Connect with us

Politički rentgen

Sedma ljevičarska ofenziva na velike hrvatske gradove!

Objavljeno

on

…Zagrebačka politička katastrofa koja će se sanirati duže od katastrofalnog potresa, zagrebački mentalno-komunistički virus koji će se liječiti duže od COVID-a 19, prelijeva se na čitavu Hrvatsku, a pipci Tomaševićeve Titoističko-Soroševske hobotnice dosegli su i Zadar i Split i Rijeku….

Nije li istina da je Zagreb, kao hrvatska nacionalna metropola šaptom pao pred najezdom zeleno-lijevog korpusa najrigidnijih mentalnih komunista koji su narasli na slomu konzervativnih politika, koje je svojevremeno zastupala Karamarkova domoljubna koalicija?

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Pohod genderističko-mentalno komunističkih hordi na čelu s agresivnim aktivistom Tomislavom Tomaševićem, koji se danas lukavo presvukao u umiljato janje glumeći žrtvu izmišljenih ultra desničara, nije se dogodio slučajno, nije se dogodio preko noći!? Taj je pohod koncizno isplaniran i zapravo je počeo 2016. godine urotom protiv Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića.

Tek danas je kristalno jasno da je Zlatko Hasanbegović, kao planetarno popularni ministar u konzervativnim krugovima , itekako imao pravo kada je svojom prvom ministarskom odlukom namjeravao zatvoriti pipu netransparentnog financiranja takozvanih nevladinih i neovisnih udruga.

Iz silne mržnje Tomaševića i bratije prema ministru Hasanbegoviću zapravo se može iščitati koliko je Hasanbegović vizionarski promatrao gibanja u hrvatskim politikama, a današnja dominacija onih koji su slomili konzervativne politike u Hrvatskoj dokaz je da su u koncizno isplaniranoj, uspješnoj ofenzivi oslobodili Zagreb svake primisli o rastu konzervatizma i domoljubnog zajedništva.

Da je kojim slučajem 2016. prekinuta nit netransparentnog financiranja Tomaševića i njegove bulumente iz državnog proračuna i da su pod kontrolu stavljene strane političke donacije, (zaklada Heinrich Böll Stiftung) o kojima se recentno govori kao o atomskoj bombi, Zagreb danas ne bi bio okupiran rigidnim ljevičarima koji su preuzeli apsolutnu vlast nad gradom i svim gradskim četvrtima.

Zagreb je šaptom pao i legitimno je postaviti pitanje tko je najodgovorniji za taj pad metropole u ruke zeleno-crvene, komunističke bulumente? Krvi su oni koji su urotnički spriječili rast konzervativnih politika u Hrvatskoj, a bez drastične promjene politika HDZ-a takav scenarij ne bi bio moguć. HDZ-ov pragmatični odmak od konzervativnih politika i primak lijevo liberalnim koalicijskim partnerima, HDZ-ovo oživljavanje političkog srpstva i ovisnost vladajuće većine o rukama partnera u neprincipijelnoj koaliciji, dovelo je do nesmetanog snaženja Tomaševićevog zeleno-lijevog internacionalnog projekta i umjesto da se nastavi kontrola financiranja NVO udruga što bi bilo jedino normalno, prešutno se dozvolilo da takvu vrstu financiranja još podebljaju Soroš i kojekakvi utjecajni bjelosvjetski neoliberalni instituti, s jedinim ciljem zaustavljanja konzervativnih pokreta, ( The Movement-Steve Bannon) i jačanja nacionalnih ideja u Hrvatskoj i cijeloj Europi.

HDZ je u ratu protiv niza vlastitih pobjedničkih konzervativnih politika, u ratu protiv vlastite Domoljubne koalicije, prešutno instalirao nove vlastite, ali i tuđe pobjedničke neoliberalne politike, pa danas kao zaliveni šute o stotinama milijuna stranih donacija na kojima je stasao Tomašević i čini se da je HDZ-u prihvatljivo da strani centri moći upravljaju hrvatskom metropolom i mainstream politikama u Hrvatskoj?

Šute, jer su srušili one vlastite politike koje su nastojale srušiti Tomaševića kada je za to bilo vrijeme. Šute, jer su kako se čini, prešutno pomogli Tomaševićevom uspjehu, šute jer su žrtvovali neiskusnog i nadobudnog Davora Filipoviće i gurnuli ga u poraz u jednoj najsramnijoj kampanji koja je ikada viđena u Hrvatskoj. U Filipovićevu kampanju nije uloženo ni pet para emocija, strasti, domoljublja, znanja….

Stožer su mu vodili birokratski nesposobnjakovići, lažovi i manipulatori i postavljanje pitanja političke odgovornosti šefa stožera Zvonimira Milasa jedino je legitimno pitanje, ukoliko šef Filipovićevog stožera nije radio po nalogu vrha stranke? Umjesto smiješnog Milasovog slogana „Sad je bitan uvid“, Zagrepčani su dobili na uvid apsolutnu Tomaševićevu pobjedu pod parolom „Sad je bitno-Soroš i Tito“ i tu agendu opasno guraju na nacionalnu razinu!!!

Zagrebačka politička katastrofa koja će se sanirati duže od katastrofalnog potresa, zagrebački mentalno-komunistički virus koji će se liječiti duže od COVID-a 19, prelio se na čitavu Hrvatsku, a pipci Tomaševićeve Titoističko-Soroševske hobotnice dosegli su i Zadar i Split i Rijeku.

Nepokoreni grad Osijek i Osječko-Baranjaska županija na vrijeme su odsjekle taj opasan krak zahvaljujući intuiciji pobjednika Ivana Anušića koji je na vrijeme prepoznao snagu tih urotničkih politika i pokazao da se na krilima konzervativnih politika može graditi bolja budućnost Hrvatske. Čini se da Slavonija, Baranja i Srijem još uvijek kao zelena domoljubna oaza stoje na braniku one Hrvatske koju su sanjali i stvarali hrvatski branitelji u Domovinskom ratu!?

U Zadru, petom gradu po veličini u Hrvatskoj, u drugom krugu za izbor gradonačelnika opasno prijeti Tomaševićeva replika Marko Vučetić, donedavni član Mosta, koji je iz Mosta izbačen, jer se nije slagao s Mostovim primicanjem demokršćanskim politikama. To je onaj Vučetić koji se stidi hrvatskih pobjeda, pa dok svi ustaju i plješću klapi Sveti Juraj slaveći osloboditeljsku akciju Bljesak, jedino on demonstrativno ostaje sjediti šaljući time javnu poruku što misli o Domovinskom ratu? Vučetić i Tomašević, ista meta isto odstojanje! Tomaševićev odnos prema Blagi Zadri preslika je Vučetićevog odnosa prema Domovinskom ratu! Kandidat za Vučetićevog zamjenika gradonačelnika Zadra je opskurni Daniel Radeta, bosanski Srbin, koji je svojevremeno izjavio: „Kroz vene nam protiče krv partizanska i mi znamo zašto smo tu“! Zadar ne smije prespavati ove izbore i moraju pokazati da njihovim venama teče hrvatska i dalmatinska krv opjevana u stotinama domoljubnih pjesama. Zadar mora pokazati da na potkama propalih ideologija neće dobiti ni „koru kruva, ni kapju vina, ni zrno soli“, jer propale ideologije umjesto rasta i blagostanja mogu donijeti samo propast i pustoš vlastitih duša. Zadar još jednom mora stati rame uz rame s Osijekom na branik Domovine pred najezdom onih koji Hrvatsku nisu nikada željeli!

I Rijeka ima svog Tomaševića u liku i djelu SDP-ovca Marka Filipovića, koji je opet klasična preslika Željka Jovanovića kojega su kao ministra Milanovićeve Vlade kolokvijalno zvali „kundak“ dok je prvi „pendrek“ bio Ranko Ostojić. To su oni ministri „svastičari“ i „isušivači nogometne močvare“ koji su silno željeli uništiti hrvatski nogomet kao nacionalni i domoljubni brend, jer oko sebe okuplja jednostavne konzervativne ljude koji znaju uživati u najvažnijoj sporednoj stvari na Svijetu. Zbog tog nogometnog brendiranja Hrvatske glavom je platila i Kolinda Grabar Kitarović.

U Rijeci, sučelice komsomolskom aparatčiku, SDP-ovom Marku Filipoviću stoji svjetski poznati neurokirug Damir Štimac, nezavisni kandidat, kojega Filipović na silu gura ultra desno kako bi se dodvorio riječkim ljevičarskim krugovima. Eto, kada nemaš druge validne argumente, onda je najproduktivnije nekoga etiketirati „ustašom“ i uspjeh ti je zagarantiran. Hoće li Rijeka konačno skinuti mentalno komunističku paučinu s očiju i umjesto rigidnog ljevičarenja birati proaktivnu umjerenu politiku svekolikog napretka? Na krilima zagrebačkog slučaja teško je u to povjerovati!

U Splitu, još jedna vjerna replika Tomaševića opasno prijeti preuzeti grad na istim populističkim demagogijama koje su postale modus operandi kompletne ljevičarske orjune. Hoće li zahvaljujući HDZ-ovim slabostima na planu neprincipijelnih nacionalnih politika biračima u Splitu postati svejedno, pa će umjesto Vice Mihanovića i brace i seke Kerum birati bracu i seku Puljak? Na valu Tomaševićevog apsolutizma u Zagrebu sve je moguće i u Splitu!

U notorni agitprop protiv Miroslava Škore u Zagrebu agresivno se uključio Zoran Milanović i time valjda zahvaljuje Škori što je demontirao Kolindu Grabar Kitarović i pripomogao mu postati predsjednikom. Dok Milanović udara jedinog Tomaševićevog konkurenta Škoru, HDZ ponovo šuti šaljući banalne poruke o nekakvoj kvazi poziciji biranja po vlastitoj savjesti, slično onoj kada su po vlastitoj savjesti neki HDZ-ovci kazali ne Istanbulskoj konvenciji. HDZ ne mora nužno poduprijeti Škoru, ali ako se ne slaže s Tomaševićevim izborom mora se najsnažnije suprotstaviti njegovom izboru za gradonačelnika i otvoriti procesne istrage Tomaševićevog financiranja iz stranih donacija.

Ukoliko se to ne dogodi, bit će kristalno jasno da je Davor Filipović bio alibi, a Tomislav Tomašević pravi HDZ-ovo kandidat, favorit, i možebitni novi koalicijski partner na slijedećim parlamentarnim izborima. Laku noć Hrvatskoj, dobro jutro pragmatičnom Makijavelizmu!?

Kazimir Mikašek-Kazo

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari