Pratite nas

Analiza

Sedam kandidata za novi hrvatski borbeni zrakoplov

Objavljeno

na

Novi program nabave višenamjenskih borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ovaj je put privukao znatno više kandidata, jer su i upiti poslani na brojne adrese.

U postupku kojim će se ovoga puta posebno evaluirati novi, a posebno rabljeni avioni, cilj je ostao isti: nabaviti 12 višenamjenskih borbenih aviona, deset jednosjeda i dva dvosjeda, u izravnom dogovoru države s državom i s totalnim paketom podrške, logistike, obuke, infrastrukture i ostalog.

Razmatrat će se isključivo avioni proizvedeni u članicama NATO-a i EU, a prema riječima ministra obrane Krstičevića, u pitanju su borbeni avioni 4. generacije. Tako je već sada vrlo malo vjerojatno da će se pojaviti službena ponuda za novi F-35A, koji je lovac 5. generacije, kako se nagađalo više puta, piše Jan Ivanjek / Jutarnji list

F-35A

F-35A raspolaže fantastičnom tehnologijom i može ponijeti 8100 kg ubojnog tereta, no pati od raznih boljki jer se razvija i danas. K tome je nevjerojatno skup, a samo nužna infrastruktura za eskadrilu tih aviona stajala bi više stotina milijuna dolara. Operativni troškovi iznose mu oko 50.000 dolara po satu leta. Bude li na kraju i ponuđen, jasno je da nema nikakve šanse za odabirom.

F-35

F-16

F-16 iz europskih država, poput Danske i Norveške, bili bi varijante F-16AM/BM, ranije modernizirani kroz program MLU koji ih je doveo razinu američkih F-16 Block 50/52, no njihovi su resursi pri kraju, što bi ih učinilo kratkoročnim rješenjem, ali po svoj prilici vrlo priuštivim, barem u nabavi. Druga krajnost bila bi novi F-16 Block 70/72, koji sadržava mnoge tehnologije s F-35, te je izuzetno skup, no operativni troškovi novog aviona uglavnom su nešto niži od onih rabljenog. F-16, ovisno od varijanti, može ponijeti oko 8 tona ubojnog tereta.

Foto: Minnesota National Guard / Sgt. B. Heusdens (F-16)

F-16 Barak

Ponovno je kandidat i izraelski F-16 Barak, ali ovaj puta u suradnji s proizvođačem Lockheed Martinom, koji bi preuzeo na sebe većinu poslova prilagodbe aviona za HRZ, za razliku od neuspjelog pokušaja nabave kad je sve radove trebalo napraviti u Izraelu, u IAI-u i Elbitu. Takav aranžman spriječio bi ponavljanje neugodnog iskustva od početka ove godine, a svakako bi se zamijenio operativni letni program, OFP, što je software koji kontrolira avioniku, integraciju sustava i oružja. Vjerojatno bi također trebalo zamijeniti i misijsko računalo, no o ostatku opreme aviona dalo bi se pregovarati, uključujući i napredni izraelski sustav za elektroničko ratovanje. Ovisno o starosti, metodi izračuna, specifičnih državnih čimbenika i brojnih drugih faktora, troškovi leta F-16 imaju širok raspon, od 7000 do 24.000 dolara po satu.

Foto: MORH/ T. Brandt (F-16 Barak)

Gripen

Švedska ponovno nudi svoj Gripen, po svemu sudeći ponovno u zastarjeloj varijanti C/D. No, ne može se isključiti mogućnost nuđenja i znatno potentnijeg Gripena E/F, iako o tome nema nikakvih informacija. Gripen C/D predstavlja prošlu generaciju ovog aviona, koja može ponijeti samo 5300 kg ubojnog tereta. Odlična aerodinamika pruža mu vrlo dobre manevarske sposobnosti, unatoč slabašnom motoru RM12 i malom doletu, a sofisticirana avionika, radar i kompatibilnost sa širokim spektrom oružja u konačnici ga čine adekvatnom platformom. Ograničene sposobnosti također se dijelom kompenziraju jednostavnim održavanjem i razmjerno malim operativnim troškovima, koji bi mogli biti oko 5000 dolara po satu.

Gripen

Mirage 2000

Francuski Mirage 2000-5, prethodnik današnjeg Rafalea, tehnološki je usporediv s F-16 Block 50, a glavni senzor mu predstavlja radar RDY, vrlo sličan američkoj seriji AN/APG-68 koja oprema F-16, te sličnih performansi, dometa znatno većeg od 100 km. Može ponijeti do 6300 kg ubojnog tereta te je vrlo pokretljiv, no ima manji dolet od F-16. No, s obzirom da je riječ o avionu čiji je nasljednik, Rafale, već debelo u službi, održavanje postaje skupo s obzirom na samo šestotinjak proizvedenih primjeraka, pa ga primjerice Tajvan, koji leti i na F-16 i na Mirage 2000, ali i na vlastitom domaćem F-CK-1, smatra najskupljim za održavanje u svojoj floti. Dijelovi za njega dvostruko su skuplji nego za F-16, a troši i 1,5 puta više goriva. Njegovi su troškovi oko 25.000 dolara po satu.

Mirage 2000

Eurofighter Typhoon

Izgledne su i ponude za dvomotorne lovce. Eurofighter Typhoon, posebno ranije proizvodne serije, koncepcijski se razlikuju od ostalih kandidata. Premda su im borbene sposobnosti višenamjenske, što je naknadno postignuto, riječ je zapravo o teškim lovcima presretačima, dvomotorcima koji su razvijeni kako bi u prvom redu očistili nebo od neprijateljskih aviona. Raspolažu s odličnim radarom nazvanim CAPTOR, koji ovisno o veličini cilja može imati domet od više stotina kilometara, sofisticiranim sustavom za samozaštitu Praetorian, što uključuje vučene mamce te infracrvenim pasivnim senzorom PIRATE, koji može detektirati druge avione na udaljenostima većim od 80 kilometara. Typhoon može ponijeti čak devet tona ubojnog tereta. Njegovi operativni troškovi se jako razlikuju po metodi izračuna, od oko 20.000 dolara po satu, do gotovo 90.000 eura, no potonje je rezultat metodologije koja pod taj trošak stavlja plaću straže aerodroma, pa i održavanje hangara u kojima se smještaju i održavaju avioni.

Eurofighter Typhoon

Rafale

Dassault Rafale također je dvomotorni borbeni avion, no od početka zamišljen kao višenamjenski, s posebnom palubnom inačicom za francuski nosač aviona. Također ga odlikuje velika pokretljivost i dolet, a može ponijeti 9500 kg ubojnog tereta. Raspolaže pasivno skeniranim radarom RBE2 velikog dometa te integriranim sustavom za elektroničko ratovanje SPECTRA. Za razliku od ostalih kandidata, oružje koje Rafale nosi je francuskog porijekla. Operativni troškovi su mu visoki, oko 45.000 dolara po satu.

Dvomotorni borbeni avioni u pravilu su skuplji i složeniji od jednomotornih, ali imaju i veće dolete i nosivosti, moćnije motore, koji im daju veliku kinematičku prednost, moćnije radare, više prostora za avioniku i sustave aviona te imaju bolje šanse preživljavanja oštećenja ili kvara motora u letu. Ipak, dva motora znači i dvostruko više stvari koje mogu zakazati pa je i održavanje intenzivnije.

Dassault Rafale

Jan Ivanjek / Jutarnji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

U pet godina vojni proračun Hrvatske porastao 17%, a Srbije čak 90%!

Objavljeno

na

Objavio

Usvega pet godina, od 2015. do 2019., hrvatski vojni proračun narastao je oko 17 posto, a vojni proračun Srbije u istom razdoblju oko – 90 posto! Hrvatska je u 2015. tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura.

Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura. I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za Srbijom u odnosu na vojne troškove, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabave borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije znatno “skočio” na čak 725 milijuna eura.

Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

Ovi podaci dokazuju ono što su vojni analitičari već isticali, činjenicu da se Hrvatska izuzetno sporo, “mic po mic” penje u vojnim izdacima, pa je izložena i kritici NATO-a i SAD-a što se ne uspijeva značajnije približiti kolektivnoj obvezi o utrošku 2 posto BDP-a na vojsku.

Računovodstvenim manevrom, po uzoru na neke druge zemlje članice, u ožujku ove godine Hrvatska je NATO-u prikazala da troši znatno više pa je uračunavanjem troškova vojnih mirovina postotak naglo “porastao” s 1,3% na 1,75% BDP-a. Što je onda RH i podignulo na ljestvici zemalja članica na solidno 11. mjesto unutar 28 članica (bez Makedonije).

Kako je rebalansom utvrđeno da ni ove godine MORH nije uspio utrošiti planirani iznos, u međuvremenu je Hrvatska pala na 1,68% BDP-a. U sljedeća tri tjedna Hrvatska mora sastaviti konkretan “papir”, dokument koji će imati obligatornu snagu, a u kojemu će biti točno razrađeno kako i do kada će RH dostignuti onih 2% vojnih izdvajanja iz BDP-a.

Računa se da bi s početkom nabave eskadrile borbenih zrakoplova i još jednom kvalitetnijom, a planiranom nabavom, primjerice 60-tak američkih oklopljenih vozila “Bradley” koje bi nam SAD donirao, a mi platili 30 mil eura za modernizaciju te nabavom još nekoliko helikoptera “Black Hawk”, Hrvatska i dostignula tih 2%, dakle trošila bi više od milijarde eura godišnje na vojsku.

Problem je MORH-a što ne može nikakvom “računovodstvenom operacijom” približiti se drugom obveznom cilju NATO-a, a to je da za modernizaciju i opremanje, dakle nabavu novih ili modernizaciju starih borbenih sustava, troši 20% vojnog proračuna, konkretno oko 150 milijuna eura godišnje.

Premda službena Hrvatska nerado komentira jačanje vojnog trošenja u Srbiji, a nikako ne komentira nove, za javnost atraktivne vojne nabave zrakoplova MiG-29 i protuavionskih raketa “Pantsir-S1” iz Rusije, i njima je vjerojatno očito da skok od 90% u vojnom trošenju u susjednoj Srbiji nikako ne smije proći bez paljenja lampica za uzbunu u sustavu nacionalne sigurnosti RH, piše Večernji list

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari