Connect with us

Kolumne

Sarajevska kroatofobija – Što je smisao širenja mržnje prema Hrvatima?

Published

on

Posljednjih dana ponovno svjedočimo pojačanoj kroatofobiji koja dolazi iz glavnog grada BiH i pripadajuće mu političke javnosti. Povod za izljeve mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj je novi, ali metode i ciljevi su ostali isti.

Odluka Vlade Republike Hrvatske da pojača restriktivne mjere na granici s BiH zbog povećanog broja slučajeva zaraze korona-virusom u BiH izazvalo je lavinu reakcija sarajevocentrične političke javnosti. Zajednički nazivnik svim tim reakcijama je prikazivanje Hrvatske kao neprijatelja BiH i njenih stanovnika koji nemaju dvojno državljanstvo, BiH i Hrvatske. Pri tom se zaboravlja da je BiH postala novo žarište zaraze korona-virusom, da Hrvatska samo provodi direktive Vijeća EU te da EU na BiH gleda kao na zemlju trećeg svijeta te su i ponaša sukladno tomu. Zaboravlja se i da je Hrvatska članica EU koja provodi europske politike, pa tako i one vezane za restriktivne mjere na granicama.

No, to ne dira nešto posebno bošnjačke političare i sarajevocentrične analitičare. Njima je ovo samo novi povod za nastavak specijalnog medijskog rata koji se već godinama vodi kako protiv bh. Hrvata tako i protiv Republike Hrvatske. Zapravo je riječ o kontinuitetu nastojanja da se (i dezinformiranjem) Hrvatska prikaže kao tobože neprijateljska država za BiH ali i za njene stanovnike bošnjačke i srpske nacionalnosti. Naravno, to nema nikakve veze sa stvarnošću, ali u Sarajevu malo tko za to mari.

Državljani Hrvatske koji žive u BiH imaju dvojno državljanstvo te se kao nositelji hrvatske putovnice smatraju građanima EU. Hrvatske putovnice u BiH nemaju samo Hrvati, nego i brojni Bošnjaci i Srbi te se stoga nikako ne može govoriti o tomu da se radi nekakva selekcija na granicama temeljem nečije nacionalnosti, nego samo temeljem državljanstva. EU, naime, ne može zabraniti ulazak vlastitim građanima.

No, sve to je svakako irelevantno. Riječ je samo o novom povodom za provođenje starih i uvježbanih strategija kojima je cilj širiti kroatofobiju prema narodu i sotonizirati hrvatske političare kako u BiH tako i u Hrvatskoj. Cilj takvih akcija je uvijek isti. Želi se pod svaku cijenu diskreditirati zahtjeve hrvatske i politike i naroda za političkom, ustavnom i pravnom jednakopravnošću u BiH. Cilj sarajevske javnosti je posredno osporiti hrvatske zahtjeve za recimo izmjenama Izbornoga zakona koji bi onemogućili da se glasovima bošnjačkoga naroda biraju hrvatski politički predstavnici (fenomen Komšić) u Predsjedništvo BiH i domove naroda.

Kako ne postoji dovoljno dobra argumentacija preko koje bi se takvi zahtjevi osporili, onda se ide na diskreditiranje osoba koje se u političkom životu zalažu za jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH. To pak znači da se ide diskreditirati cjelokupnu hrvatsku političku scenu kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

Takve akcije imaju najmanje dva cilja. Jedan je prikazati hrvatske političare „fašistima“ i kao takvima njihove političke zahtjeve ništavnima. Drugi je pak cilj na valu kroatofobije homogenizirati bošnjačko biračko tijelo i sarajevsku javnost uz vodeće bošnjačke političke stranke, pri tom produbljujući kod bošnjačkoga naroda osjećaj žrtve.

Sjetimo se samo kako se napadala katolička crkva zbog održavanja svete mise za žrtve Bleiburga. Tad umalo da nije došlo do fizičkog progona kardinala Puljića koji je cijeli rat proveo u Sarajevu i od najgore nesreće spasio nebrojene Sarajlije, bez obzira na naciju i vjeru. Sjetimo se da na dan obilježavanja genocida u Srebrenici direktor Memorijalnog centra Potočari notorni Emir Suljagić nije propustio priliku pozvati Bošnjake na ponavljanje fenomena Komšić. Sjetimo se i predizborne kampanje Željka Komšića koja je vođena uz pozive na ubojstvo Dragana Čovića i silovanje bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Sjetimo se prijetnji aktualnog savjetnika Željka Komšića Hrvatskoj da treba poslati vehabije na Dalmaciju kako bi se uništio hrvatski turizam. Sjetimo se pokušaja da se spriječi izgradnja Pelješkog mosta ili da se Hrvatska optuži za nehumano postupanje prema ilegalnim migrantima. Pogledajmo i aktualno naslađivanje sarajevskih medija zbog pada turizma u Hrvatskoj zbog pandemije korona virusa. Pogledajmo samo sarajevske reakcije na činjenicu da je jedan Manuel Neuer na jadranskoj obali u opuštenoj atmosferi pjevao benignu pjesmu Marka Perkovića Thompsona…

Ne zaboravimo ni konstantne podvale da je Hrvatska agresor na BiH i da tobože i danas ima neke pretenzije prema BiH, a o sotonizaciji hrvatskih medija, novinara, analitičara, političara i drugih javnih osoba u BiH da i ne govorimo. To je jedna posebna priča.

Unatoč svemu, Hrvatska se i dalje prema BiH ponaša iznimno prijateljski, neprestano zagovara euroatlantski put BiH, najveći je investitor u BiH i trgovinski partner… Tako se i treba ponašati zrela država sa zrelim vodstvom.

To što se sarajevska javnost pokušava na svaki način naslađivati susjedovoj nevolji, to je njihov problem. To pokazuje stupanj razvoja jednog društva odnosno njegovu nedoraslost da se nosi s izazovima modernoga svijeta.

Sve to govori i da se Hrvatska treba još jače nastaviti zalagati za očuvanje hrvatske konstitutivnosti u BiH jer samo to je brana da se sadašnji verbalni napadi na Hrvatsku i bh. Hrvate ne pretvore u nešto puno malignije. Ne treba biti naivan i misliti da će se apetiti kreatora kroatofobije zadovoljiti političkim istiskivanjem Hrvata iz BiH. To bi za njih bio tek početak priče.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari