Pratite nas

Razgovor

Šeparović: Hrvatska će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete

Objavljeno

na

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe.

Razgovor s prof. dr. em. Zvonimirom Šeparovićem, predsjednikom HNES-a i Žrtvoslovnog društva te članom Europske akademije znanosti i umjetnosti

[ad id=”93788″]

Poštovani prof. Šeparoviću, u proteklih nekoliko tjedana Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), kojemu ste na čelu, održalo je nekoliko sjednica i javnih događanja. Možete li nas malo detaljnije upoznati s aktivnostima HNES-a u proteklom razdoblju?

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) na inicijativu Hrvatskog žrtvoslovnog društva utemeljeno je kao građanska akcija 24. travnja 2014. Članovi HNES-a su hrvatski akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, umjetnici, predstavnici braniteljskih udruga i iseljeništva. Ima nas više od pedeset. U dosadašnjem radu HNES je na svojim javnim sjednicama, od kojih su prva i šesta bila u Vukovaru, a ostale u Zagrebu i sedma sjednica u Sisku, etički je osudilo: Sjepana Mesića, Ivu Josipovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i Josipa Broza Tita i komunistički režim. Objavljene su tri publikacije: Hrvatske veleizdaje I. i II. i Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika.

Tako su objavljene etičke osude za etičku veleizdaju Stipe Mesića (između ostalog)za lažno svjedočenje u Haagu i izdaju Tuđmana, Ivu Josipovića jer je uveo govor mržnje i optužio Hrvate za ustaštvo („ustaška zmija u prsima“) u Knessetu u Jeruzalemu, Zorana Milanovića za tzv. Lex Perković i izjavu da je Hrvatska „slučajna država“. Vesnu Pusić jer je u Saboru optužila Hrvatsku za tobožnju agresiju u BiH i za tvrdnju da su „ubijeni na Bleiburgu krivi, ali bez sudske odluke“, Budimira Lončara za ratni zločin embarga za oružje protiv Hrvatske što je ishodio u Vijeću sigurnosti 1991. Godine, Milorada Pupovca, etno Srbina koji je pozvao na fizički obračun u Saboru, Vesnu Teršelič koja je uporno dokazivala da je u Hrvatskoj bio građanski rat, a ne agresija Srbije i Crne Gore, Carla Bildta stranog diplomata koji je poslije Oluje tražio akciju NATO-a i proglasio predsjednika Tuđmana da je bio ratni zločinac, Josipa Broza Tita za genocid nad hrvatskim narodom i za tvrdnju da se Hrvate moralo pobiti da se zadovolji Srbe. I Vojislava Stanimirovića, ratnog gradonačelnika razorenog Vukovara protiv kojeg se vode i kazneni postupci za ratne zločine.

Posebno smo osudili Gorana Radmana koji je preko svoje televizije izmišljao u Hrvatskoj fašiste i nastojao srušiti novu Vladu. Ne pretendirajući da je to bio naš učinak činjenica je da je nekoliko dana nakon naše javne osude Goran Radman uklonjen sa mjesta prvog čovjeka HRV-a.

Naši skupovi, naše javne etičke osude, naišle su na snažnu potporu onih ljudi koji su za naše aktivnosti saznali preko naših nezavisnih medija kao što je Z1 i emisija Bujica Velimira Bujanca, Hrvatskog tjednika, Hrvatskog slova i preko naših portala. Na žalost javni mediji, osim domoljubnih, nisu pratili rad našeg etičkog suda.

Hnes4Naše je etičko sudište svojim radom započelo lustraciju u Hrvatskoj. Na Petoj javnoj sjednici rekli smo: Hrvatska treba lustraciju. Pod lustracijom mislimo na ono što je inicirano Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (broj 1096 iz 1996. godine) i posebno iz Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina iz 2006. godine, kojom su osuđeni zločini totalitarnih komunističkih režima. Prema članku 2 te Rezolucije totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanje slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

U članku 5 Rezolucije je istaknuto da poslije pada totalitarnih komunističkih režima u Središnjoj i Istočnoj Europi nije provedeno niti iscrpno i produbljeno međunarodno istraživanje, niti rasprava o zločinima što su ih počinili ti režimi. U članku 6. stoji: Primjereno tomu široka javnost vrlo je slabo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. U članku 12. stoji : „Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi, te odaje poštovanje žrtvama tih zločina. Ove snažne poruke nije mogao izbjeći ni Hrvatski sabor koji je 30. lipnja 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., u kojoj je navedeno da su… „Totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava„ kao i da „Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma“.

Nažalost u Hrvatskoj je ovo ostalo bez pravog odjeka, bez stvarnog učinka. Hrvatski sabor nije naložio osnivanje dokumentacijskog centra o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama u Hrvatskoj uz sve materijalne i kadrovske uvijete za njegovo odgovarajuće djelovanje.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište čini sa svoje strane koliko može da se postupi u skladu sa Europskim i Hrvatskim spoznajama o pogubnosti komunističkog režima u prošlosti.

Koje će biti sljedeće aktivnosti HNES-a?

HNES neće stati na ovome što je do sada učinjeno. Etičke optužbe i osude do sada su bile najvažniji dio rada sudišta. Neki su spominjali da bi trebalo etički optužiti svjetskog financijskog i političkog manipulatora Sorosa. U tom pogledu sudište će raditi na izradi liste potencijalnih etičkih veleizdajnika i dobro ocijeniti da li i protiv koga pokrenuti postupak etičke osude. U svakom slučaju mi moramo nastaviti sa postupcima lustracije. U tom pogledu pripremamo nacrt zakona o lustraciji kojim će se obuhvatiti ne samo djelovanje iz prošlih ratova već i pojedince i pojave etičkih zastranjivanja iz naše suvremenosti. Hrvatska time ispunjava i međunarodnu obvezu koja slijedi iz potpisivanja i ratificiranja Ugovora o pristupu Hrvatske u EU.

Nadalje, mi ćemo pripremiti i predložiti donošenje Zakona o zabrani i uklanjanju imena ulica, trgova, obala i drugih javnih površina imenom J. B. Tita i drugih zločinaca. Pripremit ćemo i predložiti izmjenu Ustava RH u kojem će se zamijeniti i ukloniti uloga ZAVNOH-a i navesti da je u temeljima Hrvatske Domovinski rat 1991.-1995. godine. Podržat ćemo prijedlog o promjeni imena Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor. Radit ćemo na čuvanju dostojanstva Vukovara, grada mučenika, zabranom uvođenja ćirilice u tom gradu.

Među najnovije akcije ulazi i naše nastojanje da energično osporimo kandidaturu etički osuđene Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a, jer za to nema uvijete i ne smije dobiti potporu nove hrvatske vlade. U ovom trenutku prevodi se na engleski etička osuda za veleizdaju Vesne Pusić koja će biti poslana glavnom tajniku UN-a, predsjedniku skupštine UN-a, Vijeću sigurnosti i diplomatskim predstavnicima u Hrvatskoj.

Na etičku osudu zločinca Tita i njegovih ideoloških sljedbenika došao je i veliki broj Slovenaca, koje su nazočni izuzetno snažno pozdravili dugim pljeskom. U Hrvatskoj već dobro poznati slovenski javni borac za razotkrivanje genocida i ratnih zločina Titove partizanske vojske nakon Drugog svjetskog rata i udbaških atentata na hrvatske političke emigrante u Europi, a posebno u Austriji, Roman Leljak govorio je o Hudoj jami i udbaškom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca. Prije Leljakovog izlaganja Molitvu za umorenu hrvatsku braću pročitala je sestra Stjepana Crnogorca Mila s. Bernardina Crnogorac.

Energično smo prosvjedovali protiv Haškog tribunala zbog drastičnih kazni šestorici hrvatskih čelnika iz Bosne i Hercegovine, koji u tamošnjim zatvorima nevino osuđeni trpe apsolutno neopravdano i predugo odgađanje odlučivanja o njihovoj sudbini u drugostupanjskom postupku.

Od hrvatskih pravosudnih vlasti tražit ćemo zaštitu ljudskih prava hrvatskog branitelja Veljka Marića koji je u Srbiji osuđen, a u svojoj zemlji sada izdržava kaznu te srpske osude. HNES će održati svoje tribine kako bi upoznao našu javnost posebno u sredinama gdje do sada nismo nastupali. Dogovaramo tribine u Varaždinu u travnju, u Dubrovniku u svibnju, u Splitu u kolovozu i na drugim mjestima.

Razmišlja se o internacionalizaciji rada HNES-a za što posebno postoji interes u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Imali smo nekoliko tribina o kulturocidu pa ćemo to nastaviti posebno zbog zatiranja hrvatskog jezika.

Osim što ste na čelu HNES-a dugogodišnji ste predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i zasigurno najistaknutiji hrvatski viktimolog. Možete li nam reći nešto o recentnim i budućim aktivnostima Hrvatskoga žrtvoslovnog društva?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo (HŽD) utemeljeno je 1990-te godine u Zagrebu. Za vrijeme rata održavali smo tribine Svjedočanstva rata, a od 1998. svake treće godine održavamo Hrvatske žrtvoslovne kongrese. Na prvom Kongresu u Zagrebu pokrovitelj je bio pokojni predsjednik Tuđman. Na drugom Kongresu 2001. održanom u Vukovaru, nismo tražili počasno predsjedništvo Stjepana Mesića, jer ga nismo smatrali dostojnim s obzirom na njegov izdajnički odnos pred sudom u Haagu već smo tada imali za počasnu predsjednicu naših Kongresa majku Hrvatsko zrtvoslovno drustvoKatu Šoljić. Kongrese smo redovito otvarali u Zagrebu, a potom radni dio održavali na mjestima znakovitim po velikim žrtvama: u Škabrnji, u Voćinu, Sisku – Baćinu.

Posljednji kongres održan je u Sisku prije tri godine. Poslije svakog kongresa objavljivali smo Zbornike radova. Tako smo na Prvom Kongresu imali Zbornik radova Hrvatski žrtvoslov I. i II., na posljednjem Kongresu objavljen je Zbornik radova Vrijeme žrtve na preko 700 stranica teksta.

Sljedeći Sedmi kongres održat ćemo u rujnu mjesecu ove godine i to svečano otvorenje 23. rujna 2016. u Muzeju Mimara u Zagrebu, a potom 24. i 25. rujna radni dio Kongresa održat ćemo u Varaždinu pod pokroviteljstvom biskupa Josipa Mrzljaka. Dio Kongresa će se održati u Svibovcu Topličkome pokraj Varaždina. Sedmi hrvatski žrtvoslovni kongres ima kao teme kongresa prvo zloupotrebe krivotvorine i istina o žrtvama, drugo, društveni sustav zaštite žrtava i treće, slobodne teme. Kongres će se baviti znanstvenim istraživanjima stradanja ljudi, mučenicima – žrtva za vjeru i slobodu, filozofijom kulture života i kulture smrti, ideologijskom zlouporabom čovjeka u totalitarnim sustavima, lustracijom u Hrvatskoj, samoubojstvima branitelja Domovinskog rata, žrtvama u miru (u prometu, na radu i u športu). Posebno ćemo se baviti djecom kao žrtvama u današnjem svijetu i nasiljem u obitelji. Naravno nećemo zaobići ni temu terorizma u današnjem svijetu i opasnostima terorizma u našoj zemlji. To je tema kojom ćemo se posebno baviti u svibnju mjesecu 2016. na poslijediplomskom međunarodnom žrtvoslovnom studiju u Interuniverzitetskom Centru u Dubrovniku.

Posebno nas veseli što smo ostvarili zavidnu izdavačku djelatnost povezanu ne samo sa Kongresima nego i žrtvoslovima i studijama žrtava u Hrvatskoj. Najnovije knjige iz te serije je knjiga Franka Burmasa „Komunistički zločini na Korčuli“, knjiga Dragutina Baumana „Moj izbor nije šutnja“, te knjiga dr. sc. Ivana Jurića „Partizanska i komunistička represija i zločini prema Hrvatima u Donjem Poneretavlju (Nekadašnji kotar Metković) 1941.- 1990.

Nakon četiri godine vladavine tzv. kukuriku koalicije došlo je do smjene vlasti u Banskim dvorima. Kako gledate na dosadašnji rad i perspektive nove Vlade?

Ja sam umjereni oprezni optimist. Vjerujem da nova Vlada ima pozitivne namjere i relativno dobre planove. Obećavali su velike reforme od kojih za sada još ne vidimo mnogo, ali bitno je da je prijašnja vlada pala, da je došlo do smjene vlasti i vjerujem da će nova Vlada uspjeti. Imamo sve simpatije za ministra kulture Hasanbegovića, vjerujemo da će prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko izboriti zdrave odluke većinske vlade HDZ-a. Pozdravljamo izbor ministra branitelja Tomu Medveda koji je jedan od utemeljitelja HNES-a i koji ima besprijekornu biografiju koja ga svrstava u snažne ličnosti koje su branile i oslobodile Hrvatsku.

Premijeru Oreškoviću želimo da uspije i da ostvari ono što je zacrtao na početku – od nove vlade očekujemo da surađuje i radi na provođenju lustracije u Hrvatskoj. Ali, najvažnije da se pokrene gospodarstvo, da se otvore nova radna mjesta, da se zaustavi pogubnu pojavu odlaska mladih Hrvata u maglene daljine kako bi rekao pjesnik. Dakle,ima nade za ovu Vladu koja ima težak posao i ne lakog koalicijskog partnera, no, dat će Bog i biti će bolje.

Prije smjene u Banskim dvorima došlo je i do smjene na Pantovčaku. Kako ocjenjujete dosadašnji mandat Kolinde Grabar Kitarović?

Pozitivno. Unijela je velike promjene u odnosu na svoga prethodnika. Prepoznatljiv je njezin napor da se teži ostvarenju Hrvatskih nacionalnih interesa. Da nije učinila ništa drugo do tog da je uklonila bistu J. B. Tita iz svoga ureda na Pantovčaku i da je postavila pet uvjeta četniku na čelu Srbije Nikoliću, koje taj neće moći ostvariti, a da ne promjeni cijeli svoj politički habitus, što je kod Nikolića nezamislivo, učinila je dosta.

Predsjednica je afirmirala novu geopolitičku paradigmu u vidu koncepta Jadran-Baltik. Može li taj projekt pomoći Hrvatskoj da se makne iz „Zapadnog Balkana“ odnosno „Jugosfere“ i vrati u srednju Europu kojoj je pripadala do 1918.?

To je svakako plemenita i vrijedna ideja koja mora biti i prihvaćena od onih koji bi činili tu novu geopolitičku zajednicu. Naravno Jadran-Baltik je neusporedivo bolje od bilo kakve „Jugosfere“ ili „Zapadnog Balkana“. Hrvatska nije balkanska zemlja. Hrvatska samo graniči sa balkanskim zemljama, zbog čega je imala posebno u XX. stoljeću velikih poteškoća i strašnih gubitaka. Hrvatska je svedena na ostatke ostataka, na ovaj neobičan oblik kojem nedostaje ona udubina koja je geopolitički neopravdana.

Držim da je koncept Jadran-Baltik dobra zamisao, to je povratak kući u Srednju Europu i nije se čuditi što je i ovih dana netko napisao da je Hrvatska imala šansu 1918. godine utemeljiti nezavisnu slobodnu državu Hrvatsku. To nam nije uspjelo i zbog naših Hrvata Supila i Trumbića i drugih jugoslavena koji su, kako reče Stjepan Radić, srljali u maglu Balkana. Mandat naše predsjednice je još dug i želimo joj da u svom naumu uspije. Bilo bi bolje da nema pored sebe neke od savjetnika, ali, vidjet ćemo, promjene nisu isključene. Ja poštujem i cijenim našu predsjednicu i želim joj puni uspjeh na dobro naše Hrvatske.

Kao bivši ministar vanjskih poslova, kako gledate na izbor dr. sc. Mire Kovača za ministra vanjskih poslova?

Taj izbor je dobar. Neki su iz moje okoline počeli insinuirati da smo u njemu dobili ministra – turističkog putnika. To je bezobrazno i pogrješno. Ministar Kovač je kvalificiran za posao na kojeg je izabran, on ima sve prerogative za dobrog ministra vanjskih poslova, on ne putuje turistički već ciljano i njegova putovanja od Berlina do Vatikana, od Pešte do Beča, Sarajeva i Podgorice, da nabrojim samo neke, opravdana su i donijet će rezultata. Ja sam već izjavio da je on zapravo jedini ministar koji je od prvoga dana prionuo poslu i radio je onda kada pola Vlade nije još bilo ni sastavljeno. Bio je prvi ministar koji je radio svoj posao u novoj Vladi. Vidimo da radi nezavisno, slobodno, optimistično i to su uvjeti za uspjeh u tom resoru.

U jednom razdoblju svoga političkog angažmana bili ste i ministar pravosuđa. Treba li Hrvatskoj reforma pravosuđa, kojemu mnogi pravnici i analitičari upućuju prigovor da je i dalje politički instrumentalizirano, a prema onoj „da se ne treba držati zakona kao pijan plota“?

Bio sam ministar pravosuđa samo devet mjeseci u posljednjoj godini života pok. predsjednika Tuđmana i tada nije bilo dovoljno vremena za reforme. Ovih dana čitamo da bi upravo ministarstvo pravosuđa i naše pravosuđe trebali dobiti lustraciju jer neki predsjednici sudova ostaju u „pogonu“ desetljećima bez izgleda da budu izmijenjeni. Zdravo pravosuđe nam je potrebno. Procese treba olakšati ali ne na uštrb zakonitosti. Zakon u pravosuđu vrijedi više i čvršće nego u ostalim resorima gdje je više zastupljena politička prosudba.

Vi ste se kao predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva mnogo bavili pitanjem komunističkih zločina. Treba li Hrvatskoj lustracija, o kojoj se dosta priča u posljednje vrijeme, i što bi ona prema Vašem mišljenju trebala obuhvatiti?

O tome sam naprijed već govorio. Lustracija je Hrvatskoj neophodna ona bi trebala obuhvatiti ono što slijedi iz pojma lustracije (rasvjetljivanje), a to je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima posebno kao službenici i doušnici tajnih službi. Samo je Poljska uz Njemačku u odnosu na bivšu DDR izvršila lustraciju. Lustracija nam je potrebna, treba nam zakon o lustraciji i dobra volja da se to provede. Ne radi se o lovu na vještice, kako je netko rekao, radi se o uklanjanju onih koji su grubo kršili ljudska prava u totalitarnom sustavu.

Na udaru medija i tzv. nevladinih udruga posljednjih mjeseci posebno se je našao ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Što se prema Vašem mišljenju krije iza napada na ministra kulture? Možda najava otvaranja arhiva iz vremena komunističke Jugoslavije?

Ministar Hasanbegović je nesumnjivo znanstvenik, povjesničar, društveni djelatnik zanimljive biografije. On je nama dobro došao ministar kulture i treba mu dati punu potporu u njegovom nastojanju da očisti „Augijeve štale“ da očisti ono što je čir na tijelu naše Hrvatske. Apsurdno je da Frljić i njegovi kroatomrsci drmaju jednim nacionalnim teatrom. Kulturocid je izvršen i posljedice treba sanirati. Ja sam uvjeren da dr. Zlatko Hasanbegović može i hoće ostvariti pozitivan učinak u hrvatskoj kulturi.

Hrvatska ima brojne probleme, no možda i najveći problem današnje Hrvatske je loša demografska slika koju karakteriziraju negativan prirodni prirast te iseljavanje mladih ljudi u inozemstvo. Kako Vi gledate na tu problematiku?

Demografska slika Hrvatske je zastrašujuća. Na putu smo nestanka. Ne mislim da ćemo nestati do sredine ovog stoljeća, ali, ako se ovo nastavi, a uz negativan trend useljavanja u Europu, pa, slijedom toga, i u Hrvatsku biti ćemo u velikim poteškoćama. Kao da nitko ne čuje krik one pjesme u kojem otac zove sina da voli Hrvatsku i „da mu kušin bude stina“.

Može li osnaživanje veza s hrvatskom dijasporom i iseljeništvom pridonijeti političkom, ekonomskom i demografskom oporavku Hrvatske?

Sigurno da, ali mali su izgledi za masovniji povratak hrvatskih iseljenika. Kad bi se barem htjeli vratiti, kao što su to učinili malobrojni Hrvati!. Hrvatsko iseljeništvo je druga polovica Hrvatske. Jednom sam pitao jednu majku, koja je u dalekoj Australiji utemeljila veliku obitelj, da li pomišlja na povratak. Njezin odgovor je bio: „Ne može se početi dva puta ispočetka.“ I to je to. Oni žive tamo u stabilnim državama s punim zaposlenjem sa dobrom zaradom, i socijalnom i drugom sigurnošću. Na žalost ljubav za domovinom i starim krajem se iscrpljuje tek sa ponekim posjetom zemlji porijekla, ali bez vidljivih znakova povratka. Nažalost nisu više tako domoljubni kao u vrijeme stvaranja hrvatske države, kada su s ogromnim sredstvima pomagali obranu Hrvatske.

Sada kao da su se opekli, kažu da su izgubili povjerenje, ali od njih se i ne traži da pomažu darivanjem, neka samo investiraju, neka velike novce koje su stekli uz susretljivost naših vlasti, ulažu ovdje, u svoju državu, u svoj kraj, svoje selo, svoj otok. Na žalost Hrvatska nije imala zdravu politiku prema hrvatskoj dijaspori i iseljeništvu. Ta politika, ako je neke smislene politike uopće i bilo, bila je površna, neučinkovita i nije dala očekivanih i poželjnih rezultata.

[ad id=”93788″]

Kako gledate na Hrvatsku u budućnosti? Imamo li razloga vjerovati u bolju i pravedniju Hrvatsku?

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe. Hrvatska je, koliko god bila ugrožena i koliko god bila u teškoćama, ipak ona naša vječna Hrvatska, s jednim od najstarijih naroda i jednom od najstarijih država u Europi. Hrvatska postoji i ona će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete. Vjerujem da će biti pravednija i bolja od jučerašnje. Hrvatsku ljubimo takva kakva jest i želimo joj da bude bolja i pravednija i, s Božjom pomoći, i s našom većom brigom, vjerujem, da ćemo u tome i uspjeti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Tomislav Karamarko: Ako budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se

Objavljeno

na

Nakon gotovo dvogodišnje šutnje Tomislav Karamarko je za 7Dnevno razgovarao s Kazimirom Mikašekom-Kazom. Intervju kojeg uz odobrenje autora Kamenjar.com prenosi, je presjek dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore je vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno, a razgovor s osnovnim naglascima i političkim porukama pročitajte u nastavku:

Poštovani gospodine Karamarko, uvodno, hvala Vam što ste se odazvali pozivu za ovaj prvi ekskluzivni razgovor za 7Dnevno nakon gotovo dvogodišnje šutnje i brojnih špekulacija o Vašem statusu u hrvatskom društvu. Što je povod Vašoj odluci da progovorite za javnost?

Čini mi se da ne postoji čovjek na javnoj sceni u Hrvatskoj kojega nisu duboko dotakla recentna zbivanja izazvana velikim uspjehom hrvatskih nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Priznajem, i u meni su se probudile velike emocije, ali još je važnije da sam u ovom veličanstvenom domoljubnom zajedništvu hrvatskog naroda u Domovini i Svijetu vidio znakovite poruke, poglavito poruke političkom vodstvu Republike Hrvatske.

Kakve su to poruke?

Poruke koje se daju iščitati u ovom slavljeničkom domoljubnom zajedništvu su jednostavne za razumjeti. Hrvatska može i mora bolje, Hrvatska može najbolje, jer ima sve duhovne i materijalne pretpostavke  za svekoliki napredak! Hrvatska može biti zemlja mira, tolerancije, zajedništva, blagostanja, a nadasve suverenizma! To sve su nam pokazali naši nogometni mađioničari, vrijedni i prekaljeni profesionalci i Hrvatski narod koji je iskazao toliku ljubav prema tim simbolima i vrijednostima  hrvatske pobjede. I to nije prvi puta da vidimo jedno savršeno domoljubno jedinstvo. Isto se dogodilo prilikom dočeka Hrvatske vojske nakon veličanstvene povijesne pobjede u  oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, sa istim emocijama smo u Zagrebu dočekali papu Ivana Pavla ll. Vrijeme je da to duboko emocionalno zajedništvo hrvatskog naroda zadržimo kao trajne vrijednosti i kapitaliziramo na dobrobit naše Domovine, na dobrobit tog istog naroda i nacije. S ovakvim domoljubnim zajedništvom naroda  Hrvatska može biti „prvak Svijeta“ u svemu!

Gospodine Karamarko, sami ste otvorili pitanje tih cikličnih pojava hrvatskog zajedništva i sličnih domoljubnih euforija kroz povijest. Nije li se slično plebiscitarno zajedništvo hrvatskog naroda dogodilo 10.travnja 1941. kao i za vrijeme „Hrvatskog proljeća“ 1971. godine? Pitam Vas to kao povjesničara, jer poznato je da su svi ti događaji zapravo završili tragično za hrvatski narod? Dakle, slažem se da bi Hrvatska sa iskrenim zajedništvom mogla biti „prvak Svijeta“ u svemu, ali to se nikada nije dogodilo? Zašto?

Vaše pitanje je na mjestu i ima smisla, jer samo bedaci ne uče iz povijesti. Glede 10. travnja i sveopćeg nacionalnog oduševljenja prilikom proglašenja NDH mogu se samo pozvati na izjave dvojice hrvatskih velikana, dr. Franju Tuđmana i blaženog Alojzija Stepinca. I jedan i drugi govore o legitimnom pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu, i jedan i drugi su prepoznali „bilo svoga naroda“ u tim povijesnim previranjima. No međutim, moramo priznati da su i jedan i drugi znakovito osudili režim NDH kao i sve druge totalitarne režime, poglavito komunistički diktatorski režim Josipa Broza Tita. Dakle, prihvaćam nauk dvojice hrvatskih velikana, no međutim treba kontekstualno razlikovati totalitarni režim koji je nasilno nastao u ozračju nemilosrdnog rata i onaj diktatorski režim koji je provođen u kontekstu mira nakon završetka Drugog svjetskog rata. Činjenica je da su proizvodi bilo kojega totalitarnog režima uvijek nevine žrtve i da je potrebno osuditi sve totalitarne režime upravo zbog nevinih žrtava. Dakle, anti totalitarizam je moja politička legitimacija, to sam više puta isticao i nisam se pomaknuo s tog stajališta. U tom kontekstu, osim domoljubnog zajedništva, za budućnost Hrvatske prevažne su znanstveno utemeljene povijesne istine, jer bez istine o vlastitoj povijesti nema nam ni budućnosti. Naravno, ja sam jedan od onih koje nazivaju povijesnim revizionistom, jer ne prihvaćam onu povijest kao znanstvenu i konačnu činjenicu koja je pisana po diktatu zločinca Tita. Mi smo porazili diktatorski režim bivše Jugoslavije uspostavom Republike Hrvatske  i uvođenjem demokratskog, parlamentarnog poretka, mi smo porazili velikosrpske zločinačke namjere u krvavom obrambenom Domovinskom ratu, a nismo u stanju poraziti komunističke povijesne mitomanske falsifikate koji i danas ideološki teško opterećuju našu političku svakodnevnicu. Mentalni komunisti se koriste svim javnim i tajnim sredstvima da istina ne izađe na svjetlo dana, jer ta istina za mnoge bi bila kraj njihovih društveno političkih karijera i javnog političkog djelovanja. Istina bi neminovno iznjedrila neki oblik lustracije i oslobodila Hrvatsku mentalno komunističkih i neojugoslavenskih ostataka.

Niste mi odgovorili na drugi dio pitanja. Zbog čega hrvatsko domoljubno zajedništvo nije nikada kapitalizirano za opće dobro?

Odgovor je jednostavan i nedvosmislen. Neprijatelji hrvatske samostalnosti, neprijatelji hrvatskog suverenizma, u svim spomenutim slučajevima bili su jači i jednostavno su nas pobijedili. Kada se nakon „Oluje“ činilo da konačno imamo san koji smo sanjali, vrlo brzo je došlo do procesa razbijanja domoljublja, do procesa „detuđmanizacije“, do procesa razjedinjavanja u braniteljskim strukturama, a sve to je začinjeno brutalnom pljačkom Hrvatske dok se Hrvatska stvarala na prvoj crti bojišnice. Jednom riječju, došlo je do  rastakanja hrvatskog suverenizma u režiji onih koji su Hrvatsku željeli vidjeti u nekom novom obliku konfederalne Jugoslavije. Danas je razvidno, da su se te „konfederalne“ strukture opljačkanim novcem domogli vlasti 2000. godine, uspostavili kontrolu nad medijima, a kada imaš medije možeš manipulirati kako god poželiš. Tu moć medija osjetio sam na primjeru vlastite kože!

Čini se da ste se ovdje upecali u vlastitu zamku, jer moram Vas podsjetiti  da Vas mnogi tzv. desničari i domoljubi optužuju za blisku suradnju sa Stjepanom Mesićem u kontekstu njegove pobjede na prvim predsjedničkim izborima 2000-te godine i Vašeg doprinosa u njegovom izbornom stožeru. Siguran sam da bi mnogi željeli čuti neko suvislo obrazloženje o karakteru Vašeg odnosa sa Stjepanom Mesićem?

Bilo bi najjednostavnije posipati se pepelom po glavi i priznati neke svoje zablude, no mislim da se veličina čovjeka krije  u spremnosti priznati svoje pogreške. Ali kada sve stavimo u kontekst tadašnjih političkih previranja, istina je da je bilo je stvari oko kojih sam se s Mesićem i slagao. Na primjer, osobno sam prvi pokrenuo procese otkrivanja pretvorbenih manipulacija u Gradskim podrumima, Croatia busu i još nekim velikim poduzećima. Ako se dobro sjećate, prva predizborna kampanja Stjepana Mesića bila je koncipirana na otkrivanju pljačke Hrvatske u pretvorbi i privatizaciji. Sijevala su predizborna obećanja o povratku opljačkanog novca sa egzotičnih otoka. Dok sam ja iskreno vjerovao u razotkrivanje te najveće pljačke Hrvatske, Stjepan Mesić je prevario i mene i hrvatski narod koji ga je dva puta birao za predsjednika. Tijekom njegova dva mandata u proračun Republike Hrvatske nije vraćena ni jedna jedina kuna opljačkanog novca i nije pokrenut ni jedan jedini proces protiv ratnih profitera. Meni nije teško priznati da sam bio prevaren i da sam u njegovom izbornom stožeru bio smokvin list kao izvorni osnivač HDZ-a. To se pokazalo vrlo brzo nakon 2000. kada ulazimo u otvoreni svjetonazorski sukob, a o tome svjedoči upravo Stjepan Mesić u nekoliko svojih javnih istupa. Konačno, danas mogu egzaktno dokazati da je upravo Stjepan Mesić bio jedan od glavnih kreatora moje političke eliminacije i to je pravi dokaz o karakteru mog odnosa s njim. Nije mi nikada mogao oprostiti uhićenje njegovog  prijatelja Josipa Boljkovca na temelju relevantnih dokaza o njegovim zločinima nad nedužnim hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata, jer tim činom sam simbolično započeo proces lustracije u Hrvatskoj.

Osim toga, kada danas pogledate politički vrh Hrvatske od Pantovčaka do Banskih dvora, kada analizirate hrvatsku diplomaciju, gotovo da nema ni jedne osobe koja nije bila u nekom obliku odnosa sa Stjepanom Mesićem i koja svoju političku ili diplomatsku karijeru na neki način treba zahvaliti upravo Stjepanu Mesiću ili Ivi Josipoviću. Svi oni bili prisiljeni ili su dobrovoljno ušli u neku vrstu trulog političko-trgovačkog kompromisa radi ostanka u politici i nitko ih ne dira. Dakle, ako si imao političkih ambicija jednostavno si bio osuđen tražiti neke političke kompromise, a ja sam imao političke ambicije koje su me dovele gotovo do premijerske pozicije na krilima Domoljubne koalicije u žestokom sukobu s Mesićem.

Konačno, kada Mesić i Manolić nisu mogli zaustaviti moje domoljubne političke pobjede pokušali su me uvući u svoju „udbašku jazbinu“ dokazujući da sam bio suradnik Udbe kako bi me na taj način udaljili od mog biračkog tijela. Tu se na vrlo znakovit način vidi snaga tih udbaških struktura. Mene uvlače u tu zločinačku organizaciju da bi me ocrnili, a sami su kreatori i čuvari te zločinačke organizacije i ne može im nitko ništa!? To se jasno vidjelo u silnim nastojanjima da se kroz „Lex Perković“ spriječi izručenje zločinaca Perkovića i Mustaća Njemačkom pravosuđu. Dakle ja sam kao suradnik Udbe zločinac, a da nikada nije dokazano da sam bio suradnik Udbe, a oni koji su u arhivskim dokumentima dokazani kreatori te organizacije najveći su poštenjaci!? Moram podsjetiti javnost da je u sudskom procesu protiv Manolića za klevetu, moj svjedok, načelnik sektora SDS-a koji je imao uvid u suradničku mrežu SDS-a, javno svjedočio doslovno ovako: „Gospodina Karamarka smo pokušali vrbovati za suradnika, ali vrbovanje nije uspjelo“!!! Dakle, nisu li poslije ovakvog svjedočenja mog svjedoka pod zakletvom, Manolićeve optužbe  zapravo monstruozne, perfidne i potpuno paradoksalne, potpomognute brutalnom medijskom hajkom?

Konačno, još u bih se u nečemu možda mogao složiti sa Stjepanom Mesićem! Možda bih se mogao složiti s njegovom izjavom u Pakracu „da je Jasenovac bio radni logor i da nikome ne bi palo na pamet ubijati radnu snagu u Jasenovcu“!? Govori li Mesić istinu ili manipulira cinično ismijavajući sve žrtve Jasenovca, one do 1945 i one poslije rata? U svakom slučaju tom čovjeku je teško vjerovati! Na tragu te Mesićeve teze ili manipulacije, podupirem nastojanja povjesničara Igora Vukića, Stjepana Razuma i ostalih znanstvenika da do kraja na temelju znanstvenih spoznaja rasvijetle istinu o logoru u Jasenovcu. Upravo im je „veliki antifašist“ Stjepan Mesić svojom izjavom u Pakracu dao vjetar u leđa!?

 Imao sam spremno pitanje i o Jasenovcu, no vidim da ste me preduhitrili. HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“? Što mislite o tome?

Pod pozdravom „Za dom spremni“, HOS kao legitimni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske borile su se, stvarale i stvorile slobodnu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku, nasuprot diktatorskoj komunističkoj Jugoslaviji porazivši usput i četničku ideju o velikoj Srbiji. Demokracija i parlamentarizam koji su stvoreni i pod tim pozdravom u potpunoj su opreci sa bilo kakvim totalitarizmom. Potpuno je suludo tvrditi da bilo tko u Hrvatskoj želi neki povratak u NDH, jer u današnjim međunarodnim okolnostima to jednostavno nije moguće kada bi i bilo takvih suludih ideja. U tom kontekstu ovi zadnji mrziteljski napadi na branitelja, domoljuba i pjevača Marka Perkovića Thompsona su za svakoga koji imalo voli Hrvatsku suludi i neshvatljivi.

Antifašizam i ZAVNOH u Ustavu Republike Hrvatske i danas izazivaju žestoke svjetonazorske i znanstvene sukobe. Siguran sam da naši čitatelji žele čuti vaše stajalište o tome?

Jedini relevantni antifašisti u Hrvatskoj su hrvatski branitelji koji su porazili diktatorski komunistički, a samim time i fašistički režim bivše Jugoslavije. A proizvod te i takve Titove diktatorske Jugoslavije je upravo ZAVNOH! I to ne kao floskula o kojoj je govorio moj prijatelj povjesničar i znanstvenik dr. Zlatko Hasanbegović, već kao najveća prijevara i podvala hrvatskom narodu, jer ZAVNOH nikada nije bio u funkciji Hrvatsko državnog sabora kako se to htjelo lažno prikazati. U Titovoj komunističkoj diktaturi nema parlamenta, nema parlamentarizma, nema demokracije,  pa je zbog toga besplodno tvrditi da je ZAVNOH sam po sebi imao bilo kakve zasluge za nastanak današnje Republike Hrvatske. Ključno je pitanje kako se ZAVNOH našao u izvorišnim osnovama Ustava RH? Neki analitičari smatraju da je to dio političke trgovine u jeku Tuđmanove pomirbe, jer ZAVNOH u Ustavu RH je trebao zaštititi komunističke snage od moguće lustracije, da bi ovi zauzvrat pristali na stvaranje Hrvatske. I naravno, zaštitio ih je! I ne samo to!? ZAVNOH u Ustavu RH omogućio im je privilegirani status i sustavnu pljačku Hrvatske sve do današnjeg dana i gotovo da bi se matematički moglo izračunati koliku je štetu ta floskula nanijela Hrvatskoj do sada. Uostalom, sam predsjednik Tuđman u svom zadnjem proročanskom govoru na aerodromu Pleso priznao je da njegov „zavnohovski“ model pomirbe nije uspio i to riječima:

„ Nećemo dopustiti ostacima jugo komunističkog sustava, niti jugo Srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugo komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u Svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Dakle sve što je Tuđman kazao da nećemo dopustiti sve je to danas dopušteno i demonstrira se pred našim očima u kojekakvim trgovačkim koalicijama s onima koje je Tuđman jasno locirao u tom svom proročanskom govoru. A oni „smušenjaci“ koji grade nekakvu pomirbu na neuspjelom Tuđmanovom modelu pomirbe, očito ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti što je predsjednik Tuđman proročanski poručio?

S obzirom da premijer Plenković promovira upravo taj model Tuđmanove pomirbe u centrističkom HDZ-u vjerojatno mislite i na njega?

Ne bih nikoga želio prozivati ad hominem, ali uvjeren sam da pomirba sa onima koji veličaju simbole propalog komunističkog režima nije moguća sve dok se javno ne odreknu te ideologije kao svoje političke platforme.

Što nam konkretno možete kazati o pomirenju domoljuba?

Osnovna strategija jugo komunističkih ostataka je bila i ostala razjediniti i posvađati branitelje, domoljube i kršćanske demokrate u Hrvatskoj kao potencijalnu relevantnu političku snagu koja prijeti mentalno komunističkim ostacima. U tome, po formuli zavadi pa vladaj,  bili su više nego uspješni, a rezultat toga je da se Hrvatska gotovo 20 godina nije kvalitetno pomakla s mjesta. Ta strategija je i danas na djelu, a razbijanje domoljubnog zajedništva vidljivo je osobito nakon ovih veličanstvenih domoljubnih skupova koji su zapravo počeli nacionalnim buđenjem nakon bespotrebne ratifikacije „Istanbulske konvencije“. Nakon toga, uslijedilo je prikupljanje potpisa za referendumske inicijative, a istovremeno su započele opstrukcije referenduma kao najvećeg neposrednog demokratskog dosega odlučivanja naroda. Svakom laiku je potpuno jasno da se u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga u Hrvatskom saboru ne može donijeti ni jedan suverenistički zakon u Hrvatskoj, a moguće saborske promjene izbornog zakona ako se dogode, biti će još jednom čista kozmetika i najobičnija politička trgovina. Brojni analitičari smatraju da je došlo vrijeme za ozbiljne ustavne promjene, jer ovaj izborni model je potrošen, nije dao baš nikakve vidljive rezultate osim fiktivne demokracije, a usput namjerno ili slučajno proizvodi takav odnos političkih snaga koji je plodno tlo za klijentelizam, nepotizam i besramnu korupciju. Kada bih bio u poziciji, zalagao bih se za jednu hrvatsku izbornu jedinicu, bez manjinskih lista i dvostrukog prava glasa. Naravno, to bi se odnosilo i na hrvatsko iseljeništvo koje je, nažalost nezaustavljivo sve brojnije uslijed ovog demografskog apokaliptičkog sloma. Jedino iskrenom pomirbom i zajedništvom domoljuba, suverenista i kršćanskih demokrata moguće je stvoriti kritičnu masu za promjene u Ustavu Republike Hrvatske, a to se može ostvariti ili stvaranjem nove, snažne političke i suverenističke opcije koja bi polučila odlične, čak pobjedničke rezultate na budućim izborima, ili na masovnom narodnom referendumu. Iskrena pomirba na desnom političkom spektru i politička suradnja na kršćanskim svjetonazorskim temeljima osnovni je preduvjet za bilo kakav napredak Hrvatske. To pomirenje je i osnovna pretpostavka za zaustavljanje demografskog sloma Hrvatske. To pomirenje je moguće i čini mi se da je došlo vrijeme za sazrijevanje svijesti o tome. U cijeloj EU događaju se slični procesi i ta politička ideja domoljublja protkanog  suverenizmom postaje itekako konkurentna na političkom tržištu.

Jeste li se Vi spremni uključiti još jednom u  političku utakmicu bez obzira na silne difamacije koje ste doživjeli? I kakav je vaš pogled na današnji HDZ izvana i iznutra?

Nakon dvije godine političke izolacije, nakon dugotrajne analitike uzroka i posljedica moga političkog uspona i pada još više sam učvrstio svoja domoljubna politička stajališta i u tome me ne će ništa slomiti. Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se. Uvjeren sam, političke promjene su moguće i nadasve potrebne, a da u Hrvatskoj ima domoljuba pokazali su veličanstveni domoljubni skupovi kojima smo svjedočili. Naravno, potrebna nam je nova, široka, domoljubna koalicija svih stranaka i pojedinaca dobre volje iz ukupnog korpusa hrvatske nacije. Hoćemo li još jednom pasti na suverenističkom ispitu ovisi samo o nama, ovisi o spremnosti na praštanje, toleranciju i novo zajedništvo u koje bi trebali biti svi pozvani!?

Mnogi se varaju ako misle da će HDZ nestati s političke scene, jer to su mislili i nakon potpunog sloma HDZ-a uslijed Sanaderove ostavštine,  pa se dogodilo upravo suprotno. Ja, moja politička ideja, moji prijatelji i partneri i domoljubna koalicija doveli su taj i takav slomljeni HDZ do pet uzastopnih izbornih pobjeda i osvojili smo Pantovčak kada to objektivno nitko nije očekivao. Uvjeren sam da su u tom periodu mog političkog djelovanja započeli nezaustavljivi procesi pozitivnih promjena u Hrvatskoj što je danas vidljivo u potpunom rasulu neojugoslavenske ljevice u Hrvatskoj. Danas je HDZ ponovo odlutao s demokršćanske trase dajući neojugoslavenskoj ljevici umjetno disanje, ali uvjeren sam da u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji znaju o čemu govorim i koji će u datom trenutku prepoznati što im je činiti. Mislim da je mogućnost stvaranja velike koalicije jedina i najveća prijetnja opstanku HDZ-a. HDZ već danas jest u neformalnoj velikoj koaliciji što neminovno rezultira osipanjem HDZ-ovog biračkog tijela. U svakom slučaju HDZ-u je prijeko potreban jaki koalicijski partner na desnom političkom spektru u Hrvatskoj i bilo bi pametno da ohrabre i infrastrukturno pomognu snaženju baš te i takve političke opcije. Mislim da bi takvom strateškom promjenom političke paradigme HDZ u ovim unutar političkim i međunarodnim okolnostima mogao dosegnuti Orbanovsku dvotrećinsku  većinu kao pretpostavku za značajne promjene političkog sustava u Hrvatskoj.

Na tragu ove snažne poruke o potrebi domoljubnog pomirenja jeste li spremni razgovarati, surađivati i pomiriti se  s ljudima iz HDZ-a koji su danas percipirani kao Vaši oponenti ili čak politički i osobni neprijatelji?

Nije potrebno da sam subjektivno procjenjujem svoju dijalošku toleranciju, jer o toj mojoj osobini govorili su mnogi drugi umjesto mene. Nisam tip koji stvara i proizvodi neprijatelje, a odnos prema Zoranu Milanoviću, mom najvećem političkom konkurentu znakovito govori o tome. Da bih pobjeđivao Zorana Milanovića nisu mi bile potrebne dodatne javne svađe i prepucavanja niti neke retoričke akrobacije, jer sam i bez toga imao dobitnu kombinaciju koju sam kapitalizirao na temelju njegovih grubih rušilačkih politika. Naravno, spreman sam na političku suradnju i pomirbu sa svima i svakim, ali oko domoljublja i suverenizma nisam spreman raditi bilo kakve trule kompromise i kontraproduktivne koalicije.

Poštovani gospodine Karamarko, hvala Vam na razgovoru! Možete li na kraju ove misli koje ste podijelili s hrvatskom javnošću sažeti u jednu univerzalnu poruku?

Hrvatskoj je potreban novi optimizam, novi pobjednički duh, a inspiraciju treba tražiti u slici sa Kninske tvrđave kada predsjednik Tuđman ljubi hrvatski barjak. S tom pobjedničkom slikom u srcu trebalo bi svaki dan obnavljati domoljublje i ne dozvoliti da se najveća povijesna pobjeda Hrvatske kao neupitna vrijednost svede na puku protokolarnu paradu i izbriše iz kolektivnog pamćenja hrvatske nacije. Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim hrvatskim braniteljima koji su u zajedništvu sa hrvatskim narodom ostvarili najveću povijesnu pobjedu tijekom „Oluje“ čestitam „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti“ i „Dan hrvatskih branitelja“!

Ovaj intervju je presjek s osnovnim naglascima i političkim porukama nakon dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ninić: F16 nama nije potpuno nepoznat, al ovo je izvrsna prilika za obostranu suradnju

Objavljeno

na

Objavio

Tri su izraelska višenamjenska borbena aviona F-16 sletjela u bazu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Plesu. Među ostalim sudjelovat će u programu obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja – 5. kolovoza, odnosno nadletjet će Knin, u kojem će se održati središnja proslava.

Gosti Teme dana na HRT-u bili su prvi hrvatski pilot koji je u Izraelu imao priliku letjeti takvim tipom aviona, zapovjednik 91. zrakoplovne baze HRZ-a pukovnik Željko Ninić i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Mate Mikić.

Let od Izraela do Zagreba prošao je savršeno. Let je trajao oko 4 sata. Radi se o udaljenosti od oko 4.000 kilometara. Tri izraelska F16 nadopunjavale su gorivo u zraku, imali su u pratnji cisternu. To je vrlo složena operacija i uspješno je završena, rekao je Mikić.

Ninić je istaknuo da su avioni došli s primarnim ciljem da zajedno s našim avionima nadlete obljetnicu Oluje u Kninu. Tijekom boravka u zagrebu piloti i piloti, tehničari i tehničari imati priliku i vrijeme da uđu dublje u struku i temu. F16 nama nije potpuno nepoznat, al ovo je izvrsna prilika za obostranu suradnju i nastavak jedne kvalitetne buduće suradnje prije nego formalna obuka krene.

Ninić, prvi hrvatski pilot koji je imao priliku letjeti F16, rekao je kako je ogromna razlika u odnosu na MIG21 koji posjeduje Hrvatska. Pilotski gledano čovjek se prilagodi na kokpit i ono što ima koristi na najbolji mogući način. MIG21 je izuzetno složen stroj, tehnološki je zastario i traži od pilota izvrsne psihomotoričke i psihofizičke sposobnosti, vještinu upravljanja. F16 ima jako puno sustava kompjutera što je moderna tehnologija koja pomaže pilotu, na neki način olakšava samo upravljanje. Složenost uporabe tog aviona je u njenim beskrajno velikim borbenim sposobnostima, rekao je.

Na pitanje na koji način hrvatsko ratno zrakoplovstvo surađuje sa zrakoplovstvima ostalih zemalja članica NATO-a, te koliko smo kompatibilni i koliko duboko ulazimo u tu suradnju pukovnik Ninić rekao je da mi imamo jako puno letjelica, puno eskadrila i za ovako malo zemlju imamo relativno raznovrstan asortiman letačkih sposobnosti. Sigurno da pojedine postrojbe, neke više neke manje suočene su s činjenicom da mogu kvalitetno uspostaviti bilateralnu ili multilateralnu suradnju u okviru NATO zemlja partnera i tu se strašno oslanjamo na strateškog partnera SAD, s kojim imamo najdublju i najkvalitetniju suradnju, ali ne samo s njima. Kvalitetna je suradnja i imamo puno toga za naučiti.

Na pitanje koliki je interes mladih ljudi za poziv vojnog pilota i što ljudima koji odluče ući u te vode, MORH može ponuditi brigadni general Mikić rekao je da je F16 izazov za svakog mladog čovjeka. Radi se o avionu koji je moderan, moćan i moj osobni stav je da je ipak privilegija. To ne može svatko raditi. Prvenstveno to je jedan izazov. Kad govorimo o plaćamo one su jako dobre i pored solidne plaće možemo ponuditi i neke druge materijalne pogodnosti, koje će se u budućnosti povećavati.

 

Politički i vojni vrh na Plesu obišao izraelske zrakoplove koji će na obljetnicu Oluje preletjeti Knin

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari