Šator u Savskoj 66, srušio Milanovića i Josipovića, a prosvjed pred HDZ-om srušio udruženu oporbu!

Hrvatska danas u međunarodnoj zajednici uživa najveći ugled u svojoj povijesti i to je bez ikakve sumnje ispunjenje Tuđmanovih vizija i nagrada svim braniteljima koji su slijedili vrhovnog zapovjednika Tuđmana! To su neoborivi argumenti i zbog toga udružena lijevo-desna oporba nema nikavih argumenata koji bi potakli narod na ozbiljnije antivladine prosvjede. U tome im ne može pomoći ni predsjednik kojega su doveli na Pantovčak urotničkim rušenjem Kolinde Grabar Kitarović i u tome im ne može pomoći ni štemerski ulični diskurs, koji se u koncentričnim krugovima nemilice širi javnim prostorom upravo s Pantovčaka.

 

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Kronologija iz dnevnog tiska

Povod prosvjedu stopostotnih invalida Domovinskog rata pod nazivom „100% za Hrvatsku“, odnosno okidač za početak legitimnih prosvjeda,  bila izjava Bojana Glavaševića:

“Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, pobijedila u njemu, i ostvaruje brojna prava uključujući mirovine. S druge strane, imamo korpus populacije sa strane Krajine koja je izgubila rat, nema prava i nema PTSP. Možda ih mi ne vidimo jer nisu u bolnicama. To pitanje još nema odgovor i treba na njega odgovoriti”!

Hrvatski branitelji u izjavi Glavaševića prepoznali su  izjednačavanje žrtve i agresora i strašno mu to zamjerili. No, zapravo je sve počelo na prosvjedima protiv noćnog uvođenja ćirilice u Vukovaru u režiji Milanovića i njegovog prvog pendreka Ranka Ostojića, ili Ostoje Rankovića. Tu sramotnu epizodu Milanovićeve predizborne kupovine glasova srpske manjine u Hrvatskoj, doslovno je glavom platio Darko Pajičić koji je preminuo od zadobivenih ozljeda Ostojićevog milicionera Sabadoša!

Od prvog dana prosvjeda u Savskoj 66, politička atmosfera bila je više nego zapaljiva. Vlada Zorana Milanovića bila je uzdrmana, tadašnji ministar branitelja Predrag Matić bio je prokazan kao dezerter i lažni vukovarski branitelj, Bojan Glavašević je prilikom ulaska u Ministarstvo zaliven vodom, netko je krumpirom razbio prozor na zgradi, a ispred šatora zapaljena je logorska vatra. Zbog lošeg zdravstvenog stanja pomiješanog s PTSP-om, u šatoru je preminula je 60-godišnja Nevenka Topalušić, stopostotni invalid prve skupine, bivša pripadnica 2. gardijske brigade i majka četvero djece. Po njoj je trg ispred zgrade Ministarstva branitelja Savskoj 66 nazvan Trgom Nevenke Topalušić. U braniteljskom šatoru slavile su se svete mise o Božiću i Uskrsu i nije postojao niti jedan istaknutiji akter s konzervativne političke scene koji nije pohodio šator i branitelje stopostotne invalide Domovinskog rata. Domoljubna Hrvatska je kroz „šator“ prodisala, rasle su emocije, skladale su se domoljubne pjesme, čitala se poezija i nadasve, molila se krunica svaki dan, ista ona krunica koja je visjela o vratu gotovo svakog branitelja spremnog položiti život na oltar domovine.

Nakon samozapaljenja branitelja Damira Čakanića, poslana je poruka organizatora vlasti i javnosti: “Mi odavde možemo otići samo s hitnom, ili s kolima posmrtne pripomoći”!

Kada su početkom svibnja 2015. branitelji krenuli u mimohodu do Trga bana Jelačića odjeveni u crne majice s bijelim križevima, odajući time počast svim braniteljima koji su počinili samoubojstvo, neki su taj ‘križarski pohod’ protumačili kao pokušaj tihog državnog udara.

U veljači 2015. policija je spriječila mogući sukob nekoliko stotina građana koji su organizirali prosvjed ‘Stop teroru šatoraša’ s prosvjednicima iz Savske. Branitelji su pak u ožujku iste godine prosvjedovali pod prozorom stana premijera Milanovića, vičući mu da je “dezerter i udbaš”. Kulminacija sukoba je uslijedila 28. svibnja kada su branitelji iz Savske došli na Trg Svetog Marka dati podršku zaposlenicima Imunološkog zavoda. Došlo je do naguravanja, koje se pretvorilo u brutalan napad na invalide Domovinskog rata, koji su spas pred Ostojićevim pendrekašima našli u Crkvi Svetog Marka, gdje su na hladnim  podovima probdjeli noć!

Da su prosvjedi u Savskoj 66 bili političke naravi govori nam činjenica da je početkom 2015. Ivo Josipović izgubio predsjedničke izbore od Kolinde Grabar Kitarović, a koncem iste godine lijeva koalicija predvođena Milanovićevim SDP-om izgubila je na parlamentarnim izborima od Tomislava Karamarka. Dakle „oba su pala“, „oba će pasti“, ostvarilo se u punom smislu. Na vlast je došao Karamarkov HDZ u koaliciji s Mostom, a na čelo Ministarstva branitelja došao je braniteljima blizak Tomo Medved. No kraj prosvjeda u Savskoj 66 proglašen je tek 26. travnja 2016. godine, a idućeg dana razmontiran je i šator. Nova vlast ispunila je zahtjeve prosvjednika: donesen je novi Zakon o braniteljima, omogućene su više naknade za nezaposlene branitelje i članove obitelji smrtno stradalih, kao i viši iznosi mirovine ovisno o duljini ratnog staža, postavljena je niža dobna granica za umirovljenje, omogućeno pravo na obiteljsku mirovinu i za izvanbračne partnere. Novi zakon o hrvatskim braniteljima koji je predložio ministar Tomo Medved izazvao je žestoke reakcije ljevice, a recentni Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata ujedinio je lijevu i desnu oporbu optužujući ministra Medveda za pogodovanje aboliranim srpskim pobunjenicima. Javnosti je prodana priča, da će taj zakon proizvesti novih 9000 srpskih mirovina, što je apsolutna neistina, jer u tom zakonu niti jedno slovo ne govori o bilo kakvim mirovinama.

Dakle hrvatski branitelji imaju svog ministra Tomu Medveda, kao suštu suprotnost ministru Predragu Matiću i zasluženo su dobili gotovo sve što su tražili  prosvjedima u Savskoj 66! HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića s ministrom i prvim potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske Tomom Medvedom i nadalje zakonima i podzakonskim aktima na najbolji mogući način skrbi o braniteljskoj populaciji i to je jedini razlog što više nema „šatora“ „šatorčića“ i ozbiljnijih prosvjeda protiv ove vladajuće nomenklatura.

Za ozbiljne i uspješne antivladine prosvjede potrebni su neoborivi argumenti, a tih argumenata su stopostotni invalidi Domovinskog rata, kao istureni predstavnici svih branitelja, imali na pretek. Sve se zapravo svodilo na gnjev protiv Milanovića i Josipovića zbog relativiziranja Domovinskog rata, zbog izjednačavanja krivnje agresora i žrtve, zbog pretvaranje Domovinskog rata u građanski rat, zbog optužbi da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH i naravno zbog mentalno komunističkih sljedbenika druga Tita u samim vrhovima Banskih dvora i Pantovčaka. U tom kontekstu Hrvatsko nacionalno etičko sudište je glavne protagoniste takvih politika optužilo i osudilo za etičku veleizdaju nacionalnih interesa, a cijela se konzervativna i kršćansko demokratska Hrvatska digla protiv takvih neojugoslavenskih politika regiona, što se konačno odrazilo na svim izborima koji su uslijedili od 2015. do danas.

Možda nije moguće uspoređivati politički habitus Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića, no činjenica je da je Plenković vrlo uspješno nastavio pobjednički HDZ-ov niz Tomislava Karamarka, koji je bez sumnje apsolutno zaslužan za rast HDZ-a poslije Sanaderovih marifetluka, zbog čega je HDZ bio na dnu dna političke popularnosti. Činilo se da je HDZ potpuno uništen, što je želja i današnje udružene oporbe!? Državničke politike Andreja Plenkovića dovele su do potpunog raspada i ljevice i takozvane desnice u Republici Hrvatskoj, a HDZ  danas dominantno, kroz dugi vremenski period uživa najveće povjerenje potencijalnih birača u Hrvatskoj što je vidljivo iz mjeseca u mjesec. Kazao bih, apsolutno zasluženo!

Hrvatska danas u međunarodnoj zajednici uživa najveći ugled u svojoj povijesti i to je bez ikakve sumnje ispunjenje Tuđmanovih vizija i nagrada svim braniteljima koji su slijedili vrhovnog zapovjednika Tuđmana! To su neoborivi argumenti i zbog toga udružena lijevo-desna oporba nema nikavih argumenata koji bi potakli narod na ozbiljnije antivladine prosvjede. U tome im ne može pomoći ni predsjednik kojega su doveli na Pantovčak urotničkim rušenjem Kolinde Grabar Kitarović i u tome im ne može pomoći ni brutalan ulični diskurs koji se u koncentričnim krugovima nemilice širi upravo s Pantovčaka. Proizvod takvog javnog, uličnog vokabulara je kalašnjikov pred Banskim dvorima i molotovljevi kokteli na ovom zadnjem, jadnom obiteljskom skupu oporbenih čelnika. Očekivala se masovnost, a dobili su obiteljski piknik! Molotovljev koktel su ponijeli valjda za potpaljivanje roštilja? Smrt mladića koji je teroristički iz kalašnjikova pucao pred Banskim dvorima u obračunu s policijskim i zaštitarskim snagama, ide na dušu onih koji radikalno rasplamsavaju govor mržnje u nedostatku bilo kakvih realnih argumenata kako bi dobili simpatije šire javnosti, a smrt Nevenke Topalušić koja je s hrpom snažnih argumenata prosvjedovala i umrla u šatoru na Savskoj 66, ide na dušu Predraga Matića i njegovog šefa Zorana Milanovića. Kada danas Predrag Matić uspoređuje, prazne plinske boce na Savskoj 66, koje su spriječile masakr invalida Domovinskog rata od Milanovićeve milicije i nasilni prekid legitimnih mirnih prosvjeda, s kalašnjikovom pred Banskim dvorima, ili s molotovljevim koktelima na „obiteljskom pikniku“ oporbenjaka, onda možemo zaključiti da se u njegovoj klaunovskoj glavi baš ništa nije promijenilo. „Ista meta isto odstojanje“, Predraga Matića Freda, iliti Punjene ptice!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?