Pratite nas

Savez za Hrvatsku pozdravio utemeljenje sestrinskoga Hrvatskoga Saveza HKDU – HRAST u BiH i predstavio svoju Listu za EU parlament

Objavljeno

na

U organizaciji novoutemeljenoga Hrvatskoga saveza HKDU – HRAST u BiH sinoć je u Hotelu “Brotnjo” u Čitluku predstavljena lista Saveza za Hrvatsku za EU parlament.

Nakon intoniranja Lijepe naše u izvedbi Klape “Smilje” i minute šutnje za poginule hrvatske branitelje otpočelo je predstavljanje Saveza za Hrvatsku pred petsto nazočnih koji su se odazvali pozivu željni čuti što osam predsjednika političkih stranaka okupljenih u Savez za Hrvatsku želi,može i hoće učiniti za hrvatski narod u BiH.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-”Savez za Hrvatsku je jezgra hrvatskoga zajedništva, došli smo razgovarati s vama, a ne po glasove, pokušati zajedno s Vama spasiti hrvatski narod u Hrvatskoj i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”- počeo je svoje izlaganje profesor doktor Milan Kujundžić, predsjednik Hrvatske zore i predvodnik Liste Saveza za Hrvatsku. On je naglasio i to da su kosti njegovoga dida negdje oko Mostara ostale davne 1943. godine, a da je njegova obveza danas pomoći hrvatskome narodu u BiH. Obveza je to hrvatskih političara koji do danas nisu brinuli o tome, zbrinuti i dio svoga naroda ovdje u Hercegovini i u Bosni. Zaboravljali su oni to, a brojni i ne znaju gdje je Široki, Čitluk i Grude, a Josipović je prije desetak dana otkrio da postoje Hrvati u BiH.

U Hercegovini se, na žalost, kao glavnom biološkom izvoru hrvatskoga naroda tako malo dice rađa, a i ono malo što nikne prisiljeno je otići s ove krasne grude.  I zato smo odlučili reći”Dosta je gospodo”, izvarali ste nas, radili ste samo za sebe i svoje nalogodavce i niste brinuli o svome narodu. Ovo je početak velike hrvatske utakmice koja se zove ” hrvatski preokret” ili drugačije možemo reći”Ili će nas biti ili nas neće biti, a ja mislim da će nas biti”. Okrenimo stranicu povijesti, ne zaboravimo iz nje naučimo i ne dajmo im ništa zamračiti, osvijetlimo sve, svačije tragove, o svemu i svakomu ćemo progovoriti- Savez za hrvatsku je jezgro hrvatskoga zajedništva i hrvatske pobjede i krenuo je u Zagrebu i došao do Čitluka i neće ga nitko moći zaustaviti gdje god ima hrvatskoga naroda, sve su to naši ljudi, zajedno s njima mijenjati ćemo budućnost hrvatskoga naroda i nitko ne može dijeliti domovinsku, iseljenu i naseljenu Hrvatsku- to je sve naš narod i brinut ćemo o njemu. Razmislite i donesite odluku-vjerujem da ćete prepoznati i znati birati što je dobro za vašu djecu i vašu Hercegovinu, izbori za EU parlament su 25. svibnja, a Savez za Hrvatsku je na listi broj 9.

-Nazočne je pozdravio profesor Ivica Grković u ime Hrasta, član Velikoga vijeća kazavši: “Europa je mnogo više profitirala s vama nego vi od Europe. Europska zajednica vas vidi kao ljude koji imaju čvrste stavove koji su sačuvali vrijednosti, jer u Europi danas vlada kriza vrijednosti i identiteta”- kazala nam je to jedna europarlamentarka. Ono što mi našim predstavnicima na listi za EU parlament dajemo u zadaću je povjerenje da kršćanske vrijednosti-dom, obitelj i vjeru zastupaju i u EU parlamentu, rekao je profesor Grković.

“Dragi moji Hercegovci, dragi moji Hrvati, ne bojte se dolazi promjena u Zagrebu, a promjena u Zagrebu uvijek je dolazila i iz Hercegovine i u njoj su uvijek sudjelovali najaktivnije Hercegovci”- naglasio je Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke i dodao: Savez za Hrvatsku je savez sa hrvatskim narodom, mi u Savezu ne zaboravljamo niti jednog hrvatskoga čovjeka, posebno ne zaboravljamo Hrvate u BiH. Posjetili smo biskupa Komaricu i kardinala Puljića, razgovarali s njima i kazali im da dolazi vrijeme promjena. Neprijatelja se ne bojimo, neka se oni nas boje jer ćemo provesti lustraciju, stati uz Hrvate Bosne i Hercegovine da konačno dobiju svoju slobodu, sloboda je naša budućnost i jedinstvo našega hrvatskoga naroda naša je budućnost. Mi smo na čvrstim, stabilnim i vječnim temeljima-dom,obitelj, vjera.

”Hvaljen Isus i Marija Hercegovino-nismo na Pantovčaku pa da su ovdje agnostici, niti smo u Banskim dvorima pa su ovdje ateisti, mi smo među svojim hrvatskim narodom u svojoj Hercegovini”- tim se riječima nazočnima obratio dr. Stjepan Ribić,  predstavnik HDSSB na listi Saveza za Hrvatsku za EU parlament. Nastavio je “Po njihovim ćete ih djelima prepoznati, a  djela garnitura koje su do sada vodile našu Hrvatsku su: 400 000 nezaposlenih, 100 000 mladih ljudi koji su napustili Hrvatsku, kreditni rejting nam je smeće, ubrajamo se među deset najgorih svjetskih ekonomija, vanjski dug Hrvatske je 46 milijardi eura. Dragi moji prijatelji nažalost HDZ nas je pokrao, a SDP svojom nesposobnošću dotukao, Lista broj 9 naša je Lista i broji najviše branitelja, iz ljubavi smo se digli 90-tih kad smo vidjeli da prijete našoj Hrvatskoj i danas se dižemo, jer vidimo da Hrvatska naša ponosna tone. Svjesni smo da je Europa jedna velika šansa i na nama je da ju iskoristimo, trebamo biti pametniji od Europe. Hrvatska 500 milijuna eura godišnje plaća članarinu u Europskoj uniji ako ne budemo znali te novce vratiti u Domovinu razvijat će se Njemačka, Italija, Francuska neke druge zemlje, zato trebamo otići u Europu i zalagati se djelima, a ne samo riječima. Izađite 25.5 podržite listu broj 9 na čelu s dr. Milanom Kujundžićem.

-Predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku Željko Cvrtila rekao je da je hrvatski narod i u Mostaru i Sarajevu, Središnjoj Bosni, Vojvodini, a ne samo u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu- kroz povijest su nas podijelili, a najviše nas podijeliše naši. Savez za Hrvatsku se skupio od osam političkih stranaka s ciljem da ponovno uveže i sakupi hrvatski narod na svim njegovim prostorima.

Pozdravljam Vas-istinske heroje pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane, jer bez vas ne bi bilo BiH, pozdravljam vas- pripadnike Hrvatske vojske, jer bez vas ne bi bilo Hrvatske – kazao je general Marko Lukić, predsjednik Zavjeta za Hrvatsku ističući kako su ti mladi ljudi ispisivali noviju hrvatsku povijest svojom krvlju, a danas ih se pribija na križ. Naučimo se jednom pobjednički ponašati i Hrvatska i Bosna i Hercegovina su zemlje koje smo mi stvarali, naša je obveza iznijeti istinu na vidjelo. Djelujmo, uključimo se, zgazimo svoja ega, hrvatski narod je iznad nas, imamo snage i pameti i unutar Hercegovine i Bosne, unutar Hrvatske i dijaspore, pametnih ljudi koje želimo umrežiti, vratiti našu djecu da budu hrvatski ministri, hrvatski veleposlanici, a ne da udbaške snage opet stežu omču hrvatskom narodu oko vrata. Nije dovoljno željeti, moramo i djelovati, poglavito mladi ljudi, vaše generacije ginule su devedesetih godina za Hrvatsku, vi nemate taj teret nad svojim glavama da izgubite živote, ali se uključite, obrazujte se, politički se izdignite , pokažite da Hercegovci nisu kriminalci ono što im je UDBA htjela nametnuti, ali budite pametni ne dajte se prevariti. Savez za Hrvatsku je osmerac čiji je jedini kormilar hrvatski narod i pozdravljamo osnutak sestrinske stranke HKDU-HRAST u BiH jer još jednom ste pokazali da se ne povlačite na rezervne položaje nego ponosno stojite na prvoj crti za svoj hrvatski narod”- zaključio je general Lukić.

-”Europa treba obitelj”, a o tomu je sinoć govorio Zlatko Gregov, predstavnik Obiteljske stranke na Listi Saveza za Hrvatsku za EU čestitajući svim majkama Majčin dan.

Snaga Saveza za Hrvatsku je u našoj raznolikosti u našem nadopunjavanju, našoj snazi da Hrvatsku povedemo u drugom smjeru. Naše najjače oružje je dragi prijatelji istina, ona istina koja je u nama, koja nam govori koliko smo jaki, a snaga je u našem zajedništvu. Ujedinimo se s ove i one strane nesretne granice koju su nam postavili. Hrvatski narod je uistinu shvatio da ovako doista više ne može, vjerujem da je današnji dan prekretnica, naš narod u nama prepoznaje da želimo probuditi Hrvatsku, želimo ju povesti u život.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-U ime Saveza za Hrvatsku koordinator cijelog Saveza i predsjednik Hrvatskoga demokratskog saveza Slavonije i Baranje profesor doktor Vladimir Šišljagić obratio se nazočnima riječima:

Hvala Vam na potpori koju pružate Savezu za Hrvatsku, nije važno ovih osam opcija koje čine Savez za Hrvatsku, važne su naše nakane,važno je zajedništvo. Ne mogu Hrvati u BiH biti građani ne znam kojega reda, jer BiH je i država hrvatskoga naroda, BiH je za nas Hrvate Domovina isto kao što je Domovina i druga dva naroda. Hrvatski narod u BiH nema jednakopravan položaj s druga dva naroda i Savez za Hrvatsku u odnosu na Hrvate u BiH to želi promijeniti i za to traži vašu potporu. Hoće li to biti treći entitet ili nešto drugo to ćete vi odlučiti, ali da ovdje trebate imati jednaka prava kao druga dva naroda u BiH to je sigurno. Mi smo spremni zajedno s vama se za to izboriti do posljednjega daha ako treba, naglasio je dr. Šišljagić.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-Admiral Hrvatske vojske i bivši načelnik Glavnoga stožera HV-a Davor Domazet-Lošo pozvao je Hrvate Hercegovine i Bosne da budu vojnici zapovjednika okupljenih u Savez za Hrvatsku, kao što su to bili devedesetih godina za vrijeme Domovinskoga rata pod vodstvom dr. Tuđmana i ne dopuste da kao izabrani narod lutamo pustinjom, nego glasujte 25. svibnja za listu broj 9 na EU izborima. Ovdje je prije godinu dana najavljena Oluja 2 i odavde se kreće u njezinu izvedbu, ovdje je najavljena i odavde polazi, jer stvar se ne može promijeniti ako se ne promijeni politička scena, nakon 25. svibnja više ništa neće biti isto promijenit će se stvari i u Hrvatskoj i u BiH. Savez za Hrvatsku je savez za ljubav, nije ovo nikakva koalicija, interes za osobne probitke, to je ljubav za svoju i jedinu Hrvatsku.

Predsjednici osam političkih stranaka ujedinjenih u Savez za Hrvatsku pozdravili su utemeljenje sestrinskoga Hrvatskoga saveza HKDU-HRAST u BiH uz obećanje da su spremni pomoći kako bi Hrvati Hercegovine i Bosne bili jednakopravan i konstitutivan narod u BiH. Bože čuvaj Hrvate BiH, čuvaj Hrvatsku i sve nas jer mi ćemo čuvati Hrvatsku, Hercegovinu i Bosnu i Hercegovinu.

U ime domaćina nazočne je pozdravio Pero Barbarić-Pepi, predsjednik Hrvatskoga saveza HKDU-Hrast u BiH zahvalivši Savezu za Hrvatsku na potpori, ali i pozvavši sve Hrvate i Hrvatice u BiH da ne ostave vjeru svojih otaca. “Izdignimo se s dna na kojeg smo naivno pali predvođeni onima koji su nas prodali i ponizili, izložimo svoje živote za svoj narod i u tome će nam biti slava, to smo dužni učiniti za one koji ostaviše svoje živote na oltaru Domovine, ali to dugujemo i našoj djeci, nemojmo sjediti besposleni dok narod naš propada, ujedinimo se u zajedničkoj borbi za bolji život svog Hrvatskog naroda – kazao je Barbarić.

Gosti i uzvanici su nakon predstavljanja Liste za EU parlament Saveza za Hrvatsku imali prigodu postavljati upite predsjednicima stranaka.

Program predstavljanja glazbeno je uveličala Klapa “Smilje”, Hrvatsko kulturno umjetničko društvo sv. Marko Vionica i bend Aqvarius.

Fotogaleriju možete pogledati OVDJE./glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Hitrec: Sve je manja ili nimala razlika između SR Hrvatske u okviru SFRJ i RH u okviru EU

Objavljeno

na

Objavio

Toplo vrijeme, iznadprosječne temperature, eto barem smo u nečemu nadprosječni ako u svemu drugom žalosno zaostajemo. Sunce je obasjalo i Vukovar u subotu, 13. listopada, grad kojemu je prekipjelo od tolikih licemjernih, sramotnih i dogovornih zataškanja srpskih zločina i upornoga odbijanja famoznih „institucija“ (hrvatski prijevod: ustanova) da zločince pronađu i privedu pravdi. To jest, i nisu se trebali pretrgnuti da ih nađu jer su Vukovarcima, i ne samo njima dobro poznati, ali se DORH odavno ustrojio tako da njegovi vodeći ljudi na državnoj i ostalim razinama ne vide i ne čuju, po uputama doista bolesne politike koja je žrtve i patnje hrvatskih ljudi prodavala i prodaje za održanje na vlasti. Do početka stoljeća malo se što dalo učiniti, prvi povratnici u Vukovar i hrvatsko Podunavlje stizali su u većem broju tek početkom 1998. i naletjeli na ljepote mirne reintegracije i amnestije koja je – sada je očito – tajnim i netajnim načinima uz savjete izvana – obuhvatila i zločince, premda su javno bili izuzeti od amnestije. To je činjenica. Sve su se vlasti u Hrvatskoj od 2000. godine striktno pridržavale toga podzemnog dogovora, nazovi lijeve i navodno desne, ako bi koga i uhitile, lijepo se s njim postupalo i izricane su podnošljive kazne ili oslobađajuće, ali su takvi slučajevi bili iznimke a velika većina zločinaca razumjela je da može mirno spavati.

Što je najveća vrijednost prosvjeda u Vukovaru? Govorilo se o žrtvama, i preživjele žrtve govorile su o svojim mukama, ali su se prvi put javno spominjala i imena zločinaca, na skupu od dvadeset tisuća ljudi – a to će „dogovorni“ teško moći pospremiti pod tepih. Prosvjed nije bio masovniji zbog opstrukcije uplašenih vlasti u Zagrebu, ali ako se sada nešto radikalno ne poduzme – a ne će – sljedeće će godine biti u Vukovaru stotinu tisuća Hrvata i tada će letjeti perje. Ovolistopadski prosvjed shvatili smo kao prvu i odlučnu upozorbu da takvo stanje ne može trajati u beskraj niti će Hrvati dopustiti da ubojice i silovatelji budu nekažnjeni kao što su ostali nekažnjenima komunistički zločinci nakon Drugoga svjetskog rata.

Kao u Odesi 1916.

Prije okupacije Vukovara u razaranjima grada stradalo je tri tisuće ljudi (najviše Hrvata, ali i drugih), nakon okupacije još dvije tisuće, trideset je tisuća Hrvata i Hrvatica odvedeno u logore, pretežito srbijanske, među njima i mnoga djeca, stotine i stotine logoraša ubijene su, desetci tisuća mučeni, premlaćivani i ponižavani. Pa nad svim tim, ne brojkama nego ljudima, Hrvatima, hrvatska vlast ne samo da ne pokaže sućut i sama udari šakom o stol nego se krevelji u licemjernoj obmani neupućenih da to neki tamo ustaše valjda u Vukovaru i Podunavlju povlačeći „pitanje“ (bez odgovora) žele narušiti bratstvo i jedinstvo i štoviše srušiti nju, Vlast. A Vlast je izdala i zapovijest da Hrvatska radiotelevizija ne prenosi skup, nego se više posveti kolosalnoj berbi mandarina i grožđa. Vlast je bez ikakvoga srama okrenula leđa onima koji traže sankcioniranje odgovornih za tolike tisuće i tisuće pobijenih pripadnika hrvatskoga naroda koji već dugo ima svoju hrvatsku državu, ali ta država nema reprezente koji dišu i osjećaju s narodom i njegovim zahtijevanjima da ga se ne ubija i to masovno, bez državne volje da se kazne zločinci. Vlast je u stvari otvoreno kazala isto ono što su rekli grobaru u Odesi u vrijeme Prvoga svjetskog rata, nakon pokolja nad Hrvatima 1916. koji se nisu htjeli pridružiti srbijanskoj legiji – da ne treba pitati za imena, jer„to su Hrvati“. Zanemariva vrsta čiji život i smrt ništa ne znače, pa ih se ne treba ni sjećati. A još je manje važno tko ih je ubio, kako god se zvao – dobro je učinio.

U Odesi (kad sam ju već spomenuo) je sve i počelo. Ako je priglupa pretežita tadanja hrvatska politika s jugoslavenskim nagnućem trebala na trenutak zastati i zapitati se kamo srlja i s kim bismo to mi trebali imati posla, onda je to bilo kada je Aleksandar Horvat u ime pravaša podnio Saboru interpelaciju o masakriranim hrvatskim dragovoljcima (silovoljcima) regrutiranim nakon što su oslobođeni iz ruskoga zarobljeništva. Hrvatska je tada još bila u sastavu Austro-Ugarske, Prvi rat u jeku – listopad je 1918. Pa što, mislili su tada beznačajni hrvatski političari, jest da su srbijanski „časnici“ i njihovi mesari u Odesi poubijali Hrvate, ali ne ćemo valjda zato napustiti ideju o sjedinjenu južnoslavenskih naroda. Pretegnula je Hrvatsko-srpska koalicija, pod divljačkim pritiskom Pribićevića. Priča je nastavljena, kao što je poznato, kratkotrajna i nevažna, embrionalna, više fiktivna država Slovenaca, Hrvata i Srba s područja bivše Monarhije predana je u ruke Srbijancima itd. Na ovaj ili na onaj način srpski se teror nastavio bez prekida (nije se naravno prekidao ni u NDH, „Što se tamo na Dinari sjaji“), u komunističkoj Jugoslaviji i na kraju (?) u srpskoj agresiji na Hrvatsku. S najviše hrvatskih žrtava u Vukovaru.

Pa se sada vukovarski gradonačelnik pita možemo li pohvatati barem srpske zločince iz prve polovice devedesetih, kad već ne možemo one iz Odese, i nadalje.

Sankcija za one koji žele sankcioniranje zločinaca!

Plenković je odahnuo, rečeno mu je da se okupilo osam tisuća od oko četiri milijuna Hrvata. Izjavio je da ne će biti sankcija, premda ih je najavio u svrhu plašenja svojih pokornih. Sankcija za one koji žele sankcioniranje zločinaca! Ma krasno. A što kaže narod, što kažem ja? Nije važno. Glavno da je sve proteklo glatko, „civilizirano“. Narod ionako ne odlučuje, nepismeni narod ionako se ne zna čitko potpisati pa potpisi ne valjaju ni za jedan referendum, izborni zakon ne treba mijenjati jer je navodno uperen protiv manjina, oni koji su protiv Istanbulske obični su nasilnici nad ženama. Tako je pokret začet osamdeset i devete za slobodu i slobodnu volju hrvatskoga naroda, za hrvatsku državu i ljudska prava, za tzv. demokraciju i pravnu državu, napravio puni krug i vratio se na početak. Glede zločina nad Hrvatima, reče Vlast da ratni zločini ne zastarijevaju i da je briga o tome – trajna. Ma tu i jest poanta. Prosvjed u Vukovaru ne želi da briga bude trajna jer je već trajala koliko je trajala, nego da se djeluje odmah (kad nije do sada) da ne bi i opet jednom u povijesti potrajala toliko koliko je potrebno da zločinci odu u pakao bez suđenja na ovom svijetu.

Vukovar je od simbola hrvatskih stradanja postao simbol bijede hrvatske politike. Nisu Vukovarci jedini stradali, svugdje su po Hrvatskoj Hrvati ubijani. Do imena zločinaca navodno se ne može doći, ali Culej je ipak, privatnom istragom kako kaže, došao do imena stanovitog Branka, prezimenom Pavić koji je ubio dr. Šretera u Pakracu, mučenika za hrvatski jezik. Živi u Australiji. Pa dobro, ako smo nakon tolikih godina i to tvrdoglavošću pojedinca (pojedinke) uspjeli dobiti kapetana Dragana, krenimo odmah, a na suđenju suočimo Pavića i Pupovca da se čuje o čemu su razgovarali u rujnu 1991. (u društvu Đakule).

Brammertz je otvorio svoju protuhrvatsku dušu

Serge BrammertzGlede Pupovca i Srpskog narodnog vijeća te Documente: vrlo su dobro organizirani, dobro ih se podmazuje iz hrvatskoga proračuna pa imaju dosta ljudi za brza operativna djelovanja. Tako su na prvi znak da se sprema prosvjed u Vukovaru, hitno pozvali u Zagreb baruna Sergea Brammertza zvanog del Ponte, prosecutora u raspuštenom Haaškom tribunalu koji je vidno propao otkako mu je Meron oduzeo Gotovinu i Markača. Na tu se svoju traumu žalio i u Zagrebu, a znajući tko mu je organizirao dolazak, instruiran da se u Hrvatskoj ne radi dovoljno na kažnjavanju hrvatskih „zločinaca“, da se štoviše odigrao neuspješan, ali dramatičan atentat na vođu svih (?) srpskih manjinaca, Brammertz je otvorio svoju protuhrvatsku dušu. Taj posjet koji hrvatske službene vlasti, da su hrvatske, nisu smjele dopustiti, trebao je – kao i potom Plenkovićeve prijetnje – amortizirati očekivani prosvjed i usmjeriti pozornost prema ugroženim Srbima…

Još o Pupovcu i time s njim završavam: nisam htio čitati taj bilten SNV-a jer me smeće ne zanima, ali mi rekoše da je u pupovačkoj „Bijeloj knjizi“ na popisu nepoćudnih portala na sjajnom prvom mjestu portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Očekujemo da nam ove godine bude dodijeljena nagrada „Svetozar Pribićević“. Spomenutu Bijelu knjigu i danas treba čitati, ne toliko poradi nestašnih spomenutih imena hrvatskih i šire, nego zbog jedne od rasprava unutar svemoćne Partije gdje su napadani stranci poput Lipsetta, Hanah Arendt, Brzezinskog i Greiffenhagena, zastupnici točne teze da su “komunizam i fašizam istovjetne pojave, odnosno dva dijela ili dvije varijante istog totalitarnog sindroma.“ Ako vam to zvuči poznato, u pravu ste. I danas će, posebno iz Pupovačkoga kruga, rečena teza izazvati lavinu budući da je, kažu oni, anti antifašistička, a oni su prisvojili, da ne kažem posvojili antifašizam.

Nesiguran hod hrvatske kulture

Za to vrijeme, naše vrijeme, hrvatska kultura korača nesigurnim hodom. Najava (podmetanje?) o pretvaranju javnih knjižnica u privatne, pokazala se netočnom i dobro da je tako. Privatnih knjižnica ima u mnogim obiteljima, čak vrlo bogatih, i neka ondje ostanu. A glede javnih i posudba iz javnih, događaju se tragikomične stvari: književnici, autori, imaju pravo na postotak od svake posudbe, ali svoj novac nisu dobili već dvije godine i nikomu ništa. Isprva su navodno popucale veze na crti Nacionalna i sveučilišna, Društvo hrvatskih književnika, Ministarstvo kulture i još neki posrednik, a onda je zadaću preuzeo ZAMP i opet nema kuna na računu autora. A svota baš i nije zanemariva za čitane i vrlo čitane autore.

Podatci o čitanosti također u zadnje vrijeme nedostaju ili nisam pratio, ali oni koje sam prije nekog vremena vidio kazuju da čitateljska, čitalačka publika preferira posve druge autore od onih koji se (čast iznimkama) pojavljuju po europskim sajmovima knjiga. I tu, znači, dolazi do žalosne diskrepancije: ako pišeš za hrvatsku publiku, s hrvatskim osjećajem i o hrvatskim temama, onda te stavljuju u pretinac valjda književnih konzervativaca i valjda književnih nacionalista, ma što to značilo, a ako takve teme i osjećaj nemaš onda si napredni europski liberalni književnik koji prezire svoju zemlju i narod, nema identiteta, to jest njegov je identitet navodno – europski. Što se ispod takve definicije novog identiteta skriva jest – pokazuju primjeri iz Hrvatske – izgubljeni, odnosno nikada postojeći jugoslavenski identitet koji su trebali nekako nadoknaditi pa se dosjetili europskog, samo da ne bude hrvatski.

A hrvatska država (ah) baš takve duhovno raseljene osobe nudi svijetu, ne samo u književnosti nego i u teatru, i filmu. A svijet koji ponešto zna, i dalje se čudi da im jedna hrabra zemlja koja je napravila čuda u ratu (i nogometu) šalje kao svoje predstavnike one koji ju mrze. No, ne žive svi takvi u Hrvatskoj, i pisci i spisateljice napuštaju Hrvatsku, pa iz daljina pljuckaju. Što piše Ivana Sajko, ne znam, moj grijeh, ali njezin nastup (uz njemačkog predsjednika Steinmeiera) na Sajmu knjiga u Franfurtu malo je toga imao s knjigama, više s „Europom različitih brzina“ (kako reče predsjednik), to jest kako u takvoj Europi braniti slobodu.

Jedna brzina ili Europe ne će biti

Odgovor bi bio da se sloboda može braniti samo u Europi s jednom brzinom ili je ne će biti, ali pustimo to na stranu. Spomenuta se književnica zaplela u povijest i politiku: točno je rekla da je ukidanje povijesti u strukovnim školama negativan primjer, a onda dodala da se u Hrvatskoj povijest nadomještava religijom (vjeronauk), što je „fatalna paradigma ako ne želimo ponavljati pogreške iz prošlosti.“ Tako se brkaju kruške i jabuke, te dolazi do komičnih zaključaka, no barem se malo krivotvorila hrvatska zbilja. (Razgovor sam pročitao iz pera B. Pofuka, što znači da treba provjeriti.) O književnosti kao umjetnosti riječi – ni riječi.

No da i ja zaključim: sve je manja ili nimala razlika između SR Hrvatske u okviru SFRJ i Republike Hrvatske u okviru EU. I onda i sada najveća je sablast i prijetnja tzv. hrvatski nacionalizam, i onda i sada hrvatski je čovjek bio prisiljen da što manje govori o pripadnosti hrvatskom narodu – sada može ako baš mora, ali je to nazadno i nepotrebno – sve što je doista i jedino hrvatsko nastojalo se i nastoji utopiti u staroj (Jugoslavija) ili novoj utopiji (EU). A govoriti danas o hrvatskim žrtvama u zadnjih stotinu godina ili barem o onima iz devedesetih prošloga stoljeća – eh, to je također nacionalističko maslo i pokušaj vraćanja ove uspješne, prema budućnosti okrenute Hrvatske, u prošlost koju treba prepustiti zaboravu. A nije li možda tako neuspješna (uza sve ostalo ) jer nije imala niti ima „čisti start“ upravo u tzv. povijesnim pitanjima? Počam od Odese, krvave Odese (Krleža) o kojoj će uskoro biti predstavljena knjiga, temeljito dokumentirana.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Plenković: Neki govornici u Vukovaru pokazali su nerazumijevanje mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je u ponedjeljak u Parizu, komentirajući subotnji prosvjed u Vukovararu, da su neki govornici na tom skupu pokazali nerazumijevanje procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

“Ako netko organizira prosvjed za zločine koji su se dogodili prije 27 godina i to danas, 2018., to znači da sigurno postoji razlog da nadležna tijela moraju istražiti i procesuirati ove zločine koji do sada nisu procesuirani ni istraženi.

S te smo strane poslali vrlo jasnu poruku od početka kada smo saznali da gradonačelnik Ivan Penava namjerava organizirati prosvjed”, rekao je premijer Plenković novinarima u Parizu, kamo je doputovao u dvodnevni radni posjet.

“Međutim, isto tako, s obzirom na političke aktere koji su se tamo okupilii nastojali iskoristiti taj prosvjed i na određene poruke, jasno je da to nisu bili baš najbliži politički prijatelji niti vlade niti HDZ-a. Ono što je važno jest poruka koja je za mene bila najzanimljivija i ne mislim da je dobra, koji su poslali neki od govornika, ne i gradonačelnik Penava, a to je poruka nerazumijevanja procesa mirne reintegracije, što je po meni jedna od ključnih političkih ostavština predsjednika Franje Tuđmana”, ustvrdio je Plenković.

Tuđman je nakon Bljeska i Oluje procijenio da je za reintegraciju hrvatskog Podunavlja puno bolje to učiniti diplomatskim naporom, pregovorima, kroz misiju UN-a (UNTAES), rekao je Plenković.

“On je tu investirao u budućnost, morao je naći mehanizme, a jedna od mjera bila je zakon o oprostu, koji se naravno ne odnosi na ratne zločine. Mislim da je njegova investicija u dijalog, u izgrađivanje povjerenje, i u konačnici u pomirbu poruka koju HDZ mora baštiniti, njegovati je, raditi na njoj pogotovo toliko godina nakon Miloševićeve agresije na Hrvatsku”, rekao je Plenković.

Plenković je ponovio da želi da policija i državno odvjetništvo do kraja odradi ono što radi za vrijeme njegove vlade, da skupina koja se detaljno bavi Vukovarom i Ovčarom ostvari dodatne rezultate.

“To što se to nije napravilo ranije za to ne može odgovarati ni ova vlada niti aktualna postava i zato od početka govorim – jedno je procesuirati ratne zločine, istražiti ih, a drugo je dovesti ovu temu u politički fokus da na njoj neke stranke i strančice pokušavaju profitirati. To je jasna poruka i zato tamo nikog relevantnog iz vrha HDZ-a nije bilo”, rekao je Plenković.

Na upit što će biti s HDZ-ovi saborskim zastupnikom Stevom Culejom koji je bio u Vukovaru, Plenković je rekao da njegova situacija specifična.

“Stevo Culej ima posebnu situaciju, njegov brat je ubijen u Borovu Selu i njegova se situacija ne može usporediti s bilo čijom drugom. To ni u jednom trenutku nismo doživjeli kao nešto sporno”, rekao je Plenković.

Na pitanje hoće li Culej promijeniti klub zastupnika, Plenković je rekao da ne vidi razloga za to, jer je Culej izabran zato što je bio na listi HDZ-a, bez obzira koliko je preferencijalnih glasova dobio.

Plenković je istaknuo da ga ne smetaju napadi ni kritike i da je siguran u smjer u kojem vodi vladu i zemlju.
“Vodimo vladu i zemlju u pravom smjeru u kojem želimo i za koji smo uvjereni da je dobar za Hrvatsku, za hrvatsko društvo, za toleranciju i nema toga elementa koji će nas skrenuti s ovoga smjera kojim imamo”, rekao je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari