Pratite nas

Reagiranja

Saša Mučnjak: Pupovca na Dolcu sam gađao hranom zato što se ‘uvaljivao mojoj ženi’

Objavljeno

na

Milorad Pupovac u petak na Dolcu nije napadnut zbog svoje nacionalnosti, niti zbog političkog djelovanja. Doznali su to u ekskluzivnom razgovoru za portal dnevno.hr sa Sašom Mučnjakom, osumnjičenikom za ovaj neobičan napad.

Prvak svijeta u jiu jitsuu i dugogodišnji sparing partner Cro Copa i Stipe Miočića za portal Dnevno.hr objasnio je razloge svog napada na čelnika SDSS-a.

Saša Mučnjak, kojeg prijatelji zovu Sale, samozatajni je 36-godišnjak iz Gračana koji, nakon što je ostvario uspješnu karijeru u borilačkim sportovima, živi miran i povučen život sa suprugom i dvije kćeri.

Otkako je javnost doznala njegov identitet, telefon mu, kaže, ne prestaje zvoniti. Medije izbjegava jer se ne želi eksponirati, no za portal Dnevno pristao je ispričati svoju stranu priče.

Svoju ‘žrtvu’, Milorada Pupovca, Saša osobno ne poznaje, niti prati njegovo političko djelovanje.

“Nikada s njim nisam razgovarao, niti s njim bio u bilo kakvom kontaktu. Znam ga iz medija. Ne pratim njegov rad jer me politika previše ne zanima. Nemam ništa protiv njega u političkom smislu jer o njegovoj politici ne znam ništa. Znam da predstvalja manjine u Saboru”, kazao je Saša koji čak ni ne zna kako se punim imenom zove stranka Milorada Pupovca.

“Koji su mu ciljevi i što točno rade – ne znam, niti me zanima. Nemam ništa ni protiv Srba. Puno mojih dobrih prijatelja su Srbi i surađivao sam puno sa Srbima. Proputovao sam svijet i nemam ništa protiv bilo kakve nacionalne manjine. I sam sam bio manjina kada sam živio u SAD-u i tamo se družio s mnogim pripadnicima manjina”, objašnjava Mučnjak demantirajući napise o tome da je hrvatski nacionalist, desničar i mrzitelj Srba.

“Naš konflikt dogodio se na ljudskoj razini jer me zasmetao jedan njegov postupak koji je u mom sustavu vrijednosti nedopustiv”.

Naime, motiv ovog ‘zločina’ bio je događaj koji se zbio prije nekoliko godina i u kojem su sudjelovali Milorad Pupovac i Mučnjakova supruga.

“Moja je žena sjedila na kavi u kafiću na Cvjetnom trgu u društvu prijateljica. Pupovac je sjedio pokraj njih sa svojim društvom i čitavo ju vrijeme nepristojno odmjeravao. Rekla mi je da se osjećala neugodno zbog toga. Ona u tom trenutku uopće nije znala tko je on, već joj je bilo neugodno jer ju je nepristojno promatrao čovjek koji je barem dvostruko stariji od nje, a ona je tada bila djevojka od dvadesetak godina.

Nakon nekog vremena, Pupovac je prišao mojoj supruzi, dodirnuo joj koljeno, pružio svoju posjetnicu i obratio joj se riječima ‘Ako će ti ikada trebati posao ili bilo što drugo, javi mi se’. Ovaj događaj supruga mi je ispričala nekoliko godina kasnije kada smo ga vidjeli na televiziji”, ispovijeda se Saša.

“Kada sam čuo ovaj dio ‘bilo što drugo’, izbezumio sam se. Što to znači? Što on može ponuditi djevojci od 20 godina? Avanturu? Žena nije uzela tu posjetnicu. Sve to mi je ostalo negdje u podsvijesti, a u međuvremenu sam dobio dvije djevojčice”, kazao je Mučnjak te u detalje ispričao kako se odvio događaj zbog kojega je ovaj tjedan postao najtraženiji zločinac u zemlji.

“U petak sam sjedio u Amfori na ručku u društvu supruge. Milorad Pupovac dva puta je prošao pored nas. Prvi puta nisam reagirao, no kada je drugi put prošao, nešto se u meni pokrenulo. Vidio sam njegovu ‘facu’ i prošlo mi je kroz glavu da bi jednog dana neki sličan stariji gospodin mogao tako prilaziti i mojim dvjema djevojčicama kao što je Pupovac prišao mojoj ženi.

Kada je prošao kraj mene, impulzivno sam, u djeliću sekunde, na njega bacio krišku limuna i komadiće gavuna koje sam ručao jer nije bilo srdela koje inače naručujem. Težina toga što sam bacio, nije bila veća od dva grama”, opisao je Saša portalu nemili događaj te dodao kako napisi o tome da je pobjegao s ‘mjesta zločina’ nisu točni.

“Nije istina da sam pobjegao. Sjedili smo u Amfori još barem sat vremena. Pojeo sam još jednu porciju gavuna, a naručili smo hranu i za van. Ne bježim od toga što sam napravio. Sebe ne opravdavam. Priznajem da sam ishitreno reagirao, a to sam rekao i na sudu. Ponio sam se zaštitnički prema svojoj supruzi i kćerkama. Svojim činom sam njemu kao muškarcu, a ne kao političaru, htio dati do znanja da nije moralno iskorištavati svoj položaj i tako pristupati ženama”, istaknuo je Saša Mučnjak te dodao kako također nije točno da je uhićen, već se u policiju javio sam, a tamo su ga uhitili po proceduri, piše portal Dnevno.

“Kada sam došao doma, otvorio sam portale i vidio da je na Dolcu došlo do atentata na Pupovca! Bio sam u šoku. Javile su se ustaše, pa onda i partizani, kontaktiran je čak i Vučić, cijeli državni vrh je reagirao! Činilo se kao da je čitava Heinzelova radila samo na ovom slučaju. Imaju gomilu nerazjašnjenih korupcijskih afera i ubojstava, a mene razvlače kao najgoreg kriminalca zbog kriške limuna i dva gavuna”, čudi se Mučnjak, no dodaje kako je policija prema njemu postupala vrlo korektno i profesionalno.

Zbog napada prekršajni sud Mučnjaka je teretio po članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

“Tužiteljstvo je u ime Republike Hrvatske tražilo maksimalnu kaznu od 30 dana zatvora. Međutim, sud je presudio novčanu kaznu od 831 kunu. Odbio sam pravo na žalbu, a tužiteljstvo ju je zadržalo. Presudu ću dobiti sljedeći tjedan”, objasnio je Mučnjak koji smatra da mu je još veća kazna za ovaj postupak činjenica da se doveo u situaciju u kojoj ne želi biti, a to je da se medijski eksponira od čega čitav život zazire. Jedna od njegovih želja je da rasplet ovog slučaja potakne i druge žene koje imaju slična iskustva s političarima i drugim muškarcima na pozicijama moći, da istupe u javnost kako bi ta praksa konačno bila prekinuta, kaže Mučnjak.

“Dizali su u Saboru nedavno ruku za Istanbulsku konvenciju koja bi navodno trebala štititi žene od nasilja. Sada žene imaju priliku da ih se zaštiti od ovakvog nasilja! Umjesto da je Pupovac u Saboru i da tamo brani interese manjine koje zastupa, on sjedi na Cvjetnom i vreba mlade cure! Možda ima još žena koje su doživjele slične stvari pa šute jer im je neugodno. I mojoj ženi je također bilo neugodno, ali ako svi budu šutjeli, oni će misliti da je takvo ponašanje normalno, a nije!” ljutit je Mučnjak.

“Ovo što sam napravio pokušava se prikazati kao zločin iz mržnje na nacionalnoj osnovi. Znam da bi im pasao taj scenarij jer žive od toga da se narod mrzi dok istovremeno, ljudi kopaju po sličnim kontejnerima u Hrvatskoj, Srbiji i u Bosni”, zaključuje.

Kako bi provjerili jesu li Mučnjakove tvrdnje točne i što ima za reći o njegovim optužbama, s portala Dnevno kontaktirali su čelnika SDSS-a, Milorada Pupovca, no do zaključenja ovog teksta, od njega nisu dobili odgovor.

 

‘Afera sms’, Kosovo, Pupovac – ima li kraja toj idiotariji!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Neki bi bacali bombe na prosvjednike u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Govor mržnje na Twitteru

Da su riječi gradonačelnika Vukovara o bolesnom društvu apsolutno točne,  svjedoči nezapamćen govor mržnje, koji je zavladao na društvenim mrežama poput Twittera.

Kako se radi o eklatatnom kaznenom dijelu, ništa manjem od poruka upućenim pojedinim političarima gdje autori tih poruka , završavaju 30 dana u pritvoru, najmanje što se očekuje od nadležnih institucija je privođenje na informativni razgovor.

Prijetnja bacanja bombe na prosvjednike u Vukovaru, te na taj način „rješavanja hrvatskog pitanja” nije nimalo benigna prijetnja,

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Agresija Dženane Harup-Druško prava je mjera ‘građanske BiH’ onako kako je vide unitaristi

Objavljeno

na

Objavio

TV emisija “Zabranjeni forum” (Nova TV BiH) od 13. listopada o.g., a temom stanja nakon Općih izbora u BiH, iznijela je na vidjelo svu složenost današnjeg trenutka u ovoj zemlji.

Mladi Marijan Knezović cijelo se vrijeme morao boriti za riječ i “otimati” prostor, budući da je bezbroj puta usred riječi prekidan od voditelja, a uz to bio izvrgnut primitivnim uvredama gospođe Dženane Karup-Druško, koja je u početku emisije pozivala Knezovića na red i pristojnost (nakon što joj je “upao” u riječ), da bi potom, kako se tema razvijala a atmosfera u studiju zagrijavala postala krajnje agresivna, bahata i bezobrazna, spuštajući raspravu na razinu uličnog govora, uz prijetnje kako “neće više da ćuti” (iako njezine monologe u pravilu voditelj nije prekidao), pa na kraju i postavljajući pitanje “u kakvoj je to obitelji odgojen” Knezović.

Ovakav nastup “renomirane” novinarke Dženane Karup-Druško (koja se usput pohvalila svojim dugogodišnjim novinarskim angažmanom – otvoreno spočitavajući Knezoviću “nekompetentnost” i aludirajući na njegove godine), samo je dokaz koji i kakav to koncept “građanske BiH” zagovaraju oni koji od početka vrše tihu reviziju Daytonskog sporazuma i krše Ustav BiH, u isto vrijeme bahato dokazujući Hrvatima kako je majorizacija i preglasavanje hrvatskoga naroda sasvim prirodno i normalno stanje, na koje bi Hrvati morali pristati u ime neke imaginarne i nepostojeće “građanske” BiH.

Dženana je bila naročito ogorčena izjavama Zagrepčana ( emitirane su u TV prilogu), budući da je velika većina intervjuiranih oštro osudila činjenicu kako se na posljednjim Općim izborima manipulacijom hrvatskome narodu nametnula osoba koja će ih “predstavljati” u kolektivnom Predsjedništvu BiH, pa je i to proglasila “primitivizmom” (naglašavajući ponovno svoje “bogato novinarsko iskustvo” – jer ona sebi “ne bi dopustila snimanje takvog priloga”!?).

Gospođa “novinarka s dugogodišnjim iskustvom”, također je vrlo “temperamentno” (čitaj: ostrašćeno) reagirala i na “činjenicu” da se “Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH”), što je već stara i izlizana parola islamskih fundamentalista “građanskog” usmjerenja koji (valjda) nisu svjesni onoga što govore.

Ostavimo sad po strani različita tumačenja odredbi Ustava BiH i Izborni zakon i osvrnimo se samo na neke teze koje Dženana Karup-Druško nije uzela u obzir.

  1. Republika Hrvatska je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma, temeljnog međunarodnog akta na kojemu je ustrojena BiH, a time i Ustav BiH;
  2. Republika Hrvatska ima dužnost, obvezu i PRAVO voditi brigu o svojoj manjini u susjednoj BiH i to prema međunarodnim normama – i to pravo ne ovisi od Bakira Izetbegovića, Dženane Karup-Druško ili bilo koga drugoga u BiH;
  3. Daytonski sporazum je (kao supotpisnik) potpisao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojega ista “građanska” (bošnjačko-muslimanska struja) smatra “agresorom” i “ratnim zločincem”, pa bi ih trebalo pitati znači li to onda da je BiH nelegitimna, odnosno, da je Daytonski sporazum nevažeći;
  4. Zar nije krajnji primitivizam, bahatost i bezobrazluk ono što čini Bakir Izetbegović proglašavajući Srbe i Hrvate “nepostojećim” nacijama i tvrdeći kako je njegov pokojni otac Alija BiH “ostavio u amanet Erdoganu”?
  5. Je li dosadašnja politika bošnjaka-muslimana “građanske” orijentacije bila konstruktivna – uključujući i posljednje grube manipulacije oko Općih izbora?
  6. Tko može opravdati reviziju Daytona i jesu li oni koji to čine svjesni da udaraju u same temelje države?
  7. Čemu tolika mržnja i netrpeljivost od strane bošnjačko-muslimanskih pristaša “građanske” opcije na svako spominjanje prava Hrvata i jesu li svjesni činjenice kako to neminovno vodi u duboki poremećaj ionako narušenih međunacionalnih odnosa između dva naroda i u krajnjoj konzekvenci dezintegraciji BiH?
  8. S kime i kako bi Hrvati trebali graditi Federaciju i državu? S Dženanom, Bakirom Izetbegovićem, Željkom Komšićem i sličnima?
  9. Čemu vodi politika “što gore to bolje” i misle li oni doista kako će svojom agresijom ušutkati Hrvate i natjerati ih na poslušnost?
  10. Hrvati se svoje opstojnosti nisu odrekli stoljećima, pa ni u vrijeme osmanlijskih osvajanja i genocida kojemu su bili izloženi 90-ih, kad su ih islamski ekstremisti (kako domaći, tako i džihadisti iz islamskih zemalja) klali, odsijecali im glave, palili sela, haračili i silovali diljem njihovih autohtonih prostora – pa neće ni danas, koliko god to gospođi Dženani, Bakiru, Komšiću ili bilo komu drugom bilo nerazumljivo i neshvatljivo.

Gospođa Dženana imala je potporu prilično brojne skupine u redovima publike u studiju, koja je svaki njezin akt verbalne agresije i bahatosti pozdravljala frenetičnim pljeskanjem, a na ruku joj je išao (svjesno ili ne) i voditelj koji je to dopuštao.

Što reći, nego zaključiti kako je i ova emisija bila očiti dokaz “ravnopravnosti” Hrvata u medijima BiH, pa i u državi u kojoj žive i gdje bi po Daytonu, Ustavu i svim drugim pozitivnim propisima morali biti konstitutivni, sa svim svojim pravima i to po ETNIČKOM, a ne “GRAĐANSKOM” modelu, jer BiH je (ako to još nekomu nije jasno) ustrojena na temeljnim uzusima PRAVA NARODA, a ne PRAVA GRAĐANA.

O nekim drugim tezama “bošnjakinje” Dženane i njezinih istomišljenika koji uporno pile granu na kojoj sjede i svojim postupcima nepovratno rastaču BiH, drugom prigodom.

“Ako laže koza – ne laže rog”, kaže jedan stara poslovica-

Pogledajte emisiju i uvjerite se sami, koja je to razina rasprave i kako to Dženana “brani”, “štiti” i “zastupa” BiH i njezine interese.

I gospođi Dženani (“renomiranoj novinarki” s dugotrajnim stažom u struci) jedan savjet: IPAK PROČITAJTE USTAV VLASTITE DRŽAVE PRIJE NEGO SE NA NJEGA POZOVETE. Ako to do sada niste stigli, pogledajte priloženu sliku, tu Vam je zaokruženo ono što je po Vama “sporno”.

Jasno piše “hrvatskog člana” a ne “člana iz redova hrvatskog naroda”.

Toliko barem ja kao laik (i ne baš “renomirani” novinar) mogu zaključiti, budući da sam (relativno) pismen.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari