Pratite nas

Komentar

Sezona ludih gljiva u BiH još traje

Objavljeno

na

Upravo kad čovjek pomisli kako je sezona ludih gljiva završila s odlaskom Bakira Izetbegovića iz državnog vrha susjedne nam BiH, netko od njih nas razuvjeri.

Ovoga puta Srbin Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, čedo Karadžićevog SDS-a (zločinačke organizacije koja je najodgovornija za genocid i etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini) trbuhozborac je onih koji kriju pravo stanje stvari u BiH – prije svega vezano za islamski ekstremizam i djelovanje selefijskog pokreta.

U bolesnim glavama sve je moguće. Mektić bulazni o tomu kako hrvatska SOA “vrbuje agente iz BiH”. I ne samo to. Republika Hrvatska “naoružava islamske skupine” kako bi susjednu zemlju prikazala kao leglo terorizma u Europi!?

Hrvatska nema drugoga posla nego naoružavati islamske teroriste u BiH i vrbovati njihove (BiH) agente. Jer, to valjda ide njoj u korist. Hrvatima baš paše da u susjedstvu imaju jak islamistički teroristički centar iz kojega bi im prijetila opasnost. Nije nam bilo dosta glavosječa koji su haračili 90-ih godina srednjom Bosnom, pa smo ih se poželjeli. A i agenti su im malo jačeg kalibra, tako da bi se bogme okoristio svatko tko bi ih angažirao.

Za ovakve jeftine politikantske manipulacije postoji nekoliko razloga:

  1. S BiH (ili točnije, Sarajeva) treba skinuti odgovornost za islamski ekstremizam koji u BiH postoji od početka rata 1992. godine do danas i prebaciti je na susjede;
  1. Vlastitu nesposobnost, nerad i nedostatak političke volje da se klika u Sarajevu i njezine nesposobne službe konačno obračunaju s nositeljima tog ekstremizma zabašuriti i prikriti, te “dokazati” kako BiH nema ništa sa selefijama i njihovim aktivnostima – iako se te skupine slobodno pojavljuju na gradskim ulicama, što je jako dobro poznato kako vrhu SDA, tako i Mektiću i ostalima iz njegove službe, pa i samome Dodiku;
  1. Ovaj bi nevješti spin Mektića (koji je mentalno i intelektualno nezreo i nesposoban za kakvu složeniju operaciju) trebao među ostalim “pokriti” ono okupljanje njegovih i Dodikovih četnika u Višegradu, gradu u kojemu su srpski krvnici pod tom istom kokardom palili žive ljude, žene i djecu i medijski neutralizirati po Srbe negativne učinke tog događaja;
  1. Provokacije ove vrste usmjerene su i na to da se kompromitira ne samo Republiku Hrvatsku, nego i Hrvate u Herceg Bosni koje bi najbolje bilo ušutkati kako ne bi inzistirali na svojoj ravnopravnosti i konstitutivnosti u okviru Federacije BiH;
  1. Mektić je, naravno, samo trbuhozborac nalogodavaca iz SDA koji hrvatskoj SOA-i predsjednici nikako ne mogu oprostiti što su ne tako davno, otvoreno i javno izrekli istinu o radikalizmu u BiH koji predstavlja realnu opasnost, ne samo za jugoistočnu Europu i šire;
  1. I u čemu je tu njegov (Mektićev) interes? Srbin koji se ne može pomiriti s gubitkom ministarskog stolca (jer to je jedina država na kugli zemaljskoj u kojoj bi on takav kakav jeste mogao zauzeti tu poziciju), puše u Bakirovu trubu i jaši na njegovim starim tezama o “Hrvatima kao “neprijateljima BiH”, ne shvaćajući koliko je sve skupa prozirno i komično.

Odgovori koji su stigli kao reakcije na ovu Mektićevu nebulozu iz Ureda predsjednice, Vlade i MVEP, pravodobni su i sasvim primjereni.

Mektić i društvo trebali bi vlastito smeće čistiti umjesto što ga prebacuju u susjedovo dvorište. Ili još bolje – neka se ‘uguše u njemu’, zaslužili su.

Piše: Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Ured predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u četvrtak je poručio da nema namjeru komentirati “politikantske konstrukcije” ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine koji je rekao da je SOA pokušala angažirati pripadnike selefijskog pokreta za prenošenje oružje i eksploziva, dok je ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo kako je cilj tih tvrdnji ugrožavanje uspješne suradnje dviju država.

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić ustvrdio je u srijedu kako su “hrvatski obavještajci” bili uključeni u tajnu operaciju čiji je cilj bio pokazati da u BiH djeluju naoružane skupine radikalnih islamista-selefija, odnosno kako su opravdane ranije izjave hrvatske predsjednice o tisućama islamističkih ekstremista u BiH koji su prijetnja sigurnosti cijele regije.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Jesu li četnici stradali na Bleiburgu imali dušu?

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je da se uz katoličke svećenike i islamske imame u molitvi za duše žrtava Križnog puta i zločina jugoslavenskih armija nakon II.svjetskog rata nikada na Bleiburgu ne pojavljuju svećenici SPC, niti neke druge pravoslavne crkve.

S obzirom da apologeti jugoslavenske i prosrpske historiografije uporno pokušavajući osporiti činjenicu da su Bleiburg i Križni put primarno bili zločin protiv hrvatskog naroda i pokušaj eliminacije svake mogućnosti za uspostavom hrvatske države uništenjem ljudskih potencijala, pa stalno uz “poražene neprijateljske snage” i ustaše dodaju i četnike, čudno je da SPC, koja se nikada ni duhovno ni politički nije odrekla četnika, ne dođe pomoliti se za njihove duše.

Ispada da tadašnji četnici nisu ni imali dušu, a tko je to i zašto ustvrdio, ne zna se. Ili da SPC ne priznaje te četnike koji su stradali nakon Bleiburga? Zašto se to događa?

Ili u tolikom povijesnom oduševljenju zbog “pravedne osvete” nad Hrvatima nakon “genocida” nad nedužnom srpskom nejači, koji su upravo u SPC-u počeli u svojim dokumentima i pismima svim relevantnim međunarodnim institucijama, pa i Vatikanu, proizvoditi od lipnja 1941. godine, zaboravljaju na žalost i nužnost molitve za stradale četnike?

Stvar je jednostavna. SPC ne zaboravlja ni jednoga Srbina, to je temelj njihove nacionalne i svetosavske paradigme.

Ne mole se u Bleiburgu zato što su srpski četnici stradali na Lijevča polju i nakon predaje ostataka pobijeni kod Stare Gradiške, a dio koji se probio do Slovenije, predao se Britancima kod Trsta i njih 8 tisuća su uredno dobili azil i nastavili živjeti u Velikoj Britaniji i zemljama Commonwealtha, te u SAD-u, prema dokumentiranim navodima Carol Hodge.

Kod Bleiburga i nakon njega pobijeno je pet tisuća crnogorskih četnika, koji su se uoči bitke na Lijevča polju predali generalu Metikošu i povlačili su se zajedno s hrvatskim snagama, kao saveznici.

Zato SPC tim četnicima ne priznaje dušu i zato komemorira srpske žrtve u Jasenovcu, a ne na Bleiburgu, u kojemu je sve donedavno na popisu jasenovačkih žrtava bila i nekolicina ozloglašenih četničkih vojvoda na čelu s Pavlom Đurišićem, stradalih na, i nakon Lijevča polja.

Dakle, nije SPC proglasila bezdušnima niti jednog srpskog četnika. Radi se o tome da su i prema njihovoj duhovnoj i političkoj teoriji ustaše i Hrvati bezdušni, kao i svatko tko im je bio bilo kakav saveznik, a za odmetnute Crnogorce vrijedi i stroži kanon, pa se za takve ne moli, niti se s njima ima što suosjećati.

S druge strane, upravo činjenica da promotori paradigme “gdje je srpski grob, to je srpska zemlja”, s tim i srpsko pravo na državu, ne komemoriraju “četnike” na Bleiburgu, potvrda je laži jugoslavenske historigrafije o primarnom obračunu sa svim poraženim neprijateljima iz svih naroda.

Križni put je bio primarno politički osmišljen zločin protiv hrvatskog naroda i državnosti, a priča o četnicima je zbog prešućivanja istine o crnogorskim četnicima, bila samo škropac na tu epohalnu laž.

Iako Crnogorska pravoslavna crkva doslovno djeluje razbaštinjena i polulegalno i danas u svojoj samostalnoj državi, još od dekreta kralja Aleksandra, koji ju je ukinuo i proglasio nelegalnom odmah po uspostavi Kraljevine SHS, nema potvrđenu autokefalnost.

Neobično je da i pored toga njihovi svećenici ne pokušaju s Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom, te organizatorima iz PBV-a, dogovoriti sudjelovanje u komemoraciji. Nisu valjda i oni proglasili četnike bezdušnima?

Tko zna, možda u PBV-u ne pomišljaju posve prirodnim pozivom Crnogorcima dodatno rasrditi Srbe i ne daj Bože Pupovca i Porfirija?

Ako se već molimo za duše žrtvama, onda neka svatko ima mogućnost za to, a s tim bi i civilizacijska poruka s Bleiburga bila potpunija, a istina o posrbljenoj Jugoslaviji jasnija, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Nije Bleiburg samo livada natopljena hrvatskom krvlju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dalija Orešković slavi 45. srpsku diviziju

Objavljeno

na

Objavio

Sporeći se sa Zlatkom Hasanbegovićem o izjavi Brune Esih da je 8. svibnja 1945. Zagreb “pao”, Dalija Orešković, velika nada ljevice, a sve se više pokazuje da je riječ o ekstremnoj ljevici, reče: “Kada je državni vrh odustao od temeljnih vrijednosti na kojima počiva naša država, onda je država pala”.

Što će reći da su za nju “temeljne vrijednosti” srpski partizani koji su “oslobodili” Zagreb, a među kojima su bili mnogi preobučeni četnici, zatim masovna ubojstva koja su učinili i nezapamćeni teror.

Za nju su “temeljne vrijednosti” to što su se pripadnici 10. zagrebačkog korpusa, spriječeni da prvi uđu u Zagreb, kako svjedoči general Ivan Šibl, “osjećali poniženo i jadno”.

Ona se u društvu partizansko-četničkih koljača ne osjeća “poniženo i jadno” nego su joj temelj na kojem počiva njezin svjetonazor i karijera. Ona s njima “ulazi u Zagreb” da ga “oslobodi” ustaša koje vide samo ona, Beljak, Markovina, Vučić… Da oslobodi Zagreb i Hrvatsku Plenkovićeve vlasti kojoj “ne smeta politizacija Bleiburga jer među ustašofilima vidi dio svog biračkog tijela”, da je oslobodi Kolinde koja je “nula”, SDP-a koji je “iznevjerio socijaldemokraciju”, i svih koji s njom ne slave ulazak u Zagreb 45. srpske divizije 8. svinja 1945. godine.

Milan Ivkošić / Večernji list

Popis stratišta u Zagrebu kad su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama

Hasanbegović: U Zagrebu imamo na desetke Ovčara

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari