Connect with us

Kolumne

‘Maratonci trče počasni krug’

Objavljeno

on

U srpnju 2009. u Kastvu, gradiću kraj Rijeke, u restoranu “Kukuriku” našli su se predstavnici tadašnjih oporbenih stranaka Hrvatske. Susret čelnika SDP-a, HNS-a i IDS-a novinari najavljuju kao stvaranje “Kukuriku koalicije”. Zoran Milanović, Radimir Čačić, Ivan Jakovčić i Silvano Hrelja u studenom 2010. ponovo se nalaze u Kastvu te formaliziraju prijašnje dogovore potpisivanjem dokumenta naziva ‘Savez za promjene’ koji govori o ciljevima i zajedničkom izlasku SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a na slijedeće parlamentarne izbore.

[ad id=”93788″]

Na Markovu trgu u Zagrebu 15. srpnja 2011. godine, na dvogodišnjicu prvog neformalnog okupljanja čelnika ovih stranaka u Kastvu, zajednički je izlazak na izbore formaliziran potpisivanjem koalicijskog ugovora službenog naziva “Sporazum o zajedničkom izlasku na izbore za Hrvatski sabor”. Dva mjeseca poslije, 15. rujna 2011. godine u Zagrebu Kukuriku koalicija javnosti objavljuje svoj program podijeljen u 21 poglavlje[2], naziva “Plan 21”.

Pred izbore su izašli sa svojim Planom 21 koji je trebao biti radikalni odmak od HDZ-ovog vođenja države. Taj plan je u startu kritiziran od dijela ekonomskih i političkih analitičara kao i od strane političke konkurencije kao neuvjerljiv, neostvariv i pogrešan. Ukratko rečeno nazivali su ga katalogom pustih želja. Glavni ciljevi Plana 21 su bili stvoriti socijalno pravedno društvo te spriječiti navodno pretvaranje Hrvatske iz tržišne ekonomije u tržišno društvo, prioritet su trebali imati radnici, mlade osobe te ostale nezaštićene društvene kategorije. Također, obećana je promjena modela hrvatske ekonomije koji se navodno zasniva na neoliberalnom kapitalizmu i tržišnom fundamentalizmu. Sa druge strane SDP je tvrdio da neće povećavati porezno opterećenje u svom mandatu, da će dapače smanjiti porezno opterećenje rada i da će se protiviti načinom upravljanja državom koji se do tada sastojao od prikupljanja poreza, populističke retorike i podjele novca među interesnim grupama koje podržavaju vlast. Planom 21 je bilo predviđeno vjerovali ili ne kako će stope rasta dosegnuti 5% u 2015-oj godini, javni dug će se stabilizirati na razinama ispod magične granice od 60%, a deficit i javni rashodi će se naglo smanjiti. (Za deficit je bilo predviđeno padanje ispod razine od 3%).

Kako ne bi do kraja nabrajao puste želje nabrojane u knjižici zvanoj Plan 21 mogli ste i sami izvući zaključak iz konteksta i ustanoviti kako je njihov rezultat rada bio ekvivalent zaduženja u četiri godine za 100 milijardi kuna. Sve Vlade do Milanovićeve vlade, od samostalnosti, zadužile su nas za 220 milijardi kuna, a u to računamo i trošak Domovinskog rata i obnove. Eto vidite kako je Hrvatska rasla u režiji Zorana Milanovića. Ne treba zaboraviti kako je u Milanovićevom mandatu više od 100.000 Hrvata iselilo izvan države. Nezaposlenost su smanjivali putem jednostavne formule, a ona je glasila preselite ih u Irsku, Njemačku, Kanadu itd. Na tim temeljima su obilježili mandat na vlasti što su građani prepoznali kada su im jasno i glasno rekli kako nema povratka na staro što se najbolje rezultiralo vrtoglavim padom sa 80 na 56 mandata dok je HDZ rastao sa partnerima sa 43 na 59 mandata. Nakon što su Kukuriku pijetlovi i koke, prevaranti i demagozi shvatili kako na Severinine grudi više ne stane broš s brojem nezaposlenih maknuli su se u stranu prisilno ne uspjevši formirati vlast, a znajući da Domoljubna koalicija neće dugotrajno opstati radi MOST-a što se najbolje vidjelo u povezanosti između SDP-a i MOST-a u trenutku kada je Ranko Ostojić izabran za predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost uz pomoć MOST-a, a tu ne treba zaboraviti niti odugovlačenje sa smjenom Milanovićevih kadrova u MUP-u, te ignoriranje Tomislava Karamarka u pogledu nacionalne sigurnosti i tajnih službi. Slikovito rečeno napuštanje sabornice u sinergiji sa MOST-om kako bi srušili kvorum Domoljubnoj koaliciji bilo je svojevrsno pokazivanje mišića pred završnu etapu tj. prijevremene izbore.

Vidno osakaćeni nekadašnji Kukuriku pijetlovi u odnosu na 2011. godinu kada su dolazili iz oporbe umjesto IDS-a sporazum su potpisali sa Beljakovim HSS-om dok IDS drže u pričuvi za poslijeizbornu koaliciju što je unaprijed definirano u sporazumu kao i što stoji kako će u deset izbornih jedinica, od ukupno 140 mjesta na listama, SDP-u pripasti 93 mjesta, HNS-u 24, HSS-u 14, a HSU-u 9. Nakon što su jučer podijelili plijen potpisanim sporazumom osim što su naziv “Kukuriku koalicije” odnosno “Hrvatska raste” zamijenili “Narodnom koalicijom” možemo zaključiti kako se temelje na istoj platformi gdje se u odnosu na 2011. kada je platformu uz SDP-HNS-HSU činio IDS, a 2015. umjesto IDS-a dio koalicije činili su Hrvatski laburisti dok danas IDS i Hrvatske laburiste zamijenilo je društvo iz HSS-a.

Također, osim što je temeljna platforma pandan onoj staroj vidimo da je i retorika Zorana Milanovića ostala ista bazirana na ili “mi” ili “oni” koliko god to njegovi PR stručnjaci pokušavaju prikriti, jer dok ga se narodu  pokušava prikazati liderom koji okuplja nikad širu koaliciju pod terminom “Narodna koalicija” s druge strane raspušta ogranke SDP-a diljem Hrvatske i izbacuje članove iz stranke pod presedanom samo zato jer na unutarstranačkim izborima nisu bili za njega. Kada je riječ o HNS-u vidimo bilo da im je na čelu stranke Radimir Čačić, Vesna Pusić ili Ivan Vrdoljak riječ je o klasičnim trgovcima kojima je bitna samo fotelja kako bi u slučaju pobjede državne aparate nadomjestili vlastitim kadrovima što se u prošlosti najbolje pokazalo kroz HEP i preostala državna poduzeća u sklopu resora gospodarstva. Ujedno su pokazali jednu od sebi svojstvenih karakteristika koja je krasila MOST prilikom postavljanja uvjeta Domoljubnoj koaliciji, a riječ je ucjeni što se pokazalo skorim izlaskom iz koalicije da nisu dobili pozicije koje su uvjetovali iako znaju da sami ne vrijede ništa. Da demagogiji nema kraja pobrinuo se Silvano Hrelja ispred HSU-a kada je najavio kako Hrvatskoj treba novi smjer istaknuvši kako potpisivanje sporazuma znači povijesna prekretnica Hrvatske, a zatim nam je gurnuo Stjepana Mesića na izbornu listu. Pametnom dosta! Beljakov HSS u potpunosti je krahirao između vlastita članstva nakon što je Beljak izgovorio “Vjera u Boga i stranačka sloga”, a potom koalirao sa Zoranom Milanovićem. Rezultiralo je masovnim napuštanjem istaknutih članova.

Na kraju kada rezoniramo kompletnu političku zbilju od centra prema lijevom spektru temeljenu na obmanama, demagogiji i podvalama sakrivenih iza već poznatih likova hrvatskoj i široj javnosti postavlja se retoričko pitanje trče li zapravo maratonci iz “Narodne koalicije” počasni krug? Ako će hrvatski građani uključiti moždane vijuge i sagledati temeljito što im istrošena “Narodna koalicija” može ponuditi, a pritom neće nasjesti na novu podvalu u režiji Zorana Milanovića kako okuplja koaliciju dok s druge strane razdvaja u vlastitoj stranci uvjeren sam da im niti Stjepan Mesić neće uspjeti pomoći prilikom istrčavanja štafete koja je započela još na Dan mladosti u Kumorvcu, te kako će ovo za pojedince definitivno biti počasni krug kako bi se Hreljine riječi obistinile u smislu povijesne prekretnice Hrvatske iako su odlučili pogurati listu sa posljednjeg mjesta, a za uzvrat im je Zoran Milanović obećao reanimirati Ured doživotnog predsjednika RH.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR