Pratite nas

Kolumne

Sanjin Baković: HDZ kakav sam želio vidjeti!

Objavljeno

na

Završetkom jučerašnjeg dana izabrano je novo vodstvo HDZ-a na XVII. Općem izbornom saboru HDZ-a. Nakon  izbora predsjednika HDZ-a 17.travnja 2016. godine kada je povjerenje dobio Tomislav Karamarko gotovo sa 92.000 glasova jučer su odabrani zamjenik predsjednika, potpredsjednici i članovi predsjedništva HDZ-a. Na Općem izbornom saboru HDZ-a kao jedini kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a izabran je Milijan Brkić, koji je dobio glasove 1601 delegata, uz 135 nevažećih listića. Za potpredsjednike HDZ-a izabrani su, po broju glasova: Oleg Butković (1270 glasova), Tomislav Tolušić (896), Ivana Maletić (869), Tomislav Čuljak (812), Darko Horvat (769) i Josip Bilaver (723). Za članove predsjedništva HDZ-a izabrani su Zlatko Hasanbegović, Anton Kliman, Darko Milinović, Zlatko Ževrnja, Božidar Longin, Ivan Anušić, Pero Ćosić, Josip Križanić, Žarko Tušek i Željko Turk. Najviše glasova je dobio Zlatko Hasanbegović (1227), a slijedio ga je Darko Milinović (1211).

[ad id=”93788″]

Za razliku od prethodnih garnitura riječ je pomlađenoj infrastrukturi  koja bi trebala jamčiti da neće više ispadati kosturi iz ormara radi pravomoćnih presuda ili kompromitiranosti starih kadrova. Možemo zamijetiti da su iz igre ispali HDZ-ovi veterani poput Božidara Kalmete i Dubravke Šuice, dok je Darko Milinović ovaj put imao nešto više sreće s obzirom da je bio dio igre te nije išao glavom kroz zid kao na prethodnim unutarstranačkim izborima kada nije birao sredstva čime je Ličko senjska županije kao HDZ-ova utvrda ponovno dobila na značenju. U suštini jedino ime koje je preživjelo još iz vremena ere Ive Sanadera što je više nego jasno da je u HDZ-u došlo do smjene generacije. Da sam bio na mjestu Božidara Kalmete i Dubravke Šuice onog trenutka kada bi znao da nisam dio igre povukao bi kandidaturu i prepustio mjesto mlađima, jer mjesto gradonačelnika Zadra ili mjesto u EU parlamentu iziskuje puno vremena za kvalitetnu pripremu i obnašanje dužnosti.

Ono što me posebno oduševilo je odabir Josipa Bilavera za potpredsjednika HDZ-a budući da je riječ o mladom i perspektivnom kadru čija politička karijera doživljava uzlaznu putanju što je potvrdio i njegov odabir za potpredsjednika stranke. Time je potvrđeno da će se novi HDZ temeljiti na mladima što je Tomislav Karamarko isticao kao temelj novoga mandata, a da oni neće biti samo puko slovo na papiru, jer osim po funkciji ne sjećam se da je netko od mladih u zadnje vrijeme odabran na tako odgovornu poziciju. Ujedno otvara se prostor da uz Josipa Bilavera čija seniorska karijera od ovog izbornog ciklusa može započeti za još jednu mladu osobu koja bi sa vremenom iz kvote Mladeži mogla ući po funkciji u Predsjedništvo HDZ-a, a hoće li to biti osobe poput zamjenice predsjednika Mladeži HDZ-a Ivane Župan ili nacionalnog tajnika Mladeži HDZ-a Andreja Tolušića vrijeme će pokazati. Sve u svemu uz nova lica poput Sanje Putice koja ulazi po funkciji kao predsjednica Zajednice žena Katarina Zrinski i novoizabranog potpredsjednika Josipa Bilavera uskoro bi mogli dobiti i trećeg člana ili članicu u predsjedništvu stranke što bi donijelo novu pokretačku snagu unutar vrha HDZ-a.

Uz izbor Josipa Bilavera za potpredsjednika HDZ-a ulazak Zlatka Hasanbegovića u predsjedništvo HDZ-a pun je pogodak čime je opravdan slogan Novo vrijeme odnosno Nova snaga. Također, primjer je koji nije svakodnevnica gdje u konkurenciji od 32 kandidata pobjedi kandidat koji nema iza sebe infrastrukturu određene županijske organizacije, već je ohrabrujući primjer mnogima kako se na osnovu vlastita rada i sposobnosti može pridobiti simpatije izaslanika i pomesti konkurenciju što je bilo i za očekivati nakon odriješitih poteza na čelnom mjestu Ministarstva Kulture, a koji su ga učinili najpopularnijim ministrom Karamarkove vlade. Naravno tu ne smijemo zaboraviti njegovo obrazovanje, elokventnost, pismenost, odmjerenost, bogati stručan vokabular, prirodnu inteligenciju, upućenost u materiju o kojoj govori te pristupačnost prema građanima ili u ovom slučaju prema članstvu. Ujedno je pokazatelj kakve političare narod želi, a uvjeren sam da će HDZ uz Karamarkova otkrića poput Milijana Brkića i Zlatka Hasanbegovića imati još novih lica pandan neprikosnovenom dvojcu što se moglo zamijetiti i kroz nadahnut govor Frane Bilavera koji se nije libio spustiti Andreju Plenkoviću radi prozivanja Tomislava Karamarka u manirima Bože Petrova.

Treba čestitati i Olegu Butkoviću koji je ponovno pokazao kako posjeduje instinkt za preživljavanje osiguravajući se  sa svih strana što je pokazao impozantan broj glasova koji je dobio u konkurenciji od 12 kandidata i ponio laskavu titulu prvog potpredsjednika HDZ-a. Uz mukotrpan rad u ministarstvu očekujem od njega da će nakon što je ojačao u vrhu HDZ-a dovršiti započeto u PGŽ-u te nakon Željka Plazonića, Luke Matanića. Pere Valovićića, Ive Bogdanića u doglednoj budućnosti zahvaliti se kompromitiranim kadrovima poput Josipa Rupčića, Ante Periša i sličnih Energo boys-a koji vlastitim djelovanjem rade štetu stranci, a čije je vrijeme polako isteklo dok ih na aparatima održava šalabahter demokracija. Ujedno nadam se da će vratiti u igru ljude koji su pometeni od starih kadrova jer ih se povezuje da su odani Tomislavu Karamarku. Također, treba vratiti u igru hrvatske branitelje, jer bez Zlatka Tomašića, Darinka Papića, Nikice Maravića i drugih divnih dečki rezultat će izostati budući da kadrovska rješenja u zatvorenim prostorijama ne znače uspjeh osim ako uspjeh ne doživljavamo kroz vlastitu satisfakciju gledajući se u zrcalo govoreći sami sebi kako smo lijepi i sposobni.

Da novim licima nema kraja potvrđuje izbor Tomislava Tolušića i Ivane Maletić za potpredsjednike HDZ-a o kojima ne treba puno duljiti s obzirom da su se dokazali na pozicijama koje su obnašali odnosno obnašaju i iza njih stoje rezultati.

Od novoizabranih članova predsjedništva istaknuo bi još saborskog zastupnika Ivana Anušića koji je od razbijene vojske vratio obraz na lice Osječko baranjskom HDZ-u nanizavši pobjedu za pobjedom, a kao ključan temelj njegova uspjeha naveo bi uvažavanje hrvatskih branitelja te sinergiju seniora i mladeži čime se isprofiliralo Domagoja Mikulića i Ivana Radića ne libeći ih se staviti na čelo Izbornog stožera, potpredsjednike stranke i na pozicije saborskih zastupnika. Mnogi bi od Ivana mogli naučiti nešto iz ovog primjera gdje se mlade ne uništava odnosno potroši, a hrvatske branitelje uvažava što u PGŽ-u do sada nije bio slučaj, jer onaj koji je radio i vrijedio je morao je otići za razliku od neradnika koji su svoje djelovanje dobro naplatili sjedeći na 6 funkcija istovremeno umisleći se da je to njihova privatna prčija.

Uz okosnicu iskustva koju čine Tomislav Karamarko, Milijan Brkić i Tomislav Čuljak navedena mladost dugoročno će nam donijeti radost. Ne treba još zaboraviti Miru Kovača i Damira Jelića koji bi mogli zauzeti pozicije međunarodnog odnosno glavnog tajnika te hoćemo li dobiti Josipu Rimac kao političku tajnicu ostaje nam tek za vidjeti.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HNS je jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam hrvatskoga naroda u BiH je Hrvatski narodni sabor. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS.

Hrvatski narodni sabor BiH postao je u posljednjih nekoliko godina jedna od glavnih brana potpunom poništavanju konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. HNS BiH je upravo i nastao kao odgovor na procese koji su vodili ka svođenju Hrvata na razinu nacionalne manjine u BiH, a njegov je rad obnovljen kao odgovor na formiranje notorne platformaške Vlade FBiH 2011. godine, piše Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Iako se o (ne)uspjesima rada ove institucije može raspravljati, činjenica je da od tad pa do danas HNS djeluje u kontinuitetu i da iz godine u godinu postaje sve jača i važnija institucija.

Koliko će pak HNS biti relevantan ovisi isključivo o hrvatskom narodu i hrvatskim političarima. Koliko ga ozbiljno budu shvaćali Hrvati, toliko ozbiljno će ga shvaćati i drugi.

HNS je zamišljen kao nadstranačka institucija koja okuplja sve one političke snage koje imaju izborni legitimitet hrvatskoga naroda. Dakle, sve one stranke za koje je glasovao hrvatski narod imaju svoje mjesto u HNS-u.

Stranke unutar HNS-a ne moraju se u svemu slagati, ali sam HNS kao instituciju moraju poštivati. Ako HNS izglasa neku odluku, a jedna od stranaka se s tom odlukom ne slaže, ona ju i dalje mora prihvatiti. Svatko tko se ne slaže s bilo kojom od odluka ima pravo na svoje „izdvojeno mišljenje“, ima pravo lobirati u javnosti da se neka odluka promijeni, ali ni u kojem slučaju nema pravo zbog svoga neslaganja rušiti cijelu instituciju.

Bh. Hrvati danas se na svaki način izbacuju iz institucija kako Bosne i Hercegovine tako i Federacije BiH. O Republici Srpskoj ne treba ni pričati. Stoga je HNS danas jedino mjesto gdje hrvatski narod u BiH može nesmetano artikulirati svoju političku volju. HNS nije samo produžena ruka HDZ-a BiH kako to maliciozno vole reći političari i analitičari iz Sarajeva. Ne! HNS BiH je danas na putu da postane pravi parlament bh. Hrvata a Glavno vijeće da postane prava hrvatska narodna vlada.

Međutim, da bi HNS uistinu i bio prava nadstranačka institucija koja okuplja sve hrvatske političke snage u BiH, stranke članice moraju se prema njemu odnositi s poštovanjem.

Nije ispravno napuštati HNS zato što smatrate da on još uvijek nije ono što bi trebao biti.

Gašenje proizvodnje u Aluminiju d.d. Mostar bio je izravan povod da nekoliko stranaka izađe iz HNS, a među njima i Hrvatska republikanska stranka Slavena Raguža. Pored HRS-a, HNS je napustilo i nekoliko pravaških opcija od kojih su neke bile izravni sudionici notorne Platforme koji su jedva čekali bilo kakav povod pa da krenu s razvaljivanjem HNS-a.

No, s HRS-om je priča potpuno drugačija. HRS nema nikakvih repova iz prošlosti. Riječ je o mladoj stranci s mladim liderom koji nema nikakvu aferu iza sebe. Kao takvi, Republikanci su bili kakva-takva oporba unutar samog HNS-a. A to je nešto što je prijeko potrebno hrvatskom narodu u BiH.

Danas su Hrvati silom prilika, preciznije zbog manjkavosti Izbornog zakona koji omogućuje pojavljivanje fenomena Komšić i projekata poput alijanse i platforme, natjeran na političko jedinstvo. Dok god postoji mogućnost da netko drugi Hrvatima nameće političke predstavnike ne može doći do pravog hrvatskog političkog pluralizma u BiH.

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam je upravo HNS. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS. U suprotnom, postat će nelojalna politička stranka koja zapravo, možda i nehotice, podriva političku poziciju naroda za čija se prava gorljivo bori.

Jedan od najvećih političkih protivnika HDZ-a BiH je HDZ 1990 Ilije Cvitanovića, koji je nebrojeno puta kritizirao i HDZ BiH i rad HNS-a. No, nije ga nikad napuštao jer je svjestan da bi to bio izravan udar na same temelje HNS-a.

Raguž je pak status HRS-a u HNS-u zamrznuo, tj. formalno ga nisu napustili. I to je dobro, jer to ostavlja mogućnost odmrzavanja statusa i povratak u okvir HNS-a.

HRS to treba napraviti što je prije moguće.

Samo zamrzavanje se dogodilo kao reakcija na gašenje proizvodnje u Aluminiju, no svega nekoliko tjedana kasnije postalo je potpuno jasno da izvan HNS-a HRS nikako ni ne može pomoći radnicima Aluminija. Svoj doprinos jedino mogu dati upravo kroz HNS.

Dok god imamo postojeći Izborni zakon, odnosno dok god ne bude zajamčeno da Hrvati sami sebi mogu izabrati političke predstavnike, postojat će potreba za egzistiranjem HNS-a.

A kakvi će biti dosezi te institucije ovisi samo o Hrvatima. Ako Hrvati, kako politika tako i narod, odluče da je to vrhovno mjesto donošenja političkih odluka koje se tiču Hrvata, onda će i HNS biti na pravom putu da postane pravi hrvatski parlament u BiH.

U budućnosti će važnost HNS-a samo rasti, jer se političko Sarajevo gotovo sigurno u dogledno vrijeme neće svojevoljno odreći luksuza da Hrvatima nameću kojekakve Komšiće i platforme.

HNS je već danas, a u budućnosti će to sve više dolaziti do izražaja, jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Odgovorni stranački lideri to moraju prepoznati i u skladu s tim se ponašati.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tko kome vodi kampanju!?

Objavljeno

na

Objavio

Isječak: Nacional

U Hrvatskoj su u posljednje vrijeme sve popularnije “afere mailovi“. Prije nekoliko dana pompozno su u jednom hrvatskom tjedniku najavljeni mailovi koji sadržavaju korespodenciju između Predsjednice RH i njenog nekadašnjeg savjetnika. Riječ je navodno o 200-tinjak mailova koji su poslani s privatne adrese Predsjednice, s naglaskom odmah u startu da su s privatne adrese – kako njihovo puštanje u javnost ne bi zadiralo u sferu nacionalne sigurnosti.

Piše: Ante Rašić

Mailovi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mate Radeljića u javni su prostor mogli pustiti jedino Kolinda Grabar-Kitarović i Mate Radeljić. Kolindi oni ne idu u korist i jeftini pokušaji njenog bivšeg savjetnika da ih prišije Predsjednici i nazove to napadom na sebe – teško da će javnost progutati.

Koji je onda razlog najave ovih mailova? Postaje jasno nakon dva dana medijskih istupa Mate Radeljića, što je potvrdio i izvor iz stožera Miroslava Škore.

Po našim informacijama iz izvora bliskog stožeru Miroslava Škore, Radeljić želi svakako tijekom idućih nekoliko mjeseci kampanje pustiti sporne mailove u javnost, a ovo što sada radi je priprema. Činjenica je da je samo on mogao pustiti informaciju kako postoje mailovi usput otkrivajući navodne sadržaje dvije do tri njihove prepiske, te nakon toga žustro napao Predsjednicu. Cilj mu je odmaknuti priču o mailovima od sebe i prebaciti lopticu u dvorište Pantovčaka kako bi mogao nakon nekog vremena pustiti navodne mailove, a onda se opravdati da otpočetka govori kako on s njima nema ništa.

Da je ovaj scenarij moguć govore i izvori bliski Predsjednici jer pokazuju modus operandi bivšeg savjetnika, koji je slično funkcionirao i u Uredu predsjednice.

Matu Radeljića javnost pamti i po tajnim snimkama USKOK-a u aferi utaje 27 milijuna kuna poreznog duga jednog poduzetnika. U istoj se aferi spominju i Biljana Borzan i Ivan Vrdoljak s kojima je, prema snimkama USKOK-a, Radeljić često razgovarao.

Prije toga Radeljić je radio za Glavaša, Sanadera, Kosor i Karamarka. Objavom „Afere mailovi“ jasno se svrstao u stožer predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Iz ovoga je vidljivo da Radeljić bez problema mijenja dres, ali navike ostaju iste. Stoga i ne čudi što se pojavila panika u Škorinom stožeru, kaže naš izvor koji od početka upozorava Miroslava Škoru da je Radeljić solo igrač i da do sada nije ni s jednim bivšim poslodavcem ostao u dobrim odnosima.

Polako toga postaje svjestan i Škoro, ali Radeljić je čini se, preduboko ušao u njegovu kampanju i drži konce, kako političke, tako i financijske.

Je li Škoro pokazao naivnost kada je izabrao Radeljića za lidera svoje kampanje ili je pristao i na „malo prljavog veša“ kako bi se dokopao Pantovčaka teško je razlučiti. No Škori se, kaže naš izvor, sve manje sviđa Radeljićev način rada, posebno ga je razljutila priča oko mailova jer je očekivao ozbiljniju i sadržajniju kampanju.

Političkog iskustva Škoro realno, unatoč kratkim izletima u politiku, baš i nema. Iskustvo koje mu nosi Mate Radeljić koji bivšim poslodavcima prijeti otkrivanjem privatnih mailova, izgleda da i njemu postaje jasno, nije pametno imati u svojoj blizini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari