Connect with us

Politički rentgen

Schengen za Plenkovića kao relaksirajući napitak!

Published

on

Hrvatska je ispunila sve tehničke uvjete i spremna je za Schengen! Tako ukratko glasi zaključak Europske komisije što zvuči kao još jedna velika relaksirajuća pobjeda hrvatske diplomacije, a na osobnoj razini, to je svakako politička pobjeda predsjednika vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića koji svoj ugled i politički kredibilitet gradi i gradit će na podizanju međunarodnog ugleda Hrvatske. Čini se da je to jedini ispravan put?

U stvari, u ovim unutar političkim previranjima i svakodnevnim politikantskim ratovima ništa mu drugo niti ne preostaje!

Svi unutarnji i vanjski neprijatelji Hrvatske, ta silna želja da se Hrvatsku u međunarodnim krugovima oblati kao nekakvu ustašku ili fašističku tvorevinu, bili su u zadnje vrijeme skoncentrirani na političku agendu kako spriječiti Hrvatsku da glede Schengena dobije zeleno svijetlo Europske komisije.

U toj političkoj ujdurmi Hrvatska se našla između čekića i nakovnja, s jedne strane ucjenjivačke politike Slovenije, a s druge strane mrzilačke politike Srbije. I Slovenija i Srbija, svaka zbog svoji politikantskih razloga žele Hrvatsku ostaviti što dulje na razvalinama balkanske krčme, a u tu priču se aktivno uključila i službena politika BiH iz koje nam prijeti dobro isplanirana migrantska bomba ne bili se dokazalo da Hrvatska ne može i ne zna štititi ni vlastite granice, a kamoli granice cijele Europske unije. Sve ove silnice, potpomognute s poslovičnom petom kolonom ili trojanskim konjem u srcu Hrvatske vlade, zapravo su odlukom EK poražene i potrebno je učiniti sve da taj poraz bude trajan. Ne postoji razuman politički analitičar koji neće pohvaliti ovaj diplomatski uspjeh Andreja Plenkovića i cijele hrvatske diplomacije uključujući i uporno brendiranje Hrvatske koje je inicirano na Pantovčaku u režiji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ta sinergija očito donosi rezultate.

Samo zlobnici i smušenjaci koji zbog različitih partikularnih i osobnih interesa nisu u stanju razlučiti dobro od zla, što je korisno, a što štetno za Republiku Hrvatsku, ostat će ukopani u svojim neojugoslavenskim ideološkim rovovima i nadalje će svim silama rovariti jašući na nekoj novo-staroj regionskoj ideji.

Novi hrvatski suverenizam objektivno se može graditi na ovoj odluci Europske komisije, jer dobili smo u ruke snažan alat koji treba pokazati da je Hrvatska sposobna učinkovito štititi svoje granice, ali i istodobno štititi i granice čitave Europske unije. To je svakako kompliment, ali i silna obveza, osobito u ozračju migrantskih prijetnji što nam kao na tekućoj vrpci dolaze iz Turske koja kao svoju migrantsku transmisiju obilato koristi BiH.

Ovim priznanjem ponovo je oživljena povijesna ideja o Hrvatskoj kao „antemurale christianitatis“, kao zemlji predziđa kršćanstva, jer u Europskoj uniji su vidljivi politički pomaci koji sve više i sigurnije naglašavaju kršćanske korijene iz kojih izrasta Europa. Nesumnjivo, Hrvatska u ideji kršćanske Europe ima, ili bi trebala imati svoju značajnu ulogu, kako u duhovnom tako i u političkom, a osobito u geostrateškom smislu.

Europskoj uniji više nije mrska ideja „Tri mora“ koju je uz podršku predsjednika Trumpa inicirala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Angela Merkel je značajno povukla „ručnu kočnicu“ glede politika migracija, „ručnu kočnicu“ koju je prva spomenula upravo naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i kako se danas pokazuje bila je u pravu. Dokaz da se u Europskoj uniji mijenja politička i svjetonazorska klima pred migrantskim ugrozama je i izbor Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije u čijem su izboru značajnu ulogu imale upravo konzervativne zemlje Srednje Europe ili kolokvijalno rečeno zemlje „uspravnice“.
Ako je istina da kršćanski korijeni Europe dobivaju sve više na objektivnom značaju, onda se s pravom trebamo upitati gdje je Hrvatska politika u tom kontekstu? Gdje je tu HDZ kao vladajuća stranka ili gdje je tu predsjednik Vlade Andrej Plenković?

Ukoliko želimo ići u korak s tim nužnim političkim promjenama i trendovima, a promjene su nužne zato što cijeloj Europskoj uniji i Svijetu prijete objektivna iskušenja, sami bi u svom dvorištu trebali više pažnje posvetiti kršćanskom svjetonazoru birajući koalicijske partnere, ali i suradnike u samom HDZ-u kao vladajućoj i najvećoj stranci, koji svjetonazorski žive demokršćanstvo. Te desne političke frakcije, trenutno su potpuno marginalizirane, ušutkane i eutanazirane i ukoliko tako ostane postoji realna opasnost da predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković neće još dugo uživati u plodovima svojih međunarodnih diplomatskih uspjeha. Na vlast bi tada ponovo mogli doći oni koji budućnost Hrvatske vide u nekom drugačijem svijetlu novog regiona, izvan granica Schengena. Schengenski prostor bi za Hrvatsku trebao značiti red, rad, pravnu sigurnost, investicijski razvoj tržišne ekonomije s dovršetkom tranzicije, nultu tolerancija prema korupciji, no nekima očito više odgovara nerad, nered, pravna nesigurnost i dogovorna ekonomija u kojoj plivaju kao ribe u koruptivnoj vodi.

Možemo li se nadati da će konačna integracija Hrvatske u međunarodnim institucijama promijeniti to defetističko stanje? Formula optimizma postoji, na potezu je Andrej Plenković!

Kazimir Mihašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari