Pratite nas

Razgovor

Šeparović: Hrvatska će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete

Objavljeno

na

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe.

Razgovor s prof. dr. em. Zvonimirom Šeparovićem, predsjednikom HNES-a i Žrtvoslovnog društva te članom Europske akademije znanosti i umjetnosti

[ad id=”93788″]

Poštovani prof. Šeparoviću, u proteklih nekoliko tjedana Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), kojemu ste na čelu, održalo je nekoliko sjednica i javnih događanja. Možete li nas malo detaljnije upoznati s aktivnostima HNES-a u proteklom razdoblju?

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) na inicijativu Hrvatskog žrtvoslovnog društva utemeljeno je kao građanska akcija 24. travnja 2014. Članovi HNES-a su hrvatski akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, umjetnici, predstavnici braniteljskih udruga i iseljeništva. Ima nas više od pedeset. U dosadašnjem radu HNES je na svojim javnim sjednicama, od kojih su prva i šesta bila u Vukovaru, a ostale u Zagrebu i sedma sjednica u Sisku, etički je osudilo: Sjepana Mesića, Ivu Josipovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i Josipa Broza Tita i komunistički režim. Objavljene su tri publikacije: Hrvatske veleizdaje I. i II. i Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika.

Tako su objavljene etičke osude za etičku veleizdaju Stipe Mesića (između ostalog)za lažno svjedočenje u Haagu i izdaju Tuđmana, Ivu Josipovića jer je uveo govor mržnje i optužio Hrvate za ustaštvo („ustaška zmija u prsima“) u Knessetu u Jeruzalemu, Zorana Milanovića za tzv. Lex Perković i izjavu da je Hrvatska „slučajna država“. Vesnu Pusić jer je u Saboru optužila Hrvatsku za tobožnju agresiju u BiH i za tvrdnju da su „ubijeni na Bleiburgu krivi, ali bez sudske odluke“, Budimira Lončara za ratni zločin embarga za oružje protiv Hrvatske što je ishodio u Vijeću sigurnosti 1991. Godine, Milorada Pupovca, etno Srbina koji je pozvao na fizički obračun u Saboru, Vesnu Teršelič koja je uporno dokazivala da je u Hrvatskoj bio građanski rat, a ne agresija Srbije i Crne Gore, Carla Bildta stranog diplomata koji je poslije Oluje tražio akciju NATO-a i proglasio predsjednika Tuđmana da je bio ratni zločinac, Josipa Broza Tita za genocid nad hrvatskim narodom i za tvrdnju da se Hrvate moralo pobiti da se zadovolji Srbe. I Vojislava Stanimirovića, ratnog gradonačelnika razorenog Vukovara protiv kojeg se vode i kazneni postupci za ratne zločine.

Posebno smo osudili Gorana Radmana koji je preko svoje televizije izmišljao u Hrvatskoj fašiste i nastojao srušiti novu Vladu. Ne pretendirajući da je to bio naš učinak činjenica je da je nekoliko dana nakon naše javne osude Goran Radman uklonjen sa mjesta prvog čovjeka HRV-a.

Naši skupovi, naše javne etičke osude, naišle su na snažnu potporu onih ljudi koji su za naše aktivnosti saznali preko naših nezavisnih medija kao što je Z1 i emisija Bujica Velimira Bujanca, Hrvatskog tjednika, Hrvatskog slova i preko naših portala. Na žalost javni mediji, osim domoljubnih, nisu pratili rad našeg etičkog suda.

Hnes4Naše je etičko sudište svojim radom započelo lustraciju u Hrvatskoj. Na Petoj javnoj sjednici rekli smo: Hrvatska treba lustraciju. Pod lustracijom mislimo na ono što je inicirano Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (broj 1096 iz 1996. godine) i posebno iz Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina iz 2006. godine, kojom su osuđeni zločini totalitarnih komunističkih režima. Prema članku 2 te Rezolucije totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanje slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

U članku 5 Rezolucije je istaknuto da poslije pada totalitarnih komunističkih režima u Središnjoj i Istočnoj Europi nije provedeno niti iscrpno i produbljeno međunarodno istraživanje, niti rasprava o zločinima što su ih počinili ti režimi. U članku 6. stoji: Primjereno tomu široka javnost vrlo je slabo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. U članku 12. stoji : „Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi, te odaje poštovanje žrtvama tih zločina. Ove snažne poruke nije mogao izbjeći ni Hrvatski sabor koji je 30. lipnja 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., u kojoj je navedeno da su… „Totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava„ kao i da „Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma“.

Nažalost u Hrvatskoj je ovo ostalo bez pravog odjeka, bez stvarnog učinka. Hrvatski sabor nije naložio osnivanje dokumentacijskog centra o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama u Hrvatskoj uz sve materijalne i kadrovske uvijete za njegovo odgovarajuće djelovanje.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište čini sa svoje strane koliko može da se postupi u skladu sa Europskim i Hrvatskim spoznajama o pogubnosti komunističkog režima u prošlosti.

Koje će biti sljedeće aktivnosti HNES-a?

HNES neće stati na ovome što je do sada učinjeno. Etičke optužbe i osude do sada su bile najvažniji dio rada sudišta. Neki su spominjali da bi trebalo etički optužiti svjetskog financijskog i političkog manipulatora Sorosa. U tom pogledu sudište će raditi na izradi liste potencijalnih etičkih veleizdajnika i dobro ocijeniti da li i protiv koga pokrenuti postupak etičke osude. U svakom slučaju mi moramo nastaviti sa postupcima lustracije. U tom pogledu pripremamo nacrt zakona o lustraciji kojim će se obuhvatiti ne samo djelovanje iz prošlih ratova već i pojedince i pojave etičkih zastranjivanja iz naše suvremenosti. Hrvatska time ispunjava i međunarodnu obvezu koja slijedi iz potpisivanja i ratificiranja Ugovora o pristupu Hrvatske u EU.

Nadalje, mi ćemo pripremiti i predložiti donošenje Zakona o zabrani i uklanjanju imena ulica, trgova, obala i drugih javnih površina imenom J. B. Tita i drugih zločinaca. Pripremit ćemo i predložiti izmjenu Ustava RH u kojem će se zamijeniti i ukloniti uloga ZAVNOH-a i navesti da je u temeljima Hrvatske Domovinski rat 1991.-1995. godine. Podržat ćemo prijedlog o promjeni imena Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor. Radit ćemo na čuvanju dostojanstva Vukovara, grada mučenika, zabranom uvođenja ćirilice u tom gradu.

Među najnovije akcije ulazi i naše nastojanje da energično osporimo kandidaturu etički osuđene Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a, jer za to nema uvijete i ne smije dobiti potporu nove hrvatske vlade. U ovom trenutku prevodi se na engleski etička osuda za veleizdaju Vesne Pusić koja će biti poslana glavnom tajniku UN-a, predsjedniku skupštine UN-a, Vijeću sigurnosti i diplomatskim predstavnicima u Hrvatskoj.

Na etičku osudu zločinca Tita i njegovih ideoloških sljedbenika došao je i veliki broj Slovenaca, koje su nazočni izuzetno snažno pozdravili dugim pljeskom. U Hrvatskoj već dobro poznati slovenski javni borac za razotkrivanje genocida i ratnih zločina Titove partizanske vojske nakon Drugog svjetskog rata i udbaških atentata na hrvatske političke emigrante u Europi, a posebno u Austriji, Roman Leljak govorio je o Hudoj jami i udbaškom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca. Prije Leljakovog izlaganja Molitvu za umorenu hrvatsku braću pročitala je sestra Stjepana Crnogorca Mila s. Bernardina Crnogorac.

Energično smo prosvjedovali protiv Haškog tribunala zbog drastičnih kazni šestorici hrvatskih čelnika iz Bosne i Hercegovine, koji u tamošnjim zatvorima nevino osuđeni trpe apsolutno neopravdano i predugo odgađanje odlučivanja o njihovoj sudbini u drugostupanjskom postupku.

Od hrvatskih pravosudnih vlasti tražit ćemo zaštitu ljudskih prava hrvatskog branitelja Veljka Marića koji je u Srbiji osuđen, a u svojoj zemlji sada izdržava kaznu te srpske osude. HNES će održati svoje tribine kako bi upoznao našu javnost posebno u sredinama gdje do sada nismo nastupali. Dogovaramo tribine u Varaždinu u travnju, u Dubrovniku u svibnju, u Splitu u kolovozu i na drugim mjestima.

Razmišlja se o internacionalizaciji rada HNES-a za što posebno postoji interes u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Imali smo nekoliko tribina o kulturocidu pa ćemo to nastaviti posebno zbog zatiranja hrvatskog jezika.

Osim što ste na čelu HNES-a dugogodišnji ste predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i zasigurno najistaknutiji hrvatski viktimolog. Možete li nam reći nešto o recentnim i budućim aktivnostima Hrvatskoga žrtvoslovnog društva?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo (HŽD) utemeljeno je 1990-te godine u Zagrebu. Za vrijeme rata održavali smo tribine Svjedočanstva rata, a od 1998. svake treće godine održavamo Hrvatske žrtvoslovne kongrese. Na prvom Kongresu u Zagrebu pokrovitelj je bio pokojni predsjednik Tuđman. Na drugom Kongresu 2001. održanom u Vukovaru, nismo tražili počasno predsjedništvo Stjepana Mesića, jer ga nismo smatrali dostojnim s obzirom na njegov izdajnički odnos pred sudom u Haagu već smo tada imali za počasnu predsjednicu naših Kongresa majku Hrvatsko zrtvoslovno drustvoKatu Šoljić. Kongrese smo redovito otvarali u Zagrebu, a potom radni dio održavali na mjestima znakovitim po velikim žrtvama: u Škabrnji, u Voćinu, Sisku – Baćinu.

Posljednji kongres održan je u Sisku prije tri godine. Poslije svakog kongresa objavljivali smo Zbornike radova. Tako smo na Prvom Kongresu imali Zbornik radova Hrvatski žrtvoslov I. i II., na posljednjem Kongresu objavljen je Zbornik radova Vrijeme žrtve na preko 700 stranica teksta.

Sljedeći Sedmi kongres održat ćemo u rujnu mjesecu ove godine i to svečano otvorenje 23. rujna 2016. u Muzeju Mimara u Zagrebu, a potom 24. i 25. rujna radni dio Kongresa održat ćemo u Varaždinu pod pokroviteljstvom biskupa Josipa Mrzljaka. Dio Kongresa će se održati u Svibovcu Topličkome pokraj Varaždina. Sedmi hrvatski žrtvoslovni kongres ima kao teme kongresa prvo zloupotrebe krivotvorine i istina o žrtvama, drugo, društveni sustav zaštite žrtava i treće, slobodne teme. Kongres će se baviti znanstvenim istraživanjima stradanja ljudi, mučenicima – žrtva za vjeru i slobodu, filozofijom kulture života i kulture smrti, ideologijskom zlouporabom čovjeka u totalitarnim sustavima, lustracijom u Hrvatskoj, samoubojstvima branitelja Domovinskog rata, žrtvama u miru (u prometu, na radu i u športu). Posebno ćemo se baviti djecom kao žrtvama u današnjem svijetu i nasiljem u obitelji. Naravno nećemo zaobići ni temu terorizma u današnjem svijetu i opasnostima terorizma u našoj zemlji. To je tema kojom ćemo se posebno baviti u svibnju mjesecu 2016. na poslijediplomskom međunarodnom žrtvoslovnom studiju u Interuniverzitetskom Centru u Dubrovniku.

Posebno nas veseli što smo ostvarili zavidnu izdavačku djelatnost povezanu ne samo sa Kongresima nego i žrtvoslovima i studijama žrtava u Hrvatskoj. Najnovije knjige iz te serije je knjiga Franka Burmasa „Komunistički zločini na Korčuli“, knjiga Dragutina Baumana „Moj izbor nije šutnja“, te knjiga dr. sc. Ivana Jurića „Partizanska i komunistička represija i zločini prema Hrvatima u Donjem Poneretavlju (Nekadašnji kotar Metković) 1941.- 1990.

Nakon četiri godine vladavine tzv. kukuriku koalicije došlo je do smjene vlasti u Banskim dvorima. Kako gledate na dosadašnji rad i perspektive nove Vlade?

Ja sam umjereni oprezni optimist. Vjerujem da nova Vlada ima pozitivne namjere i relativno dobre planove. Obećavali su velike reforme od kojih za sada još ne vidimo mnogo, ali bitno je da je prijašnja vlada pala, da je došlo do smjene vlasti i vjerujem da će nova Vlada uspjeti. Imamo sve simpatije za ministra kulture Hasanbegovića, vjerujemo da će prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko izboriti zdrave odluke većinske vlade HDZ-a. Pozdravljamo izbor ministra branitelja Tomu Medveda koji je jedan od utemeljitelja HNES-a i koji ima besprijekornu biografiju koja ga svrstava u snažne ličnosti koje su branile i oslobodile Hrvatsku.

Premijeru Oreškoviću želimo da uspije i da ostvari ono što je zacrtao na početku – od nove vlade očekujemo da surađuje i radi na provođenju lustracije u Hrvatskoj. Ali, najvažnije da se pokrene gospodarstvo, da se otvore nova radna mjesta, da se zaustavi pogubnu pojavu odlaska mladih Hrvata u maglene daljine kako bi rekao pjesnik. Dakle,ima nade za ovu Vladu koja ima težak posao i ne lakog koalicijskog partnera, no, dat će Bog i biti će bolje.

Prije smjene u Banskim dvorima došlo je i do smjene na Pantovčaku. Kako ocjenjujete dosadašnji mandat Kolinde Grabar Kitarović?

Pozitivno. Unijela je velike promjene u odnosu na svoga prethodnika. Prepoznatljiv je njezin napor da se teži ostvarenju Hrvatskih nacionalnih interesa. Da nije učinila ništa drugo do tog da je uklonila bistu J. B. Tita iz svoga ureda na Pantovčaku i da je postavila pet uvjeta četniku na čelu Srbije Nikoliću, koje taj neće moći ostvariti, a da ne promjeni cijeli svoj politički habitus, što je kod Nikolića nezamislivo, učinila je dosta.

Predsjednica je afirmirala novu geopolitičku paradigmu u vidu koncepta Jadran-Baltik. Može li taj projekt pomoći Hrvatskoj da se makne iz „Zapadnog Balkana“ odnosno „Jugosfere“ i vrati u srednju Europu kojoj je pripadala do 1918.?

To je svakako plemenita i vrijedna ideja koja mora biti i prihvaćena od onih koji bi činili tu novu geopolitičku zajednicu. Naravno Jadran-Baltik je neusporedivo bolje od bilo kakve „Jugosfere“ ili „Zapadnog Balkana“. Hrvatska nije balkanska zemlja. Hrvatska samo graniči sa balkanskim zemljama, zbog čega je imala posebno u XX. stoljeću velikih poteškoća i strašnih gubitaka. Hrvatska je svedena na ostatke ostataka, na ovaj neobičan oblik kojem nedostaje ona udubina koja je geopolitički neopravdana.

Držim da je koncept Jadran-Baltik dobra zamisao, to je povratak kući u Srednju Europu i nije se čuditi što je i ovih dana netko napisao da je Hrvatska imala šansu 1918. godine utemeljiti nezavisnu slobodnu državu Hrvatsku. To nam nije uspjelo i zbog naših Hrvata Supila i Trumbića i drugih jugoslavena koji su, kako reče Stjepan Radić, srljali u maglu Balkana. Mandat naše predsjednice je još dug i želimo joj da u svom naumu uspije. Bilo bi bolje da nema pored sebe neke od savjetnika, ali, vidjet ćemo, promjene nisu isključene. Ja poštujem i cijenim našu predsjednicu i želim joj puni uspjeh na dobro naše Hrvatske.

Kao bivši ministar vanjskih poslova, kako gledate na izbor dr. sc. Mire Kovača za ministra vanjskih poslova?

Taj izbor je dobar. Neki su iz moje okoline počeli insinuirati da smo u njemu dobili ministra – turističkog putnika. To je bezobrazno i pogrješno. Ministar Kovač je kvalificiran za posao na kojeg je izabran, on ima sve prerogative za dobrog ministra vanjskih poslova, on ne putuje turistički već ciljano i njegova putovanja od Berlina do Vatikana, od Pešte do Beča, Sarajeva i Podgorice, da nabrojim samo neke, opravdana su i donijet će rezultata. Ja sam već izjavio da je on zapravo jedini ministar koji je od prvoga dana prionuo poslu i radio je onda kada pola Vlade nije još bilo ni sastavljeno. Bio je prvi ministar koji je radio svoj posao u novoj Vladi. Vidimo da radi nezavisno, slobodno, optimistično i to su uvjeti za uspjeh u tom resoru.

U jednom razdoblju svoga političkog angažmana bili ste i ministar pravosuđa. Treba li Hrvatskoj reforma pravosuđa, kojemu mnogi pravnici i analitičari upućuju prigovor da je i dalje politički instrumentalizirano, a prema onoj „da se ne treba držati zakona kao pijan plota“?

Bio sam ministar pravosuđa samo devet mjeseci u posljednjoj godini života pok. predsjednika Tuđmana i tada nije bilo dovoljno vremena za reforme. Ovih dana čitamo da bi upravo ministarstvo pravosuđa i naše pravosuđe trebali dobiti lustraciju jer neki predsjednici sudova ostaju u „pogonu“ desetljećima bez izgleda da budu izmijenjeni. Zdravo pravosuđe nam je potrebno. Procese treba olakšati ali ne na uštrb zakonitosti. Zakon u pravosuđu vrijedi više i čvršće nego u ostalim resorima gdje je više zastupljena politička prosudba.

Vi ste se kao predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva mnogo bavili pitanjem komunističkih zločina. Treba li Hrvatskoj lustracija, o kojoj se dosta priča u posljednje vrijeme, i što bi ona prema Vašem mišljenju trebala obuhvatiti?

O tome sam naprijed već govorio. Lustracija je Hrvatskoj neophodna ona bi trebala obuhvatiti ono što slijedi iz pojma lustracije (rasvjetljivanje), a to je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima posebno kao službenici i doušnici tajnih službi. Samo je Poljska uz Njemačku u odnosu na bivšu DDR izvršila lustraciju. Lustracija nam je potrebna, treba nam zakon o lustraciji i dobra volja da se to provede. Ne radi se o lovu na vještice, kako je netko rekao, radi se o uklanjanju onih koji su grubo kršili ljudska prava u totalitarnom sustavu.

Na udaru medija i tzv. nevladinih udruga posljednjih mjeseci posebno se je našao ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Što se prema Vašem mišljenju krije iza napada na ministra kulture? Možda najava otvaranja arhiva iz vremena komunističke Jugoslavije?

Ministar Hasanbegović je nesumnjivo znanstvenik, povjesničar, društveni djelatnik zanimljive biografije. On je nama dobro došao ministar kulture i treba mu dati punu potporu u njegovom nastojanju da očisti „Augijeve štale“ da očisti ono što je čir na tijelu naše Hrvatske. Apsurdno je da Frljić i njegovi kroatomrsci drmaju jednim nacionalnim teatrom. Kulturocid je izvršen i posljedice treba sanirati. Ja sam uvjeren da dr. Zlatko Hasanbegović može i hoće ostvariti pozitivan učinak u hrvatskoj kulturi.

Hrvatska ima brojne probleme, no možda i najveći problem današnje Hrvatske je loša demografska slika koju karakteriziraju negativan prirodni prirast te iseljavanje mladih ljudi u inozemstvo. Kako Vi gledate na tu problematiku?

Demografska slika Hrvatske je zastrašujuća. Na putu smo nestanka. Ne mislim da ćemo nestati do sredine ovog stoljeća, ali, ako se ovo nastavi, a uz negativan trend useljavanja u Europu, pa, slijedom toga, i u Hrvatsku biti ćemo u velikim poteškoćama. Kao da nitko ne čuje krik one pjesme u kojem otac zove sina da voli Hrvatsku i „da mu kušin bude stina“.

Može li osnaživanje veza s hrvatskom dijasporom i iseljeništvom pridonijeti političkom, ekonomskom i demografskom oporavku Hrvatske?

Sigurno da, ali mali su izgledi za masovniji povratak hrvatskih iseljenika. Kad bi se barem htjeli vratiti, kao što su to učinili malobrojni Hrvati!. Hrvatsko iseljeništvo je druga polovica Hrvatske. Jednom sam pitao jednu majku, koja je u dalekoj Australiji utemeljila veliku obitelj, da li pomišlja na povratak. Njezin odgovor je bio: „Ne može se početi dva puta ispočetka.“ I to je to. Oni žive tamo u stabilnim državama s punim zaposlenjem sa dobrom zaradom, i socijalnom i drugom sigurnošću. Na žalost ljubav za domovinom i starim krajem se iscrpljuje tek sa ponekim posjetom zemlji porijekla, ali bez vidljivih znakova povratka. Nažalost nisu više tako domoljubni kao u vrijeme stvaranja hrvatske države, kada su s ogromnim sredstvima pomagali obranu Hrvatske.

Sada kao da su se opekli, kažu da su izgubili povjerenje, ali od njih se i ne traži da pomažu darivanjem, neka samo investiraju, neka velike novce koje su stekli uz susretljivost naših vlasti, ulažu ovdje, u svoju državu, u svoj kraj, svoje selo, svoj otok. Na žalost Hrvatska nije imala zdravu politiku prema hrvatskoj dijaspori i iseljeništvu. Ta politika, ako je neke smislene politike uopće i bilo, bila je površna, neučinkovita i nije dala očekivanih i poželjnih rezultata.

[ad id=”93788″]

Kako gledate na Hrvatsku u budućnosti? Imamo li razloga vjerovati u bolju i pravedniju Hrvatsku?

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe. Hrvatska je, koliko god bila ugrožena i koliko god bila u teškoćama, ipak ona naša vječna Hrvatska, s jednim od najstarijih naroda i jednom od najstarijih država u Europi. Hrvatska postoji i ona će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete. Vjerujem da će biti pravednija i bolja od jučerašnje. Hrvatsku ljubimo takva kakva jest i želimo joj da bude bolja i pravednija i, s Božjom pomoći, i s našom većom brigom, vjerujem, da ćemo u tome i uspjeti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari