Pratite nas

Razgovor

Šeparović: Hrvatska će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete

Objavljeno

na

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe.

Razgovor s prof. dr. em. Zvonimirom Šeparovićem, predsjednikom HNES-a i Žrtvoslovnog društva te članom Europske akademije znanosti i umjetnosti

[ad id=”93788″]

Poštovani prof. Šeparoviću, u proteklih nekoliko tjedana Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), kojemu ste na čelu, održalo je nekoliko sjednica i javnih događanja. Možete li nas malo detaljnije upoznati s aktivnostima HNES-a u proteklom razdoblju?

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) na inicijativu Hrvatskog žrtvoslovnog društva utemeljeno je kao građanska akcija 24. travnja 2014. Članovi HNES-a su hrvatski akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, umjetnici, predstavnici braniteljskih udruga i iseljeništva. Ima nas više od pedeset. U dosadašnjem radu HNES je na svojim javnim sjednicama, od kojih su prva i šesta bila u Vukovaru, a ostale u Zagrebu i sedma sjednica u Sisku, etički je osudilo: Sjepana Mesića, Ivu Josipovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i Josipa Broza Tita i komunistički režim. Objavljene su tri publikacije: Hrvatske veleizdaje I. i II. i Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika.

Tako su objavljene etičke osude za etičku veleizdaju Stipe Mesića (između ostalog)za lažno svjedočenje u Haagu i izdaju Tuđmana, Ivu Josipovića jer je uveo govor mržnje i optužio Hrvate za ustaštvo („ustaška zmija u prsima“) u Knessetu u Jeruzalemu, Zorana Milanovića za tzv. Lex Perković i izjavu da je Hrvatska „slučajna država“. Vesnu Pusić jer je u Saboru optužila Hrvatsku za tobožnju agresiju u BiH i za tvrdnju da su „ubijeni na Bleiburgu krivi, ali bez sudske odluke“, Budimira Lončara za ratni zločin embarga za oružje protiv Hrvatske što je ishodio u Vijeću sigurnosti 1991. Godine, Milorada Pupovca, etno Srbina koji je pozvao na fizički obračun u Saboru, Vesnu Teršelič koja je uporno dokazivala da je u Hrvatskoj bio građanski rat, a ne agresija Srbije i Crne Gore, Carla Bildta stranog diplomata koji je poslije Oluje tražio akciju NATO-a i proglasio predsjednika Tuđmana da je bio ratni zločinac, Josipa Broza Tita za genocid nad hrvatskim narodom i za tvrdnju da se Hrvate moralo pobiti da se zadovolji Srbe. I Vojislava Stanimirovića, ratnog gradonačelnika razorenog Vukovara protiv kojeg se vode i kazneni postupci za ratne zločine.

Posebno smo osudili Gorana Radmana koji je preko svoje televizije izmišljao u Hrvatskoj fašiste i nastojao srušiti novu Vladu. Ne pretendirajući da je to bio naš učinak činjenica je da je nekoliko dana nakon naše javne osude Goran Radman uklonjen sa mjesta prvog čovjeka HRV-a.

Naši skupovi, naše javne etičke osude, naišle su na snažnu potporu onih ljudi koji su za naše aktivnosti saznali preko naših nezavisnih medija kao što je Z1 i emisija Bujica Velimira Bujanca, Hrvatskog tjednika, Hrvatskog slova i preko naših portala. Na žalost javni mediji, osim domoljubnih, nisu pratili rad našeg etičkog suda.

Hnes4Naše je etičko sudište svojim radom započelo lustraciju u Hrvatskoj. Na Petoj javnoj sjednici rekli smo: Hrvatska treba lustraciju. Pod lustracijom mislimo na ono što je inicirano Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (broj 1096 iz 1996. godine) i posebno iz Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina iz 2006. godine, kojom su osuđeni zločini totalitarnih komunističkih režima. Prema članku 2 te Rezolucije totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanje slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

U članku 5 Rezolucije je istaknuto da poslije pada totalitarnih komunističkih režima u Središnjoj i Istočnoj Europi nije provedeno niti iscrpno i produbljeno međunarodno istraživanje, niti rasprava o zločinima što su ih počinili ti režimi. U članku 6. stoji: Primjereno tomu široka javnost vrlo je slabo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. U članku 12. stoji : „Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi, te odaje poštovanje žrtvama tih zločina. Ove snažne poruke nije mogao izbjeći ni Hrvatski sabor koji je 30. lipnja 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., u kojoj je navedeno da su… „Totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava„ kao i da „Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma“.

Nažalost u Hrvatskoj je ovo ostalo bez pravog odjeka, bez stvarnog učinka. Hrvatski sabor nije naložio osnivanje dokumentacijskog centra o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama u Hrvatskoj uz sve materijalne i kadrovske uvijete za njegovo odgovarajuće djelovanje.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište čini sa svoje strane koliko može da se postupi u skladu sa Europskim i Hrvatskim spoznajama o pogubnosti komunističkog režima u prošlosti.

Koje će biti sljedeće aktivnosti HNES-a?

HNES neće stati na ovome što je do sada učinjeno. Etičke optužbe i osude do sada su bile najvažniji dio rada sudišta. Neki su spominjali da bi trebalo etički optužiti svjetskog financijskog i političkog manipulatora Sorosa. U tom pogledu sudište će raditi na izradi liste potencijalnih etičkih veleizdajnika i dobro ocijeniti da li i protiv koga pokrenuti postupak etičke osude. U svakom slučaju mi moramo nastaviti sa postupcima lustracije. U tom pogledu pripremamo nacrt zakona o lustraciji kojim će se obuhvatiti ne samo djelovanje iz prošlih ratova već i pojedince i pojave etičkih zastranjivanja iz naše suvremenosti. Hrvatska time ispunjava i međunarodnu obvezu koja slijedi iz potpisivanja i ratificiranja Ugovora o pristupu Hrvatske u EU.

Nadalje, mi ćemo pripremiti i predložiti donošenje Zakona o zabrani i uklanjanju imena ulica, trgova, obala i drugih javnih površina imenom J. B. Tita i drugih zločinaca. Pripremit ćemo i predložiti izmjenu Ustava RH u kojem će se zamijeniti i ukloniti uloga ZAVNOH-a i navesti da je u temeljima Hrvatske Domovinski rat 1991.-1995. godine. Podržat ćemo prijedlog o promjeni imena Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor. Radit ćemo na čuvanju dostojanstva Vukovara, grada mučenika, zabranom uvođenja ćirilice u tom gradu.

Među najnovije akcije ulazi i naše nastojanje da energično osporimo kandidaturu etički osuđene Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a, jer za to nema uvijete i ne smije dobiti potporu nove hrvatske vlade. U ovom trenutku prevodi se na engleski etička osuda za veleizdaju Vesne Pusić koja će biti poslana glavnom tajniku UN-a, predsjedniku skupštine UN-a, Vijeću sigurnosti i diplomatskim predstavnicima u Hrvatskoj.

Na etičku osudu zločinca Tita i njegovih ideoloških sljedbenika došao je i veliki broj Slovenaca, koje su nazočni izuzetno snažno pozdravili dugim pljeskom. U Hrvatskoj već dobro poznati slovenski javni borac za razotkrivanje genocida i ratnih zločina Titove partizanske vojske nakon Drugog svjetskog rata i udbaških atentata na hrvatske političke emigrante u Europi, a posebno u Austriji, Roman Leljak govorio je o Hudoj jami i udbaškom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca. Prije Leljakovog izlaganja Molitvu za umorenu hrvatsku braću pročitala je sestra Stjepana Crnogorca Mila s. Bernardina Crnogorac.

Energično smo prosvjedovali protiv Haškog tribunala zbog drastičnih kazni šestorici hrvatskih čelnika iz Bosne i Hercegovine, koji u tamošnjim zatvorima nevino osuđeni trpe apsolutno neopravdano i predugo odgađanje odlučivanja o njihovoj sudbini u drugostupanjskom postupku.

Od hrvatskih pravosudnih vlasti tražit ćemo zaštitu ljudskih prava hrvatskog branitelja Veljka Marića koji je u Srbiji osuđen, a u svojoj zemlji sada izdržava kaznu te srpske osude. HNES će održati svoje tribine kako bi upoznao našu javnost posebno u sredinama gdje do sada nismo nastupali. Dogovaramo tribine u Varaždinu u travnju, u Dubrovniku u svibnju, u Splitu u kolovozu i na drugim mjestima.

Razmišlja se o internacionalizaciji rada HNES-a za što posebno postoji interes u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Imali smo nekoliko tribina o kulturocidu pa ćemo to nastaviti posebno zbog zatiranja hrvatskog jezika.

Osim što ste na čelu HNES-a dugogodišnji ste predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i zasigurno najistaknutiji hrvatski viktimolog. Možete li nam reći nešto o recentnim i budućim aktivnostima Hrvatskoga žrtvoslovnog društva?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo (HŽD) utemeljeno je 1990-te godine u Zagrebu. Za vrijeme rata održavali smo tribine Svjedočanstva rata, a od 1998. svake treće godine održavamo Hrvatske žrtvoslovne kongrese. Na prvom Kongresu u Zagrebu pokrovitelj je bio pokojni predsjednik Tuđman. Na drugom Kongresu 2001. održanom u Vukovaru, nismo tražili počasno predsjedništvo Stjepana Mesića, jer ga nismo smatrali dostojnim s obzirom na njegov izdajnički odnos pred sudom u Haagu već smo tada imali za počasnu predsjednicu naših Kongresa majku Hrvatsko zrtvoslovno drustvoKatu Šoljić. Kongrese smo redovito otvarali u Zagrebu, a potom radni dio održavali na mjestima znakovitim po velikim žrtvama: u Škabrnji, u Voćinu, Sisku – Baćinu.

Posljednji kongres održan je u Sisku prije tri godine. Poslije svakog kongresa objavljivali smo Zbornike radova. Tako smo na Prvom Kongresu imali Zbornik radova Hrvatski žrtvoslov I. i II., na posljednjem Kongresu objavljen je Zbornik radova Vrijeme žrtve na preko 700 stranica teksta.

Sljedeći Sedmi kongres održat ćemo u rujnu mjesecu ove godine i to svečano otvorenje 23. rujna 2016. u Muzeju Mimara u Zagrebu, a potom 24. i 25. rujna radni dio Kongresa održat ćemo u Varaždinu pod pokroviteljstvom biskupa Josipa Mrzljaka. Dio Kongresa će se održati u Svibovcu Topličkome pokraj Varaždina. Sedmi hrvatski žrtvoslovni kongres ima kao teme kongresa prvo zloupotrebe krivotvorine i istina o žrtvama, drugo, društveni sustav zaštite žrtava i treće, slobodne teme. Kongres će se baviti znanstvenim istraživanjima stradanja ljudi, mučenicima – žrtva za vjeru i slobodu, filozofijom kulture života i kulture smrti, ideologijskom zlouporabom čovjeka u totalitarnim sustavima, lustracijom u Hrvatskoj, samoubojstvima branitelja Domovinskog rata, žrtvama u miru (u prometu, na radu i u športu). Posebno ćemo se baviti djecom kao žrtvama u današnjem svijetu i nasiljem u obitelji. Naravno nećemo zaobići ni temu terorizma u današnjem svijetu i opasnostima terorizma u našoj zemlji. To je tema kojom ćemo se posebno baviti u svibnju mjesecu 2016. na poslijediplomskom međunarodnom žrtvoslovnom studiju u Interuniverzitetskom Centru u Dubrovniku.

Posebno nas veseli što smo ostvarili zavidnu izdavačku djelatnost povezanu ne samo sa Kongresima nego i žrtvoslovima i studijama žrtava u Hrvatskoj. Najnovije knjige iz te serije je knjiga Franka Burmasa „Komunistički zločini na Korčuli“, knjiga Dragutina Baumana „Moj izbor nije šutnja“, te knjiga dr. sc. Ivana Jurića „Partizanska i komunistička represija i zločini prema Hrvatima u Donjem Poneretavlju (Nekadašnji kotar Metković) 1941.- 1990.

Nakon četiri godine vladavine tzv. kukuriku koalicije došlo je do smjene vlasti u Banskim dvorima. Kako gledate na dosadašnji rad i perspektive nove Vlade?

Ja sam umjereni oprezni optimist. Vjerujem da nova Vlada ima pozitivne namjere i relativno dobre planove. Obećavali su velike reforme od kojih za sada još ne vidimo mnogo, ali bitno je da je prijašnja vlada pala, da je došlo do smjene vlasti i vjerujem da će nova Vlada uspjeti. Imamo sve simpatije za ministra kulture Hasanbegovića, vjerujemo da će prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko izboriti zdrave odluke većinske vlade HDZ-a. Pozdravljamo izbor ministra branitelja Tomu Medveda koji je jedan od utemeljitelja HNES-a i koji ima besprijekornu biografiju koja ga svrstava u snažne ličnosti koje su branile i oslobodile Hrvatsku.

Premijeru Oreškoviću želimo da uspije i da ostvari ono što je zacrtao na početku – od nove vlade očekujemo da surađuje i radi na provođenju lustracije u Hrvatskoj. Ali, najvažnije da se pokrene gospodarstvo, da se otvore nova radna mjesta, da se zaustavi pogubnu pojavu odlaska mladih Hrvata u maglene daljine kako bi rekao pjesnik. Dakle,ima nade za ovu Vladu koja ima težak posao i ne lakog koalicijskog partnera, no, dat će Bog i biti će bolje.

Prije smjene u Banskim dvorima došlo je i do smjene na Pantovčaku. Kako ocjenjujete dosadašnji mandat Kolinde Grabar Kitarović?

Pozitivno. Unijela je velike promjene u odnosu na svoga prethodnika. Prepoznatljiv je njezin napor da se teži ostvarenju Hrvatskih nacionalnih interesa. Da nije učinila ništa drugo do tog da je uklonila bistu J. B. Tita iz svoga ureda na Pantovčaku i da je postavila pet uvjeta četniku na čelu Srbije Nikoliću, koje taj neće moći ostvariti, a da ne promjeni cijeli svoj politički habitus, što je kod Nikolića nezamislivo, učinila je dosta.

Predsjednica je afirmirala novu geopolitičku paradigmu u vidu koncepta Jadran-Baltik. Može li taj projekt pomoći Hrvatskoj da se makne iz „Zapadnog Balkana“ odnosno „Jugosfere“ i vrati u srednju Europu kojoj je pripadala do 1918.?

To je svakako plemenita i vrijedna ideja koja mora biti i prihvaćena od onih koji bi činili tu novu geopolitičku zajednicu. Naravno Jadran-Baltik je neusporedivo bolje od bilo kakve „Jugosfere“ ili „Zapadnog Balkana“. Hrvatska nije balkanska zemlja. Hrvatska samo graniči sa balkanskim zemljama, zbog čega je imala posebno u XX. stoljeću velikih poteškoća i strašnih gubitaka. Hrvatska je svedena na ostatke ostataka, na ovaj neobičan oblik kojem nedostaje ona udubina koja je geopolitički neopravdana.

Držim da je koncept Jadran-Baltik dobra zamisao, to je povratak kući u Srednju Europu i nije se čuditi što je i ovih dana netko napisao da je Hrvatska imala šansu 1918. godine utemeljiti nezavisnu slobodnu državu Hrvatsku. To nam nije uspjelo i zbog naših Hrvata Supila i Trumbića i drugih jugoslavena koji su, kako reče Stjepan Radić, srljali u maglu Balkana. Mandat naše predsjednice je još dug i želimo joj da u svom naumu uspije. Bilo bi bolje da nema pored sebe neke od savjetnika, ali, vidjet ćemo, promjene nisu isključene. Ja poštujem i cijenim našu predsjednicu i želim joj puni uspjeh na dobro naše Hrvatske.

Kao bivši ministar vanjskih poslova, kako gledate na izbor dr. sc. Mire Kovača za ministra vanjskih poslova?

Taj izbor je dobar. Neki su iz moje okoline počeli insinuirati da smo u njemu dobili ministra – turističkog putnika. To je bezobrazno i pogrješno. Ministar Kovač je kvalificiran za posao na kojeg je izabran, on ima sve prerogative za dobrog ministra vanjskih poslova, on ne putuje turistički već ciljano i njegova putovanja od Berlina do Vatikana, od Pešte do Beča, Sarajeva i Podgorice, da nabrojim samo neke, opravdana su i donijet će rezultata. Ja sam već izjavio da je on zapravo jedini ministar koji je od prvoga dana prionuo poslu i radio je onda kada pola Vlade nije još bilo ni sastavljeno. Bio je prvi ministar koji je radio svoj posao u novoj Vladi. Vidimo da radi nezavisno, slobodno, optimistično i to su uvjeti za uspjeh u tom resoru.

U jednom razdoblju svoga političkog angažmana bili ste i ministar pravosuđa. Treba li Hrvatskoj reforma pravosuđa, kojemu mnogi pravnici i analitičari upućuju prigovor da je i dalje politički instrumentalizirano, a prema onoj „da se ne treba držati zakona kao pijan plota“?

Bio sam ministar pravosuđa samo devet mjeseci u posljednjoj godini života pok. predsjednika Tuđmana i tada nije bilo dovoljno vremena za reforme. Ovih dana čitamo da bi upravo ministarstvo pravosuđa i naše pravosuđe trebali dobiti lustraciju jer neki predsjednici sudova ostaju u „pogonu“ desetljećima bez izgleda da budu izmijenjeni. Zdravo pravosuđe nam je potrebno. Procese treba olakšati ali ne na uštrb zakonitosti. Zakon u pravosuđu vrijedi više i čvršće nego u ostalim resorima gdje je više zastupljena politička prosudba.

Vi ste se kao predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva mnogo bavili pitanjem komunističkih zločina. Treba li Hrvatskoj lustracija, o kojoj se dosta priča u posljednje vrijeme, i što bi ona prema Vašem mišljenju trebala obuhvatiti?

O tome sam naprijed već govorio. Lustracija je Hrvatskoj neophodna ona bi trebala obuhvatiti ono što slijedi iz pojma lustracije (rasvjetljivanje), a to je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima posebno kao službenici i doušnici tajnih službi. Samo je Poljska uz Njemačku u odnosu na bivšu DDR izvršila lustraciju. Lustracija nam je potrebna, treba nam zakon o lustraciji i dobra volja da se to provede. Ne radi se o lovu na vještice, kako je netko rekao, radi se o uklanjanju onih koji su grubo kršili ljudska prava u totalitarnom sustavu.

Na udaru medija i tzv. nevladinih udruga posljednjih mjeseci posebno se je našao ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Što se prema Vašem mišljenju krije iza napada na ministra kulture? Možda najava otvaranja arhiva iz vremena komunističke Jugoslavije?

Ministar Hasanbegović je nesumnjivo znanstvenik, povjesničar, društveni djelatnik zanimljive biografije. On je nama dobro došao ministar kulture i treba mu dati punu potporu u njegovom nastojanju da očisti „Augijeve štale“ da očisti ono što je čir na tijelu naše Hrvatske. Apsurdno je da Frljić i njegovi kroatomrsci drmaju jednim nacionalnim teatrom. Kulturocid je izvršen i posljedice treba sanirati. Ja sam uvjeren da dr. Zlatko Hasanbegović može i hoće ostvariti pozitivan učinak u hrvatskoj kulturi.

Hrvatska ima brojne probleme, no možda i najveći problem današnje Hrvatske je loša demografska slika koju karakteriziraju negativan prirodni prirast te iseljavanje mladih ljudi u inozemstvo. Kako Vi gledate na tu problematiku?

Demografska slika Hrvatske je zastrašujuća. Na putu smo nestanka. Ne mislim da ćemo nestati do sredine ovog stoljeća, ali, ako se ovo nastavi, a uz negativan trend useljavanja u Europu, pa, slijedom toga, i u Hrvatsku biti ćemo u velikim poteškoćama. Kao da nitko ne čuje krik one pjesme u kojem otac zove sina da voli Hrvatsku i „da mu kušin bude stina“.

Može li osnaživanje veza s hrvatskom dijasporom i iseljeništvom pridonijeti političkom, ekonomskom i demografskom oporavku Hrvatske?

Sigurno da, ali mali su izgledi za masovniji povratak hrvatskih iseljenika. Kad bi se barem htjeli vratiti, kao što su to učinili malobrojni Hrvati!. Hrvatsko iseljeništvo je druga polovica Hrvatske. Jednom sam pitao jednu majku, koja je u dalekoj Australiji utemeljila veliku obitelj, da li pomišlja na povratak. Njezin odgovor je bio: „Ne može se početi dva puta ispočetka.“ I to je to. Oni žive tamo u stabilnim državama s punim zaposlenjem sa dobrom zaradom, i socijalnom i drugom sigurnošću. Na žalost ljubav za domovinom i starim krajem se iscrpljuje tek sa ponekim posjetom zemlji porijekla, ali bez vidljivih znakova povratka. Nažalost nisu više tako domoljubni kao u vrijeme stvaranja hrvatske države, kada su s ogromnim sredstvima pomagali obranu Hrvatske.

Sada kao da su se opekli, kažu da su izgubili povjerenje, ali od njih se i ne traži da pomažu darivanjem, neka samo investiraju, neka velike novce koje su stekli uz susretljivost naših vlasti, ulažu ovdje, u svoju državu, u svoj kraj, svoje selo, svoj otok. Na žalost Hrvatska nije imala zdravu politiku prema hrvatskoj dijaspori i iseljeništvu. Ta politika, ako je neke smislene politike uopće i bilo, bila je površna, neučinkovita i nije dala očekivanih i poželjnih rezultata.

[ad id=”93788″]

Kako gledate na Hrvatsku u budućnosti? Imamo li razloga vjerovati u bolju i pravedniju Hrvatsku?

Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe. Hrvatska je, koliko god bila ugrožena i koliko god bila u teškoćama, ipak ona naša vječna Hrvatska, s jednim od najstarijih naroda i jednom od najstarijih država u Europi. Hrvatska postoji i ona će postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete. Vjerujem da će biti pravednija i bolja od jučerašnje. Hrvatsku ljubimo takva kakva jest i želimo joj da bude bolja i pravednija i, s Božjom pomoći, i s našom većom brigom, vjerujem, da ćemo u tome i uspjeti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stjepan Lozo: Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.

Objavljeno

na

Objavio

Ako postoje ratnici svjetla – a postoje (to su naši hrvatski branitelji) onda postoje i povjesničari svjetla.

To su pak znanstvenici koji po cijenu velikih životnih odricanja ispod debelih naslaga laži koje su širene u vrijeme komunističke Jugoslavije traže i nalaze istinu o povijesti Hrvata.

Jedan od “povjesničara svjetla” je i povjesničar sa splitskom adresom Stjepan Lozo. Nakon dugih 15 godina rudarenja po arhivima objavio je knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.”

Tek je objavljena a već je podigla popriličnu prašinu jer razotkriva kako su Srbi manipulirali vlastitim zločinima i prebacivali ih na hrvatski narod. Stjepan Lozo gost je Moje Hrvatske.

Emisijom se obilježila i stogodišnjica “Prosinačkih žrtava” – nasilnog i krvavog gušenja protivnika jugounitarizma koji se zbio u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine.

“Moju Hrvatsku” uređuje i vodi Nada Prkačin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Marin Strmota: Baltičke zemlje imaju dobru demografsku politiku

Objavljeno

na

Objavio

U hrvatskom medijskom prostoru o demografiji se uglavnom govori s domoljubnim nabojem i emocijama. Mlade obitelji se iseljavaju, rađa se sve manje djece, nacija stari i izumire. Može li ijedna ekonomska politika biti uspješna, a BDP rasti, uz manjak ljudi na tržištu rada?

O posljedicama demografske politike za gospodarstvo, mirovinski sustav i proračun u HRT-ovoj emisiji Druga strana govorio je doc. dr. sc. Marin Strmota s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

“Vrlo je nizak natalitet u cijeloj Europi i to je problem, ali je opasno reći da je Hrvatska kao i sve druge zemlje. Samo devet zemalja EU bilježi pad nataliteta. Hrvatska ima problem zato što su sve sastavnice demografskih kretanja negativne”, naglašava Strmota i dodaje kako je 2,1 dijete po obitelji “totalna stopa fertiliteta koja je potrebna da bi se mama i tata zamijenili”. “To u demografiji nazivamo jednostavnom reprodukcijom. U Hrvatskoj je to 1,4 djeteta po obitelji”, istaknuo je.

Strmota zaključuje kako je demografija nacionalni i ekonomski problem. Veliki je problem u Hrvatskoj, kaže, i obujam fertilne dobi žena. “Uslijed negativnih trendova, izgubili smo biološki potencijal. Da smo prije 15 godina pričali o ovom problemu, danas ne bismo bili u ovoj situaciji”, govori Strmota.

“Baltičke zemlje imaju dobru demografsku politiku. Oni su napravili iskorak u usklađivanju poslovnog i privatnog života. Najveći udio skraćenog radnog vremena je u tim zemljama. Tu je najveća ravnopravnost spolova”, naglašava Strmota.

Smatra i da je kod nas sramotno nizak iznos doplatka za djecu i da se osnovica za doplatak nije mijenjala 20 godina. “Toliko o mjerama obiteljske politike. Mi iz godine u godinu imamo uštede u proračunu za doplatak na djecu, a neke druge zemlje ulažu u to”, naglasio je.

Kaže i kako je izašao iz politike zato što nije bilo tragova ozbiljne populacijske politike. “Rekao bih – primitivan pristup ovoj ozbiljnoj temi o kojoj ovise svi sustavi. Populacijska politika u Hrvatskoj ne postoji ni u jednoj varijanti”, komentirao je, poručivši: “Ulaganje u djecu je jedina investicija koja je isplativa na dugi rok”.

 

Marin Strmota: Migranti i demografija su povijesni izazov opstanka Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari