Pratite nas

BiH

Senzibilni suci u brizi za opći interes

Objavljeno

na

Kad je naš kanadski državljanin bio izručen Hrvatskoj, osuđenik je iskoristio svoje zakonsko pravo i zatražio od Vrhovnog suda Hrvatske ponavljanje postupka, a što mu je sud i odobrio. Ali, prigodom donošenja te odluke, suci su pokazali sav svoj samaritanski karakter i humanost. Da naš kanadski sugrađanin srpske nacionalnosti ne bi nepotrebno dugo ležao u pritvoru, dok sporo hrvatsko pravosuđe ne riješi ponovno cijeli taj predmet, odmah su ga pustili iz pritvora na slobodu. Potpuno oprečno postupcima u sličnim slučajevima protiv Bošnjaka, Brodarca, Šavorića, Norca i mnogih drugih koji su, po odlukama VSH ostali ležati u pritvoru do okončanja kaznenih postupaka.

[dropcap]U[/dropcap]vijek sam znao da nas EU-birokrati kod tzv. pretpristupnih pregovora u stvari reketare s odjeljcima 23. i 24., kojima se navodno rješavaju problemi hrvatskog pravosuđa i naši propisi usklađuju s onima EU stečevine. Pitam se: koji i čiji problemi? Naši! Ma nemojte se šaliti! Hrvatsko pravosuđe nije ni bolje ni gore od same države. Hrvatsko pravosuđe nije sagnulo glavu pred EU-birokratima i procesuiralo antifašiste-komuniste za sve one stotine tisuća mrtvih nakon 8. svibnja 1945. godine. Ono je samoinicijativno, ni od koga nagovarano ni prisiljavano, kao i u slučaju ‘Lex Perković’, odlučilo da se procesuiraju samo ratni zločini na ovim prostorima počinjeni do 8. svibnja 1945. godine. Logično! Tada je službeno bio završen Drugi svjetski rat pobjedom Rusa, Amera, Britanaca, Francuza, partizana i četnika. Zato su tada izvedeni u Jugi na sud i osuđeni za ratne zločine Budak, Artuković i, zabunom, Draža Mihajlović. Stoga, svakog 23. kolovoza naše vlasti krajnje licemjerno dolaze na groblje i polažu vijence na spomen žrtvama totalitarnih režima, a naša četiri Josipa (Manolić, Boljkovac, Perković i Broz) ili nam se smiju (Broz kroz oblake) ili su nedodirljivi kao i Linićeve svete krave.

Ovih su me dana razveselili Vrhovni sud Hrvatske i Ustavni sud Hrvatske. Čak i nasmijali! Tako je Ustavni sud Hrvatske (USH) 11. srpnja o.g., ukinuo rješenje Vrhovnog suda Hrvatske (VSH) o produljenju pritvora Dragi Bošnjaku iz Siska, koji je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Čitam izjavu predsjednika VSH Hrvatina od 29. kolovoza o.g., kojom je ‘opleo’ suca Kolakušića tvrdeći da VSH dosljedno provodi sve kako USH presudi. Znači, u slučaju Bošnjaka USH 11. 7. ukine rješenje VSH, a šest dana kasnije osiječki sud ponovno produljuje pritvor Bošnjaku, a tu odluku potvrdi VSH. Tako šalje jasnu poruku USH što si o njegovom presuđivanju u slučaju Bošnjak misli. U obrazloženju odluke VSH provodi grupno psihijatrijsko proučavanje stanovništva na području na kojem je navodno Bošnjak počinio te strašne zločine. VSH se poziva na to da je suđenje za te zločine uznemirilo javnost, mada svi iz prakse znamo da javnost uvijek, prije ili kasnije sazna iz medija da je bila uznemirena. Dakle, senzibilni suci VSH se silno boje neće li se, puštanjem Drage Bošnjaka na slobodu, uznemiriti sisačke građane srpske nacionalnosti. Međutim, suci USH tako očito ne misle kad su ukinuli rješenje o pritvoru VSH. Kako je Ustav RH iznad svih zakona, a USH ima zadatak provoditi u život ustavne odredbe i načela, očito su ustavni suci ocijenili da su provedba zakona i ljudska sloboda važnije ustavno načelo od navodnog mogućeg uznemiravanja onih koji su Bošnjaka ionako u sebi već osudili i bez sudova.

Uzmimo jedan potpuno drugačiji primjer kako bismo pokazali svu humanost sudaca VSH. Ne želim iznositi ime i prezime jednog časnog kanadskog državljanina o kojem sam pisao pred godinu i pol i naveo ime osobe srpske nacionalnosti koja se zaigrala u Krajini i u otsutnosti osuđena na 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Riječ je, dakle, o istom ratnom zločinu za koji se sudi i Dragi Bošnjaku. Kad je naš kanadski državljanin bio izručen Hrvatskoj, osuđenik je iskoristio svoje zakonsko pravo i zatražio od VSH ponavljanje postupka, a što mu je sud i odobrio. Ali, prigodom donošenja te odluke, suci VSH pokazali sav svoj samaritanski karakter i humanost. Da naš kanadski sugrađanin srpske nacionalnosti ne bi nepotrebno dugo ležao u pritvoru, dok sporo hrvatsko pravosuđe ne riješi ponovno cijeli taj predmet, odmah su ga pustili iz pritvora na slobodu. Potpuno oprečno postupcima u sličnim slučajevima protiv Bošnjaka, Brodarca, Šavorića, Norca i mnogih drugih koji su, po odlukama VSH ostali ležati u pritvoru do okončanja kaznenih postupaka. Naš kanadski državljanin je VSH svečano obećao da će se uredno pojavljivati na sudskim raspravama i da će tako opravdati njihovo dano povjerenje. Međutim, ubrzo nakon što je bio pušten na slobodu, naš zahvalni kanadski sughrađanin, napisao je VSH pismo – I to sa srednjim prstom! Javio im se iz Kanade, sve je ‘lepo’ pozdravio, valjda osobito suce VSH, zahvalio na ‘poverenju’ i ‘obavestio nas’ da je u Kanadi dobio politički azil! U predmetu našeg ‘Kanađanina’ nikome na VSH nije palo na pamet napisati ovakvo obrazloženje negativnog rješenja kao u predmetu Bošnjaka: ‘Ukinuti pritvor zbog proteka vremena od počinjenja djela može samo izazvati revolt stanovništva mjesta izravno pogođenih ratnim zbivanjima i ozbiljno poljuljati njihovo povjerenje u društvo u cjelini.’ Kako to da časni suci VSH nisu pomislili da, ukidanje pritvora nekome tko je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad Hrvatima, može izazvati ‘revolt stanovništva mjesta izravno pogođenih ratnim zbivanjima’??? Zar nije držanje srčanog bolesnika Đure Brodarca na +40 C u pritvoru također moglo dovesti do ‘revolta stanovništva’, osobito kad je taj pritvor doveo u slučaju Brodarac do njegove smrti? Ne znam zašto, ali stalno mi pada na pamet lustracija …..

zvonimir hodak kamenjarI USH pati od pretjerane skrbi za opći interes. Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić smatrao je da su protuustavne 11 točaka zakona po kojem se upravo provode predstečajne nagodbe. Nadobudno je poslao zahtjev Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost tog zakona. USH je, brzinom na kojoj bi im pozavidio i Usejin Bolt, zaključio da sudac Kolakušić mora odmah nastaviti primjenjivati odredbe, mada smatra da su protuustavne. USH nije uopće odlučio jesu li te odredbe zakona koje napada sudac Kolakušić ustavne ili nisu, ali je ‘opleo’ po samom sucu koji se drznuo preispitivati zakone koje donosi naša vlast. A sve to jer navodno njegov zahtjev za ocjenu ustavnosti određenih odredaba tog zakona nije imao supotpis Predsjednice Trgovačkog suda, pa zbog tog formalnog razloga nije ni htio odlučiti o meritumu. Što je sa Zakonom o sudovima opće nadležnosti? Što sa svim odlukama koje ne supotpišu predsjednici sudova? Vrijede li uopće takve presude, rješenja i podnesci? Pohvalno što je USH brinuo o radnicima Dalekovoda o čijoj predstečajnoj nagodbi je sudac Kolakušić odlučivao. On je svoje čuo i od Linića, Hrvatina, USH, pa i hrpe novinara koji se u pravo kuže k’o Marica u onu stvar! Dobro! I meni se učinilo da je Kolakušić malo pretjerao. Ufatilo ga kako u slobodno vrijeme snima mlade, zgodne komade! U 21. stoljeću, tip snima ženskinje! Ma, ne moš’ vjerovat’! Bolje bi mu bilo da u svakom gradu organizira paradu ponosa! Čak i u Imotskom! Umjesto da snima zgodne momke kako se šlataju i ljube, perverznjak snima mlade ženske! Baš je to passe, a on zatucan i konzerva! Još bi mu naša medijska falanga nekako i oprostila što je zastao s predstečajnom nagodbom za Dalekovod, ali da voli mačke, e to je stvarno degutantno!

I sudac Dobrinić, u slučaju prtiv banaka zbog kredita u francima, također voli ženskinje. Možda bi se moglo pronaći mjesto između dva dalekovoda pa ih obojicu objesiti. Nek’ malo vise! Kolakušiću je već pravomoćno presuđeno, a Dobriniću će uskoro biti! Kako bi došli do priznanja javnosti, suci Kolakušić i Dobrinić morat će se oboružati velikim strpljenjem. Anatole Francois je napisao: ‘Eto u životu je nažalost tako. Trnje dobivaju živi, a ruže mrtvi!’
Bez obzira na motive koji su vodili našeg Premijera da ‘pokaže zube’ EU povjerenici Viviane Reding, ipak smo doživjeli prvi znak demistifikacije EU birokrata I bezličnih činovnika, u pravilu napuhanih kao žabe krastače. Ovo je prvi slučaj, od smrti dr. Franje Tuđmana, da je netko iz hrvatske vlasti rekao EU birokratima ‘Non passaran!’ Tuđmana se smatralo mrzovoljnim diktatorom koji je stvorio državu usuprot interesima međunarodne zajednice. U najgorem slučaju bili su spremni prihvatiti neku konfederaciju prozašlu iz bivše Juge, ali na čelu s Beogradom. Stoga su bili jako zadovoljni kad je Tuđman umro. Tada su napokon mogli bez problema početi kupovati kuće po otocima (sjetite se C. Bildta na Korčuli, Montgomeryja u Dubrovniku itd.), kanalizirali su dva izborna sabora HDZ-a tako što su krajnje ‘pošteno’ doveli na čelo Stranke tzv. liberalnu struju, sredili su potom glorifikaciju tih navodnih liberala na čelu sa Sanaderom od strane kako Butkovića, tako i Lovrićke te S. Drakulić. Mesiću su na Pantovčaku postavili podstanare u liku britanskih obavještajaca, kurira Haškog suda i Tužiteljstva. Odmah smo postali klasična poljoprivredna zemlja. Čitavu Hrvatsku preplavile su bile svete krave koje nitko nije smio čak ni krivo pogledati, a da ga svi odmah ne osude kao ognjištara i nazadnjaka. Bilo je to vrijeme detuđmanizacije, poltronstva najniže vrste prema svim međunarodnim centrima moći – nažalost od HDZ-ovaca na čelu sa Sanaderom i Kosoricom daleko više negoli od strane Račana i Milanovića. Lov na Gotovinu, slinjenje pred Carlom del Ponte, odricanje od ZERP-a (kojeg su prvo zdušno napadali u korist još jače zaštite mora dok su bili u oporbi!), odricanje od 20.000 četvornih metara mora, fanatično traganje za fantomskim topničkim dnevnicima i uhićivanje branitelja diljem Hrvatske koji su ih navodno krili itd., itd…… Ponašanje iskompleksiranih domorodaca iz filmova o Tarzanu. Big boss, good boss, one shut kill! Uglavnom taj poltronsko-kmetski odnos hrvatske političke elite izazivao je grčeve u želucima svih onih koji su 45 godina sanjali državu hrvatsku. I sad odjednom naš aktualni Premijer je odbrusio svim tim međunarodnim birokratima koji nas već desetljeće gnjetu i guze: ‘Ne bute nas više j…..!’.

Brigom za naša četiri Josipa, Premijer je pokazao instinkt prvog hrvatskog boksača. Navukao je rukavice i ušao je u ring. Udarao je bijesno rukavicom u rukavicu, a iz nozdrva mu je šikljala vatra. Jedva je dočekao početak prve runde. Kad je ona završila, Premjerov stručni štab ubacio je ručnik u ring I predao time meč. Večernjak je napisao: ‘Premijeru što nam je to trebalo?’ Po meni je itekako trebalo! Bez obzira na motive, netko je već jednom trebao tim bezimenim i bezličnim EU činovnicima reći ‘Dosta!’ Sad smo i mi članica teškog pacijenta na umoru –EU-a – i imamo pravo tražiti da budemo ravnopravni bolesnik sa svima ostalima. Jasno je da to nikada nećemo postići, ali smo bar sad u klubu sa Mađarima, Česima i Slovacima koji su se također drznuli i pogledali EU-cinovnike u oči te im rekli svoje. A Lex Perković je bila unaprijed izgubljena borba. Ipak, Premijer se bar popeo u ring i pokušao boriti. Nadam se da će takvih susreta u ringu biti još! Aristotel je napisao: ‘Nada je san budnih!’

Forsiranje hrvatsko-srpskog prijateljstva, komšiluka, našeg zalaganja za brzi ulazak Srbije u EU, napokon je dao konkretne rezultate. Ovih dana je u srpskoj skupštini Tuđman proglašen 99 posto fašistom. Prilično povoljna ocjena s obzirom na činjenicu da je u Hrvatskoj dobar broj onih koji Tuđmana smatraju 100 posto fašistom, a Dražu Mihajlovića 100 posto antifašistom. Neki Mirko Atlagić se zaletio i rekao u srpskoj skupštini nešto pohvalno za pok. Tuđmana. Skupština se na to ‘načisto’ šokirala. Komentari u stilu ‘prosto ne mogu da verujem’. Spominjanje Tuđmana, uvreda je za građane Srbije, rekao je Borislav Stefanović. I ne bi se začudio kad bi naš Borislav uskoro kupio kuću na Korčuli, odmah do one Carla Bilda. E, da barem nije fašist Tuđman vodio hrvatsku agresiju na nenaoružani srpski narod! Da je bilo nekako srediti da na čelu države bude antifašista Mesić, Hrvati i Srbi bi ostali bratski narodi koji bi idalje sve dijelili bratski (nikada po pola)! I ova epizoda zorno pokazuje koliko je uzaludan napor hrvatskih poltrona za naklonost beogradske čaršije. Sreća što nas čaršija neće nikada prihvatiti! Og Mandino je napisao: ‘Postoje dvije vrste nezadovoljstva na ovome svijetu. Nezadovoljstvo koje tjera na rad i nezadovoljstvo koje tjera u očaj. Prvi dobivaju što žele, a drugi gube ono što imaju. Za prve je uspjeh lijek, a za druge lijeka nema.’

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari