Pratite nas

Reagiranja

Sedlar: Prikazana naslovnica Vjesnika je autentična

Objavljeno

na

Redatelj dokumentarnog filma “Jasenovac-istina” Jakov Sedlar u pismu izraelskoj veleposlanici Zini Kalay Kleitman ustvrdio je kako njegov film “ne želi revidirati povijest, osim u onome dijelu koji se odnosi na ponavljanje laži koje su ponavljanjem gotovo postale istina, jer su bile dio čak i školskih programa kao i jugoslavenske antihrvatske propagande koja, na žalost , još uvijek traje”.

[ad id=”93788″]

Izraelska veleposlanica u četvrtak je u pisanoj izjavi ocijenila, među ostalim, da njegov film “povijest prikazuje vrlo selektivno, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su u Jasenovcu izgubili najmilije”.

Izraelska veleposlanica: Sedlarov film povijest prikazuje selektivno i vrijeđa osjećaje ljudi koji su izgubili najmilije u Jasenovcu

Sedlar joj je u pismu poručio da mu je drago što je bila na premijeri filma, gdje je dobila “veliki, iskreni aplauz od publike”. “Budite sigurni da je taj pljesak, osim Vama osobno, bio upućen i državi koju predstavljate, a koju Hrvatska i Hrvati doživljavaju kao prijatelja, kao i svemu onome što je židovski narod, koji od prvog stoljeća živi u Hrvatskoj ostavio tijekom povijesti nama Hrvatima u Lijepoj našoj, ali i civilizaciji uopće”, rekao je.

Složio se s njezinom ocjenom da je film njegovo osobno viđenje toga dijela povijesti, jer smatra da je pravo i obveza svakoga redatelja da na osobni način , ali na činjenicama, tretira bilo koju temu, jer je potpisuje kao pojedinac, imenom i prezimenom. “Ne spadam među autore koji bi napravili nešto po bilo čijem nalogu”, istaknuo je.

Kao razlog za činjenicu da je veliki dio filma posvećen povijesti dolaska pro-nacističkog ustaškog režima na vlast u Hrvatskoj navodi “laži kojima je hrvatska , ali i svjetska javnost, desetljećima, tijekom Titove totalitarne diktature, bila zasipana u tumačenju toga dijela povijesti”.

 “Gledateljima je vrlo važno objasniti povijesni kontekst, mislim da se slažete s tim. Ja sam samo naveo bolne činjenice koje su u očaj i smrt otjerale masu Hrvata pod srpskim terorom koji je u Hrvatskoj trajao od 1918.”, napomenuo je.

Ne slaže se da je riječ o politizaciji bolnih činjenica jer se “vrlo jasno odredio prema svemu što je od strane ustaškog režima učinjeno tijekom četiri tragične ratne godine u Jasenovcu, jasno je rekao tko su krivci, a tko žrtve, našao je i autentične svjedoke koji o tome govore”.

Osvrnuvši se na tvrdnju da taj film želi revidirati povijest podsjetio je na ono što je rekao na premijeri – da su bitan razlog za njegov novi film bile riječi Meira Amita, legendarnog šefa Mosada o kojemu je radio film i s kojim je bio prijatelj, a da je “obveza novih generacija da napišu povijest ponovno”.

“Mislio je, naravno, na mnoge lažno napisane tvrdnje koje su u cijelom svijetu, a posebno u totalitarnim sistemima poput jugoslavenskog, desetljećima bile ponavljane, a bile su lažne”, dodao je.

 “Kada bih u filmu nijekao ustaške zločine počinjene u Jasenovcu, onda bi to bilo revidiranje na koje ste, vjerojatno, mislili. No, ako film po prvi put govori i o žrtvama Titovoga komunističkog režima od 1945. do 1951. na istom mjestu gdje je bio ustaški logor, onda to za mene ni u kom slučaju nije revidiranje povijesti. To je samo moja želja da doprinesem temeljitom istraživanju o punoj istini o tom logoru. O punoj istinu tijekom cijelog njegovog postojanja”, naglasio je.

Ustvrdio je i da mu se čini kako je najveći broj informacija o toj temi do nje “došao samo iz izvora poput onoga kojega desetljećima nudi amater-povjesničar Slavko Goldstein”.

“On i njemu slični kao da su prespavali tih šest godina nakon Drugoga svjetskog rata kada je totalitarni zločinački Titov režim smaknuo nekoliko stotina tisuća hrvatskih ljudi. Za ovu tvrdnju postoji niz materijalnih dokaza, a najbolja bi revizija bila kada bi aktivni sudionici tih zbivanja rekli istinu. Na žalost, samo su rijetki, u trenucima rijetke iskrenosti, priznali tako nešto”, napomenuo je.

 Upitao ju je što “misli o tome kako su se tijekom dugih desetljeća jugoslavenske komunističke diktature osjećali članovi obitelji mnogih Hrvata koji su nakon završetka rata ubijeni u Jasenovcu, a njima se od strane partizanskih zločinaca nitko, do dana današnjega, nije ispričao”.

 “Iz dugogodišnjega iskustva znam i točno ste rekli kako je Izrael demokratska zemlja koja nema cenzuru i prikazivanje je dopušteno ako ne poziva na nasilje, antisemitizam ili govor mržnje. Drago mi je da ste to rekli , jer upravo to poništava veliki dio onoga što ste rekli o filmu”.

 “Naime, netko tko nije vidio film, a koji je samo pročitao Vaše pismo, mogao bi pomisliti da film, ako baš i ne širi antisemitizam, onda svakako govori jezikom mržnje. Vrlo dobro znam što je govor mržnje, znam što je antisemitizam i koliko je sve to zlo, a velikim dijelom i povijest i život, neposredno, iz osobnih druženja, učio sam od velikih sinova Izraela kao što su bili Ezer Weizman, Ariel Sharon, Meir Amit, Motti Hod”, rekao je.

 Istaknuo je da se nije i da se ne želi baviti uzaludnim poslovima poput revizija bilo čega što je dokazano kao povijesno točno, ali “sam neovisno o žrtvi koju će podnijeti, spreman braniti istinu i borbu za istinu koja se odnosi na moj hrvatski narod”.

 Sedlar kaže kako je mnogo naučio u zemlji koju veleposlanica predstavlja i ona je njegov “drugi dom u kojoj ima mnogobrojne iskrene prijatelje i suradnike”.

 “Moje poznavanje kriterija koji su u Izraelu na snazi dovelo me u situaciju da je devet mojih filmova dio kolekcije Yad Vashem muzeja Holokausta u Jeruzalemu, a mnogi moji filmovi s temama iz povijesti Izraela prikazivani su i prikazuju se širom svijeta.

Trebalo mi je vremena kako bih shvatio svu kompleksnost povijesti Vaše zemlje i svega onoga što ste u povijesti kao narod prošli. Nadam se da ćete dio Vašega vremena u Hrvatskoj posvetiti i zanimanju za povijest koja je bila zabranjena tijekom dugih desetljeća življenja Hrvata pod komunizmom i srpskom agresijom”, ustvrdio je.

 Izrazio je uvjerenje da joj nakon toga neće biti čudno što se u filmu bavio “nekim ljudima koji danas pišu različito od autora filma”. “Nisu ti ljudi spomenuti zato što pišu različito od mene, oni su u filmu jer nastavljaju u ponavljanju Goldsteinovog amaterizma i laži u pisanju i prosuđivanju različitih hrvatskih tema. Oni su, prema Jonahu Goldbergu, stvarni liberalni fašisti zbog svoje isključivosti i snažno iskazane mržnje prema mnogo čemu što je ogromnoj većini hrvatskoga naroda sveto”, zaključio je.

Upitao ju je i kakav je njezin stav od jednom od njih, Miljenku Jergoviću i “njegovom crtanju kukastih križeva u Sarajevu zbog čega je bio i priveden u policijsku stanicu”. “Da li bi i to, kao i pisanje riječi ‘židov’ malim slovom, spadalo u reviziju povijesti ili je to ipak nešto drugo?”, dodao je.

 Sedlar kaže kako je osim na zagrebačkoj, nakon projekcije pljesak publike bio jednako snažan i u Splitu i Rijeci. “Hrvatski ljudi prepoznali su ono što sam želio pokrenuti: traganje za istinom koje , za sada, ima tek u nekoliko rijetkih knjiga. Taj pljesak i podrška koju mi svakodnevno daju Hrvati iz cijeloga svijeta najbolji su znak da sam uspio u svojoj namjeri. Jednako kao što sam za svoje radove o izraelskim velikanima (Motti Hod, Meir Amit …) doživljavao i uvijek doživljavam podršku, jer su me u tim filmovima vodili slični motivi”, ustvrdio je.

slider_jasenovac-sedlar
[ad id=”93788″]

‘Naslovnica Vjesnika prikazana u filmu je autentična’

Redatelj filma “Jasenovac – istina” Jakov Sedlar opovrgnuo je da je u filmu koristio fotomontažu naslovnice Vjesnika iz svibnja 1945. istaknuvši kako je riječ o autentičnoj naslovnici “koja pokazuje svu nakaznu logiku sistema u kojemu je nastala”.

U Sedlarovu filmu koji je nedavno premijerno prikazan u Hrvatskoj, prikazana je naslovnica Vjesnika iz svibnja 1945. godine na kojoj je otisnut naslov “Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava je donijela do Zagreba”, a za koju portal Lupiga tvrdi da je falsificirana, odnosno da je zapravo riječ o naslovnici Vjesnika od 15. svibnja 1945. na kojoj je otisnut isti članak, ali uz drugi naslov i koja se može pronaći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Sedlar kaže kako je naslovnica prikazana u filmu specijalno izdanje Vjesnika koje nije pronašao u Zagrebu, u NSK nego, kako navodi, “na jednom drugom mjestu”.

“Bez obzira što ona iz današnje perspektive može izgledati čudno, ona je autentična i pokazuje svu nakaznu logiku sistema u kojemu je nastala”, odgovorio je Sedlar na Hinin upit da prokomentira tvrdnje da je u svojem filmu objavio falsificirani dokument.

Najavio je i da će “uskoro biti u prilici pokazati javnosti još neke originalne dokumente koji su iz današnje perspektive smiješni, ali su stvarno tiskani u tom, za mnoge Hrvate, tragičnom vremenu”.

Tvrdeći da je riječ o falsificiranom dokumentu, portal Lupiga, uz ostalo, navodi da je tekst objavljen ispod obaju naslova isti, no da po sadržaju ne odgovara naslovu prikazanom u filmu, font prikazane naslovnice ne odgovara fontu koji je Vjesnik koristio u to vrijeme, a praznine oko naslova su velike i netipične za to doba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Palić: Predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo

Objavljeno

na

Objavio

Gledao sam Otvoreno…tema koja mi je vrlo zanimljiva i tiče se aktualnih referendumskih inicijativa.

Ono što su neki izgovorili samo pokazuje količinu neznanja i što je najgore ignoriranja ustavnih i zakonskih normi. Krenimo nekim redom. Zastupnik SDP-a ne vidi ništa sporno u tome što je gradonačelnik Rijeke prekršio Ustav Republike Hrvatske, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Opravdanje za kršenje Ustava i zakona je činjenica da se netko (čitaj gradonačelnik) ne slaže s sadržajem referendumskog pitanja. On osobni stav pretpostavlja Ustavu i zakonu, zloupotrebljava svoj položaj i onemogućava (ukoliko je točno da se pet dana nisu mogli prikupljati potpisi) normalnu demokratsku proceduru. Zastupnik SDP-a kaže da bi i on isto napravio na njegovom mjestu.

Prisegnuo na Ustav kad je Hrvatski sabor konstituiran, ali ga to baš i ne zanima jer se s nečim politički ne slaže.

Ministar u Vladi ne vidi nešto sporno jako u grandonačelnikovom postupku pa bih mu skrenuo pozornost kako u Zakonu u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi postoji dio koji se odnosi na nadzor zakonitosti rada i općih akata.

Onda netko reče kako se elektroničko glasanje ne može primijeniti u odnosu na birače s prebivalištem izvan Republike Hrvatske jer oni po Ustavu moraju glasati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništva.

Naposljetku, predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo.

Temeljna prava su, prema praksi Ustavnog suda, one norme koje su obuhvaćene cjelinom koja u Ustavu RH nosi naziv Osobne i političke prava i slobode. Suprotan stav bi značio da se temeljna prava nacionalnih manjina ne ostvaruju o onim državama koje nemaju posebnu izbornu jedinicu. Manjine imaju pravo na predstavljanje. Ono je na drugačiji način uređeno na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini nego na središnjoj.

Pripadnici nacionalnih manjina kad sudjeluju na izborima za Hrvatski sabor imaju ˝potencijal općeg glasa˝ (iz jedne odluke Ustavnog suda). Opći glas je onaj koji se daje u jednoj od deset izbornih jedinica.

Bilo je vjerojatno još toga, ali nije se lako svega ni sjetiti, kaže Palić.

Zekanović: Vojko Obersnel je zabranio legitimno demokratsko pravo građana Republike Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Roman Leljak: Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija: Kamenjar.com
Maribor, 23.05.1945. godine

Operacijski dnevnik 17. Istočnobosanske divizije III. Armije Jugoslavenske armije. Prvi bataljon 6. Bosanske udarne brigade, izvještaj:

Bataljon sa dolaskom  na prostoriju Maribor, smestio se u školu sa zadatkom sređivanja jedinica i lokalnog obezbeđenja. Naročitih promena u toka dana nije bilo.  U 20 sati bataljon je dobio od štaba brigade zadatak za likvidaciju jedne grupe ustaša – i drugih narodnih izroda. Za izvršenje dobijenog zadatka tri čete bataljona krenule su na određeno mesto.[1]

Tako je partizanski komandant Blago Janković  u svom vojnom dnevniku zapisao početak likvidacije Hrvata na području Maribora.

Autocesta koja povezuje Maribor s Austrijom, Zagrebom i Ljubljanom izgrađena je 1999. godine. Svakodnevno njime prolaze automobili s desetak tisuća putnika. Međutim ono što istinski zaboli je činjenica, da mnogo više njih preko 30.000 ljudi leži sa lijeve i desne strane autoceste u neobilježenim jamama u koje su bačeni poslije pogubljenja.  Većina njih  u protutenkovskom rovu, koji je služio za obranu Maribora, dugačkom 3,2 km, širokom 4 m i dubokom 3,5 metra.

Godine 1945, na današnji dan, prije 73 . godine partizanska Treća armija komandanta Kosta Nađa na tom je mjestu izvršila najveći zločin nad Hrvatima. Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop,  kazao je Roman Leljak za Kamenjar.com.

Bleiburg je svetinja križnog puta, mjesto na kome je donijeta odluka, da se hrvatsko stanovništvu vrati u krvave ruke partizana, Macelj je  prvo stratište Križnog puta  u Hrvatskoj, ali na Teznom kraj Maribora počinjen je najveći zloćin  prema hrvatskome narodu u njegovoj tisućljetnoj povijesti.

Ne poznajem nijednu državu na svijetu, nijednog naroda koji nije zbrinuo svoje mrtve.  Samo kroz borbe i sjećanje na žrtve postajemo narod, samo na taj način gradimo narodni put u budućnost. To je temelj postojanja svakog naroda. Kao što je temelj svakog pojedinca, da voli svoje dijete,  na način kao što  je Ivanka Škrabac voljela svoje nerođeno dijete i djetetu prije svoje smrti zapisala …Počela sam sanjati. Da ću te prvi puta donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Na žalost obliće te moja krvi. S majčinom krvlju, punoj ljubavi, bit ćeš kršteno….[2]

U Hrvatskoj se na žalost nastavlja put muka, bježanja pred istinom. Titova komunistička vojska poubijala je nekoliko stotina tisuća Hrvata. JNA je u svom izvještaju Pregled nanijetih gubitaka neprijatelja iz 1945 godine, da su do 15. svibnja 1945. godine partizani samo na području Slovenije zarobili 230.426 vojnika i civila, da su u završnoj operaciji u Sloveniji u borbama ubili 92.407 vojnika.  Iz knjige depeša generalštaba JNA  saznajemo, da je general Arso Jovanović bio taj koji je u generalštabu vodio postupke sa zarobljenicima. 17. svibnja 1945. godine Arso Jovanović upućuje depešu generalu Kosta Nađu, komandantu 3. Armije …Uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodino, i to sedamdeset pet hiljada u Bačku,  trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Baranju i trideset hiljada u Banat….Istog dana ta knjiga depeša razotkriva i drugu depešu A. Jovanovića Kosta Nađu …Saveznička komada za Koruško predat će vam 200.000 ratnih zarobljenika jugoslovanskih podanika. Odredite i uputite u odredište komisiju od pet članova koji će primiti te zarobljenike od savezničke komande. Članove komisije odredite od odabranih oficira….

Poznata je i nova povijesna činjenica, da su i Bugari vratili hrvatske zarobljenike iz područja Graza. 13. svibnja 1945 Kosta Nađu u Maribor vraćeno je 10.000 ustaša i 4000 civila od toga 3000 žena i djece.

Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop.

Ako zbrojimo sve te podatke postaje i povijesno jasan broj zarobljenika na križnom putu. Do 15. svibnja 1945. godine partizani su zarobili ili primili od Engleza ili Bugara 444.426 zarobljenika. Ako tom broju pridodamo i broj pobijenih od 9. svibnja do 15. svibnja 1945. godine u probijanju do  Bleiburga (92.407), možemo zapisati na osnovu partizanskih dokumenata, da  taj broj ukupno iznosi 536.833 čovjeka.

Hrvatska na žalost nastavlja sa sklonjenim odnosom prema svojoj povijesti, prema svojim mrtvima. Kao što ubijanje Hrvata nije tada započelo, nije tada ni završilo. Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana. Hrvatska povijesna kultura je zabranjena zbog lažno prikazanog razdoblja drugog svjetskog rata. Hrvati se prikazuje kao narod  ubojica i nasilnika, Srbi sve više postaju žrtve drugog, na žalost i Domovinskog rata. Hrvatske su žrtve sa službenom hrvatskom politikom prešućivane, na drugoj strani srpske žrtve više stotinu puta preuveličane ne samo od strane srpske politike, sa svojim spuštanjem glave to im potvrđuje i  aktualna hrvatska vlast. Hrvatski je narod danas ugrožen kao nikada u svojoj povijesti.

Hrvatska politika ni danas, 2018. godine nema hrabrosti dirnuti u velikosrpsku komunističku dogmu iz drugog svjetskog rata. Neistine koje se dnevno ponavljaju drže hrvatski narod u ropstvu, u položaju krivca. S tom neistinom opravdava se napadaj Srbije čak i u  u domovinskom ratu. Hrvatska politika se ne suprotstavlja tim lažima iako ima snažne argumente istine. To istinu osuđuju se iznijeti tek rijetki pojedinci koji se odmah kao publicisti, istraživači, povjesničari od svoje hrvatske vlasti razglašavaju u drugorazredne i samim tim se ih onemogućuje, da  su dio istraživačkih timova države, školskog sistema i drugog državnog aparata.  Država ih pasivizira, usamljuje i prepušta financijskom zlomu.

Za film o Jasenovcu Kusturica će primiti 20 milijuna eura od srpske vlade, još toliko će izdvojiti srpsko gospodarstvo.  Udruga Huda Jama u Zagrebu za dokumentarni film o Jasenovcu nije u mogućnosti prikupiti potrebnih 210.000 kuna.

Hrvatski narod nikada nije bio napadač, istodobno Srbi uspješno plasiraju svoju golu istinu u svijet, uspijeva im  kontrolirati politiku Hrvatske. Specijalni rat, koju vodi Srbija sa plasiranjem dezinformacija u svijet i u Hrvatsku nije prestao devedesetih godina, uspješno taj rat vode i danas,

Siguran sam, da 23. svibnja 2018 na nacionalnoj televiziji HRT i drugim većim televizijama u Hrvatskoj nećemo čuti ni riječi o Teznom kraj Maribora, nijedna politička stranka neće položiti vijenac na stratištu 30.000 Hrvata.

Društvo Huda Jama postavilo je kapelicu u Hudoj Jami,  križeve u Crngrobu, spomenik u Kočevskom Rogu, do 2020. godine stajaće  i kapelica na Teznu kraj Maribora.  Ne znam, da li će je financirati država Hrvatska, siguran sam, da  će to hrvatski narod financirati sam.

Roman Leljak/Kamenjar.com

22.svibnja 2018. godine

 

[1] Knjiga Roman Leljak, Maribor, najveće stratište Hrvata, 2018, Društvo Huda Jama Zagreb

[2] Knjiga Roman Leljak, Huda Jama, 2017, Društvo HUDA Jama, Zagreb

Tezno: Masovna grobnica 15 tisuća Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati