Pratite nas

Reagiranja

Šešelj na duši ima i većih grijeha od huškanja i širenja mržnje

Objavljeno

na

Na Đurđevdan, 6. svibnja 1992. godine, na velikom mitingu Srpske radikalne stranke, četnički vojvoda i vođa Srpskog četničkog pokreta Vojislav Šešelj popeo se na traktorsku prikolicu i tamošnjim Hrvatima srijemskog sela Hrtkovci (općina Ruma, Srijem, Vojvodina) poručio da odlaze u svoju „NDH“ kod „poglavnika Tuđmana“. Nakon te njegove poruke, predsjednik lokalnog ogranka stranke, Ostoja Sibinčić, pročitao je popis od 17 građana koji se smatraju „ustašama“, i prema kojima će se „preduzimati radikalne mere, ukoliko odmah ne isele“. Prema izjavama samih mještana Hrtkovaca, popis je i sačinio Ostoja Sibinčić sa svojim ljudima.

Istoga dana iz kuća su srpski ekstremisti nasilno izbacili 20 hrvatskih obitelji u ovom selu.

Istoga dana u Erdeviku (općina Šid) zapaljen je toranj na katoličkoj crkvi, koji je potpuno izgorio za kratko vrijeme. Teško su oštećena i crkvena zvona, kao i krov građevine (izgorio dio konstrukcije i popucalo preko 800 crijepova), a li je ostatak objekta spašen gašenjem požara.

Pomognut s oko 2.000 pristaša (uglavnom srpskih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine) u tom je kraju Šešelj ojačao ogranke svoje Srpske radikalne stranke koja prednjači u etničkom čišćenju Vojvodine (uz Arkanove, Jovićeve, Vučinićeve, Bokanove i druge četničke ekstremiste, kojima u tomu izdašno pomažu „VJ“, milicija i druga državna tijela Srbije i „SRJ“).

Pred Vijećem MKSJ u Dena Haagu, na suđenju Slobodanu Miloševiću svjedočio je zaštićeni svjedok C-47 (bivši zapovjednik jedne od Šešeljevih četničkih skupina i predsjednik lokalnog ogranka njegove SRS u sjevernoj Bačkoj), koji je potvrdio kako je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, vojska naoružavala četnike i Srbe u „krajini“, te kako su aktivisti iz subotičkog ogranka SRS minirali katoličku katedralu u Subotici (22. veljače 1991. godine) i Mađarsku školu. Također je potvrdio navode o planskom i organiziranom etničkom čišćenju Hrvata i Mađara u Bačkoj. (Vidi: http://www.index.hr/Vijesti/clanak/svjedok-c-47-srpska-vojska-bila-je-agresor-u-hrvatskoj/141313.aspx)

Dana 20. listopada 2008. godine, u postupku protiv Vojislava Šešelja pred MKSJ u Den Haagu svjedočio je Aleksa Egić, koji je tijekom 1991/92. godine bio predsjednik lokalnog ogranka stranke Vuka Draškovića (SPO) u Hrtkovcima. Dok je Egić tvrdio da je Šešeljeva SRS kriva za progone Hrvata iz Hrtkovaca, okrivljeni je teretio SPO. Uglavnom, sve ovdje navedene činjenice potvrđene su. (Vidi: http://iwpr.net/sr/report-news; stranica posjećena 02.06.2012.)

Poslije mukotrpnog višegodišnjeg natezanja sa Šešeljem, MKSJ je odobrio njegovo puštanje na slobodu i oslobodio ga krivnje po svim točkama optužnice, iako je Tužitelj tražio 28 godina zatvora!

Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) koje je preuzelo nezavršene predmete MKSJ (ovaj sud prestao je s radom 29.11.2017.), poništilo je oslobađajuću presudu i četničkog zločinca osudilo na 10 godina zatvora (za zločine protiv čovječnosti po točkama 1, 10 i 11 iz optužnice, koje uključuju progone, protjerivanje i prisilno premještanje vojvođanskih Hrvata u selu Hrtkovci 1992. godine).

Šešelj je tako amnestiran za zločine u Borovu Selu, Vukovaru, Voćinu, Medačkom džepu i brojnim drugim mjestima gdje ih je dokumentirano činio sa svojim koljačima – i što je, da apsurd bude potpun i sam priznavao pred kamerama i u medijima.

Tako i danas možemo pronaći snimke na kojima se vidi kako napada Vukovar (s „JNA“, Arkanom i drugim skupinama; vidi: https://www.youtube.com/watch?v=cKwH8PVObMw),  snimke izjava gdje pred kamerom potvrđuje kako je 16 njegovih četnika sudjelovalo u pokolju hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, one na kojima se hvali kako je njegovih „30 hiljada dobrovoljaca naoružano iz kasarne JNA u Bubanj Potoku – po odobrenju Slobodana Miloševića“, postoje video snimke na kojima se vidi kako u vrijeme rata u Hrvatskoj puca iz protuzračnog topa na hrvatske kuće, kako s četničkim vojvodom Vasilijem Vidovićem, Aleksandrom Vučićem, Tomislavom Nikolićem i Nikolom Poplašenom obilazi položaje srpskog agresora iznad Sarajeva itd., itd.

No, on je ipak dobio kakvu takvu kaznu i obilježen je kao ratni zločinac, ali ostaje pitanje:

Što je sa svim drugim zločincima, kako onima iz „JNA“, tako i brojnim ekstremistima koji su s Vojislavom Šešeljem etnički čistili Hrvatsku i Vojvodinu, premlaćivali, ubijali i progonili Hrvate, Mađare, Slovake i muslimane? Zašto nisu izvedeni pred lice pravde? Nisu li Mirko Jović, Dragoslav Bokan, Željko Ražnatović Arkan, Rade Čakmak, Mihajlo Ulemek, Ostoja Sibinčić, Radisav Lepšanović, Siniša Vučinić i brojni drugi ekstremisti također zaslužili optužnice, jer su u većoj ili manjoj mjeri odgovorni za iste zločine?

Predsjednik  lokalnog ogranka Šešeljeve SRS u Sotu, Petar Živković izravno je sudjelovao u organiziranju ubojstva 4 osobe u Kukujevcima 1993.godine (tročlane hrvatske obitelji Oskomić-Tomić i Slovaka Stevana Krošlaka) i od početka dostavljao sve potrebne informacije o žrtvama naredbodavcu zločina Milanu Nikoliću Đeneralu (koji je kao izvršitelje angažirao svoje vojnike – „dobrovoljce“ iz Smederevske Palanke Gorana Vukovića i Pavla Draškovića). Oslobođen je na suđenju svake krivnje, iako je u presudi izričito zapisano da je riječ o „planskom i organizovanom zločinu“ čiji je cilj bio „etničko čišćenje nesrpskog stanovništva“ i koji je tako izvršen da „odjekne“ i potakne na iseljavanje one koji još nisu otišli.“

Tek poslije pada Miloševića istina o Hrvatima i pripadnicima drugih manjina u Vojvodini tijekom 90-ih godina XX stoljeća počela je polako izlaziti na svijetlo dana i o njoj su ponekad progovarali čak i državni dužnosnici.

Tako je pokrajinski (vojvođanski) sekretar za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, upravu i propise Tamas Korhecz  krajem 2000. godine izjavio kako je u proteklom desetljeću u Vojvodini bilo etničkog čišćenja, te da će Izvršno vijeće Vojvodine o tomu otvoreno raspravljati.

“Imali smo primere otvorenog etničkog čišćenja naročito u Sremu i naročito prema hrvatskoj nacionalnoj manjini, koja nije uživala ni elementarna prava. O tome se mora otvoreno govoriti… Mnogi ljudi tada su isterani iz državnih institucija. Pogledajte današnji sastav policije, sudstva tužilaštva i uporedite ga sa onim od pre deset godina, pa ćete videti da je to tragično”,  izjavio je Tamas Korhecz za novosadski magazin „Bulevar“, dodavši kako je vršeno i „tiho etničko čišćenje“ pripadnika drugih manjina, „pošto se znalo da su oni protiv te nacionalističke politike“.

(Vidi:https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2000&mm=12&dd=08&nav_category=1&nav_id=17525; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 6.8.2003.)

I takvu moralnu nakazu, rasista, fašista i zločinca, poslije svega što je počinio do sada, srbijanska vlast pušta da i dalje truje odnose među ljudima i prijeti!?

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Da ima obraza Budimir Lončar nikad ne bi nogom kročio u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar počinio je zločin prema hrvatskome narodu. To je neoboriva činjenica koju ne može opovrgnuti nitko. I da je bilo pravde, da naši državnici vode brigu o nacionalnim interesima, on bi završio na robiji a ne bi se danas šepurio po Zagrebu.

U situaciji kad smo bili potpuno razoružani (jer, u svibnju 1990. godine Ivica Račan je predao vojsci kompletno naoružanje naše Teritorijalne obrane), on se kao “savezni sekretar za inostrane poslove” (dakle, ministar vanjskih poslova tadašnje SFRJ), u vrijeme kad ova država već faktički nije postojala, žestoko zalagao za to da nam se uvede embargo na uvoz naoružanja i ratne opreme.

Tako smo praktično nakon zabrane uvoza naoružanja za područje tadašnje SFRJ bili izručeni na milost i nemilost do zuba naoružanom agresoru – Srbiji, “JNA” i Crnoj Gori.

Ne samo da je spomenuti Budimir Lončar nogama i rukama kopao kako bi nam onemogućio obranu od krvave i brutalne agresije, on je kroz cijelo vrijeme procesa osamostaljenja Republike Hrvatske oštro istupao protiv tog koncepta i trudio se svim silama onemogućiti ga. Da se njega i Račana pitalo i da su oni o tomu odlučivali, naša bi budućnost bila “Velika Srbija”, to je jasno kao dan.

I ta prispodoba, olinjala komunistička gnjida, skojevac iz 1943., stogodišnji ishlapjeli metuzalem, politički mešetar i pokvarenjak bez trunke morala i karaktera, nakon rata se dovukao u Hrvatsku i zasjeo u Ured predsjednika države – prvo Mesića, potom i Josipovića, na sramotu ove zemlje i svih nas.

Preko granice ga nismo smjeli pustiti, a ne posaditi na Pantovčak!

Vratio se poput nečastivog na mjesto zločina, pokvariti što se još može i naštetiti Hrvatskoj s čijom se samostalnošću nikad nije pomirio (jednako kao i njegove bivše gazde Mesić i Josipović).

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Ovih dana se digla graja oko nagrade Grada Zagreba. Sin Kumrovečke škole, Račanov omladinac, poklopac za svaki lonac, čovjek za sve režime i vlade, operiran od srama, beskrupulozni karijerist i trgovac maglom Milan Bandić, odlučio je tu nagradu dati baš Lončaru – kao zahvalu i priznanje za svu štetu koju nam je do sada napravio!

To ima samo kod nas!

I još ga Pavle Kalinić brani i objašnjava to nekim “širim kontekstom”!? E, pa taj “širi kontekst” neka Pavle i Milan prakticiraju u svojim privatnim kućama, stanovima, vikendicama, firmama, a ne kao oficijelni predstavnici Grada Zagreba. Neka u svoje ime podignu mauzolej Bude Lončara i pred njegovim kipom klanjaju svakodnevno do mile volje, ali neka to ne čine u ime Zagreba i njegovih građana!

Nema tu nikakvoga “šireg konteksta”! Budimir Lončar je štetočina i sukrivac je za smrt tisuća naših građana, za žrtve kojih ne bi bilo da smo se imali čime braniti! Zna on to jako dobro! I da ima imalo karaktera, mrvu ljudske savjesti i časti, nakon rujna 1991. godine, nikad više ne bi nogom kročio u Hrvatsku!

To je jedini kontekst koji priznajemo mi koji smo se za ovu zemlju borili i pokapali svoje prijatelje u vrijeme kad nas je Budina “JNA” skupa s četnicima tukla iz svih oružja i oruđa, rušila nam gradove i sela, razarala crkve, škole, mostove, pruge i groblja.

On je oduvijek pripadao tom svijetu, a ne nama.

I na kraju, doista ne znam, što će nam u javnom i političkom životu taj stogodišnji metuzalem – komu on i čemu koristi i iz kojih ga razloga Bandić, Kalinić i slični likovi brane i zastupaju!?

Hrvatska Vlada demokratskog jedinstva donijela je nedugo poslije uvođenja embarga (27. rujna 1991. godine) mišljenje u kojemu otkazuje pravo Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa u ime Republike Hrvatske i u njemu kaže slijedeće:

“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828; stranica posjećena 20.2.2019.)

Misle li Budini prijatelji i obožavatelji da smo mi Hrvati doista tako kratke pameti i da ne znamo što nam se događalo i tko je bio tko u krvavoj drami koju smo proživljavali punih 5 godina?

Treba im na svakom koraku jasno dati do znanja DA NAM TAKVI U HRVATSKOJ NE TREBAJU!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, danas smo dobili upit od Nove TV (Dnevnik) da u svrhu izrade priloga koji će biti emitiran u Dnevniku u 19:15 sati, komentiramo našu objavi na FB stranici. Kako u ranijim vijestima Nova TV najavljuje prilog vezan za našu objavu, te kako je to sad “udarna” tema, a ako zbog mogućeg ograničenog vremena na TV-u bude dio našeg odgovora skraćen, ne želimo da budete i vi zakinuti.

U screenshotu su pitanja novinarke Nove TV Petre Buljan, a ispod cijeli odgovor.

Poštovana, vaša pitanja su tako intonirana da u startu onemogućuje onoga koji odgovara, da jasno izrazi bitan sadržaj problematike o kojoj govorite, ukoliko bi se pojedini odgovor odnosio isključivo na konkretno pitanje.

Okolnost da hrvatski branitelj, Marko Perković Thompson koristi izraz kojega su koristili hrvatski branitelji kako dragovoljci HOS-a tako i ostali branitelji u obrani domovine od udružene srpske i jugoslavenske agresije, kao i sam izraz mogu biti sporni jedino onima kojima je sporna i obrana hrvatske države.
Izraz Za dom spremni je izraz kojega kako Marko Perković tako i većina stanovnika ove zemlje, doživljavaju kao izraz iz Domovinskog rata, kojega su koristili hrvatski branitelji, koji se kao takav nalazi na službenim dokumentima u uporabi u Republici Hrvatskoj, na ratnoj zastavi HOS-a, kao takav je službeno registriran te se obilježja s izrazom Za dom spremni koriste pri obljetnicama, mimohodima i ostalim manifestacijama u kojima sudjeluju i pripadnici HOS-a, te ga ne smatraju spornim.

Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državu smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupali onako kako se postupalo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.

Okolnost da se Predsjednica ogradila od predmetnoga izraza ne znači ništa.

Ne ulazeći u taktike usmjerene povećavanju rejtinga među biračima, ističemo da se od istine ne može ograditi pa tako ni od uloge dragovoljaca HOS-a kao i ostalih hrvatskih branitelja dragovoljaca u Domovinskom ratu, kao ni od činjenice da pod tim izrazom od 91-95 nije nitko činio nikakve zločine.
Sve dok se predmetni izraz ne dovodi u kontekst s NDH, isti ostaje pozdrav, izraz i geslo iz Domovinskog rata i kao takav može smetati jedino onima kojima općenito smeta Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu.

Na pitanje “Tko stoji iza konkretne objave” nemamo potrebe odgovarati, jer je pitanje postavljeno pretenciozno u najmanju ruku kao da se dogodila kakva diverzantska akcija, nalik na diverzantske akcije mladih skojevaca iz odgovarajućih trash filmova komunističke tematike kao i na ovovjekovne smiješne noćne akcije mladih orjunaša u rangu pritiskanja zvona na portafonima i bježanja nakon toga, a ne objava izraza koji je objavljen već toliko puta i u objavi kojega nema ničega spornog.

U ime menadžementa Marka Perkovića Thompsona
Odvjetnik Davor Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari