Pratite nas

Kolumne

Sarajevske kerine grizu li, grizu

Objavljeno

na

Od vijesti iz Sarajeva naučio sam svašta čuti, ali ova vijest za sarajevske džukele ili kerine ili ćuke ili peseke, to je zaista nevjerojatno. Pa to je glavni grad neke države, kakva je, takva je, pa da svake godine psi lutalice ugrizu skoro tisuću ljudi. To je nevjerojatno. Kažu da je to u porastu za čak 30 posto. Ispade da je to najorganiziranija skupina u Sarajevu. Možda ste mislili po naslovu da ću pričati o sarajevskoj političkoj eliti koja koristi iste metode da bi majorizirala kompletnu Bosnu i Hercegovinu.

Mislim u ovoj kolumni neću o tome, jer oni zaslužuju još gore naslove od ovih. Ali u glavnom gradu jedne države svaki dan se ujedu tri čovjeka i vlast u Sarajevu nije u stanju riješiti taj problem. I pošto se u nas sve gleda kroz nacije, ujedeni su bosanski muslimani, ili skraćeno kako kažu Bošnjaci. I ispast će da je to neka urota Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini protiv urbanih građana Sarajeva. Ovo mi djeluje kao u onim filmovima o psima Walta Disneyja i ne bih se čudio da netko iz te sarajevske političke elite gurne lovu u Hollywood da se napravi film o toj temi, da bi i djeca svijeta vidjela kako su Bošnjaci u Sarajevu ugroženi od Srba i Hrvata. Ta love oni imaju. Kada su mogli dati lovu za onu profesionalnu UN-ovu narikaču Angelinu Jolie, ta mogli su i za to.Sarajevske kerine i zagrebački peseci
Ali golemo se pravi razlika između sarajevskih i zagrebačkih peseka, pa bolje ti je biti ćuko ili pesek u Zagrebu nego Hrvat suveren i konstitutivan u Bosni i Hercegovini. Kad si pesek, imaš zaštitu i svatko o tebi brine, sam Zagreb troši oko milijardu eura samo za hranu domaćih ljubimaca. Mislim i ja volim životinje i sve što je Bog stvorio, ali ipak su mi draža djeca koju rode žene. Bar zasad je tako. I sada bi mi Hrvati trebali svoju političku suverenost i konstitutivnost izboriti u jednom takvom gradu. Koja je razlika između Sarajeva i Zagreba? Jer mi smo razapeti između ta dva politička parazita. Ni u jednom gradu ne smiješ okrenuti guzicu ili stražnjicu. Ako u Sarajevu okreneš guzicu, ujest će te kerine, a u Zagrebu, ako okreneš guzicu ili ne dao Bog ako ti slučajno ispadne sapun u kupaonici, znaš što čeka. Jadni li smo ti mi razapeti između ta dva urbana zla.

Strossmayer okrenuo leđa caru Franji Josipu
Ja volim povijest i u novinama uvijek pročitam događanja na današnji dan. Pročitam što je to bilo nekada. „Nikad nije bilo da neće biti“, kako kaže Krleža. Kad smo već kod Krleže, pjesme su mu puno bolje od proze. Pročitao sam „Strossmayer okrenuo leđa caru Franji Josipu“. Incident nazvan Bjelovarska afera zbio se 12. 9. 1888. za posjeta cara Franje Josipa I. Bjelovaru. Car je đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru prigovorio na slanje brzojavne čestitke u Kijev u prigodi 900. godišnjice pokrštavanja Rusa. „Moja je savjest čista“, odgovorio je caru Strossymayer i okrenuo mu leđa. Bilo je to nečuveno“. I kada sam ovo pročitao. Pa sve je isto kao sada.

U Europi će jako brzo ne onaj ice-izazov, nego Strossmayer-izazov. Sindrom Strossymayera kruži Europskom unijom, sada će se vidjeti tko ima neku stvar okrenuti leđa ili A. Merkel ili Obami. Da vam ne bih puno pričao o Strossymayeru jer trebalo bi tu puno kolumni ne deset nego 10.000 knjiga da se prikaže koliko je to velik čovjek. Samo ću vam pustiti, moj idol, a rođeni Hercegovac, odnosno Bunjevac, najveći hrvatski pjesnik i intelektualac, što je on rekao o biskupu Josipu Jurju Strossmayeru.Antun Gustav Matoš je napisao: „Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, ‘Eseker’ i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, ‘naša dika’…“.

Kako je govorio Henry Kissinger, sprema se nova geostrateška podjela svijeta i normalno ne može bez rata, papa Franjo je rekao pa svijet je već u Trećem svjetskom ratu. Isto sve. Tko sada podrži Ruse, ima za sebe neprijatelje Europsku uniju i Ameriku, koja je šefica te Europske unije. I sada samo to spuštaj na niže razine i znat ćeš točno kamo će ići ta nova podjela između Europske unije i Rusije, odnosno između Zapada i Istoka. Ajde sve je to lijepo da nevini civili ne stradaju. Već su se dogovorili Putin i Obama, pa znamo da se tome ne možemo suprotstaviti, nemojte da ljudi bezveze ginu. Tako da svim našim političarima sve do razine A. Merkel, jer ipak ona je šefica za Europu, jedino  preostaje držati se one: Za vrijeme Turaka ovdje je bilo: „Veži konja gdje ti aga kaže“. I to je vrijedilo za sve one koji žele na Bliski islamski istok. Druga je opcija „Parkiraj tenk gdje ti Rus kaže“ i treća „Parkiraj džip gdje ti Amer kaže. A pošto nas Hrvate u Bosni i Hercegovini, posebno nakon što smo ugasili Herceg Bosnu i otišli u Sarajevo, zovu džipaši, jer smo svi naši predstavnici upali gore s džipovima i da je to bio strah Božji. Sada mi nakon deset godina nemamo za bicikl, a svaki najsiromašniji Bošnjak musliman vozi džipa, ali nema veze, to je naš problem. I tada je nastala poznata podjela na HDZ-ovce džipaše i SDA đumaše. Jer oni, čim dođe petak, idu na džumu, a mi, čim je lijep dan, u džipa i nazad. Vrlo jednostavno, dragi čitatelji, samo vidite što vaš političar hvali i tamo se parkirajte. Ja sam uvijek bio i bit ću za džip, jer dosta mi je i konja i tenkova. Niti mi treba Sulejman Veličanstveni, niti mi treba nova bitka za Staljingrad. Naša nova predsjednica bit će Kolinda Grabar-Kitarović, ona je tajnica NATO-a, gledao sam je sinoć u emisiji Bujica, i ne znaš je li ljepša ili pametnija. Poslije ove emisije ja sam sto posto uvjeren da je ona buduća predsjednica Hrvatske i mi Hrvati koji smo ostali razapeti između dva parazita, sadašnjeg političkog Sarajeva i Zagreba, možemo samo poručiti Federalnoj televiziji koju mi zovemo Fata: „Ej moja Fato, nas će sada čuvati Nato, pa vidjet ćemo tko će pobijediti“.

Dajte nam reket, i ne reketarite nas više
Sada smo kod pobjeda. Ovi moji Međugorčani i Ljubušaci od mene će napraviti sportskog kolumnista ili novinara. Pa dajte malo prestanite, pa moram samo o vama pisati. A ne možeš da ne pišeš, to nije normalno, oni sve osvajaju, i to na najvećoj svjetskoj razini. Čilić je usput sletio u Amsterdam i s mladom ekipom pomeo Nizozemce, vidim Mate Delić je tu, vjerojatno je i on iz Zagreba, ali malo sutra. Što se tiče sporta, iz Zagreba je samo sportska oprema i muhurje, sve ti je drugo iz Herceg Bosne i Dalmacije. Ako se rodiš genetski mal i zdepast, možeš biti samo Goran Bregović, praviti neke pjesme, ali sportom se baviti ne možeš, maksimalno možeš biti gimnastičar kao Filip Ude, iako gimnastika nije baš popularna. Mirjana Lučić je sve pomela, nakon 16 godina osvojila je turnir u Quebecu i to je čudo. To smo mi ima dva tjedna nagovijestili. To su te žene Humljanke Hercegovke. Pošto u Quebecu imaju iskustva s tim referendumom i tamo je francuski govorni jezik. Ja bih volio da nam je ponijela referendumsko pitanje i njihov ustav za svaki slučaj, kada budemo ponovno oživljavali HR HB. Ali nema veze, mene je najviše nasmijao taj protokol koji je dosta drukčiji nego kod Engleza i Amerikanaca. I Venus Wiliams i Mirjana Lučić morale su se poljubiti i slikati s nekih tamo devetero organizatora. To je bio protokol od pola sata, skoro je trajao koliko i meč. Malo simpatično, malo smiješno, ali eto. Ali to nije ništa kakav će danas biti protokol našem Marinu Čiliću kada dođe u Međugorje. To je protokol fra Marinka Šakote i to je pravi protokol koji traje tri i pol sata. Župni ured, čestitanje, onda molitva krunice od 5 do 6, zatim sveta misa do 7, pa od 7 do 8 molitva zahvala Bogu. Tri i pol sata treba moliti nije to mala stvar. Netko bi radije igrao pet sati tenisa, ali će mu ovo biti puno važnije. To je najljepši prijam ikad u povijesti i mislim da je jedinstven.

Tri i pol sata molit će se dragoj Gospi ne zato što si osvojio nego što te je rodila i što si živ i zdrav i u pameti, a to je dovoljno da se nikad ne možeš zahvaliti. Ja nisam čovjek koji je vičan molitvi, čak sam najviše u životu molio kada je Goran osvajao Wimbledon, više sam krunica izmolio nego ikada u životu, i to sve preko tenisa. Čudo je taj sport, ovi koji se bave sportom, neka pokušaju malo moliti, a pogotovo krunicu. Vidjet će koji mir dobiju i bistrinu u glavi, kada vidiš koliko si ti mali, koliko je Bog velik.  I onda i poraz i veliki uspjeh primaš s istom radošću, jer Bog je stvorio i tebe i tvog protivnika, a život treba biti igra, i to pozitivna bez imalo mržnje. Točno onakva igra kao što je Ivo Andrić napisao u Aski i vuku. „Trebaš tako igrati da se vuk iznenadi i zaprepasti i nije mu palo na pamet da te treba pojesti“. I takav tenis igraju naša djeca iz Hercegovine i ne samo tenis nego i sve. Ali ovdje je uvijek bio problem što umjesto da nam daju reket u ruku, sve velike sile ovdje su dolazile reketariti nas i to nam i danas rade, ali uz pomoć Božju i Gospu pobijedit ćemo mi. Dobit će Humska zemlja ili Herceg Bosna i zemaljsku slobodu jako brzo. I da ne bih duljio jedan od pokazatelja da će to biti jako brzo. Na jedno moje veliko iznenađenje, ja bih čak rekao nezamislivo, izravan prijenos na HRT-u svete mise iz Širokog Brijega. Jer nama taj isti Zagreb nije dao da imamo svoju televiziju,  jer mi Hrvati Herceg Bosne ne smijemo imati ništa svoje, mi uvijek trebamo biti robovi i Sarajeva i Zagreba. Pa ne smijemo imati ni svoju zračnu luku, pa zamislite da nam se Marin spustio u Zračnu luku, bilo bi 100.000 ljudi u Zračnoj luci, a ne spustio se u Zagreb i došle dvije stjuardese i kao mali uspjeh što su među 16 na svijetu. Pa ne znam što su se spuštali u Zagreb, kad već ne možemo u Mostar, mogli su u Split. Pa ionako ne znam da je itko iz Zagreba, ako jest, mogao je i padobranom skočiti. Zagreb je slučajno glavni grad, a nikada nije bio glavni grad Hrvata, to je grad koji slavi kao osnivanje grada što mu je okupator Bela IV. bježeći pred Avarima Tatarima dao Bulu da su slobodni, i to u trku prolazeći kroz Zagreb. Znači prijenos je bio izravno s naše svetinje, širokobriješka crkva i samostan, gimnazija su softver Hrvata Hercegovine i čitavog svijeta. Naša najveća intelektualna, duhovna i bilo koja svetinja. HRT-om vladaju komunisti, čak više nego za vrijeme Tita i kada vide da moraju s vlasti, onda se počnu ulizivati Crkvi prije svega jer znaju da je narod uz Crkvu i to je prvi znak da lete. Nije ovo prvi put da lete s vlasti, ali će se oni transformirati. Ne bojim  se da će se oni snaći, ali vrijeme je da napokon odu. Gledao sam prvih deset godina da vidim hoće li reći zločine koje su napravili i otprilike su dobro to napravili. Misa je bila savršeno organizirana u prelijepoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije i sve je bilo na najvećoj razini kao što je i očekivati od mojih dragih Širokobriježana. U zraku osjetim neku veliku promjenu da napokon izlazimo iz tog ropstva koliko-toliko, miris slobode osjeća se u zraku. Mislim da ovo treba sve završiti pjesmom, a nema je bolje i prigodnije od Ranka Bobana „Sveta nedjelja“.

[mom_video type=”youtube” id=”ahF4kXhQjPI” width=”645″] P.S. Sav problem euroatlantskog kulturnog kruga je vrlo jednostavan oni su zaboravili da postoji Sveta Nedjelja. I kako Ranko završava pjesmu majka, otac, sestre i ja.

Piše: Marin Topić /pogled.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari