Pratite nas

Kultura

Šibenska kapa

Objavljeno

na

Šibenska kapa je najpoznatija hrvatska inačica crvene kape, vrste narodnog pokrivala za glavu. Danas je obično narančaste boje s dva niza crnih vezenih ukrasa (obično zvanih bovuli, bouli, boule ili bule).

Crvenu kapu se tipski povezuje s japodskim oglavljem, iako je kod Japoda bila nošena samo kod žena dok se crvena kapa u narodu nosila i među muškarcima i među ženama.

Nakićeni oblik kape (u narodu kićenka), kakav je nošen npr. kod svadbenih djevera ili alkarskih momaka, naliči na neobičnu crvenu kapu koju nosi orač naslikan na fresci u crkvici Gospe Srimske između Šibenika i Vodica (XII./XIII. st.).

 

Na donjem ukrasnom vijencu portreta šibenske katedrale nalazi se i lik pučanina pod kapom. Ovaj portret potječe iz vremena popravka katedrale 1850. godine. Na gornjem ukrasnom vijencu portreta (iz pred-Dalmatinčeve faze izgradnje, oko 1440.) također je brkati lik pod sličnom kapom.

Crvenu kapu je kao muško oglavlje u dokumentu iz 1500. pronašao don Krsto Stošić, dok je kao “kapu od skrleta s kožnom podstavom” pronašao u dokumentu iz 1660. godine.

Narodne kape fotografirane u Šibeniku početkom XX. st.

Politički povodi za poznatost ovakvog oblika narodne crvene kape 1880-ih godina je bilo nadmetanje narodnjaka (s narodnom kapom kao simbolom, redovito s brkovima) i autonomaša (s gospodskim klobukom kao simbolom, redovito s bradom i brkovima) za vlast u Šibeniku i u drugim dalmatinskim gradovima, a 1920-ih godina narodna kapa kao simbol slavenstva pred anektiranim Zadrom.

U valu modernizacije nakon 2. svjetskog rata kapa je, kao i druga pučka obilježja, bila u drugom planu iza simbolike klasne ideologije. Svečanosti poput proslave 900. obljetnice prvog spomena grada Šibenika 1966. godine i proglašenje šibenskog franjevca Nikole Tavelića svetim 1970. godine, kao i ekonomsko otvaranje konzumentima kulture izgradnjom Jadranske turističke ceste 1964. i izgradnjom hotela od 1966., pojačali su javni interes za kapu kao simbol identiteta i suvenir.

Današnji grb i uspravna zastavica Šibensko-kninske županije ima dvije komponente prenesene sa šibenske kape (tj. šibensko-drniške kape, kako je tim povodom službeno obrazloženo): boju i ukras. Boja je opisana kao crvena a u stvarnosti se na županijskom grbu često prikazuje kao narančasta. Ukras na uspravnoj zastavici su boule, spiralno vezene spojene kružnice.

 

Kapa je koncem XIX. st. i u prva dva desetljeća XX. st. pojednostavljena za izradu od uposlenih žena ili kooperantica uz pomoć šivaćeg stroja s dodatnom mogućnošću vezenja, kakve im je s materijalom i plasmanom osiguravao obrtnik. U to vrijeme je kućno rađena narodna kapa u Šibeniku bila niža, istaknutijeg vrha i vezenih ukrasa s disproporcionalno malim punjkama (u narodu zvana oštruljica ili težačka kapa), a u Drnišu i okolici je kapa bila viša, plosnatijeg vrha, sa strane sa šupljim punjkama veličinom približenima ili izjednačenima s ostalim vezenim krugovima (drniška kapa, u tom kraju u narodu jednostavno zvana seljačkom kapom). Strojnom ubrzanju proizvodnje za veće tržište prikladnije je bilo približavanje obliku i ukrasima veće kape.

Slična je kapa nošena i u Kninu, prije polovice XIX. st. zamotana pod crvenu ćalmu.

U tom smislu je današnja šibenska kapa amalgam šibenske i drniške kape, u vrijeme širenja proizvoda Industrije narodnog veziva u raznim krajevima prozvana kapom šibenkinjom. Vrijeme promjene rukom izrađivane narodne kape u kupovnu kapu iz Industrije narodnog veziva može se vidjeti na Meštrovićevim slikama u Gradskom muzeju Drniša (“Momak i djevojka u kolu”, “Pastir s mijehom”, “Žene iz Dalmatinske zagore”, skulptura “Ludi Mile”, sve nastale između 1911. i 1913. godine).

Naziv “šibenska kapa”, koji u narodu nije postojao prije XX. st., opravdan je zbog nastanka ovako modificirane narodne kape u Industriji narodnog veziva.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

ZVONKO BUŠIĆ ‘TAIK’

Objavljeno

na

Objavio

Mnogi su domoljublje
pretvorili u koristoljublje!

Mislim da ga je to najviše bolilo!
Počivao u miru Božjem!

ZVONKO BUŠIĆ
“TAIK”

Umoran sam Domovino moja,
na vječni počinak ću poći,
slomili me dani nespokoja,
besane satrale me noći.

Život sam posvetio tebi!
Srce ti darovao na dlanu!
Pa je teško prelomit u sebi
da te i sad gledam uplakanu!

Moja bol je veća od planine
i ne mogu preći preko toga,
kad odem iz suzne doline
samo jedno zamolit ću Boga!

Ako može,čuvaj mi je Bože!
Dao sam joj što sam mog’o dati!
Domovinu samo spasit može
domoljublje kad joj ponos vrati!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Majka hrabrost Eva Šegarić

Objavljeno

na

Objavio

Par dana prije jedne od najtužnijih
obljetnica u hrvatskoj povijesti,
ne mogu a da se ne sjetim osobe koja
u Domovinskom ratu izgubi sve što
je imala. Sve u jednom danu!
Dragi Bože nagrada joj budi za svu
patnju u životu!

MAJKA HRABROST
EVA ŠEGARIĆ

Nad Škabrnjom tužan oblak vapi,
u njem’ nema niti jedne kapi,
isplakao sve je svoje suze,
kad nebo sinove joj uze!

Tri je sina Domovini dala
i od bola crnoj zemlji pala,
slomila je žalost i tuga,
ubiše joj dušmani i supruga!

Izgubi ih sve u jednom danu,
pa je oblak gleda uplakanu,
kako moli Boga sa visina
da joj vrati barem jednog sina!

Ili uzme i nju u milosti,
da ne pati sama u starosti!
Ne želi život živit u samoći,
za sinovim poželila je poći!

Povedi je najljepša zvijezdo,
da svije još jedanput gnijezdo.
Odagnaj od nje patnje i boli,
u zagrljaju onih koje voli.

I posla Bog zvijezdu s neba,
dovede je do nebeskih visina.
Njenoj duši malo mira treba
u zagrljaju supruga i tri sina!

Nitko više rastavit ih neće!
Ne ulazi tuga u kraljevstvo sreće.
Dragi Bože nagrada joj budi,
a njezino suza zločincim nek sudi!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Sjećaš li se kupreška ravnico dana kad uze nam heroje?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari