Pratite nas

Intervju

Sergio Rabar: Jedini general Hrvatske vojske iz Istre

Objavljeno

na

Međunarodni vojni stručnjaci smatraju da je za stvaranje prave vojske potrebno do 8 godina. Međutim, uz veliko samoodricanje i uključenjem desetaka tisuće boraca, 1990-ih je u Hrvatskoj stvorena snažna vojna sila koja je obranila i munjevitim akcijama Bljeskom i Olujom oslobodila okupirana područja. Povijest ne smijemo zaboraviti jer samo tako možemo biti sigurni da se neće ponoviti. Svi međunarodni čimbenici očekivali su brz hrvatski slom, temeljeći svoje prosudbe na ubojitoj snazi JNA, tada četvrte vojne sile u Europi.

Tih godina razbuđeni su dugo potisnuti osjećaji domoljublja i vjere u bolje sutra. Poučeni spoznajom da nijedan narod nije izborio slobodu i nezavisnost bez vlastitih oružanih snaga, krenulo se u organiziranje istih. Jedan od aktivnih sudionika toga vremena je i Rovinjac Sergio Rabar, umirovljeni brigadni general, koji se prisjećajući tih događaja osvrnuo i na današnju situaciju u društvu.

– Smatram nemjerljivim doprinosom svakog građanina koji je na bilo koji način dao dio sebe. Od slanja novčane pomoći, hrane, oružja, zbrinjavanjem izbjeglica, skladanjem pjesama itd. Za očuvanje doma i domovine bilo je potrebno zajedništvo i ustrojavanje obrambenih snaga. Bez toga, do oslobađajućih operacija nikada ne bi došlo. Danas, 20 godina poslije, pozornost treba dati obrani istine i integriteta Domovinskog rata, a isto tako, treba usmjeriti napore u očuvanju radnih mjesta i radit na gospodarskom i ekonomskom uzdizanju zemlje, rekao je brigadni general Sergio Rabar.

Rođen u Rovinju, nakon završene gimnazije upisuje vojnu akademiju KOV koju završava sa odličnim uspjehom. Službuje u Sloveniji jer na zahtjev da istu obavlja u Hrvatskoj, rečeno mu je da JNA ne pravi republičke vojske. Od 1981. boravi u Rijeci i s vremenom dolazi do promjena u političkim odnosima. JNA “postaje“ srpska vojska. Ponosan na antifašističko nasljeđe i u sve njegove vrijednosti u najširem smislu, zabrinuto gleda na diskriminirajuće stanje u vojsci, a i u politici. Iz JNA odlazi kao prvi školovani časnik znajući da mirnog razlaza neće biti, a u što ga je uvjerio boravak od mjesec dana na seminaru u Kruševcu gdje je prvi put vidio maskirane četnike na skupovima i na ulici. Sve je to jasno upućivalo na realnost brzog izbijanja ratnog sukoba.

Nijedna ulica se ne zove po poginulima

– Nema mira i blagostanja bez uvažavanja temeljnih ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i prava svakog čovjeka na vlastiti identitet, a država i lokalna zajednica moraju osiguravati ostvarenje tih prava. Naravno, tu mislim i na osnovna ljudska prava i slobode općenito. Uostalom, hrvatski narod i branitelji tome su se tada nadali. Sjećanjem na naše hrabre i poginule vojnike, odajemo im počast i zahvalnost što sada možemo kreirati vlastitu sudbinu. Na to smo naprosto obavezni. U teškim vremenima nije lako održati moralne vrijednosti kada na to utječu razni faktori. Važno je održati dostojanstvo. Moram naglasiti da su četiri naša suborca dali život za domovinu, a nijedna rovinjska ulica ne nosi njihovo ime i to nije u redu.

Do 1990. načelnik artiljerijskog stožera 13. korpusa JNA, a iz JNA odlazi u ljeto 1990. te se krajem godine zaposlio u MUP-u. Rabar, brigadni general u mirovini, zapravo je jedini general s prostora dviju županija, Istarske i Primorsko-goranske, koje su tijekom Domovinskog rata ukupno dale sedam brigada i oko 150 časnika. 111. brigada, čiji je prvi zapovjednik bio general Sergio Rabar, sa svojim ljudstvom, okupljala je pripadnike s područja Rijeke, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja s otocima i dijela Istre. Po osnivanju, brigadu su tvorile dvije bojne s područja Rijeke, te po jedna iz Senja, Krka, Delnica i Cresa, odnosno Lošinja. Kroz brigadu prošlo je oko 20 tisuća pripadnika, djelatnih, pričuvnih ili ročnih.

Za vrijeme trajanja desetodnevnog rata u Sloveniji, intenzivno se u tišini radilo na dovršetku formiranja brigade što je Predsjednikovom zapovijedi službeno i potvrđeno. Istovremeno, provedeno je izviđanje za sprečavanje prolaska JNA kao i utvrđivanje crta obrane Rijeke s točno utvrđenim položajima obrane. Kao načelnik OZ Rijeka, prisjeća se odluke o rasformiranju TO i formiranje pričuvnog sastava koji je trebao služiti za popunu ratnih jedinica, dok je 111. sa otočkom 133. oslobađala područja u Lici. No on je čuvao devastirane kasarne te je nekoliko mjeseci kasnije ugašen.

Naime, radi se o prvoj riječkoj brigadi koja je otišla u rat, više od 100 kilometara daleko od doma. Moralo se pritom paziti na dvije stvari: istovremeno u Lici krenuti u napad i blokirati JNA u Rijeci. Zato je jedna rezervna bojna od skoro 700 ljudi bila u Rijeci u pripremi, pa je i stanje zapovijedanja u brigadi bilo specifično. Radilo se o 2.500 ljudi od čega preko 500 vrhunskih obučenih i motiviranih mladih ljudi. Formirana je i elitna postrojba nazvana A bojna. U listopadu 1991. formirana je 128. brigada i tada su shvatili da nema više opasnosti za Rijeku, već da postoji opasnost presijecanja Hrvatske kod Senja čime su započele pripreme za odlazak na ličko ratište.

Kako ističe Rabar, postrojba se bez iskustva u ratovanju, sa skromnim naoružanjem i opremom, ali vrlo motivirana, početkom studenoga 1991. uključila u žestoke bitke u oslobađanju okupiranoga teritorija. Brigada je svoju zadaću uspješno izvršila, te je u prvoj bitci oslobodila oko 150 km2 teritorija uz minimalne žrtve, čime je osiguran nesmetan prolaz komunikacijom. Sjeća se ružne scene kada je eksplozija skladišta pripisana udaru groma, a golem oblak prekrio grad. Prilikom uviđaja utvrdili su da je to bio spin jer su shvatili da ne mogu sa sobom uzeti svu tehniku i naoružanje, pa su ga minirali.

Sigurnost i plaću zamijenio neizvjesnošću

– 1990. napustio sam vojsku i otišao na ulicu. Sigurnost i plaću zamjenio sam neizvješnošću. Itekako razumijem one koji izgube posao i žive bez plaće, jer to sam nekoliko mjeseci i ja proživljavao. Priznajem, to mi je bilo najteže razdoblje. Gore nego ono što je kasnije uslijedilo, jer sve što se radilo, radilo se sa srcem. Stvari treba postaviti realno i ne zanemarit značaj, ulogu i obavljene zadaće hrvatske policije, kao i više od 5.000 dragovoljaca, organiziranih i naoružanih i dijelom mobiliziranih u 111. brigadi ZNG-a koja je nosila nadimak Zmajevi. U to vrijeme, vod krčkog bataljuna zauzeo je položaje na osiguranju aerodroma na Krku. Područje Rijeke bilo je pod ingerencijom 13. korpusa JNA, koji je pokrivao područje sa garnizonima u Ilirskoj Bistrici (SLO), Rijeci, Delnicama, Karlovcu, Petrinji, Gospiću i Bihaću (BiH). Nakon zamišljenog vojnog udara JNA došlo se do spoznaje da se pristupi organizaciji mimo snaga MUP-a, ali u sastavu MUP-a tako da se pristupilo dragovoljačkom novačenju. Imali smo spremnu brigadu i prije same zapovijedi o njezinom formiranju čiji je formalni datum osnutka 2. srpnja. Zahvaljući Kriznom štabu i krivim informacijama o stanju JNA, ista odlazi nedirnuta sa vojnom tehnikom koja nam je bila silno potrebna iako smo procjenjivali da za svega nekoliko sati možemo osloboditi vojarne. Snaga tog 13. korpusa najbolje se vidi u tome što se po prvi puta u povijesti ratovanja dogodilo da jedna neprijateljska vojska pomaže evakuaciju druge vojske. Istovremeno zbrinjavali smo dezertere koji bi nam predali puške, a oni bi otišli u krizni stožer koji bi ih presvukao i organizirao im povratak kućama. Naši dečki bili su gotovo svugdje gdje su oslobađane vojarne i time smo se naoružavali. Velik posao odradili su i naši obavještajci. Nismo čekali da nam netko nešto da, jer ovisili smo sami o sebi. Na taj način u roku 15 dana dobili smo više od 100 pušaka, sjeća se Rabar.

Burna politička previranja, mitinzi, balvani, pokušaj uvođenja izvanrednog stanja, podmetnute eksplozije, prijetnje, širenje straha i navještanje nasilja i rata. Bila je to hrvatska stvarnost 1991. Mlade hrvatske oružane snage tada nastajući u okviru MUP-a kao specijalne postrojbe MUP-a, što je u to vrijeme bila jedina legalna mogućnost, kao naobučenije i najorganiziranije, morale su se tome suprostaviti. Svakim danom bilo je sve teže. U ožujku 1991. uslijedila je oružana pobuna u Pakracu i teroristička zasjeda na Plitvicama za “krvavi Uskrs“, a pogibijom 12 policajaca 2. svibnja u Borovu Selu potvrdila je sumnje u ratna nagađanja. Proces pripreme i ustrojavanja snaga tada su se intenzivirali. Odlučeno je da se stvori operativna jezgra hrvatske vojske. Na pobunjeničke barikade i uvježbavanjem “tampon zona“ od strane JNA, Hrvatska je na opće iznenađenje odgovorila predstavljanjem prvih postrojba hrvatske vojske 28. svibnja na svečanoj smotri u Kranjčevićevoj pod nazivom ZNG u sastavu MUP-a.

– Sjećajući se tih dinamičnih dana, kažem da smo mi svoj posao tada napravili, a pitanje je jesu li ga obavili i svi ostali. Devedesetih, bili smo ponosni, a kad je rat završio za mnoge više nije bilo posla i radnih mjesta. Dočekala ih je neimaština i socijala. Kada dođemo u Liku, Zadar, Osijek, bilo gdje, uvijek nas dočekuju s poštovanjem, i to ne samo u većinski hrvatskim naseljima, nego i tamo gdje su većina bili Srbi. Naši pripadnici uvijek su na svim bojištima dočekivani riječima – to je prava vojska, i na to sam iznimno ponosan. Mi smo čitav svoj pobjednički ratni put prešli bez i jedne jedine mrlje na obrazu, jer smo bili organizirani, dobro ustrojeni, a nadasve jer smo od prvog dana poštivali ratno pravo i Ženevsku konvenciju. Uvijek ističem da nitko iz 111. brigade nije išao u rat zato što je mrzio nekog drugog, nego zato što smo voljeli svoj narod, svoj kraj i svoju zemlju. Oni koji nisu, neka odgovaraju za ono što su učinili, ali to sigurno neće baciti mrlju na Domovinski rat, zaključuje Rabar.

– 53 pripadnika 111. pješačke brigade položila su svoje živote za obranu, čast i budućnost domovine. Njima i njihovim obiteljima dugujemo vječnu zahvalnost na uzvišenoj žrtvi svog života. Ukupno u brigadi svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu ostvarila su 12.462 branitelja, najvećim dijelom iz grada Rijeke i Primorsko-goranske županije te su osposobljena 9.834 ročna vojnika, rekao je Rabar    .

Dodaje kako je bilo mišljenja da Istrijani, Primorci i Boduli nisu stvoreni za rat i vođenje vojske. Međutim, kaže kako su vrlo brzo dokazali da su itekako sposobni i da mogu, i to mnogo bolje od onih koji su mislili da su bogom dani. Danas ga, ističe, bole nepravde prema Domovinskom ratu i njegovim sudionicima. U prvom redu to je zanemarivanje najvećih vrijednosti i postignuća proizašlih iz Domovinskog rata, te guranje u prvi plan ratnih zločina i počinitelja zločina, zbog čega se, kako kaže, u javnosti, posebice kod mladih koji se rata ne sjećaju, stvara potpuno pogrešna slika.

Čin generala dobio je tek kasnije, kaže prvi ratni zapovjednik, danas umirovljeni brigadni general, odgovarajući na pitanje kako komentira činjenicu da za vrijeme rata, unatoč golemom odazivu stanovnika Istre i Primorja u rat, iz tih krajeva nije bilo niti jednog generala. Ističe da je vjerojatno zbog toga što je netko vidio i shvatio koliki je bio njegov doprinos u organizaciji obrane Hrvatske, pa je to na koncu ipak bilo vrednovano na taj način. Mišljenja je da se radi i o tome što je u to doba u krugovima vojske i politike vladalo mišljenje da su generali mogli biti samo ljudi izvan ovog našeg područja.

Najveći odaziv među Istranima

Na pitanje kakvi su bili Istrijani i kakav je doprinos Istre, ističe da je izuzetno ponosan na svoje istarsko podrijetlo i na istarski narod. Kaže kako je dao nemjerljivi doprinos Domovinskom ratu i obrani hrvatske domovine. Divi se ne samo zbog najvećeg odaziva, već što su postrojbe bile najorganiziranije i daleko motivirane iako su imali mogućnost otići u Europu i pridružit se “Munchen bojni“.

–  Oni su s relativno mirne i sređene teritorije otišli u rat 250 km daleko od svojih domova. Otišli su braniti i pomoći u obrani svojoj hrvatskoj braći u Lici, poslije u Dalmaciji i Slavoniji. Oni su pravi branitelji i patrioti. Ti se mogu slobodno nazvati cvijetom hrvatske vojske. Zato nemojte se čuditi mom iznimnom ponosu na vojnike  iz 119. i 154. hrvatske brigade. To govorim iz razloga što se ponekad zbog nepoznavanja stvari minimizira odluka i doprinos ovog našeg istarskog kraja. Uz sve nedaće koje su me pratile prije i tokom rata, dobio sam priznanje i čast da nosim čin brigadnog generala, kaže Rabar. (Tekst i foto: Ivan Ban)

Potrebno nam je zajedništvo

-Za slobodu smo se sami izborili. Potrebno nam je zajedništvo. U ratu da nije toga bilo, ne bi uspjeli. Danas, potreban je konsenzus svih opcija za dobrobit naših sredina. Nije dobro da nakon svega neki koriste branitelje u svoje političke svrhe, a da npr. na pročelju srednje škole nema hrvatske zastave. Nažalost, danas ako nisi član određene stranke, simpatizer ili nečiji kum, ne može se dobiti posao, poslovni prostor, dozvola, dobro mjesto na rivi itd. To nije čovjekoljublje i antifašizam. Antifašizam je borba protiv jednoumlja. Stidim se ljudi, bez obzira koje su narodnosti ili svjetonazora, koji ne mogu kraj sebe izdržati nekog drugog. Pitam se, kakva je to onda sredina?

Sergio Rabar i Ivan Ban

Osobito ga žalosti činjenica, što velik broj građana u potrazi za boljim životom, napušta svoje domove i odlazi u inozemstvo. Misli da se treba boriti za svoj kraj, a ne zbog određenog straha odbijat odgovornost uhvatit se u koštac sa životnim preprekama. Očitim smatra da se građanima uspješno upravlja i zastrašuje kako bi ga se kontroliralo. Zaključuje kako smo svi mi, svatko na svoj način, odgovorni u izgradnji boljeg sutra.

-Postoje neiskorišteni resursi za proizvodnju, industrijske zone stoje kao ledine, a za privredne subjekte ne čini se gotovo ništa. O potencijalu neiksorištenih prostora, nepostojanja olimpijskog bazena u Istri, da i ne govorim. Vlast mora provoditi volju naroda i raditi u njegovom interesu, a ne da je vodu isključivo osobni interesi. Pomaganje, humanost i ostale moralne vrijednosti su osnovni dijelovi strukture koje jedno društvo mora i treba imati, a i ako dođe u stanje da toga nema, treba težiti ka tome. To su osnovne vrijednosti koje treba isticati i propagirati, boriti se za njih bezuvjetno. Bez obzira koje su ljudi vjere, političkih stavova i opredjeljenja, bitno je prije svega ostati “čovjekom“. Cilj nam svima nama mora biti pravedno društvo jednakopravnih građana. To je jedina politika koju vodim i koju ću voditi- politika morala, rekao je.

– Imamo problem mladih ljudi. Po zimi viška stanova, ali zato nemamo stanova za mladu obitelj koja će ovdje ostati i raditi. Lokalna zajednica morala bi raditi stanove koji bi se dali mladima za kupnju ili najam. Mladima moramo dati do znanja da nisu sami. Bitno je sadašnje vrijeme, moramo imati hrabrosti nositi se s njim. Najveća je odgovornost na nosiocima vlasti, koji bi trebali shvatiti da njihova prvotna uloga jest boriti se za opće dobro i opravdat povjerenje naroda, odlučan je Rabar

Govoreći o tome kakve se poruke šalju u medijima pojedinih dužnosnika o jednakopravnosti, multikulturalnosti, on ističe da čovjekova jednakost uključuje i pravo da bude zaposlen i sudjeluje u kreiranju vlastite lokalne zajednice bez obzira na gore navedene razlike. U osvrtu na nemila zbivanja u Domovinskom ratu, upozorio je da bez istine i pravde među ljudima, nema istinskog pomirenja i suživota. Minoriziranje uloge časnih ljudi i vojnika nešto je najsramnije što se može dogoditi zemlji koja je pobjedila u obrambenom ratu, zaključio je Sergio Rabar.

Razgovarao: Ivan Ban/Istarski.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Božinović: Migracije su globalna pojava, a trenutno je 260 milijuna ljudi u pokretu

Objavljeno

na

Objavio

Migracije su globalna pojava, a trenutno je 260 milijuna ljudi u pokretu.

Jedni od njih su u statusu IZBJEGLICA prisiljeni napustiti svoje države i to je njihovo PRAVO, a drugi su MIGRANTI u potrazi za drugačijim načinom života i to je njihov IZBOR.

Njihov izbor je opravdan, ali mora biti i ZAKONIT. Kako bi bio zakonit zahtijeva POŠTIVANJE PRAVILA, procedura i odobrenja država preko čijeg teritorija prelaze i država u kojima žele živjeti.

Ukoliko građanin Republike Hrvatske želi putovati i ulaziti u druge države onda to mora učiniti na predviđenim graničnim prijelazima s primjerenim ispravama. S druge strane trenutno na našoj granici, posebice na granici s BiH, svjedočimo izbjegavanju svih mogućih pravila. Suočavamo se s ljudima koji prelaze graničnu crtu IZVAN predviđenih GRANIČNIH PRIJELAZA i uglavnom NEMAJU IDENTIFIKACIJSKE ISPRAVE.

Naš dodatni specifikum je činjenica kako je Hrvatska prva granica Europske unije nakon zapadno-balkanske migracijske rute i granica koja se štiti. Migranti koji su prošli dugi put, a onda ne uspijevaju ući u EU, pokušavaju prijeći granicu na razne načine pri tome optužujući hrvatsku policiju za nasilje.

Napominjem još jednom kako nijednom internom istragom do sada NISMO UTVRDILI PRIMJENU NASILJA, a svaka sljedeća prijava bit će istražena kao što je to bilo do sada.

HRVATSKA JE SUVERENA DRŽAVA KOJA IMA PRAVO I DUŽNOST ŠTITITI GRANICE OD ILEGALNIH PRELAZAKA te zadržati zavidnu razinu javnog reda, mira i sigurnosti kojoj, nažalost, većina europskih država više ne svjedoči.

 

MUP apelira na organizacije: Informirajte migrante o pravilima zakonitog ulaska u RH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Steve Bannon: Kad misle da je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, globalisti dovedu migrante

Objavljeno

na

Objavio

Steve Bannon jedna je od najkontroverznijih figura današnjice. Dovoljno je pogledati kako ga portretira Saturday Night Live, američki TV show koji od društvenih događaja i vijesti radi komične skečeve: Bannon je kod njih prikazan kao personifikacija Smrti, kao kostur s crnom haljom i kapuljačom.

Bannon je čovjek koji je preuzeo vođenje predizborne kampanje Donalda Trumpa 88 dana prije izbora i doveo Trumpa do pobjede. Bannon je čovjek koji je 210 dana služio u Bijeloj kući kao glavni strateg, i čije su ideje aktivne u Bijeloj kući i nakon odlaska.

Bannon je također bivši suosnivač i direktor Breitbart Newsa, medijske platforme američke nacionalističke desnice. I čovjek koji je bio potpredsjednik Cambridge Analytice u vrijeme kad je ta tvrtka pobrala podatke milijuna korisnika Facebooka i, s pomoću psihometrijskih trikova, pretvorila ih u crno političko oružje u Trumpovoj kampanji.

Bannon je, na koncu, čovjek koji mi otvara vrata svojeg hotelskog apartmana u Bruxellesu u nedjelju predvečer i odvaja vrijeme za ekskluzivni intervju za Večernji list.

Bannon je u Bruxellesu jer pokušava svoj politički aktivizam upregnuti u kola europskih populista i nacionalista kako bi im pomogao da na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. promijene tijek povijesti, onako kako se to već dogodilo u Americi.

Razgovaramo dan nakon prosvjeda žutih prsluka (Gilets jaunes), u Parizu i dan uoči usvajanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama u Marrakechu.

Slažete se da su migracije globalni problem?

Nije globalni problem, to je globalna tragedija. Imamo ekonomski i politički kolaps, posebno u podsaharskoj Africi i Srednjoj Americi, i to je zbog globalističkog neoliberalizma, koji te zemlje izrabljuje. Kao i zbog Kine, koja ih izrabljuje kroz svoj model predatorskog kapitalizma. I sporazum iz Marrakecha je, u svojoj srži, imperijalistički. Zato se mora poništiti.

Ako su migracije globalna tragedija, kako ih bolje rješavati nego kroz globalnu organizaciju, a to je UN?

To nije pitanje, to nije sporno. Sporno je želite li outsorceati migrantsku politiku organizaciji koja ne polaže račune nikome. Vlada ove zemlje u kojoj razgovaramo (Belgije, op. a.) upravo je pala. Zbog čega? Jer su građani vidjeli da se potpisuje nešto čiji detalji nisu poznati 24 sata prije usvajanja, a radilo se na tome šest godina. Elita je skrila detalje i obveze i količinu tereta koji će pasti na radnike. Najbolji način za rješavanje situacije jest ojačati nacionalne države koje djeluju unisono. Marakeš će biti vrlo važan zbog prijevare – a UN je prijevara – svih tih globalnih sporazuma, čiju moć i učinak na njihove živote ljudi ne razumiju.

Ali to je okvir za suradnju.

To vas obvezuje na hrpu stvari. Pogledajte sve detalje. To se zove meki zakon. To je prijesna laž iza koje se elite pokušavaju skriti. Ako nemate nikakvih obveza, zašto su energetski porezi otišli gore 25 posto za radne ljude u Francuskoj, zbog klimatskih promjena od kojih Kinezi imaju koristi? Pitajte ljude u Francuskoj. U tome je laž globalista. Globalisti uvijek lažu i krivo navode. Zašto Macron nije rasporedio teret na stranku iz Davosa, nego na radne ljude u Francuskoj? Ali, pogodite što, oni su se pobunili.

U govoru na političkom skupu u Bruxellesu rekli ste da Pariz gori, ali nije baš gorio toliko koliko prije tjedan dana, ne?

Recite to dućanima (koji su se osiguravali od razbijanja i pljačke, op. a.). Oko 1300 ljudi je uhićeno, ok? Vatre su gorjele cijelu noć. Pariz gori. Macron može činiti stvari nakon utorka, ali njegov izvorni predsjednički mandat je gotov. Vladavina Jupitera je okončana, i okončana je na ulicama Pariza. Ne podržavam nasilne demonstracije, ali mogu vidjeti frustraciju ljudi koji imaju osjećaj da ih se ne sluša. Zato mislim da je jako važno što se događa u Parizu. Mislim da je to dramatična prekretnica.

Kažete da globalističke elite lažu cijelo vrijeme, ali ljudi diljem svijeta vide vašeg predsjednika Trumpa kao dokazanog lažljivca, koji laže neprestano, o stvarima malim i velikim, kao što je to i James Comey rekao. Kako uopće možete neke od njegovih poruka na Twitteru uspoređivati s onim što globalisti pokušavaju s Marakešom?

Vaši čitatelji u Hrvatskoj moraju shvatiti kakve su magnitude laži globalista.

Ono što bi trebali učiniti jest odvojiti nekoliko minuta i pročitati taj kompakt, svojim očima, i razmisliti o onome na što taj kompakt poziva.

A to je dramatična promjena u njihovim državama, njihovim životima i životima njihove djece i unuka. I razmisliti o tome kako je to bilo skriveno od njih, skriveno u režiji najpametnijih ljudi na svijetu, elita koje tvrde da to ništa zapravo ne znači, da je to samo okvir i slično.

Pročitajte i razmislite, pa prosudite tko su veći lažljivci. Je li to Trump s marginalnim stvarima o kojima tvita kako bi trolao ljude ili su to elite koje doslovno žele… Gledajte, vi koji u Hrvatskoj čitate ovaj razgovor: oni smatraju da su vaši životi smeće, ne smatraju da vaši životi išta znače.

Kako globalisti na to gledaju, nisu samo nacionalne države te koje treba prevladati, a oni na države poput Hrvatske gledaju kao na administrativne jedinice, nego trebaju prevladati građane, vaše čitatelje, jer samo smetaju na putu.

Kad oni osjete da trebaju veće profite, sve što žele učiniti jest dovesti još migranata i niskokvalificiranih radnika kako bi imali veći broj ljudi koje mogu odabrati.

Kad oni osjete da ljudi u Hrvatskoj nisu previše pametni ili da su plaće previsoke, sve što žele jest ovakvim sporazumima o migracijama dovesti diplomirane studente, inženjere i slične iz zemalja Trećeg svijeta kako bi radili jednu stvar.

Nije to humanost, to je samo ovo: da konkuriraju vašim mladim ljudima u tehnološkim poslovima. Da su humanisti, imali bi rješenje koje nacionalne države imaju, a to je pomaganje tim državama u tim dijelovima svijeta da se razviju, da zadrže najbolje i najbistrije stanovnike, i da učine svoje zemlje ponovno velikima. Laži globalne elite su takve veličine i magnitude, i proizvele su toliko puno štete.

Ljudi u Hrvatskoj moraju znati zašto su Gilets jaunes u Francuskoj tako ljutiti, zašto su Trumpovi pristaše u SAD-u tako ljutiti. Evo zašto: jer su pametni i racionalni i vide kako se odnosi prema njihovim životima, i prekipjelo im je i dosta im je toga.

Dopustite da se vratimo na jedno važno pitanje, koje sam vam i jučer postavio na konferenciji za novinare kad sam vas pitao bavite li se vi zapravo huškanjem na rat. Čak i vaš istomišljenik, mađarski premijer Viktor Orban, u jednom svom govoru kaže da mu je jasno što radi Kina, a to je da pokušava sustići Ameriku, i to na račun srednjeg sloja u SAD-u i Europi…

I u tom pogledu, on je sjedinjen s nama u najvećem pitanju našeg vremena. No, nastavite.

…i vidi da Trumpova Amerika pokušava spriječiti Kinu u tome tako što će promijeniti međunarodna pravila igre. To je nešto što i vi također otvoreno zagovarate, promjena globalnog poretka.

Da.

Ne znam tko je tu koga inspirirao, ali Trump i vi tu zagovarate isto.

(uz smiješak, op. a.) Bila je to ideja predsjednika Trumpa.

Ok, i sad ključan detalj: Orban kaže da još uvijek nije sigurno hoćete li u tome uspjeti bez oružanog sukoba. To je vrlo ozbiljno.

Vrlo ozbiljno, razmotrimo to. Ja sam u svom radijskom showu 2014. predvidio da ćemo se u roku od pet godina naći u oružanom sukobu u Južnom kineskom moru. Kinezi su u ekonomskom ratu protiv Zapada, a Zapad uključuje i SAD i Zapadnu Europu, dakle industrijalizirane demokracije.

Kinezi su u tome od kraja 1990-ih, otkako smo ih pustili da uđu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. I to se događa na golemu štetu radničkog i srednjeg sloja ljudi u Zapadnoj Europi i SAD-u jer su te zemlje deindustrijalizirane, a radna su mjesta preselili u Kinu. Ne vjerujte meni na riječ, nego provjerite.

Pročitajte knjigu koju su dvojica kineskih pukovnika napisala krajem 1990-ih, zove se “Unrestricted Warfare”. To je jedna od pet najvažnijih knjiga napisanih u 20. stoljeću i najveća knjiga o strategiji koju je itko napisao nakon Carla von Clausewitza. Ona vrlo detaljno opisuje rat protiv Zapada, njihovu strategiju.

Kaže da postoje tri vrste rata: informacijski rat, ekonomski rat i kinetički rat. I zaključuje da bi zasigurno izgubili ako bi ikad morali voditi kinetički rat protiv Zapada, no da mogu pobijediti u informacijskom ratu i u ekonomskom ratu.

Srž onoga što predsjednik Trump pokušava učiniti jest stupiti u borbu i konfrontirati se s Kinom u ekonomskom ratu koji vode protiv nas, kako bismo izbjegli kinetički rat. Jedna od stvari koje predsjednik Trump pokušava reći je da su ekonomija i vojska nevjerojatno povezani u nacionalnoj sigurnosti. I zbog toga u Europi želi vidjeti da europske države plaćaju dva posto za obranu, i istovremeno se želi u dogovoru s EU pobrinuti da postoji ekonomski stimulans za SAD da bude u punom savezu. Jer, on ne vidi Europu kao protektorat.

Zapamtite, sada su globalisti zapravo imperijalisti, sve što rade je imperijalistički. Populisti i suverenistički, nacionalistički pokret je potpuna suprotnost, mi ne želimo biti imperijalistička sila.

Želimo biti u partnerstvu sa stvarnim saveznicima. Ne želimo da Zapadna Europa bude protektorat. Želimo da bude stvarni saveznik.

Ali, predsjednik Trump redovito kritizira, da ne kažem blati, saveznike.

Koga?

Rekao je, primjerice, da je Njemačka zatočenik Rusije.

To je retorika, ali pogledajmo činjenice. Predsjednik Trump je rekao Njemačkoj da se ne dovodi u situaciju da je u energetici ovisna o Rusiji.

Drugo, Njemačka je, čini mi se, među najgorima u nedosezanju cilja od dva posto (ulaganja u obranu, op. a.). Pa vojni zrakoplov koji je vozio kancelarku na G20 (u Buenos Aires, op. a.) nije mogao doletjeti ni do Barcelone. A to je zato što se u njemačke zračne snage ne ulaže dovoljno. SAD ima ekonomiju od oko 18 bilijuna (engl. trillion) dolara. Naš obrambeni proračun je ugrubo bilijun dolara svake godine.

Također imamo strukturni deficit od bilijun dolara. To nije u direktnoj korelaciji, ali dovoljno je blizu da zaključimo da je naša obveza da budemo svjetski policajac to stvorila. Cijeli je obrambeni proračun Njemačke 35 milijarde dolara.

Da, ali postoji povijesni razlog zbog kojeg Njemačka nije pumpala svoj vojni proračun nakon II. svjetskog rata.

SAD to potpuno razumije. Mi smo im pomogli napisati novi Ustav i sa SSSR-om i Engleskom instalirali njihovu vladu. No, to je bilo tada, a ovo je sada. Ne govorimo o tome da se Njemačka ponovno naoruža kao u vrijeme nacista i postane dominantna sila, samo kažemo da mora dosegnuti cilj s kojim su se složili (u NATO-u, op. a.).

Usput, Nijemci su bez američkih sigurnosnih jamstava apsolutno izloženi Rusiji. I očito je da američka sigurnosna jamstva postoje jer smo saveznici u NATO-u. Ali sve što kažemo jest da ne želimo Njemačku kao protektorat, želimo je kao saveznicu.

Trump katkad kao da uživa u javnom kritiziranju demokratskih europskih saveznika, a nikad ga ne čujemo da kritizira autokratske predsjednike Rusije ili Sjeverne Koreje.

Trebate razlikovati signal od šuma. Signal je ono što je bitno, šum je dimna zavjesa, svakodnevni Donald Trump koji naziva pornoglumicu Stormy Daniels nadimkom “horseface” ili tvita nešto o Merkel. Kad govorite o Rusiji, vratimo se na najvažnije stvari, a to su sankcije i Trumpov govor u Varšavi u srpnju 2017. godine. Vaši bi čitatelji u Hrvatskoj trebali pročitati taj govor.

Hrvatska predsjednica bila je suorganizatorica tog summita u Varšavi.

Točno, hrvatska je predsjednica bila ondje. I Višegradska skupina. I reći ću još ovo ljudima u Hrvatskoj: vjerujem da su dva geopolitički najvažnija dijela svijeta zemlje Višegradske skupine sve dolje do Hrvatske, i jugoistočna Azija oko Južnog kineskog mora. Za mene su to dva najvibrantnija, najrobusnija područja na kojima će se demokracija razvijati i sloboda graditi oko robusnih ekonomija.

Vratite se i pročitajte Trumpov govor iz Varšave, vrlo je važno da građani Hrvatske pročitaju to i shvate što je predsjednik Trump rekao. A to je da je njegov najvažniji zadatak kolektivna obrana judeokršćanskog zapada, zapadne civilizacije. Nijedan američki predsjednik nikad nije toliko hrabro govorio o tome, posebno ne Obama ili Bush.

Jeste li vi napisali taj govor?

Nisam, tad sam već napustio Bijelu kuću, ali moja je ruka bila prisutna u izgradnji tog govora. U tom govoru u Varšavi Trump se praktički usprotivio Rusiji i rekao da smo mi u SAD-u spremni sklopiti ugovore sa svima u srednjoj i istočnoj Europi kako biste imali jeftinu, neiscrpnu energetsku opskrbu. I da smo mi tu kao partneri i saveznici da se pobrinemo da zapadna civilizacija bude obranjena.

To je provokativnije nego išta što je ijedan američki predsjednik rekao, provokativnije od Ronalda Regana i njegova govora s rečenicom “srušite ovaj zid”. Naravno, mainstream mediji su pustili da to prođe neopaženo.

Amerika je danas podjeljenije i bjesnije društvo nego što je bila desetljećima. Kako mislite da će povijest ocijeniti vašu ulogu u tome?

Upravo smo imali “midterm” izbore za Kongres, na kojima je glasalo 113 milijuna ljudi. Demokracija u SAD-u nikad nije bila robusnija. Gledajte, prolazili smo kroz cikluse u povijesti u kojima smo imali razilaženja oko smjera naše zemlje ili smjera u kojem ide svijet. Pod predsjednikom Reaganom bilo je puno više prijepora. Ljudi danas jesu ljutiti, s time da je više bijesa na ljevici jer su ljuti na spoznaju da je Trump dio njihovih života, ali taj bijes je pozitivna stvar, rezultirao je time da su ljudi išli od vrata do vrata i osvojili Predstavnički dom. Naravno, ne sviđa mi se rezultat, ali mislim da su izbori u studenom odličan primjer snage američke demokracije.

Prije tih izbora rekli ste da će, ako demokrati osvoje Predstavnički dom, uslijediti procedura opoziva predsjednika Trumpa. Hoće li?

Mislim da nema sumnje da će demokrati pretvoriti Muellerovo izvješće u oružje i započeti proceduru. Predsjednik Trump neće biti istjeran iz ureda, jer Senat neće podržati Predstavnički dom u opozivu, ali u samoj proceduri demokrati će otvarati nove neovisne istrage. Vjerujem da će 2019. biti najgadnija godina u američkoj politici od 1858., da će biti apsolutno brutalna, da će se dogoditi rat dviju utvrda, rat između Bijele kuće i demokratskih istraga i procedure opoziva na Capitol Hillu. Bit će vrlo dramatično i bit će to teška godina.

Kako će se predsjednik Trump ponašati?

Predsjednik Trump je borac. I odlično zadaje protuudarce. Ne bi bio predsjednik SAD-a da nije takav. Ljudi u Hrvatskoj trebali bi uzeti stolac i zgrabiti kokice jer ovo će biti teška borba. Trump neće otići bez borbe. Ključno je pitanje je li Republikanska stranka spremna čuvati leđa Trumpu. Sjetite se, Nixon nije ozbiljno upao u probleme zbog Watergatea dok nije izgubio podršku Republikanske stranke.

I, za kraj, o Hrvatskoj. Vjerujem da vam je poznato da je Hrvatska najvažniji američki partner u regiji, još od 1990-ih, kad je bila dio rješenja, a ne dio problema, u ratu.

To je točno, Hrvatska je jedna od najvećih saveznica SAD-a, i općenito diljem svijeta, i najvažnija saveznica tijekom 1990-ih. Ono što se dogodilo jest to da su ljudi skrenuli pogled s lopte. Mislim da su države Višegradske skupine pa sve do Hrvatske jedan od geopolitički najvažnijih prostora u svijetu. Zapamtite, u konceptu “America First” ne radi se o američkoj izolaciji, nego o američkoj uključenosti u rad sa saveznicima na pitanjima naše vitalne nacionalne sigurnosti. Planiram posjetiti Hrvatsku i regiju, upoznati ljude, upoznati se pobliže sa situacijom kod vas.

U našem dijelu Europe znamo da rast nacionalizma ne vodi baš uvijek prema dobrome. Mi se sjećamo da je i Slobodan Milošević u početku svoju agresiju nazivao antibirokratskom revolucijom.

Da, ali to zahtijeva da ljudi budu involvirani. Danas imamo snagu koja dolazi od interneta, moć ljudi da se odmaknu od mainstream medija. Ja vjerujem u zdrav razum i pristojnost radnih ljudi. I mislim da moraju imati punu informaciju, da se njihov status građana mora poštovati i da kroz nacionalne države na najbolji način mogu ispunjavati obveze svog statusa građana. Da, ja vjerujem u patriotske pokrete, vjerujem u populizam u kojemu se čuje glas malih ljudi. Ja sam nacionalist, vjerujem u nacionalizam i vjerujem da će nacionalizam biti vrlo pozitivan. Ljudi moraju biti uključeni u to i moraju nadzirati i moderirati to, posebno određene ultranacionaliste koji imaju nešto agresivnije sklonosti. Ali jedan od razloga zbog kojeg imaju takve sklonosti jest to što ih je poklopila i odbacila globalistička elita. Ne možete opravdati neke stvari koje su se dogodile u prošlosti, ali one ne znače da se to mora ponoviti danas.

Večernji list

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari