Pratite nas

Kolumne

Seminarski rad Lore Vidović ispao iz arhiva Partijske škole u Kumrovcu

Objavljeno

na

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović pokazala se revnom sljedbenicom i poznavateljicom „opštenarodne odbrane i društvene samozaštite“. Opsegom od 18,7 novinskih kartica teksta obranila je puk od nemani nezavisne i neprijatelja naroda republikanske Hrvatske. Pročitao sam ih i odmah osjetio kako sam zaštićen doktrinom ONO i DSZ. Kako i ne bih bio kad je dva dana sa seminarskim radom i parolama Političkih nauka preplavila sve medije glavne struje.

Slučajno sam 21. studenoga slušao i njezin „intervju“ na jugoslavenskoj N1 dalekovidnici. Skoro sam zanijemio. Kardelj, Ranković i Kadijević proletješe mi kroz misli, dok sam razrogačenih očiju slušao elaboraciju seminarskoga rada zreloga za prijem autora u Srpsku akademiju nauka i pravobraniteljstva. A onda još i N. list s naslovnicom: „Veličanje NDH narušava Ustav, na vlasti najveća odgovornost“. Doista, unutarnja okupacija nema namjeru stati. Očekujem odlazak drugova „u šumu“ u očekivanju dolaska „nepobedive“ armije s istoka, da nas oslobodi fašizma.

Proizvodnja fašizacije Hrvatske ne smije stati

Tema seminarskoga rada je stara ponešto reciklirana klasika iz teorije i prakse samoupravnoga socijalizma: „Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“. Ne navlačim čitatelje sa slabijim živcima i hercom na to da pročitaju tih skoro dvadeset kartica. Dovoljan je naslov. Ima, znamo, dosta onih koji su ne samo diplomirali, već i magistrirali, a onda i doktorirali na toj temi. Siguran sam da će kod profesora i doktora za ONO i DSZ seminarski rad dobiti najvišu ocjenu i opravdati povjerenje koje je autorici ukazao Hrvatski sabor godine 2013. S obzirom da je perspektivna možemo očekivati da će seminaristica još nekoliko godina štititi puk blateći mu državu, budući da joj mandat traje osam lijepih godinica hladovine. No, jedno je sigurno, više nemam namjeru čitati njezine buduće seminarske radove. Ovaj mi je sasvim dosta za ocjenu lika i djela. Učvrstiše me u spoznaji kako fašizacija Hrvatske ne smije stati, budući da godi zapadnobalkanskom poretku stvari u jugosferi.

Stara je taktika jugokomunista i velikosrba bila i ostala ova: Najprije ocrni i paraliziraj Hrvate, a onda sprovedi u Hrvatskoj ono što si naumio. Ako treba, primjerice, izmisli neprijatelja. Evo, ono i dsz izmislio je neprijatelja, koji mu služi kako bi sproveo osnovni cilj – optuživanje Hrvatske. Ne ću ići u dalju povijest. Ostanimo na ovoj 2018. godini u kojoj obilježavamo stotu obljetnicu nikad u nas verificiranoga i demokratski potvrđenoga „prisajedinjenja“ punoga tolerancije, govora ljubavi i sveopće sreće.

Ove je, naime, godine Pupovčev i SNV-ov Bilten br. 13 bez ijednoga objektivnoga pokazatelja uočio „fašizaciju“ Hrvatske u dokumentu koji se bavi pitanjem budućnosti „Srba u Hrvatskoj“ do godine 2027. Da ne zaostane za suvremenim jugotekovinama revolucije i da dokaže pravovjernost antifašizmu beogradskoga tipa, Lora je Vidović braneći hrvatski puk alatima općenarodne obrane i društvene samozaštite, uspjela u nemogućemu. Hrvatsku je smjestila u fašistički kontekst. Što je duže država u tom kontekstu, to je jugobolju lakše preboljeti gubitak tvrđave samoupravnoga socijalizma, radničkoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva. I sanjati novu istu tvrđavu. A ona je nemoguća ako je Hrvatska hrvatskom. Zato je potrebno neprestano dokazivati da je fašistička.

Kad Beograd kaže fašizacija, hrvatske sluge odmah se prime posla

Međutim, osnovni posao pučkoga pravobranitelja nije izmišljanje fašizma i provođenje jugoslavenske doktrine ONO i DSZ, već nešto sasvim drugo. Već zbog toga Hrvatski sabor morao bi aktualnu pravobraniteljicu po hitnom i zakonitom postupku jednostavno smijeniti. U Hrvatskoj, naime, ima sasvim dovoljno, pa i previše ustanova i pojedinaca koji su apsolvirali ONO i DSZ s pripadajućom proizvodnjom „fašizacije“. Ako ju Hrvatski sabor ne smijeni, to će značiti da i on smatra kako je na djelu „fašizacija Hrvatske“, o čemu tako lijepo guslaju Vučić, Dačić i Vulin sa svojim „saradnicima“ u Hrvatskoj.

Ustanova Pučkoga pravobranitelja ne bi u nas smjela biti u funkciji službene politike Republike Srbije. Njoj je svaka hrvatska država neprihvatljiva, budući da obaseže neke „srpske oblasti“ velike Srbije, uistinu – sve osim Istre i Zagorja. Zato je i Republika Hrvatska, ovisno o okolnostima u većoj ili manjoj mjeri fašistička. Nije posao pučke pravobraniteljice proizvodnja fašizacije i obrana puka od nepostojeće NDH.

Nadam se da ne treba dokazivati kako pučku pravobraniteljicu u Hrvatskoj nije postavio Vučić ili N1. Vjerujem, kad bi Hrvati, svi do jednoga otišli na Mars (a ovdje ostavili samo Loru – pučku ili palanačku – Vidović) i tamo utemeljili svoju državu (Cromars, recimo), kako bi i ona bila etiketirana fašističkom. Preventivno. Za svaki slučaj da se Hrvati ne vrate natrag u veliku Srbiju ili blaže rečeno Jugoslaviju, koju ovdje, na Zemlji, nikako da izbace iz Hrvatske kao da im je milo stanje sadanje meke okupacije poraženih snaga u Domovinskom ratu.

Hrvati su fašisti, ako nisu postat će

Promatrajući iz povijesne perspektive seminarski rad je odličan prilog proslavi stote obljetnice jugoslavenskoga „prisajedinjenja“ (1918.) Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Uklopio se prigodničarski s ostalim obilježavanjima. Samo u tom kontekstu rad drži vodu. No, kako većina Hrvata ne želi biti ponovo „prisajedinjena“, onda i njih i državu treba i dalje pljačkati, etiketirati, onemogućavati joj razvitak i time omogućavati odlazak Hrvata s „vekovnih ognjišta“ velike Srbije koju neki neinformirani ili ideološki ispeglani još zovu Jugoslavijom. Polazište je blesavo: Svi koji su protiv beogradske umotvorine jesu – ustaše. Ako nisu, postat će.

To je sva doktrina „opštenarodne odbrane i društvene samozaštite“ koja se izvrsno čita u spomenutom seminarskom radu pučke pravobraniteljice općenarodne obrane i društvene samozaštite. Rješenje? Ostavka ili cipela. Svaka druga opcija je pristajanje na teze govora ljubavi i bolesne tolerancije, kao ustavne kategorije, iznesenih u partijski više negoli korektnom radu – „Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“. Rad zapravo, zdrave mi pameti, poziva na mržnju Hrvatske. Izostanak reakcije otvara prostor poraženim snagama u Domovinskom ratu i učvršćuje ih u zabludi da su s pravom ustali protiv ustavnopravnoga položaja hrvatske države.

E, moj pesek, kamoli sreće da je Lora jedina

Radovi, rani i kasni, koji otvaraju prostor mržnji na pučane, Hrvate i Hrvatsku, trebali bi biti predmet obrade ustanove pučkoga pravobranitelja i drugih državnih ustanova. Samo u Hrvatskoj moguće je takve radove očekivati od pučke pravobraniteljice. Kamoli sreće da je jedina! Kako će se sad hrvatski puk obraniti od pučke pravobraniteljice nikome nije jasno. Pa sad neka netko kaže da Pupovac nije u pravu kad optužuje Hrvatsku za „fašizaciju“ od koje je silno ugrožen!

Izostane li ostavka ili cipela, treba iznova otvoriti Partijsku školu i institut pučkoga pravobranitelja premjestiti u Kumrovec. Zajedno sa bivšim Hrvatskim državnim saborom. U kumrovečku arhivu spada i ovaj drugarski seminarski rad. I nigdje drugdje. A što se pak tiče šupljikavih teza iznesenih u seminarskom radu, mogu jedino reći da ih „s prijezirom odbacujem“ u koš za smeće. Da ih nije potpisala ustanova Pučkoga pravobranitelja na memorandumu s hrvatskim grbom, dao bih svih 18,7 kartica peseku Hosu da se s njima zabavlja.

Nenad Piskač/hkv.hr

Koga (ne) brani pučka pravobraniteljica?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Izbore u HDZ-u uvelike će odrediti prikriveni akteri

Objavljeno

na

Objavio

Da je Andrej kao Vladimir, HDZ možda i ne bi imao unutarnje izbore. Kod Vladimira Putina to je mnogo jednostavnije. U utorak u svome predsjedničkom govoru naciji najavi promjenu Ustava s većim ovlastima premijera i parlamenta.

U srijedu, zatečena najavom da Putin mijenja Ustav, cijela vlada daje ostavku da mu ne smeta u provedbi njegovih političkih vizija, a neokrunjeni car Rusije kao zeca iz šešira vadi premijera, svojeg partnera u hokeju i bivšeg šefa porezne uprave.

U četvrtak taj novi premijer, Mihail Mišustin mu je ime, najavljuje “kardinalne promjene u strukturi vlade”, a aktualni privremeni posjednici fotelja u vrhu ruske državne vlasti iščekuju što li je Putin njima namijenio u toj svojoj novoj viziji. Izvjesno je jedino koji je krajnji cilj najnovije Putinove ustavne revolucije: zadržati vlast i sveobuhvatnu kontrolu nad Rusijom i nakon isteka ovog, četvrtog po redu, predsjedničkog mandata.

U nas je ipak krhka tranzicijska demokracija napredovala u odnosu na ruski model dotle da Andrej Plenković, sve kada bi i želio, ne može ustavnom revolucijom ostati premijer i u sljedećemu mandatu. Ali je u odnosu na početničke devedesete i toliko nazadovala da glas birača ne vrijedi gotovo ništa, da politički inženjering starih struktura iz komunističkog doba ima najveći utjecaj u biranju i kontroliranju vlasti u državi.

Nazadovanje je toliko da je HDZ, stranka koja je pobijedila na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, u posljednjih deset godina imao predsjednicu (Jadranku Kosor) izabranu javnom aklamacijom u sportskoj dvorani. Ona je poželjela svesti unutarstranačke izbore na izbor od jednog kandidata, no nakon javnog testiranja ideje morala je od nje odustati i izgubiti. Ali su nasljednici otišli korak dalje i uspjeli su ostvariti taj ideal izbora s jednim kandidatom: i Karamarko i Plenković.

A do prije nekoliko dana u stranačkim se kuloarima ozbiljno razmatrala još jedna inovacija u HDZ-ovoj stranačkoj demokraciji: da se izazove pad vlade kako bi se dobio alibi za promjenu statuta i tako izbjegla obveza izravnog izbora (jedan član jedan glas) za ključne stranačke funkcije.

Za očuvanje statusa quo u stranci, kao pozicije s koje se teži osvajanju ili zadržavanju vlasti u državi, Andreju je bilo dovoljno promijeniti stranački statut, zbog izvanrednih okolnosti (pad vlade) koje bi sam stvorio. Nije bilo nužno u ovom trenutku mijenjati i Ustav, kao u slučaju druga Vlade.

To što se takav rasplet ipak nije dogodio, već su iz vrha HDZ-a najavljeni unutarstranački izbori prije isteka statutarnog roka (17. travnja), ne govori o privrženosti demokratskim procedurama u sadašnjem vodstvu, već o spoznaji da bi to bila Pirova pobjeda, nakon koje slijedi urušavanje i izvjesni gubitak vlasti i moguće trajno propadanje stranke i njezinih klijenata.

I tako se HDZ, čak i prije nego što se očekivalo, našao pred unutarstranačkim izborima, s izvjesno više kandidata. Ne zato što to vodstvo želi, već zato što nema izbora. A o tim unutarstranačkim izborima iz nužde ovisi izravno rezultat parlamentarnih izbora – hoće li oni biti vrhunac izbornog inženjeringa starih struktura duboke države iz komunističkog doba, okrunjen velikom koalicijom (SDP-HDZ), stranaka koje su izgubile svaki politički sadržaj i prepoznatljivost osim osobnih interesa i klijentelističkog uvezivanja.

Jer ni od Davora Bernardića niti od Andreja Plenkovića više nije moguće očekivati neku novu političku energiju.
U konačnici, odlučuje se o tome hoće li se Hrvatska sveobuhvatnim političkim inženjeringom vratiti u novo sadržajno jednostranačje, koje ne donosi stabilnost, već propadanje? Ili će se promjenama u HDZ-u otvoriti vrata novom pokušaju političkog pluralizma? A o ishodu će odlučivati ne samo javni, već i oni prikriveni politički akteri.

Potpuna je poznanica aktualni šef HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, političar koji je imao baš sve adute za kvalitativni politički iskorak Hrvatske prema pravnoj državi s ojačanim demoktratskim standardima, koja s dobro postavljenim savezništvima i partnerstvima može zaštititi svoje interese u hirovitom okruženju.

Imao je bolje karte od bilo kojeg svojeg prethodnika. A pretvorio se u autoritarnog birokrata, koji zaista vjeruje da su on i njegovi podobnici, mahom djeca iz crvenog inkubatora, predestinirani vladati nama, za naše dobro. Samo što to mi ne razumijemo.

Sudeći prema nedavnoj izjavi Davora Ive Stiera, da će alternativa sadašnjem vodstvu stranke biti za izbore spremna, s ciljem da ujedini stranku i promijeni smjer s jasnim porukama o klijentelizmu i identitetu, čini se da će Plenković protiv sebe imati ujedinjenu stranačku oporbu. Tome u prilog govore i recentni istupi vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, zastupnika Mira Kovača, ministra Olega Butkovića…

No, rezultat će u velikoj mjeri odrediti i prikriveni akteri. Ovisit će i o tome jesu li stare strukture duboke države procijenile kako se više ne može održati vlast i stabilnost, već je oportuno prihvatiti promjene i nastojati ostvariti kontrolu nad epilogom. I drugo, jesu li klijentelističke strukture HDZ-a (koje se dobrim dijelom poklapaju s prethodnom kategorijom) prepoznale da će bez promjena u sljedećem krugu nestati i plijena.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Premijer Plenković obećao Imoćanima brzu cestu Zagvozd-Imotski do 2023.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

KAD PRORADI ĆUD!

Objavljeno

na

Objavio

Na osnovi prethodnog ponašanja neke osobe vrlo je lako predvidjeti njezino buduće ponašanje. Ako je u prethodnom periodu osoba bila vedra i vesela, puna optimizma i vjere, tada isto takvo njezino ponašanje možemo očekivati i u budućnosti.

Na žalost kod mrguda je potpuno isto. Od njih možete uvijek očekivati namrgođenost, zatvorenost i čudnu samovolju. Tako vam je i s našim novo izabranim predsjednikom koji je već i prije službenog predsjednikovanja započeo s diplomatskim gafovima i samovoljom.

Pokazuje li nam to način na koji će biti predsjednik? Prilikom intervjua koji je Nova TV organizirala s budućim predsjednikom RH potvrdila se stara narodna poslovica „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“.

Prisjetimo se dosadašnjih inauguracija. Držeći izborni proces kao praznik demokracije sve dosadašnje inauguracije organizirane su svečano i dostojanstveno i odvijale su se pred očima cijele nacije. Istina, neki od predsjednika nisu željeli staviti lentu pa je tako uvijek bilo pitanja mora li se staviti lenta.

Lentu čini trobojnica koja je vjekovni simbol identiteta Hrvata. Hrvati su ju nosili, nose i nosit će u svim svečanim prilikama ponoseći se svojim rodom i domovinom. Pri tome nisu i nikada neće vrijeđali i umanjivali druge narode što je razvidno iz vjekovnog hrvatskog gostoprimstva. S pravom si možemo postaviti pitanje tko su ti koji ne žele nositi lentu. Jesu li oni uopće zaslužili biti izabrani predsjednicima RH. Kojem narodu ili političkoj opciji oni pripadaju.

Iako je nošenje lente određeno zakonom (Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (NN 55/90) – nosi se na Dan državnosti, pri predaji odličja, pri akreditiranju diplomatskih i konzularnih predstavnika i u drugim svečanim prilikama) predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović to nisu učinili pa su tako već i prije ustoličenja prekršili zakon, a Kolinda Grabar Kitarović pokušala se opravdati nestankom lente. S pravom si možemo postaviti pitanje treba li takvoj inauguraciji prisustvovati i voditi ju predsjednik Ustavnog suda kad se njenim provođenjem krši zakon. Kako je oko ove inauguracije krenulo ne bi se nimalo začudio da se zatražiti brisanje samog kraja teksta prisege u kojem se izriče „Tako mi Bog pomogao“.
Polaganje prisege u uredu predsjednika, kako je to najavio budući predsjednik, podsjeća me na neke tajne organizacije poput masonerije, o čemu javnost ne bi trebala ništa znati. Hoće li se inauguracija svesti na tulum predsjednika s par članova SDP-a.

Što to znači ne pozvati na inauguraciju diplomatske predstavnike drugih zemalja? Je li to možda predznak načina budućeg komuniciranja s međunarodnom javnošću?

Sjetimo se izjava gospodina Zorana Milanovića o drugim državama i njihovim predsjednicima, koje su nas u vrijeme dok je obavljao dužnost predsjednika Vlade posvađale s vjekovnim prijateljima i saveznicima. Sjetimo se zakona „Lex Perković“ zbog kojeg smo dobili packe, zakona koji nas je također udaljio od zapadne demokracije. Pitam se samo kako će se budući predsjednik zauzimati za provođenje u djelo Rezolucije Europskog parlamenta koja je usvojena 19. rujna 2019. pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, kojom se izjednačuje nacističke i komunističke zločine. Ta rezolucija nastaje u kontekstu obilježavanja 30. godina pada Berlinskog zida, i na jasan način upozorava te podsjeća kako neke zemlje bivšeg komunističkog bloka (poput Hrvatske), unatoč pada Berlinskog zida i uvođenju demokracije, još uvijek nisu provele svoju „političku tranziciju“ usvajanjem prikladnog zakona o lustraciji poput drugih bivših komunističkih zemalja Srednje i Istočne Europe. Da je provedena Rezolucija EU 1481/2006. sasvim sigurno ne bi postojala potreba donošenja ove nove Rezolucije. Može li se očekivati provođenje ove rezolucije?

To će biti potpuno jasan znak jesu li predsjednik i SDP stvarni socijaldemokrati ili pripadaju stranci koja je samo promijenila ime a zadržala sadržaj i okvir komunističke paradigme. U tom kontekstu treba svakako imati na umu i ekstremnu izjavu koalicijskog partnera gospodina Kreše Beljaka kako UDBA od 1945. do 1990. očito nije ubila dovoljno ljudi, ali i svojedobnu izjavu gospodina Nenada Stazića izrečenu u Hrvatskom saboru kako je posao 1945. trebalo bolje odraditi. Na izjavu gospodina Stazića gospodin Milanović nije uopće reagirao, a vidjet ćemo što će učiniti povodom izjave gospodina Beljaka, svog podržavatelja i koalicijskog partnera SDP-a.

Izjava gospodina Milanovića o gradu Kninu, kako se u stvari radi o malom kolodvorskom sjecištu u Dalmatinskoj zagori potpuno je neumjesna i što više neprihvatljiva od osobe koja bi trebala biti predsjednikom Republike Hrvatske. Povijesni hrvatski kraljevski grad nazvati kolodvorskim sjecištem znači u potpunosti zgaziti hrvatski nacionalni identitet. Kad uzmemo u obzir najavu promjena u proslavi „Oluje“ u Kninu, o njezinom minimiziranju, s pravom se moramo zapitati kuda sve to vodi. Tako velebna vojno-redarstvena operacija kakva u povijesti ratovanja nikada do tada nije provedena, ratna operacija kojom bi se ponosila svaka druga država zaslužuje i velebnu proslavu, a ne neku mizernu lokalnu proslavu. Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ ne samo da je simbol pobjede nad agresorom već je i upozorenje svakom tko bi eventualno pokušao napasti Republiku Hrvatsku. Umanjimo li značaj ove proslave sami ćemo sebi učiniti isto ono što su nam činili komunisti i velikosrpska kamarila proteklih 100 godina.

Kako išta dobro očekivati kad u jednom ovako kratkom intervjuu budući predsjednik počini toliko diplomatskih i političkih gafova? Hoće li jednom prestati to stogodišnje hrvatsko prokletstvo? Hoće, sasvim sigurno, no kako mi se čini ja to neću dočekati.

Način predstavljanja kandidata u ovoj predsjedničkoj kampanji samo je potvrdio moje prijašnje razmišljanje kako bi svi predsjednički kandidati trebali proći rigorozan zdravstveni pregled, a javnost bi trebala biti upoznata sa svim detaljima njihovog zdravstvenog stanja. Kad idete na ispit radi upravljanja motornim vozilima morate prije proći zdravstveni pregled kojim se potvrđuje vaša zdravstvena sposobnost za upravljanje motornim vozilima.

Upravljanje državom, a naročito vojskom neusporedivo je veća i odgovornija dužnost od upravljanja autom. Prisjetite se kako neki i ne prođu zdravstveni pregled pa ne mogu ni pristupiti vozačkom ispitu.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari