Pratite nas

Savez za Hrvatsku pozdravio utemeljenje sestrinskoga Hrvatskoga Saveza HKDU – HRAST u BiH i predstavio svoju Listu za EU parlament

Objavljeno

na

U organizaciji novoutemeljenoga Hrvatskoga saveza HKDU – HRAST u BiH sinoć je u Hotelu “Brotnjo” u Čitluku predstavljena lista Saveza za Hrvatsku za EU parlament.

Nakon intoniranja Lijepe naše u izvedbi Klape “Smilje” i minute šutnje za poginule hrvatske branitelje otpočelo je predstavljanje Saveza za Hrvatsku pred petsto nazočnih koji su se odazvali pozivu željni čuti što osam predsjednika političkih stranaka okupljenih u Savez za Hrvatsku želi,može i hoće učiniti za hrvatski narod u BiH.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-”Savez za Hrvatsku je jezgra hrvatskoga zajedništva, došli smo razgovarati s vama, a ne po glasove, pokušati zajedno s Vama spasiti hrvatski narod u Hrvatskoj i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”- počeo je svoje izlaganje profesor doktor Milan Kujundžić, predsjednik Hrvatske zore i predvodnik Liste Saveza za Hrvatsku. On je naglasio i to da su kosti njegovoga dida negdje oko Mostara ostale davne 1943. godine, a da je njegova obveza danas pomoći hrvatskome narodu u BiH. Obveza je to hrvatskih političara koji do danas nisu brinuli o tome, zbrinuti i dio svoga naroda ovdje u Hercegovini i u Bosni. Zaboravljali su oni to, a brojni i ne znaju gdje je Široki, Čitluk i Grude, a Josipović je prije desetak dana otkrio da postoje Hrvati u BiH.

U Hercegovini se, na žalost, kao glavnom biološkom izvoru hrvatskoga naroda tako malo dice rađa, a i ono malo što nikne prisiljeno je otići s ove krasne grude.  I zato smo odlučili reći”Dosta je gospodo”, izvarali ste nas, radili ste samo za sebe i svoje nalogodavce i niste brinuli o svome narodu. Ovo je početak velike hrvatske utakmice koja se zove ” hrvatski preokret” ili drugačije možemo reći”Ili će nas biti ili nas neće biti, a ja mislim da će nas biti”. Okrenimo stranicu povijesti, ne zaboravimo iz nje naučimo i ne dajmo im ništa zamračiti, osvijetlimo sve, svačije tragove, o svemu i svakomu ćemo progovoriti- Savez za hrvatsku je jezgro hrvatskoga zajedništva i hrvatske pobjede i krenuo je u Zagrebu i došao do Čitluka i neće ga nitko moći zaustaviti gdje god ima hrvatskoga naroda, sve su to naši ljudi, zajedno s njima mijenjati ćemo budućnost hrvatskoga naroda i nitko ne može dijeliti domovinsku, iseljenu i naseljenu Hrvatsku- to je sve naš narod i brinut ćemo o njemu. Razmislite i donesite odluku-vjerujem da ćete prepoznati i znati birati što je dobro za vašu djecu i vašu Hercegovinu, izbori za EU parlament su 25. svibnja, a Savez za Hrvatsku je na listi broj 9.

-Nazočne je pozdravio profesor Ivica Grković u ime Hrasta, član Velikoga vijeća kazavši: “Europa je mnogo više profitirala s vama nego vi od Europe. Europska zajednica vas vidi kao ljude koji imaju čvrste stavove koji su sačuvali vrijednosti, jer u Europi danas vlada kriza vrijednosti i identiteta”- kazala nam je to jedna europarlamentarka. Ono što mi našim predstavnicima na listi za EU parlament dajemo u zadaću je povjerenje da kršćanske vrijednosti-dom, obitelj i vjeru zastupaju i u EU parlamentu, rekao je profesor Grković.

“Dragi moji Hercegovci, dragi moji Hrvati, ne bojte se dolazi promjena u Zagrebu, a promjena u Zagrebu uvijek je dolazila i iz Hercegovine i u njoj su uvijek sudjelovali najaktivnije Hercegovci”- naglasio je Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke i dodao: Savez za Hrvatsku je savez sa hrvatskim narodom, mi u Savezu ne zaboravljamo niti jednog hrvatskoga čovjeka, posebno ne zaboravljamo Hrvate u BiH. Posjetili smo biskupa Komaricu i kardinala Puljića, razgovarali s njima i kazali im da dolazi vrijeme promjena. Neprijatelja se ne bojimo, neka se oni nas boje jer ćemo provesti lustraciju, stati uz Hrvate Bosne i Hercegovine da konačno dobiju svoju slobodu, sloboda je naša budućnost i jedinstvo našega hrvatskoga naroda naša je budućnost. Mi smo na čvrstim, stabilnim i vječnim temeljima-dom,obitelj, vjera.

”Hvaljen Isus i Marija Hercegovino-nismo na Pantovčaku pa da su ovdje agnostici, niti smo u Banskim dvorima pa su ovdje ateisti, mi smo među svojim hrvatskim narodom u svojoj Hercegovini”- tim se riječima nazočnima obratio dr. Stjepan Ribić,  predstavnik HDSSB na listi Saveza za Hrvatsku za EU parlament. Nastavio je “Po njihovim ćete ih djelima prepoznati, a  djela garnitura koje su do sada vodile našu Hrvatsku su: 400 000 nezaposlenih, 100 000 mladih ljudi koji su napustili Hrvatsku, kreditni rejting nam je smeće, ubrajamo se među deset najgorih svjetskih ekonomija, vanjski dug Hrvatske je 46 milijardi eura. Dragi moji prijatelji nažalost HDZ nas je pokrao, a SDP svojom nesposobnošću dotukao, Lista broj 9 naša je Lista i broji najviše branitelja, iz ljubavi smo se digli 90-tih kad smo vidjeli da prijete našoj Hrvatskoj i danas se dižemo, jer vidimo da Hrvatska naša ponosna tone. Svjesni smo da je Europa jedna velika šansa i na nama je da ju iskoristimo, trebamo biti pametniji od Europe. Hrvatska 500 milijuna eura godišnje plaća članarinu u Europskoj uniji ako ne budemo znali te novce vratiti u Domovinu razvijat će se Njemačka, Italija, Francuska neke druge zemlje, zato trebamo otići u Europu i zalagati se djelima, a ne samo riječima. Izađite 25.5 podržite listu broj 9 na čelu s dr. Milanom Kujundžićem.

-Predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku Željko Cvrtila rekao je da je hrvatski narod i u Mostaru i Sarajevu, Središnjoj Bosni, Vojvodini, a ne samo u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu- kroz povijest su nas podijelili, a najviše nas podijeliše naši. Savez za Hrvatsku se skupio od osam političkih stranaka s ciljem da ponovno uveže i sakupi hrvatski narod na svim njegovim prostorima.

Pozdravljam Vas-istinske heroje pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane, jer bez vas ne bi bilo BiH, pozdravljam vas- pripadnike Hrvatske vojske, jer bez vas ne bi bilo Hrvatske – kazao je general Marko Lukić, predsjednik Zavjeta za Hrvatsku ističući kako su ti mladi ljudi ispisivali noviju hrvatsku povijest svojom krvlju, a danas ih se pribija na križ. Naučimo se jednom pobjednički ponašati i Hrvatska i Bosna i Hercegovina su zemlje koje smo mi stvarali, naša je obveza iznijeti istinu na vidjelo. Djelujmo, uključimo se, zgazimo svoja ega, hrvatski narod je iznad nas, imamo snage i pameti i unutar Hercegovine i Bosne, unutar Hrvatske i dijaspore, pametnih ljudi koje želimo umrežiti, vratiti našu djecu da budu hrvatski ministri, hrvatski veleposlanici, a ne da udbaške snage opet stežu omču hrvatskom narodu oko vrata. Nije dovoljno željeti, moramo i djelovati, poglavito mladi ljudi, vaše generacije ginule su devedesetih godina za Hrvatsku, vi nemate taj teret nad svojim glavama da izgubite živote, ali se uključite, obrazujte se, politički se izdignite , pokažite da Hercegovci nisu kriminalci ono što im je UDBA htjela nametnuti, ali budite pametni ne dajte se prevariti. Savez za Hrvatsku je osmerac čiji je jedini kormilar hrvatski narod i pozdravljamo osnutak sestrinske stranke HKDU-HRAST u BiH jer još jednom ste pokazali da se ne povlačite na rezervne položaje nego ponosno stojite na prvoj crti za svoj hrvatski narod”- zaključio je general Lukić.

-”Europa treba obitelj”, a o tomu je sinoć govorio Zlatko Gregov, predstavnik Obiteljske stranke na Listi Saveza za Hrvatsku za EU čestitajući svim majkama Majčin dan.

Snaga Saveza za Hrvatsku je u našoj raznolikosti u našem nadopunjavanju, našoj snazi da Hrvatsku povedemo u drugom smjeru. Naše najjače oružje je dragi prijatelji istina, ona istina koja je u nama, koja nam govori koliko smo jaki, a snaga je u našem zajedništvu. Ujedinimo se s ove i one strane nesretne granice koju su nam postavili. Hrvatski narod je uistinu shvatio da ovako doista više ne može, vjerujem da je današnji dan prekretnica, naš narod u nama prepoznaje da želimo probuditi Hrvatsku, želimo ju povesti u život.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-U ime Saveza za Hrvatsku koordinator cijelog Saveza i predsjednik Hrvatskoga demokratskog saveza Slavonije i Baranje profesor doktor Vladimir Šišljagić obratio se nazočnima riječima:

Hvala Vam na potpori koju pružate Savezu za Hrvatsku, nije važno ovih osam opcija koje čine Savez za Hrvatsku, važne su naše nakane,važno je zajedništvo. Ne mogu Hrvati u BiH biti građani ne znam kojega reda, jer BiH je i država hrvatskoga naroda, BiH je za nas Hrvate Domovina isto kao što je Domovina i druga dva naroda. Hrvatski narod u BiH nema jednakopravan položaj s druga dva naroda i Savez za Hrvatsku u odnosu na Hrvate u BiH to želi promijeniti i za to traži vašu potporu. Hoće li to biti treći entitet ili nešto drugo to ćete vi odlučiti, ali da ovdje trebate imati jednaka prava kao druga dva naroda u BiH to je sigurno. Mi smo spremni zajedno s vama se za to izboriti do posljednjega daha ako treba, naglasio je dr. Šišljagić.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA-Admiral Hrvatske vojske i bivši načelnik Glavnoga stožera HV-a Davor Domazet-Lošo pozvao je Hrvate Hercegovine i Bosne da budu vojnici zapovjednika okupljenih u Savez za Hrvatsku, kao što su to bili devedesetih godina za vrijeme Domovinskoga rata pod vodstvom dr. Tuđmana i ne dopuste da kao izabrani narod lutamo pustinjom, nego glasujte 25. svibnja za listu broj 9 na EU izborima. Ovdje je prije godinu dana najavljena Oluja 2 i odavde se kreće u njezinu izvedbu, ovdje je najavljena i odavde polazi, jer stvar se ne može promijeniti ako se ne promijeni politička scena, nakon 25. svibnja više ništa neće biti isto promijenit će se stvari i u Hrvatskoj i u BiH. Savez za Hrvatsku je savez za ljubav, nije ovo nikakva koalicija, interes za osobne probitke, to je ljubav za svoju i jedinu Hrvatsku.

Predsjednici osam političkih stranaka ujedinjenih u Savez za Hrvatsku pozdravili su utemeljenje sestrinskoga Hrvatskoga saveza HKDU-HRAST u BiH uz obećanje da su spremni pomoći kako bi Hrvati Hercegovine i Bosne bili jednakopravan i konstitutivan narod u BiH. Bože čuvaj Hrvate BiH, čuvaj Hrvatsku i sve nas jer mi ćemo čuvati Hrvatsku, Hercegovinu i Bosnu i Hercegovinu.

U ime domaćina nazočne je pozdravio Pero Barbarić-Pepi, predsjednik Hrvatskoga saveza HKDU-Hrast u BiH zahvalivši Savezu za Hrvatsku na potpori, ali i pozvavši sve Hrvate i Hrvatice u BiH da ne ostave vjeru svojih otaca. “Izdignimo se s dna na kojeg smo naivno pali predvođeni onima koji su nas prodali i ponizili, izložimo svoje živote za svoj narod i u tome će nam biti slava, to smo dužni učiniti za one koji ostaviše svoje živote na oltaru Domovine, ali to dugujemo i našoj djeci, nemojmo sjediti besposleni dok narod naš propada, ujedinimo se u zajedničkoj borbi za bolji život svog Hrvatskog naroda – kazao je Barbarić.

Gosti i uzvanici su nakon predstavljanja Liste za EU parlament Saveza za Hrvatsku imali prigodu postavljati upite predsjednicima stranaka.

Program predstavljanja glazbeno je uveličala Klapa “Smilje”, Hrvatsko kulturno umjetničko društvo sv. Marko Vionica i bend Aqvarius.

Fotogaleriju možete pogledati OVDJE./glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Trump otkazao summit s Kimom

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Američki predsjednik Donald Trump danas je otkazao summit sa sjevernokorejskim čelnikom Kim Jong-unom planiran za 12. lipnja u Singapuru.

U pismu koje je objavila Bijela kuća, Trump je Kimu poručio da “nažalost” otkazuje summit.

– Zbog strašne ljutnje i otvorenog neprijateljstva koje ste pokazali u svojim posljednjim izjavama, mislim da nije prikladno, u ovome trenutku, održati taj dugo planirani sastanak – navodi se u Trumpovu pismu.

– Vi pričate o svojim nuklearnim sposobnostima, ali naše su toliko goleme i snažne da se molim Bogu da nikad neće morati biti upotrijebljene – stoji između ostalog u pismu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

IVO LUČIĆ: Režimi su različiti, ali su žrtve uvijek iste, nevine

Objavljeno

na

Objavio

Mi se ne razlikujemo međusobno prema onome što jesmo, već prema mrtvima koje oplakujemo – tim riječima počinje Knjiga šapata, roman armensko-rumunjskog pisca Varužana Vosganjana.

U romanu je opisana istoimena “knjiga” koja se ne čita jer nije ni napisana, ona se šapuće i zna se napamet. To je knjiga stradanja armenskog naroda, o njoj se nikada i nikome ne govori izvan obitelji, izvan kuće, izvan zajednice koja “oplakuje iste mrtve”.

Ova definicija zajednice snažno podupire onu ranije utvrđenu po kojoj su dva čovjeka pripadnici istoga naroda ako su slušali iste priče. Mrtve se oplakuje na razne načine – glasno uz sve počasti, uz isticanje njihovih vrlina i pokazivanje ljubavi, ali i tiho šaptom bez počasti, u strahu – ne od mrtvih već od živih, bez ikakvih vidljivih znakova.

U tome je i razlika između slobodnih i neslobodnih naroda, između pobjednika i pobijeđenih. Šapat nastaje tamo gdje nestaju ljudi. Mnogi su u Hrvatskoj odrasli uz šapat i slušali su ga godinama isprepletena s molitvama.

Totalitarna vlast kakva je bila komunistička htjela je čuti i šapat, željela je sve kontrolirati, posebno emocije, jer riječi koje se šapuću jedino i vrijedi slušati. Iz jednog izvješća pisanog petnaestak godina poslije Drugog svjetskog rata vidi se da je komunistička vlast u jednom hrvatskom kraju osluškivala šapate u obiteljima “ubijenih neprijatelja”.

Zapisali su da je nakon rata s njima bilo “mnogo problema” jer su imali “neprijateljsko raspoloženje prema našem poretku”. Prema opažanju vlasti, neprijateljstvo se posebno manifestiralo na Božić i u vrijeme drugih blagdana, “kada je običaj kod vjernika da se pjeva”, a u ovim kućama bi nastao “plač i kletva” onih koji su ih poubijali ili osudili.

U velikom dijelu hrvatskoga naroda, u mnogim obiteljima, mjesec svibanj mjesec je šapata. Sredinom svibnja 1945. godine počeli su nestajati vojnici poražene države i civili koji su ih u strahu pratili. Pobjednici su vrlo brzo pokazali da nisu bolji od onih koje su pobijedili. Razlikovali su se onoliko koliko se šapat razlikuje od šapata ili priča od priče.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da su jugoslavenski komunisti tijekom provedbe revolucije ubili najmanje 180.000 stvarnih i potencijalnih neprijatelja. Jedan od najvećih komunističkih zločina poznat je pod nazivom Bleiburška tragedija odnosno hrvatski “križni put”.

Naime, glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga praćena velikim brojem izbjeglih civila predala se Britancima na Bleiburškom polju u Austriji. Iako su znali što ih čeka, izručili su ih komunističkoj Jugoslavenskoj armiji koja je u idućih nekoliko tjedana većinu zarobljenika poubijala, pobacala u jame ili zatrpala u rudnike i rovove.

Istraživanja pokazuju da se radilo o više desetaka tisuća ubijenih hrvatskih vojnika i civila, među kojima je bilo žena i djece. Po zapovijedi vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije Josipa Broza Tita, zarobljenici su u kolonama smrti vođeni i ubijani diljem Jugoslavije.

Najviše ih je ubijeno u Sloveniji gdje su do sada otkrivena 642 masovna grobišta. Utvrđeno je da se u njih najmanje 145 nalaze posmrtni ostaci ubijenih hrvatskih vojnika i civila. Na samo tri takva mjesta: Tezno, Kočevski Rog i Huda jama ubijeno je i zatrpano oko 30.000 Hrvata.

U Hrvatskoj su prikupljeni podaci za oko 700 masovnih grobišta, a najveće je ono u Maceljskog šumi kod Krapine gdje je prema procjenama ubijeno i zatrpano oko 13.000 žrtava. U Bosni i Hercegovini registrirano je oko 90 masovnih grobišta s još neutvrđenim konačnim brojem hrvatskih žrtava.

Bleiburška tragedija jedna je od najvećih tragedija hrvatskoga naroda. Ime tog austrijskog grada šapatom se izgovaralo uglavnom u obiteljima ubijenih odnosno “nestalih”.

Svaki pokušaj obilježavanja grobišta, iskazivanje bilo kakve počasti ili sjećanja na pobijene hrvatske vojnike i civile proglašavano je neprijateljskom aktivnošću i strogo kažnjavano. Na taj način oni su trebali ostati bezimeni, dehumanizirani i ozloglašeni sustavnom propagandom užasa.

Hrvatski su politički emigranti odmah poslije rata posjećivali Bleiburško polje i tamošnje groblje, a organizirano i masovno to čine od 1952. godine.

Bleiburg je postao sinonim za hrvatske žrtve i nacionalnu tragediju, a spomenik koji su hrvatski emigranti tamo postavili u svibnju 1977. prihvaćen je kao mjesto sjećanja i molitve za sve ubijene. Bleiburška tragedija stvarni je događaj, ali je i simbol ukupnoga stradanja Hrvata u komunističkom režimu, koje nadilazi zbivanja oko Bleiburga.

Spomenik na Bleiburškom polju je kenotaf, simbol ratnog i poratnog stradanja, ali i simbol nemogućnosti odavanja počasti žrtvama komunističkog režima u Jugoslaviji. Dok su Hrvatskom vladali komunisti, priča o Bleiburškoj tragediji prenosila se šapatom, toliko tiho da mnogi za nju nisu ni čuli.

U Bleiburg se hodočasti skoro 70 godina i zato su besmisleni prigovori kako se tamo ne odaje počast žrtvama, nego ustaškom režimu te kako bi trebalo komemoraciju žrtvama održavati u Teznom. Takav bi prijedlog imao smisla da je izrečen 1952. godine. Tradicija se ne dokida lako kao što se lako niti ne stvara.

Nakon sloma komunističkog režima i raspada jugoslavenske države, nakon pobjede u Domovinskom ratu i stvaranja demokratske Republike Hrvatske, o Bleiburgu se glasno i otvoreno govori.

Svake godine u svibnju mnogi Hrvati masovno hodočaste na Bleiburško polje koje smatraju mjestom posvećenim krvlju svojih bližnjih, odnosno prvom postajom njihova križnoga puta. To je dio njihova identiteta.

Pokrovitelj bleiburške komemoracije je i Hrvatski sabor, s iznimkom u razdoblju od 2012. do 2016. godine kada je SDP-ova većina ukinula pokroviteljstvo. Tako je bilo i ove godine, odnosno u prošlu subotu kada je održana komemoracija žrtvama zločina počinjenih prije 73 godine. U Hrvatskoj više nama šapata, zamijenile su ga rasprave koje se povremeno pretvaraju u viku.

U travnju i svibnju oplakujemo mrtve. Nameću se dvojbe i otvaraju se polemike oko identiteta, temelja hrvatske državnosti, Jasenovca i Bleiburga, pobjede i poraza, dobra i zla.

Ponavljaju se uvijek ispočetka, kao da nikada prije ništa o tome nije rečeno, definicije totalitarizma, osude fašizma i pohvale antifašizma, a sve to uz puno brojki i kalkulacija s malo razumijevanja i s još manje empatije.

Na površinu izbijaju dnevnopolitički interesi i ideološke strasti, dok su žrtve i traume njihovih bližnjih negdje u drugom planu, ako su uopće prisutne. Moralo bi biti drukčije, jer da su žrtve u prvome planu i da se sve naše komemoracije održavaju zbog žrtava, radi mira u dušama i mira u društvu, sve bi drukčije izgledalo.

Režimi su različiti, ali su žrtve uvijek iste, nevine. Zato je potrebno, ako želimo mir, ako gradimo zdravo i prosperitetno društvo, razviti empatiju, vratiti žrtvu u središnje mjesto svih komemoracija, kako bi to i trebalo biti, kako to zasigurno žele i oni koji te komemoracije organiziraju.

U tom smislu društveno je opravdanije i korisnije tražiti sličnost među žrtvama nego nepostojeće razlike među zločincima.

Na Hrvatskoj televiziji čula se tijekom prošloga tjedna i tvrdnja kako je Vijeće za suočavanje s vladavinom nedemokratskih režima jednoglasno potvrdilo razliku između tih režima odnosno njihove vladavine. Ponovno je, po tko zna koji put, naglašena “razlika” između ustaškog i jugoslavenskog komunističkog režima te automatizmom “razlika između Jasenovca i Bleiburga”.

U “Temeljnim polazištima i preporukama”, odnosno u prvome dijelu “Dokumenta dijaloga” koji je doista jednoglasno prihvaćen uz ostalo piše: “Međutim, samo pitanje kršenja ljudskih prava ne može i ne smije biti relativizirano, bez obzira na spomenute i druge razlike, a ta kršenja ljudskih prava uključuju masovne žrtve obaju nedemokratskih režima, osudu takve prakse te pravnih normi i nezakonitih radnji koje su to omogućile.

Time se iz rasprave odmiču ideološki, vjerski, nacionalni, socijalni i klasni razlozi i objašnjenja te na njima zasnovane osude ili opravdanja. Nema takvoga političkog cilja koji bi opravdao masovne ljudske žrtve i sustavno kršenje temeljnih ljudskih prava.”

Smatram da je ono najvažnije rečeno u posljednjoj citiranoj rečenici kojoj bismo mogli dodati još jednu iz istoga teksta: “Ako je svakomu slobodno zadržati i izražavati vlastito mišljenje o razlikama između fašizma i komunizma, što i pripada polju demokratskih sloboda, neprihvatljivo je javno ne zauzimati jednak pristup prema svim počiniteljima zločinačkih postupaka, ne sagledavati ih na jednak način, odnosno umanjivati ih ili opravdavati nejednakom mjerom.”

Dakle, razlike među zločincima nema, kao što je nema ni među žrtvama, a razlike između totalitarnih i nedemokratskih režima postoje kao što postoje i razlike između teških i smrtonosnih bolesti, na primjer između kuge i kolere.

Puno su veće razlike između slobodnih i neslobodnih naroda, dok prvi svoju povijest pišu i o njoj slobodno govore, drugi je šapuću.

Ivo Lučić / Globus

 

IVO LUČIĆ: Kako je hrvatski idealist pobijedio diktatora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati