Connect with us

Komentar

Silovanje ignoriranjem ne nestaje

Objavljeno

on

„U Vukovar se nisam vratila radi toga što svi zločinci koje sam nabrojala, ratni zločinci, silovatelji još uvijek žive u Vukovaru i primaju našu mirovinu i naše novce troše, a za ono što su napravili još nitko nije odgovarao.Oni se faktički nama smiju kada se mi okupljamo.“, piše Kristijan Krkač /Blog.vecernji.hr

svjedočanstvo, Sunčica, 31:38-32:21

[ad id=”68099″]

Silovanje u ratu je ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid (tako kaže Rezolucija 1820 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i oko toga nema niti najmanje dvojbe,

http://en.wikipedia.org/wiki/United_Nations_Security_Council_Resolution_1820).

Vijest od 20. 05. 2015. kaže kako je „prije zasjedanja u sabornici prikazan film Sunčica, redatelja i producenta Nikole Kneza, o potresnim svjedočenjima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.“ (http://direktno.hr/en/2014/direkt/15365/Pupovac-i-njegovi-nisu-u-Saboru-gledali-potresni-film-o-silovanjima.htm).

Radnja filma Sunčica dokumentira iskaze zatočenih žena nad kojima je izvršen zločin silovanja. Štoviše, taj je zločin prešućen ne samo od strane počinitelja, nego i slabo do nikako vrednovan od strane RH čije su te žene državljanke. Radi se o više od 10.000 silovanih žena u srbijanskoj agresiji. Radi se o tome kako je to bio dio strategije agresije Srbije i JNA na RH. Radi se o tome da 20 godina te žrtve nose teret za koji misle da je njihov, da velikom većinom neprocesuirani počinitelji žive među nama i o tome da je to teret RH, svih nas i svakog od nas ponaosob koji bismo trebali podijeliti taj teret s nedužnim žrtvama.

Službeni internetski portal Hrvatskog sabora kaže kako su zastupnici srpske nacionalne manjine u 7. sazivu istoga: prof. dr. sc. Milorad Pupovac, Dragan Crnogorac i Mile Horvat (http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=4516). Navedena vijest kaže kako niti jedan od tri zastupnika spomenute nacionalne manjine nije nazočio projekciji filma Sunčica, te kako je zastupnik Pupovac na pitanje koji razlog ima za nedolazak rekao da je „na putu od bolnice prema Saboru“, te da je na pitanje zašto preostala dva zastupnika nisu nazočila odgovorio: „Čuli ste sve što sam vam rekao“. (nav. mj.)

>>Potresni film “Sunčica” prikazan u saboru – Pupovac ‘nije stigao’ na projekciju

Ne bi bilo zanimljivo da primjerice samo jedan od tri zastupnika spomenute nacionalne manjine nije došao na projekciju, pa čak da primjerice dva od tri nisu nazočila, ali zanimljivo je kako ih je nazočilo nula. Koji je razlog njihove izočnosti ne znam, osim razloga koji je dao zastupnik Pupovac, no treba primijetiti sljedeće detalje. (1) Navedeni zastupnici su trebali opravdati svoj izostanak s projekcije solidnim, barem moralnim razlozima. O tome je li odlazak u bolnicu, čime je opravdano kašnjenje od strane zastupnika Pupovca, solidan razlog ne želim raspravljati, ali svakako razlikujemo opravdan i neopravdan izostanak, tj. „službenu odsutnost“, što razlikuje i sam Hrvatski sabor (http://www.sabor.hr/prisutnost-zastupnika-u-saboru). (2) Navedeni zastupnici su zastupnici srpske nacionalne manjine u RH, iste one manjine čiji su bivši, a u filmu se tvrdi i sadašnji pripadnici, počinitelji silovanja i kao takvi su imali ne samo dužnost opravdati svoju izočnost, nego su imali barem moralnu, ako ne i zastupničku dužnost nazočiti projekciji filma. (3) Navedeni su zastupnici, po mom skromnom sudu, bili dužni pružiti i neku zajedničku izjavu nakon projekcije filma. Što su trebali izjaviti, a propustili su, ostavljam njima na savjesti. Oni su prije svih imali tu dužnost kao ljudi, Srbi i službeni predstavnici srpske nacionalne manjine u RH.

Ti zastupnici nisu učinili ništa od navedenog, niti (3), ni (2), pa čak niti (1). Njihov čin svodi se na propust, propuštanje izvršavanja dužnosti; dužnosti kao ljudskih bića, kao Srba i kao zastupnika u Hrvatskom saboru. No, prema svjedočanstvima iz filma možda je grijeh RH još i veći, jer je ista za te zločine znala vjerojatno od 1991., a sigurno od 1993. godine i ništa nije poduzela. Iz svega možemo zaključiti kako se svi skupa pretvaramo kao da se ta silovanja nisu dogodila i kako zaista samo čekamo da žrtve doslovno pomru i da se počnu „znanstveno“ poricati ta nedvojbeno autentična svjedočanstva i sama silovanja. Svaki put kad šutimo o tome kao da prešućivanjem ponavljamo taj čin; kao da se „faktički smijemo“.

Kristijan Krkač /Blog.vecernji.hr

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari