Sestre Nedić, nove glazbene nade posavskih korijena

Za grupu RiM koju čine sestre Ružica i Maja Nedić mnogi su čuli što nije ni čudo budući da su inetrnacionalno poznate. Djevojke su posavske krvi budući da im je tata Slavko tolišanin.
Razgovaramo s njima o njihovom životnom i glazbenom putu.

Djevojke tata vam je posavljak, mama slavonka što ste ustvari vas dvije?

-Mi smo bosanske slavonke. Smatramo da smo pokupile najbolje od roditelja i samim time postale savšeni miks. 

Kad i kao je glazba ušla u vaš život?

-Glazba je ušla u naš život prije našeg rođenja, još u maminom trbuhu. S obzirom da je tata glazbenik živjele smo glazbu od ranih početaka. Prva ljubav prema glazbi se rodila otprilike u nižim razredima osnovne škole kada smo slušale i gledale mjuzikle. Još i danas znamo skoro cijeli mjuzikl „Mačke“ napamet. Nakon toga smo krenule u dječji crkveni zbor, pa u zbor mladih kod nas u crkvi sv. Petra. Iz toga se rađa i ideja da bismo nas dvije mogle i nešto samostalno i tako nastaje naš band.

Zašto baš duhovna glazba, vas dvije, s obzirom na kvalitetu koju posjedujete biste vrlo vjerojatno mogli uspjeti i u svjetovnoj glazbi.

-Smatramo da je duhovna glazba posebna. Ovdje ne želimo omalovažiti druge žanrove glazbe, no duhovna glazba liječi. Također dok smo na pozornici dok pjevamo i sviramo, Gospodin progovara kroz nas. Naša pjesma i naši glasovi zapravo nisu naši nego Njegovi. Sa izvođenjem duhovne glazbe postajemo Njegovo oruđe. Kada završimo koncert i vidimo osmijehe i suze na licima ljudi onda znamo da smo odabrale pravi put. Naša je želja glazbom mijenjati pogled na svijet i glazbom dati ljudima nadu. Zato duhovna glazba.

S obzirom da se bavite duhovnom glazbom mnoge ime vaše grupe odvede u krivom smjeru jer misle da ste se nazvali po vječnom gradu.

-Da, dosad smo imale mnoge krive interpretacije našeg imena.  Kada smo razmišljale o nazivu benda željele smo da on oslikava nas. Iz tog razloga smo se odlučile za naše inicijale pa za one koji to još ne znaju RiM je ustvari Ružica i Maja.

A gdje je tu tata Slavko?

-On je ono „i“ koje nas povezuje. On je stalno tu, bio s nama na pozornici ili ne.

Tko kod vas piše pjesme?

-Tekstove za većinu naših autorskih pjesama je napisao vlč. Ivan Lastovčić. S njime godinama surađujemo i stvorili smo povezanost i razumijevanje. Glazbu pišemo nas dvije zajedno. Naravno da koji puta uzmemo i tatinu neku pjesmu, ako nam se baš jako svidi.

Za vrijeme korone ste pokrenuli vrlo uspješnu inicijativu „Ostani doma i slavi Gospodina“ dajući sloganu „Ostani doma“ i vjerski smisao.

-Tako je i jako smo ponosne na odjek inicijative. Smatrale smo da u tom vremenu kada smo zatvoreni doma moramo nešto napraviti. Naravno uzeli smo si nekoliko dana da odmaramo u „neradu“ a nakon toga smo se bacili na posao. Ostani doma je bio hvale vrijedan pokret koji je ljude pozivao na odgovornost, no mi smo željeli toj odgovornosti za fizičko zdravlje dodati i odgovornost za duhovno zdravlje jer je mnogim ljudima bilo teško biti zatvoren u kući skoro dva mjeseca. Drago nam je da su se mnogi glazbenici iz Hrvatske ali i iz Bosna i Hercegovine priključili toj inicijativi.

Za vas je ova korona bila uistinu kreativna, u relativno kratkom vremenu objavili ste dvije pjesme. Recite nam nešto o pjesmi Sveti Križ?

-Pjesma Sveti Križ je nastala kao podrška sestrama Svetog Križa iz Đakova. To je naša prva tamburaška pjesma i u njoj smo dodirnule naše slavonske korjene.  Teskt za pjesmu je pisala pjesnikinja Iva Čuvalo a glazbu je skladao naš tata Slavko. Aranžman su radili dečki iz Rockoko orcestra. S njihove strane je posao napravljen vrhunski, kada smo čule aranžman pjesma nam je odmah sjela. Inače sestre Svetog Križa su pluća Đakova jer kroz njihov samostan prolaze mnogi od djece do starih. Nažalost zadesila ih je situacija sa korona virusom i željeli smo im dati podršku jer se one svakodnevno nesebično daju za svoje sugrađane. Nedavno smo imali koncert u Đakovu i tom prilikom smo upoznali sestre. To je bio baš emotivan susret. Nismo mogli vjerovati koliko je sestrama značila ta pjesma. Na kraju koncerta su sestre s nama otpjevale tu pjesmu i baš smo bili počašćeni da su stajale s nama.

I druga vaša pjesma „Život je dragocjen“ je također pjesma podrške i to onim najmanjim?

-Da, pjesma Život je dragocjen je također pjesma podrške i to onima koji ne mogu govoriti za sebe. Tekst za ovu pjesmu je napisao vlč. Ivan Lastovčić a glazbu smo mi radile, aranžman su radili Josip Šuker, u čijem studiju je snimana pjesma i Martin Kutnar. Violinu je svirala naša prijateljica Jelena Lelas. To je pjesma koju je bilo dosta teško napisati zbog težine teme o kojoj govori. Također samo snimanje pjesme je bilo dosta emotivno jer smo željele biti što bolji glas za najmanje. Jako smo sretne što je pjesma himna jesenske kampanje inicijative 40 dana za život. Također za pjesmu je snimljen spot koji je nadahnut istinskim događajem. Dok smo radile spot upoznale smo mnoge divne ljude i stvorili nova prijateljstva.

Djevojke, pa kad će konačno i taj album?

-Eh, vječno pitanje. Možda da dođe još jedna karantena pa bi album bio vani do kraja godine  Naravno, šalimo se. Sada smo izašli s dvije pjesme u vrlo kratkom periodu. Imamo još dosta pjesama koje čekaju da ugledaju svjetlo dana. Nadamo se da ćemo se uskoro moći javiti sa vijestima da je album pri kraju. Smatramo da sve dolazi u svoje vrijeme. Mi djelujemo već dugo godina u duhovnoj glazbi, no svatko mora izrasti i dati se u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Mislimo da Gospodin ima mnoge velike planove s nama, tako da Mu prepuštamo odabir datuma za izlazak albuma.

I za kraj pitanje, nastupate li i u Posavini?

-Da i to vrlo rado, dugi niz godina Posavina nam je bila standardni dio naših ljetnih svirki.
Svirali smo 13. kolovoza u Tolisi u sklopu drugog dana trodnevnice za Veliku Gospu, zatim
sutradan u Odžaku. Svirali Mise i koncerte u Orašju, Donjoj Mahali, Donjoj Tramošnici,
Oštroj Luci, Vidovicama, Županji, Bošnjacima i …

Bilo je toga poprilično i nadamo se da će doći vrijeme kada ćemo moći to ponoviti.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?