Pratite nas

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Hrvatska se uvijek povlači iako ima sve argumente i povijesne istine na svojoj strani

Objavljeno

na

Najvažnije je kako će se Hrvatska postaviti  najprije prema zaštiti svojih vrijednosti, a onda i prema srpskoj bahatoj politici koja godinama docira. U tom odnosu Hrvatska se uvijek povlači iako ima ama baš sve argumente i povijesne istine na svojoj strani.

Dok hrvatska službena politika mahom šuti i izigravajući uljuđenu damu, ona srbijanska širi laži i manipulacije gdje god stigne. Tako je i tamošnji ministar obrane Aleksandar Vulin izjavio kako je uvjeren da će Hrvatska ove godine reći ‘ne’ fašizmu i da neće slati državno izaslanstvo na komemoraciju na Bleiburg.

Jer, nemoguće je, smatra europejac Vulin, da bi zemlja, članica Europske unije, otišla položiti vijenac na grob „strijeljanim čuvarima bivšeg ustaškog logora Jasenovca, na grob koljačima iz Jasenovca“.

Ne govori takvo što Vulin bez razloga. Zna taj dobro, uostalom kao i njegovi mentori, da će na takve srpske provokacije junaci u Hrvatskoj zamuknuti.  Da se razumijemo, istu je stvar i prije dvije godine poručio tadašnji srbijanski premijer, a sada predsjednik Vučić, i isto tako nije dobio primjereni odgovor iz Hrvatske.

No vrijeme je da im netko odgovori. I da se jasno i glasno kaže nekoliko stvari. Prvu, da je srbijanska politika zadnjih sto godina isključivo hegemonistička. I drugo, da u Srbiji, za razliku od Hrvatske, antifašizam nikad, ali baš nikad, nije imao značajniju ulogu.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Srbija je, naime, bila uglavnom pronacistička. U samoj Srbiji antifašistički pokret nije nikada bio jak. U travnju 1941., nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, nacistima je potporu dala službena Srbija i vlada Milana Nedića. Srbija je odmah po tom sporazumu implementirala rasističke zakone protiv Židova i Roma.

U kolovozu 1941. postignut je tajni dogovor da bi se sredinom studenoga 1941. četnički vojvoda Draža Mihailović, sastao s njemačkim vojnim izaslanstvom u selu Divci pokraj Valjeva. Mihailoviću su nacisti dali oružje za borbu protiv partizana. Štoviše, i Srpska pravoslavna crkva je javno izrazila da podupire naciste.

Današnja Vučićeva politika nije se ni milimetar odmaknula od toga. Jer da je, ne bi se događalo da podižu spomenike Mihajloviću, ali novovjekim četnicima i zločincima koji su ubijali, klali, pljačkali i palili po Hrvatskoj tijekom srpske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih.

Zbog svega toga, najvažnije je kako će se Hrvatska postaviti  najprije prema zaštiti svojih vrijednosti, a onda i prema srpskoj bahatoj politici koja godinama docira. U tom odnosu Hrvatska se uvijek povlači iako ima ama baš sve argumente i povijesne istine na svojoj strani. Hrvati su valjda jedini narod na svijetu koji to dozvoljava i to na svim razinama.

Evo, samo se nama može dogoditi da u Zagreb, na Hrvatsku televiziju –  koja se financira i iz proračuna i od pretplate građana – dođe srpski glumac, i mrtvo hladno izvrijeđa Hrvate. Hrvatske političare usporedi sa srpskim osuđenim zločincima i koljačima, a HDZ nazove gamadi i usporedi ih sa Šešeljevim radikalima.

Voditelj Aleksandar Stanković, koji se godinama ponaša kao da je ta emisija njegovo privatno vlasništvo, većinu je izgovorenih uvreda doslovno prešutio. Naravno, Hrvatsko novinarsko društvo nije reagiralo na takav neprofesionalizam koji se financira iz našeg džepa. No, tko se njima više može čuditi?!

Dosadašnja hrvatska ulizivačka politika, a koja traje gotovo dva desetljeća, dovela je Hrvatsku u poziciju da nam o demokraciji i ljudskim pravima pametuju komunisti koji još žive na otetoj imovini hrvatskih domoljuba predstavljajući se kao antifašisti. Da se politička vodstva doslovno srame odati počast na mjestima stravičnih zločina nad Hrvatima jer se boje Pupovčevih ucjena i Vučićevog lamentiranja.

A oni nam istodobno svakodnevno serviraju hrpu laži o Jasenovcu i tako  opravdavaju velikosrpska divljaštva u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Hrvatska to ne bi trebala trpjeti nego napokon razriješiti pitanje Jasenovca na način da se konačno dozna ime i prezime svake žrtve bez obzira na njenu nacionalnu pripadnost. Ali i imena onih koji su počinili zločin u Jasenovcu. Ali za to treba imati političke hrabrosti i domoljublja.

I snage da netko napokon jasno kaže da Srbija nema nikakvo pravo manipulirati nedužnim žrtvama Jasenovca i koristi ih za svoje jeftine i ofucane fore o nekakvoj njihovoj tobožnjoj ugroženosti u Hrvatskoj. Jer jedina je istina da službena Srbija čiju okosnicu i aktualno političko vodstvo čine deklarirani četnici, nije odustala od velikosrpske politike.

Isto tako svima onima koji nedužne žrtve bilo kakvih totalitarnih režima dijele na „naše i njihove“ treba jasno reći da nisu ništa bolji od krvnika koji su na najgore načine smaknuli te nedužne žrtve. Ako branimo princip, onda nema druge mogućnosti!

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Totalitarni mozgovi iskorištavaju migrante za uvođenje cenzure

Objavljeno

na

Objavio

Migrantska kriza jedna je od onih polarizirajućih tema. Koplja bi se manje lomila da se tu radi samo o prihvatu određenog broja ljudi koji sreću traže u Europi. No stvar je puno složenija od toga.

Budući da su integracijski procesi na Zapadu pokazali prilično ograničeni učinak, rasprava o migracijama pretvorila se u raspravu o tome kakvu Hrvatsku želimo u budućnosti.

Progresivci žele multikulti zemlju koja bi zauvijek izgubila svoj katolički duh pa im imigranti dođu kao saveznici, dok druga strana želi sačuvati hrvatsku i kršćansku tradiciju pa od pridošlica traži prihvaćanje domaćih kulturnih normi i obrazaca ponašanja.

Prihvat migranata iz humanitarnog i sigurnosnog pretvorio se u pravo identitetsko pitanje.

Rasprava je s političke spuštena na osobnu razinu, piše Mate Mijić / Večernji list

Ne treba onda čuditi to što teških riječi i optužbi ne nedostaje. Rasista, fašista, ksenofoba i katolibana s jedne te soroševaca i mrzitelja svega hrvatskog s druge strane ima i za izvoz. Da se ovakve rasprave vode kao nekad po birtijama, veselicama ili društvenim domovima, još bismo se iz ove globalne gabule izvukli kao relativno zdravo društvo s minimalno narušenom kohezijom.

No napredak informacijske tehnologije učinio je svakoga od nas izvorom vijesti i dao nam alate za njihovo viralno širenje.

Nažalost, neki se iz različitih motiva odlučuju na širenje lažnih vijesti, a migrantska kriza došla je kao gorivo na plamen koji se i prije nje počeo širiti javnim prostorom.

Odgovor na manipulacije i jednostrano izvještavanje liberalnih medija koji su često daleko u drugi plan gurali ljudima iznimno važno pitanje sigurnosti stigao je u obliku jednako pogubnih manipulacija na internetu koje potpiruju strahove. Dominantna percepcija migranata u javnosti od početka je oblikovana manipulacijama.

Prvi su svoje karte odigrali liberalni mediji pa se sve migrante nazivalo sirijskim izbjeglicama i prikazivalo uglavnom kao sirote žene i djecu koji bježe od rata.

Kad je postalo jasno da ih veći broj dolazi iz država koje nisu zahvaćene ratnim sukobima i da se mahom radi o odraslim radno sposobnim muškarcima, internet je uzvratio udarac. Slike onemoćalih i očajnih žena s djecom kojoj je rat uništio djetinjstvo potisnule su snimke nasilja po europskim gradovima i izvještaji iz crne kronike. Jadne izbjeglice pretvorile su se u hordu osvajača koja dolazi samo s jednim ciljem – da nas pokori.

Površnost, licemjerje i manipulativnost u izvještavanju o migrantskoj krizi izazvali su kontraučinak pa sad ljudi više vjeruju pojedincima koji po društvenim mrežama šire neprovjerene, a često i lažne, informacije.

Jedna laž zamijenjena je drugom. Obje su jednako pogubne, samo što je prva uglavnom dobro promišljena i planski plasirana, a druga je proizvod straha. To, naravno, ne znači da na tom strahu neki ne pokušavaju politički profitirati.

Da bi to onemogućili i vratili kontrolu nad situacijom u svoje ruke, totalitarni mozgovi dosjetili su se jednostavnog rješenja – cenzure. “Zaustavite internet”, temeljna je poruka onih koji bi željeli sankcionirati širenje vijesti koje smatraju lažnima ili štetnima za svoju agendu.

Kontroverzni UN-ov Globalni kompakt o migracijama koji bi trebao biti usvojen u prosincu u Marakešu preporučuje uskraćivanje javnih sredstava i materijalne podrške medijima koji „promiču netoleranciju, ksenofobiju, rasizam i ostale oblike diskriminacije prema migrantima“. A tko bi o tome trebao odlučivati i na temelju čega? Političari i birokrati prema svojoj slobodnoj procjeni. Sigurno neće čekati pravomoćnu presudu hrvatskih sudova.

Isto vrijedi za Facebook i ostale društvene mreže koje sadržaj brišu, a korisnike blokiraju, bez sudske odluke. Digitalne platforme sankcioniraju uglavnom po prijavi korisnika, neistomišljenika onih prijavljenih, i prema vlastitoj interpretaciji korporativnih pravila korištenja.

Dodatni problem s društvenim mrežama je to što je njihov filter robotski i vrlo neselektivan pa će nakon sve jačih političkih pritisaka gušenje slobode govora na internetu biti još izraženije.

Sve je očitije da će migrantska kriza ostaviti veliki trag na slobodu govora u Hrvatskoj i Europi. Ono što je zakonom kažnjivo mora se sankcionirati, a sve ostalo, ma koliko se s time ne slagali, moramo zaštititi. Odgovor na laži koje se pojavljuju s obje strane u raspravi nije cenzura, nego istina.

Uz nepristrano izvještavanje mainstream medija i pravilan angažman svih društvenih institucija, lažne vijesti i njihovi izvori bit će pobijeđeni.

Pristanemo li na cenzuru, vrlo je moguće da će u budućnosti laži biti jedine vijesti koje će do nas dopirati, piše Mate Mijić / Večernji list

 

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

 

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.

Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.

Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:

“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”

Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.

Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).

Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

 

U spomen na pale hrvatske vojnike u Prvom svjetskom ratu

 

 

Pupovac čestitao Vučiću na ‘Pobedi u prvom svetskom ratu’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari