Pratite nas

Iz Svijeta

Is Serbia Controlling Croatia By Blackmailing Its President?




Sad ćemo malo i svijet upoznati sa JOSIPOVIĆEVIM OCEM MONSTRUMOM, komunistiom koji je ubijao Hrvatski narod , a Srbija s dokazima iz arhiva u Beogradu ucjenjuje samog Josipovića zbog njegovog oca, STVARI SU JASNE !:

The father of Croatia’s current president Ivo Josipovic, Mr. Ante Josipovic, was a very influential member of the communist inner circle during Tito’s Yugoslavia. There is evidence that he has committed some very serious crimes. These crimes resulted from his leadership in the “Ideological Commission” of the Communist Party of Yugoslavia.

His office was responsible for the execution of over 100 Croatian dissidents and journalists outside of the former Yugoslavia, mainly in Germany. These crimes would almost certainly result in jail time in several EU countries, for the elder Josipovic. Someone in Serbia with access to old Yugoslav archives has the evidence about elder Josipovic and is using it to blackmail not only President Josipovic, but other implicated Croatian officials as well. The end result is that today, there is increased influence of Serbia in the government of Croatia.

Why does this matter?

Russian President Putin and his team are drawing parallels with Serbian expansionistic tendencies in Balkans, and adjusting their plans in Ukraine. Having learned from the Serbian military debacle with Croatia, they know that having a president who is easily manipulated, or even blackmailed by them in the other country, is a proven shortcut to achieving their goals.

The presidential elections in Croatia were held on December 28th 2014. The election campaign has brought up various issues concerning the disastrous state of the Croatian economy, corruption in the judicial branch of the government and lack of freedom of the press and media. All of these issues are being directly controlled and overshadowed by the personal interests of the Croatian ruling elite, with President Josipovic’s main interest being to keep his father out of jail.

Croatia’s paradox

The Republic of Croatia is a member of the EU and NATO; however Serbia’s influence in Croatian institutions has never been greater. The Josipovic/Milanovic government of Croatia has 10 ministers of Serb origin (out of 21 government members), who are pursuing an old Serb dominated-Yugoslav (now they call it regional) agenda rather than Croatian interests.

Croatians paid dearly for their independence from the Serb-dominated Yugoslavia by tens of thousands of young lives in 1990s. The president of Croatia publicly promotes The communist red star as a symbol of pride, although that was the same symbol worn on the uniforms of the army that 20 years ago was destroying Croatian cities like Dubrovnik and Vukovar during the Homeland War.

Moreover, the National Security Adviser to the President of Croatia is also the son of the former chief of the Yugoslav Secret Police, who is presently standing trial for the assassination of several Croatian immigrants in Munich, Germany, during the Yugoslav epoch.
Describing his meeting with President Ivo Josipovic in his recently published memoirs, the former Serbian Ambassador to Croatia Mr. Radivoj Cveticanin cites how Ivo Josipovic provided him with secret court records on criminal proceedings for the war crimes, even before he had become president of Croatia. Mr. Josipovic confirmed he had meetings with the Serbian ambassador, but said he was only giving him books.
All these facts point to the paradox: Croatia – the youngest EU member, that achieved its independence in a bloody war, is being led by the neo-communists who are actively working to drown Croatia in yet another Serbo-Russian-dominated alliance with the Balkan countries.
The people of Croatia who fought so hard for their independence are watching in disbelief all of their accomplishments and dreams being taken away, by media manipulation and by prosecution of victims rather than aggressors.

Croatians never tore down their Berlin Wall, they just repainted it

When Croatia seceded from Yugoslavia in 1991, everything was controlled by the Yugoslav Secret Police (KOS, UDBA), from every top politician to the last worker at the factory. Tens of thousands of people were paid to spy on their co-workers and neighbors, keep track of their habits and whereabouts, and report any “suspicious activity. As required, anyone could have been pronounced guilty for “activities against the people,” and then convicted to serve a long jail term, or get a life sentence, or even get executed.

In the 1990s Croatians, along with Slovenians, turned towards West and severed their ties with Yugoslavia, which was dominated by the Serbs. The Serbian minority in Croatia tried, with the help of the Yugoslav Army, to stop Croatia’s secession from Yugoslavia. After several years of bloody armed struggle, Croatians managed to militarily defeat the Yugoslav Army and the Serbian rebel forces. As the new Croatian state was formed during the Homeland War, the former Yugoslav communist Secret Police was not dissolved, allegedly because the new Croatian leadership could not risk an “internal war” with the remains of the totalitarian regime. Following the achievement of their centuries-old dream to finally have their own country, Croatia’s original surge in nationalism began to deflate, and by the year 2000 “reformed“ communists came back to power in Croatia. The former Communist Party changed its name to “Social Democratic Party,” yet everything else remained the same. They kept their close relationships with the Serbian minority in Croatia and the Serbs in former Yugoslavia – with the same old communists in their respective positions of leadership.
It is interesting that today no one in Croatia is providing answers to simple questions like:

Who were those snitches (secret agents), communist prosecutors, judges and reporters who made the media serve as judge and jury, even before the cases had reached the courts? Where are they now? Tito’s dictatorship had fearmongering executioners, responsible for hundreds of thousands deaths. Where are they now?

Economic meltdown followed a political one

It sounds incredible, but Croatia fought the economic crisis by drastically raising taxes, which ruined the already weakened economy. Croatia is applying old economic models, already forgotten by other former communist countries. Instead of reforming the economy and cutting the government costs, Croatia continues to borrow and sell off national treasures, while increasing taxes. As of today Croatia is the EU member with the highest VAT (value added tax) at 25 percent, and with the highest unemployment rate, especially among young professionals who seek their future elsewhere. For a country of 4.5 million people, the departure of 2,300 medical personnel in the years 2013 and 2014 amounts to an exodus. They left to look for work in other EU countries, the U.S. and Canada.

On the other hand, no one in the government  wants to provide the reasons why there were no EU funds claimed by any Croatian agency or any government body in 2014, despite over 1.5 billion euro budgeted by the EU for Croatia!?

Romans ruled by providing bread and games; Croatian rulers provide only games

Populism is the key lever in neo-communist actions everywhere. One can see the examples in Eastern Europe and in the countries of Central and South America. In Croatia the executive branch of the government has control over the judicial branch (particularly the prosecution) and direct control of the media.

Many state prosecutors are former Yugoslav communist secret police officials or their close relatives, and many present judges are the same ones that used to preside over the communist trials. The Croatian media scene is dominated by the same people who used to glorify former dictator Tito. The current head of the national television, the “HRT,” is Goran Radman, himself the last president of Tito’s communist youth organization. This well-rehearsed team sends to jail or fires someone every week because of “corruption,” in order to distract people’s attention from the real problems. The vast majority of cases involve political opposition leaders.

The media is served a steady stream of “secret” witness depositions, demonstrating how the country is being robbed. At the same time the attention is drawn away from the real problems, concealing the fact that the fleecing of the country is carried out by the government itself.
Increased taxes, no investments, no encouragement for private investment projects, halting the funds earmarked by the EU – all this seems to be the hallmark of the Josipovic’ regime.

Intense pressure is being exerted by the media and the government against the few remaining courts and judges who do not side with the government’s neo-communist politicians. Some Croatian judges admit: “It is better for the ones I convict to end up in the media, than for me not convicting them.”

Everyone in Croatia is scared of the media. They are privately owned, and tightly connected with the structures of the previous Yugoslav communist regime. Even the Journalists Association, although formally a trade organization, is politically active and skewed to neo-communist side. It seems as if their headquarters is serving as the campaign headquarters for the current president.

According to the latest polls 76 percent of Croatians think that the country is headed in a wrong direction. Nevertheless the incumbent president chose the campaign message of, “this is the right way.” He is a master of populism, who is otherwise a professor of law with an honorary doctorate from the University in Kalingrad, Russia, and a PhD thesis with the title “Arrests and Incarceration.” He has followers in Serbia and others who have a hard time adjusting to the disintegration of Yugoslavia.


ivo-josipovic-beograd-srpska-zastava-102Ugledni američki news portal Daily Caller objavio je šokantni članak o Josipoviću, njegovom ocu i mogućem utjecaju Srbije na obojicu. Prenosimo članak u cijelosti.

Otac sadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, gospodin Ante Josipović, bio je vrlo utjecajan član komunističkog unutarnjeg kruga za vrijeme Titove Jugoslavije. Postoje dokazi da je počinio neke vrlo ozbiljne zločine. Ti zločini su proizišli iz njegovog vodstva u “ideološkoj Komisiji” Komunističke partije Jugoslavije. Njegov ured je bio odgovoran za likvidacije više od 100 hrvatskih disidenata i novinara izvan bivše Jugoslavije, uglavnom u Njemačkoj. Ti zločini bi gotovo sigurno doveli do zatvora starijeg Josipovića u nekoliko zemalja EU-a. Netko u Srbiji s pristupom starim jugoslavenskim arhivima ima dokaze o starijem Josipoviću i koristi ga za ucijeniti ne samo predsjednika Josipovića, nego i druge upetljane hrvatske dužnosnike. Krajnji rezultat je da danas postoji povećani utjecaj Srbije u Vladi Republike Hrvatske.

Zašto je to važno?

Ruski predsjednik Putin i njegov tim povlače paralele sa srpskim ekspanzionističkim tendencijama na Balkanu i podešavaju svoje planove u Ukrajini. Učivši iz srpskog vojnog debakla s Hrvatskom, naučili su da je postojanje predsjednika kojim se lako manipulira, pa čak i ucjenjuje u drugoj zemlji, dokazani prečac za postizanje svojih ciljeva.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj su održani 28. prosinca 2014. Izborna kampanja je otvorila razna pitanja koja se odnose na katastrofalno stanje u hrvatskom gospodarstvu, korupciji u sudbenoj vlasti i nedostatku slobode tiska i medija. Sva ova pitanja su bila izravno kontrolirana i zasjenjena osobnim interesima hrvatske vladajuće elite, i glavnim interesom predsjednika Josipovića kako zadržati svog oca izvan zatvora.

Hrvatski paradoks

Republika Hrvatska je članica EU i NATO-u; No, srpski utjecaj na hrvatske institucije nikada nije bio veći. Josipović/Milanovićeva Vlada RH ima 10 ministara srpskog podrijetla (od ukupno 21 članova vlade), koji ostvaruju stari srpski program dominiranja Jugoslavijom (sada to nazivaju Regionom), umjesto da ostvaruju hrvatske interese.

Hrvatska je skupo platila svoju neovisnost od Jugoslavije kojom su dominirali Srbi kroz desetke tisuća mladih života devedesetih godina. Predsjednik Hrvatske javno promovira komunističku crvenu zvijezdu kao simbol ponosa, iako je to bio simbol na vojnim odorama onih koji su prije 20 godina uništavali hrvatske gradove poput Dubrovnika i Vukovara tijekom Domovinskog rata.

Štoviše, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika RH je sin bivšeg šefa jugoslavenske tajne policije, kojem se trenutno sudi za ubojstvo nekoliko hrvatskih iseljenika u Münchenu, u Njemačkoj, za vrijeme jugoslavenske epohe.

Opisujući svoj susret s predsjednikom Ivom Josipovićem u svojim nedavno objavljenim memoarima, bivši srpski veleposlanik u Hrvatskoj gospodin Radivoj Cvetićanin navodi kako mu je Ivo Josipović dao tajne sudske zapise o kaznenim postupcima za ratne zločine, čak i prije no što je postao predsjednik Hrvatske. Gospodin Josipović je potvrdio da je imao sastanke sa srpskim veleposlanikom, ali je rekao da mu je samo dao nekoliko knjiga.

Sve ove činjenice upućuju na paradoks: Hrvatska – najmlađi član Europske unije, koja je izborila svoju neovisnost u krvavom ratu, vođena je od strane neo-komunista koji aktivno rade na utapljanju Hrvatske u još jedan savez s balkanskim zemljama koji bi bio kontroliran od strane Srbije i Rusije.

Stanovnici Hrvatske koji su se borili tako teško za svoju nezavisnost gledaju u nevjerici kako im se oduzimaju sva njihova postignuća i snovi, kroz medijske manipulacije i progon žrtve, a ne agresora.

Hrvati nikada nisu srušili svoj Berlinski zid, samo su ga obojili

Kad se Hrvatska osamostalila od Jugoslavije 1991. godine, sve je bilo kontrolom jugoslavenske tajne policije (KOS, UDBA), od svakog visokog političara do zadnjeg radnika u tvornici. Deseci tisuća ljudi bili su plaćeni da špijuniraju svoje suradnike i susjede, prate njihove navike i boravište, i prijave svaku “sumnjivu” aktivnost. Po potrebi, svatko je mogao biti proglašen krivim za “aktivnosti protiv naroda”, a potom osuđen na dugu zatvorsku kaznu, ili doživotnu kaznu, ili čak smrtnu kaznu.

U devedesetima su se Hrvati, zajedno sa Slovencima, okrenuli prema zapadu i prekinuli svoje veze sa SFRJ, kojom su dominirali Srbi. Srpska manjina u Hrvatskoj pokušala je, uz pomoć Jugoslavenske armije, zaustaviti odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije. Nakon nekoliko godina krvave oružane borbe, Hrvati su uspjeli vojno poraziti JNA i srpske pobunjeničke snage. Kako je nova hrvatska država nastala tijekom Domovinskog rata, bivše jugoslavenske komunističke tajne policije nisu bile raspuštene, navodno zbog toga što novo hrvatsko vodstvo nije mogao riskirati “unutarnji rat” s ostacima totalitarnog režima. Nakon postizanja stoljetnog sna da napokon imaju svoju zemlju, izvorni hrvatski nacionalizam počeo se ispuhavati, i do 2000. godine “reformirani” komunisti vratili su se na vlast. Bivša Komunistička partija mijenja ime u “Socijaldemokratsku partiju”, no sve ostalo je ostalo isto. Oni čuvaju bliske odnose sa srpskom manjinom u Hrvatskoj i Srbima u bivšoj Jugoslaviji – s istim starim komunistima instaliranima na visoke položaje u vlasti.

Zanimljivo je da danas nitko u Hrvatskoj ne pruža odgovore na jednostavna pitanja kao što su:

Tko su bili doušnici (tajni agenti), komunistički tužitelji, suci i novinari koji su osigurali da mediji služe kao sudac i porota, čak i prije nego što su slučajevi stigli na sudove? Gdje su oni sada? Titova diktatura imala je krvnike koji su utjerivali strah u kositi, i koji su odgovorni za stotine tisuća žrtava. Gdje su oni sada?

Ekonomsko urušavanje nakon političkog urušavanja

Zvuči nevjerojatno, ali Hrvatska se bori protiv ekonomske krize kroz drastično povećanje poreza, koje je uništilo već oslabljeno gospodarstvo. Hrvatska primjenjuje stare ekonomske modele, već zaboravljene od strane drugih bivših komunističkih zemalja. Umjesto reformi gospodarstva i rezanja troškova vlade, Hrvatska se i dalje zadužuje ​​i prodaje nacionalno blago, dok povećava poreze. Danas je Hrvatska članica EU s najvišim PDV (porez na dodanu vrijednost) od 25 posto, s najvećom stopom nezaposlenosti, posebice među mladim profesionalcima koji traže svoju budućnost negdje drugdje. Za zemlju od 4,5 milijuna stanovnika, odlazak 2.300 pripadnika medicinskog osoblja u  2013. i 2014. znači egzodus. Otišli su u potrazi za poslom u drugim zemljama EU-a, SAD-u i Kanadi.

S druge strane, nitko u vladi ne želi pružiti razloge zašto nisu dobijena sredstva EU od strane bilo koje hrvatske agencije ili  tijela državne uprave u 2014. godini, unatoč više od 1,5 milijarde eura koji su osigurani za Hrvatsku u EU!?

Rimljani su vladali pružajući kruha i igara; Hrvatski vladari daju samo igre

Populizam je ključna poluga neo-komunističkog djelovanja posvuda. Mogu se vidjeti primjeri u istočnoj Europi i zemljama srednje i južne Amerike. U Hrvatskoj izvršna vlast ima kontrolu nad sudskom vlasti (posebice tužiteljstvom) i izravnu kontrolu nad medijima.

Mnogi državni tužitelji su dužnosnici bivše jugoslavenske komunističke tajne policije i njihovi bliski rođaci, a mnogi sadašnji suci su isti oni koji su se predsjedavali komunističkim suđenjima. Medijskom scenom dominiraju isti ljudi koji su slavili bivšeg diktatora Tita. Trenutni šef nacionalne televizije, “HRT” je Goran Radman, posljednji predsjednik Titove komunističke organizacije mladih.  Dobro uvježban tim šalje u zatvor ili otpušta svaki tjedan nekoga zbog “korupcije”, kako bi se skrenula pozornost ljudi s pravih problema. Velika većina slučajeva uključuje političke oporbene čelnike.

Mediji se poslužuju neprekidnim dotokom iskaza “tajnih” svjedoka, pokazujući kako se zemlja pljačka. U isto vrijeme pozornost se odvlači daleko od stvarnih problema, uz skrivanje činjenice da se mužnja zemlje provodi od same vlade.

Povećani porezi, nema investicija, nema poticaja za privatne investicijske projekte, zaustavljanje sredstva namijenjena strane EU – čini se da je sve to zaštitni znak Josipovićevog režima.

Intenzivan pritisak vrši se od strane medija i vlasti protiv rijetkih preostalih sudova i sudaca koji nisu svrstani rame uz rame s vladinim neo-komunističkim političarima. Neki hrvatski suci priznaju “Bolje je za mene da one koje osudim završe u medijima, nego da ih ne osudim.”

Svi u Hrvatskoj su užasnuti medijima. Oni su u privatnom vlasništvu, a usko povezani sa strukturama prethodnog jugoslavenskog komunističkog režima. Čak je i novinarsko društvo, iako formalno cehovsko društvo, politički aktivno i usmjereno prema neo-komunističkpj strani. Čini se kao da je njihov stožer služio kao sjedište kampanje za aktualnog predsjednika.

Prema posljednjim anketama 76 posto Hrvata smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru. Ipak, sadašnji predsjednik izabrao je za poruku kampanje: “To je pravi put.” On je majstor populizma,  a inače je profesor prava s počasnim doktoratom na Sveučilištu u Kalingradu, Rusiji, s doktorskom tezom “Uhićenja i utamničenja.” Ima sljedbenike u Srbiji i drugdje koji se teško mire s raspadom Jugoslavije.

Dan Rados /

facebook komentari


Iz Svijeta

Vučić: Srbija jednako kao i Hrvatska kao jamac Daytona može govoriti o BiH, ali BiH ne može o Srbiji




Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je u srijedu u Bruxellesu da je “staloženo” reagirao na intervju člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i da Srbija, jednako kao i Hrvatska, kao jamci Daytonskog sporazuma mogu govoriti o BiH, ali BiH ne može govoriti o unutarnjim stvarima Srbije.

Vučić je u srijedu u Bruxellesu razgovarao s visokom predstavnicom EU-a za vanjsku i sigurosnu politiku Federicom Mogherini, a nakon toga na pitanje novinara komentirao je intervju Bakira Izetbegovića za Deutsche Welle koji je izazvao žestoke reakcije u Srbiji.

“Uopće nisam reagirao burno, naprotiv reagirao sam staloženo. Šutio sam 24 sata i onda rekao da je riječ o vrlo složenoj izjavi s dalekosežnim posljedicama i ne vidim da je ijedna riječ koju sam izgovorio bila uvredljiva ili teška za bilo koga, osim za nas”, rekao je Vučić, odgovarajući na upit da je on svojom reakcijom još više podignuo temperaturu.

Za Izetbegovićev intervju rekao je da sadrži puno značajnih elemenata od odnosa bošnjačkog člana predsjedništva prema Sandžaku do toga koja će se sredstva koristiti za zaštitu teritorijalnog integriteta BiH, dakle ratna, vojna sredstva.

“S druge strane, izražava se osobna želja da dio teritorija Srbije pripada nekome drugom”, rekao je Vučić.

Izetbegović je u tom intervjuu  izrazio očekivanja da će BiH jednog dana priznati neovisnost Kosova, što trenutačno nije moguće zbog protivljenja dužnosnika iz redova  bosanskih Srba.

Iz Izetbegovićeva ureda naknadno je poslano  priopćenje u kojemu je optužena srbijanska agencija Tanjug da je krivo prenijela dijelove njegova intervjua, čime je izazvan verbalni rat.

“Agencija Tanjug prenijela je netočno, izvan konteksta i tendenciozno, iskrivljujući samu bit izjave”, rekli su u priopćenju iz Predsjedništva BiH, u kojemu se dodaje kako su uredništvo srbijanske agencije upozorili na tu činjenicu, no umjesto da isprave očevidno lažnu vijest u Tanjugu su, tvrdi se, “nastavili obmanjivati javnost, izvrtati činjenice i plasirati nove neistine”.

Izetbegović je također izrazio nezadovoljstvo položajem Sandžaka, srbijanske regije naseljene Bošnjacima.

Na upit što je to novo što je Izetbegović rekao u tom intervjuu, Vučić je istaknuo da bošnjački čelnik “nikada prije nije govorio o svojoj nadi da će Kosovo biti priznato, da nikada prije nije spominjao odnose u Srbiji”.

“Ne postoji Daytonski sporazum za Srbiju, on se odnosi na BiH. Srbija prema tom sporazumu ima određena prava i obveze i Srbija, kao i Hrvatska, iz kuta jamaca Daytonskog sporazuma, može govoriti o BiH. Ali, na osnovu kojega sporazuma vi govorite o Sandžaku, o ratnoj opciji ako netko krene u narušavanje vašeg teritorijalnog integriteta, dok se lakoćom govori o narušavanju srpskog teritorijalnog integriteta”, rekao je Vučić.

Vučić se nakon sastanka s Federicom Mogherini sastao i s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom te sudjelovao na sastanku Sjevernoatlanskog vijeća, tijela koje čine veleposlanici zemalja članica Saveza.

Aleksandar Vučić: Izetbegovićeva izjava će imati političke i pravne posljedice

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Aleksandar Vučić: Izetbegovićeva izjava će imati političke i pravne posljedice




Neki misle da Srbija nije dovoljno pregažena i ponižena i da je samo pregažena i ponižena Srbija dobra Srbija, rekao je danas  Aleksandar Vučić povodom izjave Bakira Izetbegovića o priznavanju Kosova i Metohije i ocijenio da će ta izjava imati dalekosežne političke i pravne posljedice.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić poručio je u utorak da će izjava bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića o priznanju neovisnosti Kosova imati dalekosežne političke i pravne posljedice.

“Neki misle da Srbija nije dovoljno pregažena i ponižena i da je samo pregažena i ponižena Srbija dobra Srbija”, rekao je Vučić komentirajući Izetbegovićevo stajalište u intervjuu za Deutsche Welle (DW) da je BiH već trebala priznati Kosovo.

“Što se mene tiče, dosad Kosovo bi trebalo biti priznato. Sad će se naljutiti naše kolege Srbi, a naši pokušaji da se to dogodi samo su donijeli probleme unutar BiH, a nisu pomogli Kosovu”, rekao je Izetbegović za DW.
On je na izravno pitanje o tome “hoće li BiH, u jednom trenutku, priznati Republiku Kosovo”, odgovorio: “Nadam se – da”, ali većina beogradskih medija u prvim izvješćima nije tako citirala njegovu izjavu, prešutivši “nadam se”.

“Taj intervju komplicira mnogo toga u regiji”, rekao je Vučić danas novinarima, ocijenivši da je intervju “kompleksan” te da će imati dalekosežne političke i druge posljedice.

Srbijanski šef države ustvrdio je kako bi on, da je rekao kako treba priznati nezavisnost Republike Srpske, završio u Den Haagu.

Vučić je najavio da će Srbija sve ozbiljno sagledati i dati odgovor, sugerirajući kako je jasno da se treba osloniti na vlastite snage jer, kako je rekao, “nećemo imati potporu međunarodne zajednice”.

Vučić ocjenjuje kako je Izetbegovićeva izjava “ozbiljnija nego što bilo tko u Srbiji u ovom trenu može sagledati”.

Glavni tajnik srbijanskog predsjednika Nikola Selaković poručio je ranije danas za Radio-televiziju Srbije kako je Vučić u svakoj prilici naglašavao “podršku teritorijalnom integritetu BiH, i onda kada mu to nije donosilo političke poene”, te da je “izražavao spremnost saslušati i razumjeti potrebe bošnjačkog naroda u BiH i u Srbiji”.

Selaković je kazao kako srbijanskog šefa države “boli i licemjerstvo međunarodne zajednice koja ima dvostruka mjerila kada je u pitanju Srbija”.

“Ono što ja najopasnije kod ovog intervjua jest što on govori o pravoj namjeri jednog od predstavnika naših susjeda, da se ne poštuje teritorijalni integritet Srbije”, rekao je Selaković.
Srbijanski ministar unutarnjih poslova i tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Nebojša Stefanović najavio je za četvrtak izvanrednu sjednicu tog Vijeća u povodu najave bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da će Bosna i Hercegovina priznati Kosovo.

Srbijanski dužnosnici u svojim komentarima zanemarili su činjenicu kako su sve druge države nastale na području bivše Jugoslavije odavno priznale kosovsku neovisnost, a to ni na koji način nije ugrozilo njihove odnose s Beogradom.

U slučaju BiH problem je, kao i u svemu drugome, u činjenici da je za takav čin potrebna suglasnost dužnosnika iz reda sva tri konstitutivna naroda, a srpski predstavnici uporno odbijaju mogućnost priznanja Kosova vezujući to po automatizmu za stajalište vlasti u Srbiji.

Izetbegović: “Spreman sam i na rat!?”

facebook komentari

Nastavi čitati