje dokumente. No je li to moguće u svim slučajevima?
Pitanje je odnosi li se ovakvo pravilo na sve slučajeve, odnosno što se događa s ilegalnim imigrantima koji tijekom svog putovanja jednostavno bace u smeće putovnicu svoje domicilne države i ustvrde kako putuju u Njemačku, Italiju, Francusku ili Hrvatsku. Treba li im ta zemlja odmah izdati dokumente?

7. Zabranjuju se “zločini iz mržnje” prema imigrantima. Što su “zločini iz mržnje”?
Njemačko, kao ni zakonodavstvo cijelog niza članica EU ne poznaje kategoriju “zločina iz mržnje”. Tko je taj tko će procjenjivati je li neki zločin počinjen iz mržnje ili ne. Uostalom, zločini su zločini, bez obzira na koga se odnosili i koga pogađali, i kazne su uvijek iste za sve počinitelje. Ne čini li se ovdje diskriminacija prema mogućim žrtvama zločina u njihovim domicilnim zemljama?

8. Slobodno kretanje imigranata i liberalizacija viznog režima su zajamčeni. No je li to uvijek ispravno?
Liberalizacijom viznog režima bilo bi olakšano kretanje radnika, no među njima i cijelog niza socijalnih slučajeva koji mogu narušiti sustave drugih država. Unutar Europske unije dosta je negodovanja zbog liberalizacije kretanja Bugara i Rumunja jer upravo iz ovih dviju zemalja dolazi veliki broj nezaposlenih primatelja socijalne pomoći u zapadnim državama EU. Zbog toga čak i dio zemalja članica traži da se uvedu svojevrsne liste država na koje se liberalizacija kretanja ljudi ne bi odnosila, bar ne u ovolikoj mjeri kakva je danas. Pitanje je kako bi pravilo liberalizacije kretanja ljudi koristili imigranti iz zemalja Bliskog istoka, središnje Azije ili Afrike.

9. Prema nacrtu, “koordinirana kontrola granica” trebala bi osigurati “siguran prelazak granica”. Što to znači?
I u ovome trenutku kontrola granica između dviju država koordinira se između njihovih graničnih službi. Je li ovdje riječ o nečemu što do sada nije navedeno ili je možda u pitanju normalizacija procedura koje se sada provode samo u iznimnim slučajevima?

10. “Ciljani programi potpore” kojima se potiču “trgovinski i poduzetnički pothvati imigranata” trebaju biti financirani. Tko to plaća i postavlja li to poduzetnike zemalja primateljica u neravnopravan položaj?
Iz državnog proračuna potrebno bi, dakle, bilo sufinancirati pokretanje tvrtki i poslova imigranata, pri čemu stanovnici zemlje primateljice, bila to Njemačka, Hrvatska ili neka treća zemlja, na takve potpore ne bi mogli računati. Ovime se ruši načelo tržišnog natjecanja, ravnopravnosti, ali se i uvodi i svojevrsna diskriminacija domaćih tvrtki koje pune državne proračune iz kojih bi se financirala njihova konkurencija koju osnivaju imigranti.

11. Marakeški sporazum predlaže i “međusobno priznavanje stranih kvalifikacija, kao i neformalnog obrazovanja”. Je li razina obrazovanja doista ista?
Vrlo je veliko pitanje stvarne vrijednosti kvalifikacija jer je teško uspoređivati visokoškolske ustanove u zapadnom svijetu i zemljama Trećeg svijeta. Prema njemačkim standardima, razina znanja inženjera iz Sudana sada ne udovoljava toj tituli, odnosno nije moguća nostrifikacija. Slična je stvar i s cijelim nizom ostalih fakulteta. I što učiniti s liječnicima koji su diplome stekli u Addis Abebi ili Kinshasi. Treba li im bez ikakvih nostrifikacija omogućiti, na primjer, izvođenje operacija u europskim bolnicama?

12. Radnici migranti svih razina obrazovanja trebaju primiti socijalnu zaštitu. Do koje razine?
Naravno, socijalnu zaštitu zaslužuju svi ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo ili zemlju rođenja. No tko će definirati do koje se razine uvode socijalna prava imigranata te hoće li ona biti manja, veća ili jednaka pravima domicilnog stanovništva u zemljama primateljicama?

13. Prema navodima iz sporazuma, vlade zemalja trebaju “izbjeći polarizaciju i ojačati povjerenje javnosti u migracijsku politiku”. Kako to ostvariti?
Već je sada javnost europskih zemalja dobrim dijelom skeptična prema migrantima i procesima ilegalnog useljenja. Ne samo u Mađarskoj, Italiji ili Austriji već i u Njemačkoj, pa i u Hrvatskoj. Kako se ijedna zemlja može obavezati da će djelovati na javno mnijenje i što ako u tome ne uspije.

14. Nacrt Sporazuma iz Marrakecha poziva se na “pozitivne učinke” i “pozitivne doprinose” imigracija. No gdje je druga strana priče?
U cijelom se sporazumu na više mjesta ističu pozitivni učinci migracija i doprinosi koje one daju društvu. No problem je u tome što se prikazuje samo jedna strana priče te se nigdje ne spominju i negativni učinci migracijskih procesa koji neosporno postoje pa se stječe dojam da je sporazum neobjektivno pripremljen.

15. Sporazum nalaže i ponovno ujedinjenje obitelji imigranata. Kako to izvesti i do koje razine?
U nacrtu sporazuma ne definira se tko plaća ponovno ujedinjenje obitelji imigranata, odnosno tko plaća trošak njihova smještaja i boravka u zemlji primateljici, ali ni što znači pojam obitelji. Je li riječ samo o supružnicima i djeci ili i o široj obitelji.

16. Možda najbitnije pitanje: zašto se u sporazumu na 45 mjesta navodi da se države potpisnice obvezuju?
Iako se Sporazum iz Marrakecha predstavlja kao “skup preporuka”, na čak 45 mjesta u dokumentu navodi se da se potpisnice na nešto obavezuju. Istovremeno u preambuli piše – Globalni pakt jača suvereno pravo država da sami određuju vlastitu migracijsku politiku.

VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari