Pratite nas

Politički rentgen

ŠEKS KANDIDIRAO ANDREJA PLENKOVIĆA

Objavljeno

na

Je li Vladimir Šeks uspio progurati Andreja Plenkovića za novog predsjednika HDZ-a zato što želi HDZ-u dobro, zato što želi Hrvatskoj dobro, ili je tim činom zapravo sebi trasirao put povratka u visoku politiku iz koje ga je maknuo Tomislav Karamarko? Višemjesečno lobiranje za Plenkovića uz pomoć znanih i neznanih struktura zasigurno ima svoju cijenu, a Plenković će tu cijenu platiti ovako ili onako! Nije dobro što je već u startu u dužničkom robstvu!

[ad id=”68099″]

Štošta me u slučaju Plenković podsjeća na Sanadera, onog Sanadera dok se još nije znalo sve o Sanaderu! Elokventan, omiljen u Briselskim hodnicima, govori više jezika, karijerni diplomata, relativno mlad i retorički nadmočan. Plenković će za predsjednika stranke zbog hitnosti političkog trenutka, najvjerojatnije biti izabran delegatskim putem, bez izvanredne konvencije stranke, bez demokratskih izbora  jedan čovjek jedan glas i vjerojatno bez protukandidata. Ako se dogodi ovakav aklamativni izbor i to će me podsjetiti na slučaj Sanader koji je eklatantnom krađom glasova, u režiji Branimira Glavaša, a vjerojatno i Šeksa i Mesića, na saboru stranke 2002 godine  pobijedio favorita, kandidata Pašalića. Primjer Jadranke Kosor, Šeksove-Mesićeve kandidatkinje, još je znakovitiji! Tamo gdje je Šeks neizostavno je i Mesić, jer stara prijateljstva iz „grijeha struktura“ ne raskidaju se lako!

Hoće li izbor Plenkovića biti još jedna prijevara HDZ-ovih birača i ne podsjeća li to na klasičnu netransparentnu krađu?

Od danas je Plenković predmet objektivnih analiza, od danas Karamarko postaje marginalan problem i ljevice i demokršćanskog korpusa Hrvatske. Kako smo pratili Karamarkove uspone i padove, tako od prvog dana, pošteno trebamo secirati svaku Plenkovićevu riječ. Njegov nastupni intertvju na Radmanoviziji svakako zaslužuje komentar barem zbog nekoliko problematičnih tvrdnji koje je iznio pred svekolikom publikom.

Plenković navodi kako je  Karamarkov krimen to, što je nepromišljeno išao na rušenje „HDZ-ove Vlade, koju je HDZ formirao u teškim okolnostima“. Jedan diplomat, koji reflektira biti nova nada Hrvatske, ne bi si smio neanalitički dozvoliti iznositi neistine prije nego je i zagrijao fotelju prvog čovjeka najveće stranke.

Istina je da bivša Vlada Tima Oreškovića nije bila HDZ-ova Vlada i istina je da HDZ nije formirao tu Vladu. Istina je da je to bila Vlada Mosta, Tima Oreškovića i bivših Milanovićevih kadrova, s dodatkom ucijenjenog HDZ-a. Istina je da su HDZ i Domoljubna koalicija iz dana u dan gubili utjecaj u toj Vladi, a samim time malo po malo gubili su i glasove svojih birača koji nikada ni u snu ne bi glasovali za takvu Vladu, da su na izborima znali što ih čeka. Pod teškom artiljerijom mainstream medija gubili su teško stečenu vjerodostojnost. HDZ je u bivšoj Timovoj vladi sa 59 zastupnika imao realno tek oko 20% političke moći, a pojavile su se ozbiljne prijetnja da ta moć potpuno ode u ruke navodnih partnera iz Mosta.

No, Plenković jako dobro zna, lukav je političar, zna da problem ne počinje rušenjem ove (ne) HDZ-ove Vlade, nego problem zapravo započinje odlukom HDZ-a i Domoljubne koalicije da se uopće oformi Vlada s Mostom!? Da bi se to dogodilo bilo je potrebno usuglasiti neke važne odluke. Najvažnije je bilo Karamarka „nagovoriti“ da odstupi od mjesta premijera što je Karamarko državnički, u interesu stranke i Domovine učinio. Karamarko je u tim trenutcima doživio neviđene ovacije i prave državničke komplimente od svih članova i simpatizera stranke i popularnost mu je naglo počela rasti. Stvar je vrlo jednostavna. Nagovorili su Karamarka da odstupi, jer su procjenili da bi izlazak na izbore u tom trenutku bio gubitnički potez.

Tim trenutkom Karamarkovog odstupanja, a  legitimno, na izborima je zaslužio titulu mandatara vlade, prekršena su osnovna pravila političke igre i tim trenutkom zapravo je započelo rušenje Tomislava Kramarka koji je svojim odstupanjem, unutarnjim i vanjskim  neprijateljima zapravo pokazao znak slabosti. Relativna izborna pobjeda proglašena je porazom bez ikakvog realnog analitičkog pristupa, a za taj poraz jedini krivac bio je Karamarko. Tomislav Karamarko je svojim odstupanjem djelimično priznao svoju odgovornost za navodni „poraz“ na izborima i pošteno je preuzeo moralnu i političku odgovornost, odstupivši od premijerske kandidature. Nažalost, bio je jedini koji je preuzeo odgovornost  od svih kreatora predizborne kampanje. Kasniji pokušaji ukazivanja na stvarne razloge izbornog neuspjeha, moguće krađe HDZ-ovih mandata, mogućeg dodavanja tih istih mandata Mostu, mogućih manipulacija u APISU, objašnjavanje utjecaja medija koji kreiraju svaku kampanju ostali su bezuspješni. Omjer političkih snaga na političkom tržištu Hrvatske potpuno je nakaradno procijenjen, a snaga HDZ-a isto tako nakaradno je precijenjena!

Kada su Churchila pitali što bi radje, medije ili vlast spremno je izabrao medije. Pomoću medija svaka ti vlast sama po sebi padne u krilo!

Dok je Most grabio iz dana u dan sve više političkog utjecaja, dok je Orešković kadrovirao Milanovićeve uhljebe stvarajući samom sebi političku platformu, HDZ je kukavički šutio. Potpuna kontrola represivnog aparata i kontrola nad obavještajnim sustavom, ucjenama je oteta iz ruku izbornog pobjednika i time su od Karamarka učinili fikus , a sve ovlasti koje je imao postale su bezpredmetne. HDZ je ponovo, nominalno  imao Vladu u kojoj baš ničim nije vladao!

Neistina je da je Karamarko nepromišljeno rušio Oreškovića. Istina je da su Most i Orešković, uz pomoć nepoznatih snaga unutar HDZ-a, rušili  Karamarka tražeći njegov opoziv zbog izmišljene afere „konzultantica“, a svi drugi potezi koje je povukao Karamarko bili su reakcija na njegovo moguće odstranjivanje i klasičan politički odstrijel koji je instiktivno osjećao! Kako sada vidimo operacija je uspjela, Karamarkova iznuđena ostavka na mjesto podpredsjednika Vlade zapravo je bila njegov politički kraj. U preslagivanje Vlade u režiji Karamarka ionako nitko nije vjerovao, a sada sam potpuno  siguran da su to preslagivanje i hinjene pregovaračke procese unutar HDZ-a opstruirali Karamarkovi tobožnji prijatelji.

I dobro je da su to opstruirali, jer HDZ, sa stigmom sanaderštine na vratu, nije si smio dozvoliti ovu skupu, a vjerojatno i nezakonitu trgovinu bez ikakve kontrole nad obavještajnim i represivnim sustavom. Da je kojim slučajem preslagivanje i uspjelo, bila bi to još jedna prijevara HDZ-ovih birača koji nikada svoj glas ne bi dali takvoj monstruoznoj Vladi kao što ne bi dali ni Mostovoj, odnosno Oreškovićevoj Vladi, da nisu dovedeni pred svršen čin savršenom manipulacijom. Opoziv Oreškovića sa ogromnih 135 glasova u Hrvatskom saboru, koji se nije trebao dogoditi da to HDZ jednoglasno nije htio učiniti, na što ih nikako nije mogao prisiliti Karamarko, vodio je ravno na prijevremene izbore. Sve ostalo je neistina i politička farsa podvaljena hrvatskom puku.

Realno je priznati, da potpuno medijski devastirani Karamarko, bez čvrstog zajedništva i podrške unutar stranke, nije mogao i ne može biti lider na čelu nove predizborne kampanje koji bi mogao jamčiti uspjeh HDZ-a  na novim izborima, a to je jedan od objektivnijih  razloga  njegovog rušenja s mjesta predsjednika stranke. Šutnja stranke o toj činjenici medijskog linča, okretanje leđa Karamarku, zapravo je priznanje poraza pred medijskim tsunamijem koji će se istom žestinom sručiti na svakoga tko dirne u orjunaško carstvo ljevice!

Karamarko je srušen zbog ministra Hasanbegovića, jer se usudio narušiti orjunašku idilu i lijevu i desnu, iznoseći istinu o hrvatskim mitovima i povijesnim zabludama!

Plenković je već dugo, u sjeni, bio  spreman  preuzeti HDZ, spreman, „hrabro“ se odreći Karamarka,Hasanbegovića, Brkića, i Šustera, a tko ga je pripremao doznat ćemo vrlo brzo nakon njegovih prvih političkih poteza.

I eto! Milanović je konačno uspio srušiti „lošeg“ Karamarka i „ustašu“ Hasanbegovića, a na čelu HDZ-a dobio je jakog i poštenog Plenkovića, retorički i politički dostojnog protivnika. Ne znam samo koja bi si budala na taj način zakomlicirala život i počinila svjesno političko samoubojsvo tog tipa, ukoliko u pozadini ove predstave ne stoji nešta puno dublje. I to ćemo vrlo brzo doznati, a do tada osviješteni hrvatski puk mora pažljivije promatrati i vagati svaku riječ novoizabranog demokršćanskog lidera. Nikome više ne treba dati „bjanko“ podpis na večinske hrvatske dionice!

Dodirne točke ovog političkog igrokaza sa slučajem Sanader su neupitne. Isti oni ljudi koji su se kleli kako ništa nisu vidjeli, kako ništa nisu znali u svezi Sanadera, sada se zaklinju da ništa nisu znali o „autokratskom“ načinu Karamarkovog vođenja politike HDZ-a. „Ni luk jeli, ni luk mirisali?“

Pa kakvi su to političari koji priželjkuju naše glasove, a koji ništa ne vide i ništa ne znaju i dovode nas pred svršen čin!?

U Hrvatskoj politici jučer su se dogodile tri „velike slučajnosti“. Odlazak Karamarka, dolazak Plenkovića i deklarativni susret Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović  s Vučićem, uz protokolarno cvijeće i sretne, patetične osmjehe. I sve to na obljetnicu dana kada je u Beogradskoj skupštini Puniša Račić izvršio atentat na Stjepana Radića.

Tko ništa ne vidi i ne čuje, tko vjeruje u slućajnosti, mirnije će spavati!?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari