Sedlar: Prikazana naslovnica Vjesnika je autentična

4

Redatelj dokumentarnog filma “Jasenovac-istina” Jakov Sedlar u pismu izraelskoj veleposlanici Zini Kalay Kleitman ustvrdio je kako njegov film “ne želi revidirati povijest, osim u onome dijelu koji se odnosi na ponavljanje laži koje su ponavljanjem gotovo postale istina, jer su bile dio čak i školskih programa kao i jugoslavenske antihrvatske propagande koja, na žalost , još uvijek traje”.

[ad id=”93788″]

Izraelska veleposlanica u četvrtak je u pisanoj izjavi ocijenila, među ostalim, da njegov film “povijest prikazuje vrlo selektivno, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su u Jasenovcu izgubili najmilije”.

Izraelska veleposlanica: Sedlarov film povijest prikazuje selektivno i vrijeđa osjećaje ljudi koji su izgubili najmilije u Jasenovcu

Sedlar joj je u pismu poručio da mu je drago što je bila na premijeri filma, gdje je dobila “veliki, iskreni aplauz od publike”. “Budite sigurni da je taj pljesak, osim Vama osobno, bio upućen i državi koju predstavljate, a koju Hrvatska i Hrvati doživljavaju kao prijatelja, kao i svemu onome što je židovski narod, koji od prvog stoljeća živi u Hrvatskoj ostavio tijekom povijesti nama Hrvatima u Lijepoj našoj, ali i civilizaciji uopće”, rekao je.

Složio se s njezinom ocjenom da je film njegovo osobno viđenje toga dijela povijesti, jer smatra da je pravo i obveza svakoga redatelja da na osobni način , ali na činjenicama, tretira bilo koju temu, jer je potpisuje kao pojedinac, imenom i prezimenom. “Ne spadam među autore koji bi napravili nešto po bilo čijem nalogu”, istaknuo je.

Kao razlog za činjenicu da je veliki dio filma posvećen povijesti dolaska pro-nacističkog ustaškog režima na vlast u Hrvatskoj navodi “laži kojima je hrvatska , ali i svjetska javnost, desetljećima, tijekom Titove totalitarne diktature, bila zasipana u tumačenju toga dijela povijesti”.

 “Gledateljima je vrlo važno objasniti povijesni kontekst, mislim da se slažete s tim. Ja sam samo naveo bolne činjenice koje su u očaj i smrt otjerale masu Hrvata pod srpskim terorom koji je u Hrvatskoj trajao od 1918.”, napomenuo je.

Ne slaže se da je riječ o politizaciji bolnih činjenica jer se “vrlo jasno odredio prema svemu što je od strane ustaškog režima učinjeno tijekom četiri tragične ratne godine u Jasenovcu, jasno je rekao tko su krivci, a tko žrtve, našao je i autentične svjedoke koji o tome govore”.

Osvrnuvši se na tvrdnju da taj film želi revidirati povijest podsjetio je na ono što je rekao na premijeri – da su bitan razlog za njegov novi film bile riječi Meira Amita, legendarnog šefa Mosada o kojemu je radio film i s kojim je bio prijatelj, a da je “obveza novih generacija da napišu povijest ponovno”.

“Mislio je, naravno, na mnoge lažno napisane tvrdnje koje su u cijelom svijetu, a posebno u totalitarnim sistemima poput jugoslavenskog, desetljećima bile ponavljane, a bile su lažne”, dodao je.

 “Kada bih u filmu nijekao ustaške zločine počinjene u Jasenovcu, onda bi to bilo revidiranje na koje ste, vjerojatno, mislili. No, ako film po prvi put govori i o žrtvama Titovoga komunističkog režima od 1945. do 1951. na istom mjestu gdje je bio ustaški logor, onda to za mene ni u kom slučaju nije revidiranje povijesti. To je samo moja želja da doprinesem temeljitom istraživanju o punoj istini o tom logoru. O punoj istinu tijekom cijelog njegovog postojanja”, naglasio je.

Ustvrdio je i da mu se čini kako je najveći broj informacija o toj temi do nje “došao samo iz izvora poput onoga kojega desetljećima nudi amater-povjesničar Slavko Goldstein”.

“On i njemu slični kao da su prespavali tih šest godina nakon Drugoga svjetskog rata kada je totalitarni zločinački Titov režim smaknuo nekoliko stotina tisuća hrvatskih ljudi. Za ovu tvrdnju postoji niz materijalnih dokaza, a najbolja bi revizija bila kada bi aktivni sudionici tih zbivanja rekli istinu. Na žalost, samo su rijetki, u trenucima rijetke iskrenosti, priznali tako nešto”, napomenuo je.

 Upitao ju je što “misli o tome kako su se tijekom dugih desetljeća jugoslavenske komunističke diktature osjećali članovi obitelji mnogih Hrvata koji su nakon završetka rata ubijeni u Jasenovcu, a njima se od strane partizanskih zločinaca nitko, do dana današnjega, nije ispričao”.

 “Iz dugogodišnjega iskustva znam i točno ste rekli kako je Izrael demokratska zemlja koja nema cenzuru i prikazivanje je dopušteno ako ne poziva na nasilje, antisemitizam ili govor mržnje. Drago mi je da ste to rekli , jer upravo to poništava veliki dio onoga što ste rekli o filmu”.

 “Naime, netko tko nije vidio film, a koji je samo pročitao Vaše pismo, mogao bi pomisliti da film, ako baš i ne širi antisemitizam, onda svakako govori jezikom mržnje. Vrlo dobro znam što je govor mržnje, znam što je antisemitizam i koliko je sve to zlo, a velikim dijelom i povijest i život, neposredno, iz osobnih druženja, učio sam od velikih sinova Izraela kao što su bili Ezer Weizman, Ariel Sharon, Meir Amit, Motti Hod”, rekao je.

 Istaknuo je da se nije i da se ne želi baviti uzaludnim poslovima poput revizija bilo čega što je dokazano kao povijesno točno, ali “sam neovisno o žrtvi koju će podnijeti, spreman braniti istinu i borbu za istinu koja se odnosi na moj hrvatski narod”.

 Sedlar kaže kako je mnogo naučio u zemlji koju veleposlanica predstavlja i ona je njegov “drugi dom u kojoj ima mnogobrojne iskrene prijatelje i suradnike”.

 “Moje poznavanje kriterija koji su u Izraelu na snazi dovelo me u situaciju da je devet mojih filmova dio kolekcije Yad Vashem muzeja Holokausta u Jeruzalemu, a mnogi moji filmovi s temama iz povijesti Izraela prikazivani su i prikazuju se širom svijeta.

Trebalo mi je vremena kako bih shvatio svu kompleksnost povijesti Vaše zemlje i svega onoga što ste u povijesti kao narod prošli. Nadam se da ćete dio Vašega vremena u Hrvatskoj posvetiti i zanimanju za povijest koja je bila zabranjena tijekom dugih desetljeća življenja Hrvata pod komunizmom i srpskom agresijom”, ustvrdio je.

 Izrazio je uvjerenje da joj nakon toga neće biti čudno što se u filmu bavio “nekim ljudima koji danas pišu različito od autora filma”. “Nisu ti ljudi spomenuti zato što pišu različito od mene, oni su u filmu jer nastavljaju u ponavljanju Goldsteinovog amaterizma i laži u pisanju i prosuđivanju različitih hrvatskih tema. Oni su, prema Jonahu Goldbergu, stvarni liberalni fašisti zbog svoje isključivosti i snažno iskazane mržnje prema mnogo čemu što je ogromnoj većini hrvatskoga naroda sveto”, zaključio je.

Upitao ju je i kakav je njezin stav od jednom od njih, Miljenku Jergoviću i “njegovom crtanju kukastih križeva u Sarajevu zbog čega je bio i priveden u policijsku stanicu”. “Da li bi i to, kao i pisanje riječi ‘židov’ malim slovom, spadalo u reviziju povijesti ili je to ipak nešto drugo?”, dodao je.

 Sedlar kaže kako je osim na zagrebačkoj, nakon projekcije pljesak publike bio jednako snažan i u Splitu i Rijeci. “Hrvatski ljudi prepoznali su ono što sam želio pokrenuti: traganje za istinom koje , za sada, ima tek u nekoliko rijetkih knjiga. Taj pljesak i podrška koju mi svakodnevno daju Hrvati iz cijeloga svijeta najbolji su znak da sam uspio u svojoj namjeri. Jednako kao što sam za svoje radove o izraelskim velikanima (Motti Hod, Meir Amit …) doživljavao i uvijek doživljavam podršku, jer su me u tim filmovima vodili slični motivi”, ustvrdio je.

slider_jasenovac-sedlar
[ad id=”93788″]

‘Naslovnica Vjesnika prikazana u filmu je autentična’

Redatelj filma “Jasenovac – istina” Jakov Sedlar opovrgnuo je da je u filmu koristio fotomontažu naslovnice Vjesnika iz svibnja 1945. istaknuvši kako je riječ o autentičnoj naslovnici “koja pokazuje svu nakaznu logiku sistema u kojemu je nastala”.

U Sedlarovu filmu koji je nedavno premijerno prikazan u Hrvatskoj, prikazana je naslovnica Vjesnika iz svibnja 1945. godine na kojoj je otisnut naslov “Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava je donijela do Zagreba”, a za koju portal Lupiga tvrdi da je falsificirana, odnosno da je zapravo riječ o naslovnici Vjesnika od 15. svibnja 1945. na kojoj je otisnut isti članak, ali uz drugi naslov i koja se može pronaći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Sedlar kaže kako je naslovnica prikazana u filmu specijalno izdanje Vjesnika koje nije pronašao u Zagrebu, u NSK nego, kako navodi, “na jednom drugom mjestu”.

“Bez obzira što ona iz današnje perspektive može izgledati čudno, ona je autentična i pokazuje svu nakaznu logiku sistema u kojemu je nastala”, odgovorio je Sedlar na Hinin upit da prokomentira tvrdnje da je u svojem filmu objavio falsificirani dokument.

Najavio je i da će “uskoro biti u prilici pokazati javnosti još neke originalne dokumente koji su iz današnje perspektive smiješni, ali su stvarno tiskani u tom, za mnoge Hrvate, tragičnom vremenu”.

Tvrdeći da je riječ o falsificiranom dokumentu, portal Lupiga, uz ostalo, navodi da je tekst objavljen ispod obaju naslova isti, no da po sadržaju ne odgovara naslovu prikazanom u filmu, font prikazane naslovnice ne odgovara fontu koji je Vjesnik koristio u to vrijeme, a praznine oko naslova su velike i netipične za to doba.

facebook komentari

  • gost h

    Portal Lupiga na svojoj stranici je fašizirao i ovaj portal Kamenjar. Otprilike – karikiram – neka se revizija ustaštva (misle na film i navodnu rehabilitaciju ustaštva) prikazuje na Bujici, Kamenjaru, i drugim portalima koji su skloni fašizmu.

    Ti džabaljebaroši su kao divlje ose ljute jer ih je ministar Hasanbegović skinuo sa državne sise na koju je postavila titoistička Kukuriku vlast.

  • Sivooki

    Koliko čujem, ništa im s te sise ne fali!

  • Da, prozvali su nas! Polako se otkriva istina, pa se ‘dižu na zadnje noge’. Smeta im Kamenjar, Bujica, Glas koncila itd..

  • Zvonimir Kralj

    Šteta što se mora nauštrb jedne istine , prešućivati druga istina, film je polovično točan, u drugoj polovici, dok prva obiluje utiravanjem moćnicima koji određuju još uvijek neku čudnu istinu, … a pokušati iznijeti pravu istinu oslanjajući se na poneke laži (zbog cenzure) neće uroditi pravim plodom… nažalost