Pratite nas

Analiza

Sedam kandidata za novi hrvatski borbeni zrakoplov

Objavljeno

na

Novi program nabave višenamjenskih borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ovaj je put privukao znatno više kandidata, jer su i upiti poslani na brojne adrese.

U postupku kojim će se ovoga puta posebno evaluirati novi, a posebno rabljeni avioni, cilj je ostao isti: nabaviti 12 višenamjenskih borbenih aviona, deset jednosjeda i dva dvosjeda, u izravnom dogovoru države s državom i s totalnim paketom podrške, logistike, obuke, infrastrukture i ostalog.

Razmatrat će se isključivo avioni proizvedeni u članicama NATO-a i EU, a prema riječima ministra obrane Krstičevića, u pitanju su borbeni avioni 4. generacije. Tako je već sada vrlo malo vjerojatno da će se pojaviti službena ponuda za novi F-35A, koji je lovac 5. generacije, kako se nagađalo više puta, piše Jan Ivanjek / Jutarnji list

F-35A

F-35A raspolaže fantastičnom tehnologijom i može ponijeti 8100 kg ubojnog tereta, no pati od raznih boljki jer se razvija i danas. K tome je nevjerojatno skup, a samo nužna infrastruktura za eskadrilu tih aviona stajala bi više stotina milijuna dolara. Operativni troškovi iznose mu oko 50.000 dolara po satu leta. Bude li na kraju i ponuđen, jasno je da nema nikakve šanse za odabirom.

F-35

F-16

F-16 iz europskih država, poput Danske i Norveške, bili bi varijante F-16AM/BM, ranije modernizirani kroz program MLU koji ih je doveo razinu američkih F-16 Block 50/52, no njihovi su resursi pri kraju, što bi ih učinilo kratkoročnim rješenjem, ali po svoj prilici vrlo priuštivim, barem u nabavi. Druga krajnost bila bi novi F-16 Block 70/72, koji sadržava mnoge tehnologije s F-35, te je izuzetno skup, no operativni troškovi novog aviona uglavnom su nešto niži od onih rabljenog. F-16, ovisno od varijanti, može ponijeti oko 8 tona ubojnog tereta.

Foto: Minnesota National Guard / Sgt. B. Heusdens (F-16)

F-16 Barak

Ponovno je kandidat i izraelski F-16 Barak, ali ovaj puta u suradnji s proizvođačem Lockheed Martinom, koji bi preuzeo na sebe većinu poslova prilagodbe aviona za HRZ, za razliku od neuspjelog pokušaja nabave kad je sve radove trebalo napraviti u Izraelu, u IAI-u i Elbitu. Takav aranžman spriječio bi ponavljanje neugodnog iskustva od početka ove godine, a svakako bi se zamijenio operativni letni program, OFP, što je software koji kontrolira avioniku, integraciju sustava i oružja. Vjerojatno bi također trebalo zamijeniti i misijsko računalo, no o ostatku opreme aviona dalo bi se pregovarati, uključujući i napredni izraelski sustav za elektroničko ratovanje. Ovisno o starosti, metodi izračuna, specifičnih državnih čimbenika i brojnih drugih faktora, troškovi leta F-16 imaju širok raspon, od 7000 do 24.000 dolara po satu.

Foto: MORH/ T. Brandt (F-16 Barak)

Gripen

Švedska ponovno nudi svoj Gripen, po svemu sudeći ponovno u zastarjeloj varijanti C/D. No, ne može se isključiti mogućnost nuđenja i znatno potentnijeg Gripena E/F, iako o tome nema nikakvih informacija. Gripen C/D predstavlja prošlu generaciju ovog aviona, koja može ponijeti samo 5300 kg ubojnog tereta. Odlična aerodinamika pruža mu vrlo dobre manevarske sposobnosti, unatoč slabašnom motoru RM12 i malom doletu, a sofisticirana avionika, radar i kompatibilnost sa širokim spektrom oružja u konačnici ga čine adekvatnom platformom. Ograničene sposobnosti također se dijelom kompenziraju jednostavnim održavanjem i razmjerno malim operativnim troškovima, koji bi mogli biti oko 5000 dolara po satu.

Gripen

Mirage 2000

Francuski Mirage 2000-5, prethodnik današnjeg Rafalea, tehnološki je usporediv s F-16 Block 50, a glavni senzor mu predstavlja radar RDY, vrlo sličan američkoj seriji AN/APG-68 koja oprema F-16, te sličnih performansi, dometa znatno većeg od 100 km. Može ponijeti do 6300 kg ubojnog tereta te je vrlo pokretljiv, no ima manji dolet od F-16. No, s obzirom da je riječ o avionu čiji je nasljednik, Rafale, već debelo u službi, održavanje postaje skupo s obzirom na samo šestotinjak proizvedenih primjeraka, pa ga primjerice Tajvan, koji leti i na F-16 i na Mirage 2000, ali i na vlastitom domaćem F-CK-1, smatra najskupljim za održavanje u svojoj floti. Dijelovi za njega dvostruko su skuplji nego za F-16, a troši i 1,5 puta više goriva. Njegovi su troškovi oko 25.000 dolara po satu.

Mirage 2000

Eurofighter Typhoon

Izgledne su i ponude za dvomotorne lovce. Eurofighter Typhoon, posebno ranije proizvodne serije, koncepcijski se razlikuju od ostalih kandidata. Premda su im borbene sposobnosti višenamjenske, što je naknadno postignuto, riječ je zapravo o teškim lovcima presretačima, dvomotorcima koji su razvijeni kako bi u prvom redu očistili nebo od neprijateljskih aviona. Raspolažu s odličnim radarom nazvanim CAPTOR, koji ovisno o veličini cilja može imati domet od više stotina kilometara, sofisticiranim sustavom za samozaštitu Praetorian, što uključuje vučene mamce te infracrvenim pasivnim senzorom PIRATE, koji može detektirati druge avione na udaljenostima većim od 80 kilometara. Typhoon može ponijeti čak devet tona ubojnog tereta. Njegovi operativni troškovi se jako razlikuju po metodi izračuna, od oko 20.000 dolara po satu, do gotovo 90.000 eura, no potonje je rezultat metodologije koja pod taj trošak stavlja plaću straže aerodroma, pa i održavanje hangara u kojima se smještaju i održavaju avioni.

Eurofighter Typhoon

Rafale

Dassault Rafale također je dvomotorni borbeni avion, no od početka zamišljen kao višenamjenski, s posebnom palubnom inačicom za francuski nosač aviona. Također ga odlikuje velika pokretljivost i dolet, a može ponijeti 9500 kg ubojnog tereta. Raspolaže pasivno skeniranim radarom RBE2 velikog dometa te integriranim sustavom za elektroničko ratovanje SPECTRA. Za razliku od ostalih kandidata, oružje koje Rafale nosi je francuskog porijekla. Operativni troškovi su mu visoki, oko 45.000 dolara po satu.

Dvomotorni borbeni avioni u pravilu su skuplji i složeniji od jednomotornih, ali imaju i veće dolete i nosivosti, moćnije motore, koji im daju veliku kinematičku prednost, moćnije radare, više prostora za avioniku i sustave aviona te imaju bolje šanse preživljavanja oštećenja ili kvara motora u letu. Ipak, dva motora znači i dvostruko više stvari koje mogu zakazati pa je i održavanje intenzivnije.

Dassault Rafale

Jan Ivanjek / Jutarnji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Kratki vodič za čitanje predizbornih anketa

Objavljeno

na

Objavio

Iako se katkad ne doimlje tako, malo što na ovome svijetu nema neku, manje ili više vidljivu svrhu. Ta, doduše, ne odgovara uvijek onoj javno deklariranoj, štoviše, zna biti i dijametralno joj suprotna. Tako ni svrha predizbornih anketa za ispitivanje političkih sklonosti nije tek puko ispipavanje pulsa javnosti korištenjem alata i metoda statističke znanosti. Prema onoj – prilika čini lopova – znanstvena neutralnost tu često ustukne pred napasti da se izbor birača oblikuje i usmjerava ga ka željenom ishodu. Ispravno to zamjećuje i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.

Istina, rezultati anketa se razlikuju ovisno o izvođaču (Promocija Plus, Ipsos, Cro Electo), metodi ispitivanja (telefonski i terenski), uzorku (struktura i broj ispitanika), napokon i o naručitelju (televizijske i ine medijske kuće), što stvara dojam raznolikosti, a istodobno i mogućnost kontrole međusobnom usporedbom. No, sav taj čušpajz predstavlja i plodno tlo za stvaranje meteža umjetnim kreiranjem posve nevjerojatnih dinamika i obrata, to izraženijih što se bliži čas izbora, a kojih u stvarnosti ne može biti, ponajprije stoga jer je velika većina birača već opredijeljena. Dočim opredjeljenje manjine neodlučnih i pokolebljivih ne može u kratkome vremenu toliko varirati kako oblikovatelji anketa sugeriraju.

Školski primjer beskrupulozne manipulacije predstavlja anketa agencije IPSOS koju je u petak, na sv. Nikolu, u Dnevniku Nove TV predstavio Bago kao svojevrsni danajski dar tzv. desnici. Kako reče, predsjednička utrka je, suprotno dosad objavljivanim anketama, odjednom postala jako napeta. Razmak između tri vodeća kandidata je zgusnut kao promet u Zagrebu usred špice (Grabar Kitarović 27,4%, Milanović 24%, Škoro 23%). No, redoslijed je ipak zadržan kako bi se IPSOS zaštitio od možebitnih naknadnih prozivki da čak ni to nisu pogodili, a za ostalo ih poslije izbora ionako nitko ništa ne će pitati. Prije svega upada u oči nagli rast Miroslava Škore, mada je posve nejasno kojim bi to potezom tako drastično odskočio u odnosu na dosadašnje ankete. Tim više što je prije koji tjedan anketa agencije Promocija Plus, provedena, kao i IPSOS-ova, telefonski na podjednakom broju ispitanika, pokazala kako Mislav Kolakušić sustiže Škoru, dok od IPSOS-a sad dobiva gotovo trostruko manje. Jest, prethodna je anketa nagnala Škoru da promijeni redoslijed provođenja svojih referenduma i na čelo stavi onaj o ovrhama, ali malo je vjerojatno da bi to imalo tako dramatičan učinak.

Pomniji uvid u rezultate na brzaka provedene, bombastične IPSOS-ove ankete pokazuje kako je ona, riječima informatičkih stručnjaka rečeno, prepuna „bugova“ (programskih grešaka) zato što joj je očito svrha pripraviti put ka izbornoj pobjedi kandidata s nepopravljivim „bugom“ u karakteru, Zorana Milanovića.

Kako bi se to ostvarilo, Milanovića treba u prvome krugu što više približiti Grabar Kitarović, idealno bi bilo kad bi se našao u vodstvu, te do krajnjih granica pojačati razočaranje Škorinih birača, kako bi, osjetivši se prevarenima, u što većoj mjeri apstinirali u drugome krugu. Uzevši tu nakanu u obzir, navodna mrtva utrka između Zorana Milanovića i Miroslava Škore upućuje na to da se Milanovića namjerno podcjenjuje, a Škoru debelo precjenjuje.

Naime, sugerirano pripetavanje između njih dvojice nesumnjivo djeluje poticajno na mobilizaciju potencijalnih birača kako jednog, tako i drugog. Kako se njihova biračka tijela minimalno preklapaju, tj. zanemariv je broj onih koji se nećkaju između njih dvojice, očito je to usmjereno poboljšanju rezultata obojice isključivo nauštrb drugih. Fiktivno kreirajući osjećaj da je izbacivanje Milanovića u prvom krugu nadohvat ruke, IPSOS-ova anketa neodlučne između Škore i Grabar Kitarović usmjerava prema Škori, što neminovno vodi k pogoršanju rezultata Grabar Kitarović. S druge strane, stvaranje slike da Mislav Kolakušić nema nikakve šanse ima dvojaku svrhu – neodlučne između njega i Škore utjerati k Škori, a one koji dvoje između njega i Milanovića privesti potonjem.

No, Milanovića se ne podcjenjuje samo kako bi se mobiliziralo njegove i Škorine birače, nego i kako bi se nakon prvoga kruga stvorio dojam da je on, dobivši više nego što su ankete predviđale, u nezadrživom naletu. Generalna proba za to upriličena je uoči proljetnih europskih izbora kad je IPSOS-ova anketa SDP-u davala mizernih 13%, da bi na samim izborima Partija osvojila ne odveć senzacionalnih, ali zamjetno većih skoro 19%. Na krilima namjerno sniženih očekivanja, mediji su to predstavili fantastičnim uspjehom, davši početni vjetar u leđa Milanovićevoj kandidaturi. Sad se na isti kalup stvaraju preduvjeti da Milanović, praćen tutnjavom medijskih doboša, na juriš pobijedi u drugome krugu.

Drugi ključni element u priči je igra na ogorčenost Škorinih birača. To što ga sad IPSOS diže iznad plafona lako će poslije, nakon hladnog izbornog tuša za Škoru, objasniti (evo, u zadnji čas je naglo posustao, nije izdržao, ispuhao se, ostao bez energije, nešto je krivo rekao ili jednostavno ustao na krivu nogu, ili vjerojatnije od svega – Kolakušić mu je u zadnji čas preoteo tzv. antisistemske birače). Međutim, kudikamo bitnije, to će navesti ogorčene Škorine birače da za raskorak između anketom visoko postavljenih očekivanja i postignutog rezultata okrive APIS „koji broji glasove“. Njima, naime, nema nikakve vajde objašnjavati kako APIS ne broji glasove, nego to čine birački odbori na tisućama biračkih mjesta, kontrolirani mnoštvom promatrača, dok ih APIS tek prikuplja, elektronički obrađuje i zbraja. To zapravo znači da ozbiljni kandidati znaju rezultate s velikom preciznošću i prije nego što ih APIS unese u informacijski sustav, a izborno povjerenstvo službeno objavi.

Iako se u prošlosti našlo i onih koji su se žalili da su pokradeni na izborima, nitko za to nikad nije predočio neki uvjerljivi dokaz (pritom su sporadične sitne nepravilnosti, preuveličavane u medijima i urbanim legendama, posve irelevantne jer ne utječu presudno na rezultat). Ali ne samo to, nitko nije izložio čak niti ideju kako uopće izvesti učinkovitu izbornu krađu. Budući da to nije moguće učiniti većom prijevarom na manjem broju biračkih mjesta – jer bi se pojavila razložna sumnja usporedbom s rezultatima na prethodnim izborima i s onima na biračkom strukturom sličnim izbornim mjestima – takav zločinački pothvat bi zahtijevao manju prijevaru na mnogo mjesta što zahtijeva savršenu koordinaciju i zakon šutnje više tisuća ljudi, savršeno utreniranih da prevare brojne promatrače.

No, nedostatak bilo kakvih indicija, dokaze da ne spominjemo, ne će spriječiti ogorčenjem zaslijepljene Škorine pobornike da krivnju za poraz svale na APIS. Njihov bijes će dodatno pojačati IPSOS-ovo podmetanje kako Škoro sigurno pobjeđuje u drugome krugu tkogod mu bio protivnik, dok je ishod sraza Kolinde i Milanovića neizvjestan. Svrha toga je naoružati Škorine pristaše streljivom za moralno puškaranje po Kolindinima – eto, da ste glasovali za Škoru, imali bismo sigurnog pobjednika, ovako pružate Milanoviću priliku! Ovdje je ključno primijetiti kako su rezultati potencijalnog sučeljavanja u drugome izbornom krugu u cijelosti podložni anketarskoj mašti i željama budući su posve neprovjerljivi, u konkretnom slučaju jednostavno zato što Škoro drugog kruga ne će vidjeti.

Bezočnu predizbornu pristranost agenciji IPSOS olakšava brkanje predizbornih anketa s izlaznim anketama, objavljivanima neposredno po zatvaranju biračkih mjesta. Osim znatnih razlika u metodi provedbe, u izlaznim anketama si ipak mogu dopustiti biti vjerodostojnima, jer one nemaju više nikakvog utjecaja ni na koga i ni na što (naime, objavljuju se po zatvaranju biračkih mjesta). Štoviše, u zadnje su vrijeme čak blago naklonjeni HDZ-u, poučeni blamažom s parlamentarnih izbora 2007. kad su ljevicu proglasili pobjednikom, a što je lakovjerne novinare nagnalo preuranjeno proglasiti Ljubu Jurčića novim premijerom, da bi im entuzijazam ubrzo splasnuo.

Međutim, ništa tako uvjerljivo ne svjedoči o (ne)vjerodostojnosti vodećih anketnih kuća kao prethodni predsjednički izbori. Prema predizbornim anketama Kolinda se nikako nije uspijevala spustiti ispod 12% zaostatka za tadašnjim predsjednikom Josipovićem. Viđeniji analitičari, ne više neovisni od anketnih agencija, i još manje neovisna udarna novinska pera su to lakonski tumačili – jasno je da mu ne može ni blizu kad si svako malo puca u nogu. Sličnost s današnjim događajima, čini se, nije slučajna.

Unatoč tome, nakon prvoga kruga Josipović je vodio s mršavih 1% razlike, da bi se u drugome ta prednost posve istopila i Kolinda naposljetku pobijedila. Zabezeknute rezultatima prvoga kruga, vodeće anketne kuće tada po prvi put nisu objavljivale ankete između dva izborna kruga, a prethodno se nisu sjetile ni ispitivati što bi bilo kad bi bilo u drugome krugu. A možda i jesu, moguće su ta istraživanja doista provodili, samo im, izgleda, neovisnima kakvi jesu, rezultati nisu bili po volji. Ili možda nisu bili po volji onima koji ih objavljuju? Kao, napokon, i rezultati samih izbora. Kako god bilo, kad im je to prošlo, a da ih se unatoč tome još drži relevantnima, i nakon što su se nemušto opravdavali time da su glasovi za sistemskog Josipovića preko noći otišli anti-sistemskom Sinčiću, što im stoji na putu da nastave spletkariti? Pametnima dosta! Ostalima nikad dosta!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Ivanjek: Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu

Objavljeno

na

Objavio

Je li Hrvatski proračun rupa bez dna? Na kraju godine Vlada je pristala izdvojiti dodatni novac za povećanje plaća prosvjetarima a morali smo očito odgovoriti i na ultimatum SAD-a i povećati izdvajanje za HV. Ulaganje za vojsku povećat ćemo za 40 posto. Točnije 2 posto BDP-a a to je dio akcijskog plana kojeg moramo predstaviti NATO-u. Koliko je to novca i za što će se utrošiti objasnio je u Studiju 4 vojni analitičar Jan Ivanjek.

Hrvatska tijekom pet godina poveća izdvajanje za obranu u iznosu od dva posto BDP-a, što je gotovo 9 i pol milijardi kuna godišnje, odnosno povećanje od 40 posto. Za to je već pripremljen i akcijski plan.

– Povećanje će omogućiti Hrvatskoj da pojača modernizaciju HV-a. Nabavit će se borbeni avioni, imamo potrebu za zamjenu borbenih vozila pješaštva, dolaze helikopteri Black Hawk, s vremenom će se zamijeniti cjelokupna flota starijih Mi8 varijanti, imamo projekte gradnje obalnih brodova – izjavio je Ivanjek.

Objasnio je da trenutno trošimo enormno za vojne mirovine i plaće, a zapravo najmanje novca ide u modernizaciju.

– Većina novaca je išlo na personalne troškove, zbog toga je cijeli ovaj postotak sredstava za modernizaciju koji je jako bitna stavka, sveden na vrlo mali postotak – ispod 7 posto. Kada 2024. dosegne tih 2 posto planiranih državnog proračuna, onda bi rezultat trebao biti da udio modernizacije bude nekih 20 posto. S tim se može, naravno daleko više – smatra.

Situacija nakon rata je takva, kaže, da otkad vojska više nije bila neophodna za sam opstanak države, promatrala se je kao neželjeno dijete državnog proračuna i kad god se nešto moglo odgoditi tipa investicije ili povećavanje državnog proračuna, to se je odgađalo. Rezultat sada je taj da moramo sve popravljati jer nas se je pritisnulo izvana.

– Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu. Imati programe i ideje izaći iz NATO-a, rezati vojni proračun je suludo – poručio je.

 

Odbor za obranu dao pozitivno mišljenje opremanju HV-a helikopterima Black Hawk

 

 

Prva Patria s izraelskim topom

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari