Pratite nas

Gost Kolumne

Sarajevski odgovor Hrvatima- ‘Ponizi ih i zaprijeti im’

Objavljeno

na

Nakon što je Glavno vijeće Hrvatskog narodnog Sabora BiH uputilo apel svim političkim akterima u BiH, domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici da se spriječi rušenje ustavnog poretka BiH usvajanjem neustavnog zakona o Izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH i u Domu naroda Federalnog parlamenta, dvije od pet bošnjačkih stranaka odgovorilo je na apel. SDA nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama, a ekstremna frakcija te stranke- SDP omalovažavanjem HNS-a i prijetnjama, također. I jedna i druga kroz takve reakcija zapravo pokazuju odnos vodećih bošnjačkih stranaka prema Hrvatima u BiH- sažet u dvije riječi- ponizi ih i zaprijeti im, piše Milan Šutalo/HMS/

SDP BiH tako Hrvatski Narodni Sabor BiH, naziva “nevladinom udrugom”, koja “ne djeluje u skladu sa zakonom o udruženjima i fondacijama”, a koja bi po njima trebala djelovati u “interesu svih građana”, te poziva nadležne da ispitaju rad “tog udruženja”. Istina je kako je Hrvatski Narodni Sabor BiH registriran kao udruga građana, u skladu s postojećim zakonskim propisima. Jednako tako je istina i da HNS BiH okuplja sve hrvatske vijećnike i zastupnike, iz svih političkih stranaka, u županijskim skupštinama, parlamentima; Federacije BiH, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, od naroda izabranim 2014. , koji prihvaćaju Deklaraciju HNS BiH, te da prema tome predstavlja najšire i najviše demokratsko političko predstavničko tijelo Hrvata u BiH.

Nerespektirajući tu činjenicu i svodeći HNS, tek na “udruženje građana”, kojem Sarajevo treba poslati inspekciju, SDP BiH pokazuje nepoštovanje prema političkom forumu koji artikulira stajališta cijelog jednog naroda- hrvatskoga-jednog od tri ustavotvorca i po Ustavu jednakoprvna dionika Bosne i Hercegovine. Jer, treba podsjetiti i SDP i sve druge, današnja je Bosna i Hercegovina ustanovljena Daytonskim mirovnim sporazumom, nakon krvavog rata, kojeg nisu potpisali predstavnici građana, već predstavnici tri naroda; Hrvata, Bošnjaka i Srba, kao što su i Federaciju BiH, kao zajednički entitet ravnopravih Hrvata i Bošnjaka, stvorili predstavnici ta dva naroda tj. hrvatskog i bošnjačkog ratnog entiteta; Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike BiH.

No, dok se zaklinje u ZAVNOBIH-sku BiH “ni hrvatsku, ni muslimansku ni srpsku, već “i hrvatsku i muslimansku i srpsku”, SDP zapravo pokazuje prijezir prema upravo takvoj i jedinoj mogućoj BiH.

Podsjetimo taj prijezir, sljedbenici i baštinici Komunističke partije BiH, u prošlosti nisu pokazivali samo verbalno, već i djelatno- formirajući izvršnu vlast u Federaciji BiH, u dva mandatna razdoblja 2000-te i 2010. bez onih političkih stranaka koje su dobile apsolutnu potporu hrvatskih birača. Drugim riječima već su u dva navrata pokušali srušiti BiH, a sada računaju na onu narodnu “treća sreća”.

Ignorirajući volju cijelog jednog državotvornog naroda(nacije) i, što više, šprdajući se sa njezinim vrhovnim predstavničkim tijelom- Hrvatskim Narodnim Saborom BiH- SDP BiH neizravno vrijeđa taj narod i udara na temelje BiH, koja može opstati samo ukoliko se poštuje politička volja njezinih konstituenata- konstitutivnih naroda- suverena BiH.

Na apel Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH da se spriječi rušenje ustavnog porteka i Daytonskog sporazuma, usvajanjem Zakona o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu BiH kojeg je kreiralo pet bošnjačkih stranaka, a njihovi zastupnici već usvojili u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, odgovorila je i SDA izjavom šefa kluba Kluba zastupnika te stranke u Parlamentu FBiH Ismeta Osmanovića jednom sarajevskom portalu. Na sličan način kao i SDP. Nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama kako će “Hrvati u BiH, platiti skupu cijenu vlastitog getoiziranja i ubijanja svakog političkog pluralizma koji im nameće HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem”.

Nije li, naime, apsurdno i za zdrav razum uvredljivo, zahtijev Hrvata, odnosno njihovih političkih predstavnika da im se, suklado Ustavu BiH i presudi državnog Ustavnog suda, kroz izmjene Izbornog zakona BiH omogući, na isti način kao i Bošnjacima i Srbima, birati svoje političke predstavnike u Ustavom definirana predstavništva tih naroda- domove naroda i Predsjedništvo BiH, nazivati “vlastitim getoiziranjem”. I sad bi Hrvati, po Osmanoviću, još trebali platititi i “visoku cijenu” takvih traženja. Kako te Osmanovićeve riječi protumačiti do li kao prijetnju pred kojom bi Hrvati trebali pokleknuti, odreći se sebe samih i prihvatiti da im Osmanovići biraju one koji će ih zastupati- drugim riječima pristati biti bošnjačikim podanicima. A Osmanović i njemu slični onda bi birali Hrvate po kriteriju što veće lojalnosti “sarajevskim begovima”, što glasnijeg “laveža” na vlastite sunarodnjake i što snažnije njihove političke destrukcije. I tako bi bila ostvarena sarajevska vizija “multietničke BiH”.

-Pokušaj cijepanja građana BiH na isključivo etničku pripadnost tri konstitutivna naroda i na bazi toga pokušaj uvođenja etničkih glasačkih spiskova neprihvatljivo je za sve građane ove države, pa i za same Hrvate”, još je jedan u nizu Osmanovićevih nevještih pokušaja umotavanja bošnjačkog unitarizma u tobož općeprihvaćene interese. Osmanović si uzima za pravo tumačiti interese svih građana, pa time i Hrvata, iako on i njegova stranka nemaju legitimitet predstavljati ni sve Bošnjake, jer nisu dobili ni njihovu nadpolovičnu potporu na izborima. Na stranu njegove besmislene tvrdnje kako netko “cijepa građane BiH” kao da su drva, ili uvodi “etničke glasačke spiskove”- što je budalaština.

Osmanović Hrvatima, licemjerno i drsko, spočitava i nedostatak političkog pluralizma, nakon što je njegova stranka sukreirala svebošnjački politički blok kojem je jedini cilj uništiti politički subjektivitet i suverenitet hrvatskog naroda u BiH. I u takvim okolnostima Hrvati pokazuju više političkog pluralizma od višebrojnijih Bošnjaka koji nemaju nikakavu potrebu stvarati politički monolit ( SDA, SBB, SDP i DF) osim da politički pokore malobrojnije Hrvate.

A to nisu uspijeli ni Turci za 500 godina tiranije u BiH, pa neće ni osmanovići i njihovi janjičari.

Milan Šutalo/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’!?

Ako vjerujete hrvatskim institucijama i vijestima glavnostrujaških medija, hrvatska granična policija čvrsto drži pod nadzorom hrvatske granice i uspješno odolijeva pritisku migranata iz BiH, poput onoga najvidljivijega na graničnom prijelazu Maljevac. Premijeru Plenkoviću i njegovu ministru unutarnjih poslova u interesu je održavati takvu sliku jer ona podupire hrvatske ambicije o skorašnjem ulasku u sustav Schengena.

Ne mogu si pomoći, ali ja ipak više vjerujem svojim očima, svojim prijateljima i znancima, njihovim očima i spoznajama. A one kažu da su skupine migranata koji se nastoje dočepati slovenske (schengenske) granice, a onda Zapadne Europe, svakodnevica u Karlovačkoj županiji, osobito u Lici, Gorskom kotaru i dugoreško-ozaljskom području, zatim u Istri, oko Samobora…. Također kažu da su na svoje oči vidjeli da je aktualni migrantski prosvjed na bosanskohercegovačkoj strani graničnog prijelaza Maljevac samo predstava tijekom koje nekoliko stotina metara niže migranati vrlo organizirano, čamcima preko rijeke Gline, prelaze u Hrvatsku i zatim opet organizirano preko Kupe, Korane, Mrežnice, Žumberačkoga gorja i Plešivice uhodanim putovima dolaze do slovenske granice, gdje ‘nestaju’. Dok ih hrvatska policija čeka na mostovima, oni putuju čamcima.

Na rubu pucanja

Za one koji su sve to vidjeli na licu mjesta nema nikakve sumnje da organizirani dolazak migranata u Bihać i Veliku Kladušu, uz hrvatsku granicu, ima prešutnu organizacijsku potporu sarajevskih institucija, da netko vrlo izdašno financira njihov put u Europu, da su priče o ženama i djeci samo medijski ‘bomboni’ jer su devedesetak posto putnika muškarci, vojno sposobni, gotovo stopostotno bez ikakvih dokumenata o identitetu, da dolaze iz islamskih država od Pakistana i Afganistana preko Sirije i Iraka do Alžira i Nigerije.

Vjerujem onima koji su svojim očima vidjeli i gledaju da je situacija u Bihaću, Kladuši i okolici na rubu pucanja, da se domaće stanovništvo, mahom bošnjačko, osjeća sve ugroženije od tako velikog broja pridošlica, da ono što se možda prije tri-četiri mjeseca činilo kao izvor lake zarade – trgovina, najam soba, pa i pripomoć u ilegalnom prelasku granice – danas postaje ozbiljan sigurnosni problem. Nakon što padne mrak, kažu ljudi, migranti vladaju njihovim mjestima. Vjerujem i Muji Koričiću, novoimenovanom policijskom komesaru Unsko-sanskoga kantona, kad kaže da samo u tom kantonu trenutačno boravi oko četiri tisuće migranata i da je u posljednja četiri mjeseca evidentirano čak 250 kaznenih djela, od pokušaja ubojstva, silovanja, teških krađa i krađa automobila do provala. Vjerovala bih mu da je spomenuo i veće brojeve.

Destabilizacijski ‘hot spot’

No gotovo je nevjerojatno koliko hrvatska državna politika okreće glavu od tog problema koji će uskoro eskalirati. Milanovićeva je vlada s Angelom Merkel prije tri godine pozivala migrante da samo dolaze i prolaze granice, da za njih europski zakoni ne vrijede.

Zagovarala sam i tada drukčiji pristup: najprije nadzor nad vlastitim granicama, a onda pomoć onima kojima je potrebna koliko je moguće. I upozoravala na ono što se danas već događa: na promjenu zapadnoeuropskih društava i političku radikalizaciju. Ali, priznajem, Milanovićeva je vlada barem imala jasno stajalište o migrantima. Potpuno suprotno mome, ali jasno. Još u to vrijeme Hrvatska je dobila žicu na svojim zapadnim šengenskim granicama (Mađarska, Slovenija) koja će se svakim danom, kako se politika ‘otvorenih vrata’ pokazuje pogrešnom, sve više učvršćivati, a zajedno s njom tone i njezina glavna promotorica, kancelarka Merkel. Novi korak prema tome napravljen je je na lokalnim izborima u Hessenu.

Postupanje u aktualnoj migrantskoj krizi bit će jedan od važnih čimbenika koji će odrediti geopolitičku budućnost Hrvatske – uza stabilnu, ali konzervativnu Srednju Europu ili uz razbarušeni i vječno nestabilni Zapadni Balkan.

Zato je vrlo važno kako će se rasplesti ta migrantska kriza uz granicu s BiH: hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’. Kao što, uostalom, i planiraju oni koji drže ključeve njihovih putovanja.

Višnja Starešina
Lider/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Ustavni sud BiH šutnjom o apelaciji Borjane Krišto gura BiH u sve veću agoniju

Objavljeno

na

Objavio

Početkom godine, točnije 12. siječnja predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto podnijela je zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocjeni usklađenost članka 8. stav 3 Ustava FBiH “u Domu naroda Parlamenta FBiH bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, piše Milan Šutalo/HMS

Ustavni sud BiH odluku o apelaciji Borjane Krišto mogao je donijeti za 5 minuta, jer se radi o članku koji je gotovo identičan članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH  da se iz svakog kantona bira najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin u Dom naroda Parlamenta FBiH ako takav postoji u zakonodavnom tijelu kantona, kojeg je Ustavni sud BiH ocjenio neustavnim, suprotnim nadrkrovljujućem ustavnom načelu o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, jer omogućava da jedan narod drugome bira predstavnike u Dom naroda, i nakon što ga Parlament BiH u zadanom roku od 6 mjeseci nije izmjenio stavio ga izvan snage.

Da se rukovodio vlastitom presudom da svi niži ustavi i zakoni trebaju biti usklađeni s presudom U-23/14 po apelaciji Bože Ljubića, Ustavni sud BiH bi naložio Parlamentu Federacije BiH da u roku od 6 mjeseci izmjeni članak 8. stav 3 Ustava FBiH, te ga stavio izvan snage ukoliko bi Federalni parlament odbio to učiniti u zadanom roku. Time bi apelacija zastupnice Krišto bila izlišna.

Neshvatljivo odugovlačenje donošenja jedino moguće i logične presude kojom bi spomenuta odredba Ustava FBiH bila proglašena suprotnom Ustavu BiH stvorila je uporište bošnjačkim hegemonistima za odbijanje bilo kojeg modela izmjene Izbornog zakona BiH koji bi osigurao da u Klubove Hrvata, Bošnjaka i Srba Federalnog doma naroda budu izabrani legitimni predstavnici ta tri naroda, što zahtjeva presuda Ustavnog suda BiH.

Podsjetimo, Bošnjaci su u još aktualni Dom naroda  Parlamenta FBiH izabrali , uz cijeli bošnjački Klub i četvoricu izaslanika u Klub Hrvata, tri četvrtine srpskog kluba i cijeli Klub Ostalih, što im je omogućila, od kraja prošle godine neustavna, a od sredine ove godine i nevažeća, odredba Izbornog zakona BiH. Bošnjačke stranke, razumljivo,  žele zadržati status quo, jer im zahvaljujući nametnutim amandmanima na Ustav FBiH omogućuje da s jednom trećinom (šest) izaslanika u svakom od nacionalnih klubova izaberu izvršnu vlast u FBiH, predsjednika i dva dopredsjednika FBiH te federalnu vladu, bez stranaka koje su izabrali Hrvati i tako hrvatsko-bošnjački Federaciju pretvore u bošnjački entitet. Taj plan već su provele u dva mandata kroz vlast “Alijanse” i “Platforme” i tog luksuza se, očito, ne žele odreći.

Sve dok postoji članak 8. stav 3 Ustava FBiH bošnjačke stranke insistirat će na tome da se iz svake županija bira najmanje jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda, iako je jasno da je taj članak u suprotnosti s presudom Ustavnog suda BiH koji je istu takvu odredbu Izbornog zakona izbrisao kao neustavnu. Svako riješenje koje je u skladu s presudom Ustavnog suda BiH oni će proglašavati diskriminirajućim, fašističkim, rasističkim, udarom na Ustav FBiH, rušenjem Federacije… sve dok Ustavni sud BiH ne presudi po apelaciji Borjane Krišto- na jedino mogući način- da članak 8. stav 3 Ustava FBiH proglasi suprotnom Ustavu BiH, jer se radi o članku gotovo identičnom članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH kojeg je isti taj Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Svakom drugačijom presudom Ustavni sud BiH poništio bi vlastitu presudu po apelaciji Bože Ljubića i definitivno izgubio svaki kredibilitet i autoritet.

No ključno pitanje je zbog čega Ustavni sud BiH ni nakon devet i pol mjesci ne donosi presudu o nečem o čemu se presuditi može za pet minuta. Motivi ustavnih sudaca, među kojima su po dva Bošnjaka, Hrvata i Srbina i tri stranca nisu poznati, no posljedice jesu -produbljivanje ustavne krize i nastavak agonije. Teško se oteti dojmu da je određenim centrima moći upravo to cilj.

Milan Šutalo/HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari