Pratite nas

Kultura

ŠEF INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK: “Dosta je anglizama”

Objavljeno

na

Želja političara da djelomično prikriju njihovo značenje izvorište je poplave anglizama poput outsourcinga, spin-offa, clean starta, master plana, in-housea…

U posljednjih je godinu do dvije hrvatski jezik u javnome prostoru doživio poplavu anglizama. Izvorište im je bilo u vladajućim strukturama koje su, rješavajući probleme zaposlenih u javnome sektoru, posezale za rješenjima (ali i izrazima) kao što je outsourcing, a kad je to postalo predmetom sporenja, pa je čak i najavljen referendum kojim se on želio spriječiti, prešlo se na rješenje spin-off, ali ni to nije potrajalo, pa je kao rješenje najavljen model in house. Uz te su anglizme uvedeni i izrazi poput clean start, master plan, revolving, win-win situacija i cijela skupina takvih izraza nemarno pokupljenih iz engleskih menadžerskih, ekonomskih i bankarskih brošura. Zaredali su i novinarski tekstovi i gotovo svakodnevni upiti: Što nam se to događa s jezikom (a i društvom), o kakvoj je to najezdi riječ? U Saboru su pak počele pljuštati replike i kritike oporbenjaka upravo na sve veći broj anglizama koji su postali uobičajen arsenal političkoga diskursa.

logo[ad id=”68099″]

Fenomen outsourcinga, revolvinga, factoringa, spin-offa, in housea i svih ostalih novovjekih anglizama nastao je i zbog toga što oni očito nemaju isti karakter koji imaju anglizmi koje smo već odavno usvojili, poput anglizama bestseler, dizajn, vaterpolo ili vikend, koje smo potpuno prilagodili hrvatskomu jeziku i do danas im nismo (premda je bilo pokušaja) našli hrvatske zamjene. Brojne riječi podrijetlom iz engleskoga jezika toliko su dugo u hrvatskome jeziku da smo ih već potpuno prilagodili svojemu jezičnom sustavu (što se odmah uočava na pravopisnoj razini). Pa zašto nam je onda uopće problem s ovim novima koje dolaze? Što je to u njima što izaziva odbojnost i zašto ih doživljavamo kao svojevrsnu jezičnu agresiju? Problem je očito u značenju koje te riječi nose, ali i svjesnoj ili nesvjesnoj namjeri onih koji ih upotrebljavaju da djelomično prikriju ono što se krije iza njihova značenja. Tako se, manje ili više opravdano, digla povika na anglizme i zbog sadržajnih, odnosno političkih razloga. Jer, reći čistačicama ili računovotkinjama u javnome sektoru da ćete ih “autsorsati” ili “spin-offati” bolje i ljepše zvuči od stvarne istine izdvajanja tih poslova u neku privatnu tvrtku u kojoj, prema pravilima privatnoga sektora, vjerojatno gube neka dotad ostvarena prava.

To se može usporediti s bolesnikom koji neće preživjeti noć, a liječnik mu iščita dijagnozu na latinskome, pa čovjek mirno ode na počinak jer ništa od izgovorenoga nije razumio. Svi oni mogući revolving krediti i ostale bankarske anglističke mudrolije dobrim dijelom služe upravo tome. I to je ono što ljude dodatno smeta i čini im te anglizme odbojnima.

Uzmimo za primjer sljedeći novinski odlomak: Dosadašnji model u kojemu su pomoćni poslovi u sklopu javnih službi Vlada je odlučila zamijeniti modelom izdvajanja tih poslova u privatnu tvrtku, koja bi davala usluge javnim tvrtkama, a nakon što je taj model doživio brojne kritike, odlučili su se za model osnivanja tvrtke kćeri unutar javnoga sektora. A kako je i to došlo pod udar javnosti, kao rješenje je ponuđena preraspodjela unutar tvrtki, tj. unutarnja preraspodjela.

Ako vam je prethodni odlomak razumljiv, onda ste zagovornik ideje da su anglizmi outsourcing, spin-off i in house nepotrebni u hrvatskome jeziku.

No, prodor engleskoga jezika ne događa se samo na leksičkoj razini iako je to najuočljivije, nego i na drugim jezičnim razinama, što je daleko pogubnije jer se narušava struktura hrvatskoga jezika. Nedavno sam na jednom prospektu za napitke vidio da se nude ruža sok, dinja sok i bazga sok. Usto, nema hrvatskih tiskanih medija koji nisu nasjeli na “najveću jezičnu podvalu ikad”, pa tako slažu rečenice, ali i naslove koji se već mogu vidjeti i na naslovnicama! Postponirani ikad uz superlativ nakaradna je engleština koja uopće nije u duhu hrvatskoga jezika.

Trebamo li se i kako postaviti prema sveopćoj anglizaciji jezika? Prije nego što odgovorim na to pitanje, podsjetio bih na jedan sjajan nedavno objavljen tekst Inoslava Beškera o tome kako su Talijani gotovo istodobno s pokretanjem institutskoga portala Bolje je hrvatski! odlučili stati u obranu dičnoga jezika Dantea i Petrarce tako što su na poticaj marketinške stručnjakinje Alessandre Neste pokrenuli internetsku peticiju “Dillo in italiano” (Reci to talijanski) radi smanjivanja brojnosti engleskih riječi i izraza u talijanskome jeziku. Francuzi i Slovenci, ali i brojni drugi europski narodi čuvaju svoj jezik zakonom o jeziku i ulažu i energiju i sredstva da im se ne dogodi anglizacija jezika iz jednostavnoga razloga što to doživljavaju kao ugrozu vlastita jezika i identiteta.

anglizmi

Neki lingvisti zastupaju tezu da jezik ima vlastite unutarnje mehanizme za samoregulaciju, što ima uporišta u jezičnoj povijesti, te da se oko najezde anglizama nema potrebe previše uznemiravati. No, čini mi se da to baš nije tako jer hipoteza je dobra, ali joj u slučaju ovih naših anglizama nedostaje jedan važan element: ne postoji mogućnost izbora. Da bi jezik, odnosno njegovi govornici (jer jezik i jesu njegovi govornici) mogli sami regulirati što će u jeziku zadržati, a što odbaciti, mora postojati alternativa. A za tom alternativom, odnosno adekvatnim hrvatskim zamjenama, vapi većina govornika hrvatskoga jezika koji kao da su u posljednje vrijeme osvijestili neravnopravnost i neravnotežu u odnosu na svu silinu i množinu anglizama, čija im značenja baš i nisu pretjerano mila.

logo-ihjjInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u tu je svrhu pokrenuo internetski portal Bolje je hrvatski! s osnovnom idejom da ponudi alternativu izrazima koji su nas počeli previše opterećivati, ali ne tako da ih silom nameće (jer je nasilno nametanje u jeziku uglavnom odiozno i najčešće izaziva kontraproduktivan učinak, odnosno otpor), nego obratno: bez nasilnoga nametanja, uz preporuku i obja-šnjenje – to je osnovna ideja mrežnih stranica bolje.hr. Osim toga, govornici hrvatskoga jezika dobili su mogućnost da daju svoje komentare na naše prijedloge te da sami predlažu one riječi stranoga podrijetla u hrvatskome za koje bi htjeli hrvatsku zamjenu. U nekih mjesec dana postojanja portala uz više od 10.000 pregleda dobili smo i više od 400 prijedloga. Ta brojnost i zainteresiranost za sadržaj te kreativnost u predlaganju govori da je riječ o zdravorazumskom shvaćanju vlastitoga jezika kao dovoljno razvijenoga i zreloga da mu ne treba slugansko-kolonijalistički mentalitet koji mu nameće upotrebu nerazumljivih stranih riječi.

Kao izravna posljedica postojanja portala Bolje je hrvatski! u ovih nepunih mjesec dana vidljivo je da su brojni mediji počeli outsourcing nazivati takozvanim, stavljati ga u zagrade uz hrvatsku zamjenu koju smo ponudili: izdvajanje (pomo-ćnih poslova). Čak je i Ustavni sud u obrazloženju odluke o ustavnosti referendumskoga pitanja o outsourcingu od 8. travnja u točki 8 prihvatio ideju institutskih jezikoslovaca o neprimjernim anglizmima: “Ustavni sud prvo upozorava na neprimjerenost uporabe u hrvatskom pravnom sustavu anglizma outsourcing” i time praktički potvrdio da je projekt Bolje je hrvatski! uspio u svojoj namjeri. Jer, doista, bez obzira na to hoće li neki od alternativnih hrvatskih zamjena (outsourcing > izdvajanje, spin off > tvrtka kći, in house > preraspodjela, u kući, revolving door > kružna vrata, startup tvrtka > razvojna tvrtka) zaživjeti u praksi, najveći je uspjeh cijeloga projekta osvješćivanje govornika hrvatskoga jezika o neizmjernim izražajnim i tvorbenim mogućnostima materinskoga jezika koji može izraziti sve društvene, gospodarske, političke i kulturne pojavnosti modernoga doba.

Od danas je na portalu Bolje je hrvatski! predloženo pet novih riječi, ovoga puta iz računalnoga područja. Nedjeljni Jutarnji prvi objavljuje novi niz sveprisutnih anglizama kojima su jezikoslovci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje našli odgovarajuće hrvatske zamjene potičući govornike hrvatskoga jezika da ih upotrebljavaju jer su jednostavno – bolji.

Nove riječi:

touch screen – dodirni zaslon/ekran

smartphone – pametni telefon

gadget – (pametna) spravica

hashtag – ključna riječ

slide, slajd – sličica

Autor: Željko Jozić

*autor je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i glavni urednik portala Bolje je hrvatski

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ratnika rodila je mati, Domovino morala bi znati

Objavljeno

na

Objavio

VITEZ ĆIKOTA

Ratnika rodila je mati,
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!

Kad bi mogla ova pjesma moja
opjevati tog najvećeg heroja,
što za narod ne žali života,
Maria Hrkaća zvanog Ćikota!

Pisao bi, nikad stao ne bi,
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne može opjevat tolikog heroja!

Bez imalo straha na licu,
prikriži se, poljubi šahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!

Ali smrt uzima heroje
baš zato što je se ne boje!
I kao da je čekala njega,
viteza sa Širokog Brijega!

Uzela je tijelo i ništa više,
velikim slovim u povijesti piše
i ostat će pisano nakon svega:
VITEZ ĆIKOTA SA ŠIROKOG BRIJEGA!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi iz vremena Herceg Bosne, Mario Hrkać – Ćikota. Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama s Armijom BiH, sastavljenom od mudžahedina, pretače ISIL-a koje je osobno pozvao i podržavao predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

Ćikota i mnogi njegovi suborci bili su trn u očima zvijeri istreniranih za ubijanje, dovedenih s određenih područja arapskih i islamskih zemalja, gdje je obezglaviti čovjeka bilo sasvim normalno. Nažalost, takvu praksu pripadnici odreda EL-Mudžahid primijenili su i među Hrvatima i među Srbima, te su djelovali pod zastavom: “Naš put je džihad”. Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.(grude.com)

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića

Objavljeno

na

Objavio

Prava senzacija objavljena je iz biblioteke franjevačkog samostana uz drevnu crkvu Gospe od Poljuda u Splitu: pronađeno je trideset knjiga, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića (1450. – 1524.), splitskog humanista i oca hrvatske književnosti, već za života čuvenog u starom svijetu, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija!

Ovu vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić, viši studijski savjetnik pretežito u njemačkim institucijama, koji se godinama bavi klasičnom filologijom te pronalaskom, proučavanjem i objavljivanjem djela starih hrvatskih autora.

Dr. fra Bernardin Škunca pojasnio je kako je došlo do ovih otkrića, navodeći kako ni fratri u samostanu nisu bili svjesni što se stoljećima čuva u biblioteci, piše SlobodnaDalmacija

– Knjižnica našeg samostana na Poljudu bila je klasificirana po sistemu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. Nedavno smo ozbiljno prionuli sistematizaciji biblioteka i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a u ime braće bili smo zaduženi fra Šime Škibola i ja, te jedna knjižničarka. Znali smo da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje biblioteke, ali sve je promijenio dolazak Zvonka Pandžića, koji je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio kako ih ima puno više, te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Stoga smo odlučili potaknuti daljnje istraživanje kako bi se utvrdila prava vrijednost inkunabula i knjiga iz knjižnice Marka Marulića, koja je bila jedna od najznačajnijih u tadašnjem Splitu – objasnio je fra Bernardin.

Istraživač Pandžić je naveo kako je riječ o trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različitog sadržaja: tu je nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine…

– Marulić je franjevcima darovao ne tri, kako stoji u oporuci, nego najmanje trideset knjiga, očito još za života, tako da je oporučno odlučivao samo o preostaloj biblioteci. Kako je pokopan kod franjevaca konventualaca u crkvi sv. Frane na Obali, zacijelo je i njima nešto ostavio, iako ih ne spominje u oporuci. Međutim, ti su franjevci 1607. godine, njegujući oboljele od kuge, zajedno s bolesnicima redom izumrli, a gradske vlasti dvije godine nisu dopuštale pristup samostanu. Potom su svu pokretninu, odjeću, knjige i slično potopili u živo vapno, a dvije ili tri inkunabule, koliko ih danas posjeduju, donesene su kasnije. U svakom slučaju, franjevci opservanti na Poljudu sada čuvaju više inkunabula nego sve druge splitske knjižnice zajedno – kazao je Pandžić, dodavši kako se na Poljudu čuva i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine.

– Znamo da su ti svesci bili Marulovi jer smo u njima pronašli njegove vlastoručne rubne komentare, a ima ih već prema svesku i Marulićevu interesu za određenog pisca, od nekoliko pa do tisuću, primjerice u Rhetorica ad Herennium i Sermones, te propovijedima franjevca Bernardina de Bustisa. Posebno je zanimljivo uočiti kako je Marko Marulić bio i sitnoslikarski nadaren jer nalazimo brojne crtane ukrase, manicule i vitice, inicijale i dva veća crteža: skicu zvonika Sv. Dujma, za koji je oporučno ostavio novac, te minijaturu turskog ratnika s turbanom, bradom, karakterističnim hlačama i isukanom sabljom! Očito je riječ o brzopoteznim skicama, a ne preciznim crtežima jer se tinta prenijela i na sljedeći list, što govori da je knjiga bila brzo zatvorena – otkriva Pandžić, kojeg pitamo kako je baš na Poljudu odlučio tražiti Marulove libre.

– Tražio sam latinske predloške za Marulićeve hrvatske prijevode, parafraze, vitae… o kojima sam pisao u knjizi “Nepoznata proza Marka Marulića”. Među dvadesetak Marulovih hrvatskih proznih rukopisa, u prvoj proznoj zbirci hrvatskoga “volgare illustre” je i prijevod “Dijaloga Grgura Velikoga pape”, a po Badalićevu popisu, ovdje se trebalo nalaziti latinsko izdanje te knjige.

To je, dakle, mogao biti metatekst Marulićeva hrvatskog prijevoda tog djela, to prije što nitko drugi u Splitu nije imao te “Dijaloge”. Njih, međutim, još nisam našao, nekoliko je inkunabula posloženo na pogrešnome mjestu, ali sam pronašao brojna druga tiskana i Marulovom rukom komentirana djela, također metatekstova njegovih prijevoda – pojašnjava “lovac na izgubljena djela” starih hrvatskih pisaca.

Napominje kako će ovo otkriće donijeti puno više podataka o njegovoj lektiri i interesima te u mnogim pojedinostima preciznije i nanovo interpretirati do danas poznata latinska i hrvatska djela Marulova.

– Bilo bi nužno sva ova djela, odnosno “glossae marginales”, također objaviti i znanstveno kontekstualizirati. Budući da sam u marulologiji jedna vrsta filološkog “advocatus diaboli”, vjerojatno me se neće pitati, ali kad bi me se ipak pitalo, sve bih ove knjige već ujutro počeo snimati u semantičku bazu podataka. Marko Marulić, kao najeuropskiji pisac u hrvatskoj književnosti i kulturi, svojim je djelom bio prisutan u gotovo svim europskim zemljama oko dva stoljeća u originalu i brojnim prijevodima. Stoga bi upravo njegova djela u Hrvatskoj i Europi, po uzoru na neke njemačke humaniste, trebala biti pristupačna svim istraživačima u digitalnom obliku u raznim formatima, što je moguće i ostvarivo. Tako bi se mogla lakše i brže priređivati kritička izdanja Marulićevih djela – zaključuje Zvonko Pandžić, predlažući da se formulira zahtjev za europski projekt kulture “Marcus Marulus”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari