Pratite nas

Pregled

Saša Leković podnio ostavku na mjesto predsjednika HND-a

Objavljeno

na

Saša Leković podnio je ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog novinarskog društva.

“Danas sam Središnjem odboru Hrvatskog novinarskog društva podnio ostavku na mjesto predsjednika HND-a. Odlučio sam to učiniti nakon što su ostavku na moj poziv odbili dati potpredsjednici HND-a Denis Romac i Slavica Lukić.

Ostavka će postati efektivna nakon predaje dužnosti prvom potpredsjedniku HND-a Denisu Romcu u skladu sa Statutom HND-a.

Uzroci koji su doveli do ovakvog epiloga mnogobrojni su. Ne želim njima zamarati, a neki i trebaju ostati interna stvar HND-a. No zbog histerije koja je nastala povodom sporne nagrade HND-a Ivani Petrović i reakcija na njenu dodjelu želio bih ukazati na nešto što mi se čini vrlo bitnim.

Nitko u Izvršnom odboru pa niti u čitavom HND-u nije osporio moju izjavu kako bi bilo neetično i neprofesionalno da vodstvo HND-a javno komentira odluke žirija kojega je samo izabralo. Tek nakon izjava nekolicine novinara da će zbog dodjele nagrade Ivani Petrović vratiti nagrade koje su oni dobili od HND-a te nakon nastavka pritiska kroz neke medije i na društvenim mrežama odjednom se nekoliko članova IO-a dosjetilo kako „kolege traže da reagiramo pa ne možemo šutjeti“.

Ta laž (jer po Statutu HND-a predsjednik uz ostale poslove i predstavlja udrugu u javnosti što znači da je HND tada već bio reagirao) bila je glavni „argument“ onima koji su isforsirali priopćenje u kojem se IO HND-a nevješto krijući pravi razlog zapravo ispričava što ne može ukinuti nagradu svog žirija.

Dakle objavom takvog priopćenja pod navedenim okolnostima oni koji su za njega glasali u ime čitavog IO-a, a time i u ime čitavog HND-a, moju izjavu medijima „pomnožili su sa nulom“ i pristali su da umjesto njih kojima je to zadatak o stavu HND-a odlučuju oni koji glasnije viču i oni s kojima je netko iz IO-a prijatelj.

To je sramotno kao što je sramotno i da oni koji su isforsirali to nekolegijalno, oportunističko i kukavičko priopćenje kolegice i kolege koji su bili protiv njega optužuju za kukavičluk i oportunizam. Sramotno je i to da se mene prikazuje kao egoističnog despota nakon što sam na taj apsurd ukazao i upozorio da nakon svega sastav IO-a ne može ostati isti te da je u interesu HND-a da se maknemo ili ja ili potpredsjednici.

Važno je i to je da IO HND-a ima 11 članova (uključujući i predsjednika) te da u njegovom radu sudjeluju i glavni tajnik i predsjedavajuća Središnjeg odbora, ali bez prava glasa. Od tih 13 ljudi u raspravi je nas sedmero bilo izričito protiv sadržaja priopćenja kakav je na kraju objavljen. Kako je među tih sedmero bilo i dvoje bez prava glasa rezultat glasanja bio je 6:5 za priopćenje kakvo je objavljeno.

U životu se rukovodim time da niti od jednog pojedinca kao i niti od jedne zajednice čiji sam dio ne mogu očekivati da budu bolji nego što sam ja sam. Zbog toga sam prema sebi rigidan kako bih prema drugima mogao biti strog. I ne pada mi na pamet skakati u bunar kako bih bilo kome dokazivao da sam „naš“ pa prikazivati to glupo i ponižavajuće samoubojstvo borbom za ugled HND-a i novinarske profesije.

Onime što sam radio kao predsjednik HND-a u protekle tri godine ponosim se. Zahvaljujem svima koji su mi pomagali. Zahvaljujem i onima koji su moj trud otvoreno opstruirali kao i onima koji su ga opstruirali ne radeći ništa, a mogli su i morali raditi.

Zahvaljujem im se jer su mi pomogli razbivši moju iluziju da je moguće napraviti bolji HND i iluziju da Hrvatska treba i zaslužuje bolji HND i bolje novinarstvo.

Ne žalim za trudom i vremenom uloženim u pokušaj da se ta iluzija ostvari, ali žalim za HND-om kakav bi trebao biti. Žalim i ispričavam se kolegi i glavnom tajniku HND-a Vladimiru Luliću kojega sam na kraju ostavio na cjedilu iako sam se do posljednjeg trenutka trudio ne učiniti to.

Ispričavam se i svima u HND-u i izvan njega koji su sa mnom dijeliti iluziju o boljem društvu i boljem HND-u u tom društvu i kojima će zbog ove moje odluke biti žao.

Nažalost očito se ipak sve svodi na „naše“ i „njihove“. Sve što se ovih dana događa potvrđuje da je sporna nagrada HND-a Ivani Petrović bila samo okidač. A kada je eksplodiralo vidjelo se da su ponekad i oni koji se doživljavaju najviše „našima“ zapravo pomogli „njihovima“ da ne pomaknuvši prstom konačno ostvare ono što se upiru svim silama učiniti već tri godine.

Osobno se mogu nositi s tim ludilom jer nije moje, ali ne želim u tom ludilu i dalje biti predsjednik HND-a.

Good Night, and Good Luck”.

 

Ivana Petrović na meti mediokriteta

 

Zbog nagrade Ivani Petrović 11-ero novinara odreklo se nagrada HND-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

InfoNacija: Nepoznati detalji otmice Vladimira Nazora

Objavljeno

na

Objavio

Ponovo u eteru, u ovoj emisiji čija je posljednja epizoda emitirana pred točno godinu dana 30. svibnja 2017., a čije joj ime “InfoNacija” opravdava sredstva bez kojih je ostala, pa je zato nije ni bilo tako dugo u hrvatskom eteru.

Baš kako je Hrvima i predstavljena, u produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič kroz “InfoNaciju” analizira političke apsurde i raskrinkava bespuća hrvatskih budalaština, baš kao što je apsurd i budalaština da ovaj program nije emitiran godinu dana i da je ostao na hrvatskom bespuću, jer su nam nedostajala sredstva za najosnovnija tehnička pomagala potrebna za snimanje, montažu i emitiranje ovog programa, koji je bio zamišljen jednom tjedno informirati hrvatsko općinstvo.

Danas se javlja na jednu kontroverznu temu koja vuče konce još iz vremena Drugoga svjetskog rata, pravi valove, nameće zaključke koji jednostavno nemaju temelja čak ni u razumu, a da do dana današnjega, kao ni po pitanju mnogo toga drugoga o čemu Hrvatska treba donijeti svoj istinski i konačni sud, nitko nije dao zadovoljavajući odgovor.

Tema je Vladimir Nazor, postavljena baš tako, razgolititi njegov preokret koji nema temelja u razumu, osim ako se u priču ne donesu neki novi i neotkriveni argumenti.

Počevši raščlambom jednog od njegovih najznačajnijih predratnih djela, s pjesmom “Hrvatski kraljevi” iz zbirke “Hrvatski kraljevi” (1912.), koja se, kao i mnoga druga Nazorova predratna djela, jednostavno ne uklapa u onaj njegov profil kakav nam je predstavljen nakon što su ga partizanu kidnapirali u Zagrebu.

Da bi pokušao razotkriti misteriju, Marko Jurič je još u emisiji “Markov trg” iz koje je tako brutalno protjeran jer se usudio razgoliti neuvijenu istinu, ugostio Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskoga državnog sabora, koji se dugo bavio biografijom i kontroverzom oko imena Vladmira Nazora.

Potrebno je objaviti ova svjedočanstva kako bi se razumjela ta kontroverza o Vladimiru Nazoru koji jednostavno nije mogao biti onaj isti čovjek iz rata prije njegova kidnapiranja i poslije rata kako smo o njemu učili u školi i na žalost učimo još i danas.

Nije mogao biti isti čovjek koje pisao one stihove u kojima je tako suštinski prepoznao hrvatsku sudbinu prošlih vremena a da ju ne bi prepoznao u onome što se dogodilo po završetku rata i što se događalo sve do njegove smrti.

Jer hrvatska sudbina nije doživjela svoj pozitivni zaokret dolaskom Tita na vlast, dapače, za Hrvate su nastupili daleko crniji dani i od onih koje Nazor opisuje u pjesmi “Hrvatski kraljevi”.

Na žalost i na zaprepaštenje danas, Hrvatska koja je okvirno doživjela svoj Uskrs, nije ga doživjela i sadržajno. I opet nam govore “Svu prošlost vašu zastrla je sjena i ovio je mrak”.

I opet bi Nazorove riječi odzvanjale istinom “Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu”.

Još i sad svjetlo zrake utrnute nama obasjava pute”.

Jer danas bi trebali imati knjige, štiva, ploče, pergamene i svjedočanstva a ne da na mrske optužbe i laži odgovaramo šutnjom, dok iz srca Hrvatske, nelustrirane agenture tuđih naroda, tuđih ideologija i tuđih interesa siju laži. Još i danas kosti otaca đubre zemlju, a Hrvati odlaze u tuđu državu oplakivati svoje mrtve i u tuđim zemljama tražiti kruha.

Niti danas u rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju, nego nego leže razasuti po slovenskim jamama.

Nije ova davna pjesma tek osvrt na našu prošlost nego i na našu današnjicu i truba koja trubi na pozor za našu budućnost.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati