Pratite nas

BiH

Sarajevski atentat između Druga Tita i ramazanskog posta

Objavljeno

na

Ostaje žalobno pitanje zašto i nakon strahota rata od 1991. do 1995. na teritoriju bivše Jugoslavije još uvijek cvjeta jugoslavenski narativ mitoloških obilježja o nesvrstanoj, izvanblokovskoj zemlji s političkim sistemom radničkog samoupravljanja i kolektivnoga odlučivanja.

Iscrpljujuća međunarodna konferencija “The Long Shots of Sarajevo 1914-2014“, koja se održavala 24. – 28. lipnja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i u hotelu Grand organizirana je s intencijom da se pokuša revidirati slika o Sarajevskom atentatu. Bilo je tu dosta zanimljivih izlaganja, inovativnih teza koje su pokušale dekonstruirati jedan mit o velikanu Gavrilu Principu koji je dominirao u diktaturama dviju Jugoslavija.

prvi_svjMoram priznati da me od 45 sudionika simpozija najviše impresionirao beogradski povjesničar Ivan Čolović koji je plauzibilno i uvjerljivo pokazao da je Sarajevski atentat nastavak velikosrpskog vidovdanskog mita o bitci na Kosovskom polju. Mladi revolucionari iz terorističkoga pokreta Mlada Bosna koje je instruirao Dragutin Dimitrijević Apis, vođa ozloglašene srpske organizacije Crna ruka, kao uzor svoga djelovanja imali su epskog junaka iz srpskih narodnih pjesama Miloša Obilića. Ubojstvo turskog sultana Murata predstavljalo je za pristaše Mlade Bosne revolucionarni ideal koji im je stalno lebdio pred očima. Godine 1914. obilježavala se 525. obljetnica Kosovske bitke pa ne začuđuje da su atentatori na čelu s Gavrilom Principom vidovdanski posjet austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda iskoristili kao priliku da se upravo taj dan proslave atentatom na njegovo veličanstvo.

Zanimljivo izlaganje održao je američki povjesničar, Charles W. Ingrao sa sveučilišta Purdue iz West Lafayette (Indiana), inače ekspert za povijest Balkana. Ingrao je sustavno analizirao napise u britanskim medijima nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije u kojima je dominirao humor na britanski način: “Njemačka je konačno dobila Prvi svjetski rat”. Za očekivati je da bi godinu dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju britanski tabloidi mogli oštroumno komentirati da je Njemačka dobila i Drugi svjetski rat.

Dok smo mi u Sarajevu iz različitih perspektiva dekonstruirali naraciju Sarajevskoga atentata, u Višegradu je proslavljeni Sarajlija, redatelj Emir Nemanja Kusturica organizirao vidovdansku liturgiju u čast Gavrila Prncipa koju je predvodio srpski patrijarh Irinej. Ostaje otvoreno pitanje hoće li Gavrilo zvani Princip iz Bosanskog Grahova po popularnosti nadmašiti arhanđela Gavrila u pogledu idolopoklonstva nakon postavljanja Kusturičine umjetničke instalacije “Andrićgrad”. Kusturica je za britanske medije rekao da je Andrićgrad “najsnažniji organ društvene memorije čovječanstva”, a austrougarskoga je prijestolonasljednika Franza Ferdinanda usporedio sa Sadamom Huseinom i Mesićevim prijateljem Moamerom El Gadafijem. Na Kusturičinom evantu u Višegradu nazočio je i srbijanski predsjednik Vlade Aleksandar Vučić. Nisam čuo da se javila Jasmila Žbanić sa svojom poznatom primjedbom “Marš kući”. Takve su sikteruše rezervirane, očito, samo za političare iz Republike Hrvatske koji su poželjni samo u slučaju donacija.

Kada je već riječ o nobelovcu Ivi Andriću, kojega jednako svojataju i Srbi i Hrvati, ne treba čuditi da je Kusturica vješto adaptirao njegovo stvaralaštvo u promicanje velikosrpskih ideja. Kao vrsni umjetnik, Andrić tvrdi da nas umjetnost izvodi iz uskog kruga samoće i uvodi u prostorni i veličanstveni svijet ljudske zajednice. Estetičkom refleksijom o Principovom mostu Andrić je pokušao pokazati kako nas je Gavrilo Princip atentatom na običnoj ćupriji povezao sa svijetom u jednom svjetskom ratu u kojem su Austro-Ugarska i Njemačka bile agresori, a Srbija postala žrtva te agresije koju je prepoznao cijeli svijet, od Rusije do Sjedinjenih Američkih Država. Stvorena je Jugoslavija kao rezultat čežnje južnoslavenskih naroda za zajedničkom državom. Nakon što je propala Jugoslavija, koja je po Kosturičinom mišljenju bila najbolja solucija za sve nas, želimo li ostati u duhu Gavrila Principa i njegovih kolega terorista, preostaje nam samo Velika Srbija. Derneci poput ovoga u Višegradu jedinstvena su prilika da se vidi kako je Bosna i Hercegovina krhka država na staklenim nogama.

Kao jedini filozof na konferenciji pokušao sam dati filozofsku prosudbu stoljeća nakon Sarajevskoga atentata s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Kao Hercegovac koji živi i radi u Hrvatskoj želio sam dati svoj sud, po mogućnosti objektivan i nepristran, o kulturno-političkim posljedicama Sarajevskog atentata, jednog događaja koji je u svjetskoj historiografiji bio protumačen kao bacanje iskre u bure puno baruta. Glavna je intencija moga izlaganja bila pokazati da je Sarajevski atentat Gavrila Principa na austro-ugarskoga prijestolonasljednika inicirao za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu civilizacijski krah sa dalekosežnim posljedicama. Preko noći smo napustili svijet zapadnjačke civilizacije i preselili se, da parafraziram Miroslava Krležu, u «pijanu balkansku krčmu», gdje se nametnula nova životna forma bizantskog, protuprosvjetiteljskoga komunitarizma. A, čini mi se da je jugoslavenska životna forma, (ovdje koristim termin u smislu Wittgensteinove «Lebensform» kao zajedništvo jezika i kulture) još uvijek dobrano prisutna u Hrvatskoj i četvrt stoljeća nakon raspada balkanske federacije. Riječ je, naime, o životnoj formi koja je nastala kao rezultat postupnog zbližavanja južnoslavenskih naroda u borbi protiv germanizma, a sve je ubrzano posljedicama Sarajevskoga atentata. U filozofijskom pogledu dominirala je misao hrvatskoga filozofa, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Vladimira Dvornikovića čije su glavne ideje iznesene u djelu Karakterologija Jugoslavena. Dvorniković je smatrao da Srbi, Hrvati i Slovenci mogu samo kao ujedinjena nacija, kao Jugoslaveni, postati povijesni narod u Hegelovom smislu riječi. Od Dvornikovićeve ideje nakon raspada Jugoslavije ostat će samo jugoslavensko kulturno pamćenje s jakim obilježjima balkanizma koji se u prvom redu manifestirao, da citiram Dvornikovića, u impresivnoj “narodnoj pornografskoj fantaziji”.

Gotovo sve što je proizišlo iz ove balkanske krčme nestalo je pojavom demokracije koja predstavlja trijumf slobode nad različitim formama jugoslavenske diktature. Propala je ideja trojedine jugoslavenske nacije koja je nastala kaljenjem triju naroda, nestao je poetizirani mit komunističkoga «bratstva i jedinstva» kao jugoslavenska životna forma koju se pokušalo internacionalizirati pomoću Pokreta nesvrstanih zemalja i doktrine «miroljubive aktivne koegzistencije» koju je lansirao bonvivan iz Kumrovca i diktator s Dedinja, Josip Broz Tito.

Ostaje žalobno pitanje zašto i nakon strahota rata od 1991. do 1995. na teritoriju bivše Jugoslavije još uvijek cvjeta jugoslavenski narativ mitoloških obilježja o nesvrstanoj, izvanblokovskoj zemlji s političkim sistemom radničkog samoupravljanja i kolektivnoga odlučivanja. Kao zagovornik i promicatelj srednjoeuropskog kulturnoga štiha smatram da će u našoj javnosti lebdjeti slika idilične balkanske Federacije koja je stradala kao žrtva nacionalizma njezinih političara sve dok se ne oslobodimo balasta mitskih ideologizacija o idiličnoj zemlji koju je, navodno, uništila etnokracija njezinih nacionalističkih političara. Neosporno je važno, zapravo supstancijalno pitanje, hoćemo li se opredijeliti za liberalni duh srednjoeuropskoga pluralizma ili unitarnost balkanskoga marifetluka. Hoćemo li nadahnuće tražiti u kosovskom mitu ili u idejama Bečke moderne? Svoje izlaganje završio sam dojmom da je u Bosni i Hercegovini u godini prisjećanja na Sarajevski atentat propuštena prilika za pokretanje postupka prijema u Europsku uniju. Dogodio se, metaforički rečeno, atentat na europsku budućnost ove neobične zemlje. Je li stoljeće nakon vidovdanskog pucnja na Latinskoj ćupriji doista izvršen dobro pripremljeni atentat na europsku budućnost Bosne i Hercegovine? Moj upitnik na kraju rečenice ujedno je i poziv na intenzivno promišljanje i objektivnu prosudbu društveno-političke situacije u Bosni i Hercegovini.

Zadnji dan konferencije bio je ujedno i prvi dan muslimanskoga svetoga mjeseca Ramazana u kojemu muslimanski vjernici diljem svijeta poste od svitanja do sutona. Da bi izbjegli možebitni sukob s upravom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, organizatori konferencije nisu organizirali kavicu u prostorijama fakulteta nego su nas odveli u obližnji kafić “Mi smo Titovi”. Strogo osporavani Drug Tito spasio je organizatore i sudionike konferencije od ramazanskog ozračja. Naš posjet kafiću posvećenom Drugu Titu potegao je pitanje koje su novinari postavili Vahidu Halilhodžiću, izborniku repke Alžira: “Ima li ramazanski post individualno ili institucionalno obilježje?” Kamo sreće da je popularni Vaha u pravu. A Vahid Halilhodžić je rekao, da podsjetim, kako je pitanje posta stvar osobnog uvjerenja.

Jure Zovko/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari