Pratite nas

Kultura

Siroče iz kolone smrti

Objavljeno

na

Još mi život strašne slike vrti,
siroče sam iz kolone smrti,
tužnih scena bilo je bez broja,
ova priča ispovijed je moja.

Probao sam čašu gorke žuči,
zbogom svojoj rekao sam kući !
i krenuo na put sam bez cilja,
kud’ ostali, išao sa i Ja !

Nisam znao za majku i brata,
na pragu mi ubijen je tata !
a sestri mi odrezaše kosu,
sa sobom su odveli je bosu !

Rekoše mi, idi mali s nama,
ubit će te nađu li te sama.
Priključi se i ti zbjegu spasa,
šutke moli i ne puštaj glasa.

Poveo sam i mog’ pasa Šarka,
poklon bio od djeda mi Marka.
Djedu srce prestalo je kucat’,
kad’ u oca krenuli su pucat’.

I stigosmo nadomak Bleiburga,
tu tek nasta i žalost i tuga !
mjesto spasa nasta muka ljuta,
i pokora od križnoga puta !

Počela je hodnja neizvjesna,
težak progon od krvnika bijesna.
Ginulo se na svakom koraku…
i po danu i po mrklom mraku.

Žuljevi su bili puni krvi,
radovah se svakoj krušnoj mrvi,
dijelio sam sa svojim je Šarkom,
dok hodasmo tako jednim jarkom.

U jarku sam prepoznao strica,
oko vrata krvava mu žica !
u suzama, zazovem ga, striče !
iz sveg’ glasa čujem netko viče…

Dalje mali od fratra se toga,
il’ ćeš i ti, vidjet’ svoga Boga !
trčeć odoh, zovuć svoga Šarka,
a stric osta mrtav na sred jarka.

Sve izdržah ni sam ne znam kako,
ono što ni jači ne bih lako,
puno puta znali su me tući,
al’ spaljenoj došao sam kući.

Sa mnom nije vratio se Šarko,
što dao mi, moj ga djed je Marko.
U rijeku ga baciše sa brijega,
pa su onda pucali u njega !

Tražio sam seku, brata, mati !
u snu sam ih često znao zvati,
na srcu mi nasta nova rana,
kad’ saznao jednoga sam dana.

U sred šume duboka je rupa,
svih troje ih, vidjeli su skupa !
u krilu su mrtve majke svoje,
usnuli za vazda i njih dvoje !

Ne doživi ovo moja baka,
Hrvatska joj zemlja bila laka !
nju su prvu ubili kraj pruge,
inače bih skapala od tuge.

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Nikola Mulanović: MOJ KRIŽNI PUT

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

HRVATSKA RUŽA

Objavljeno

na

Objavio

Na Bleiburškom gazila se polju
Zločincima predana na volju
Jedna ruža mirisa krvava
To je naša Hrvatska država

Nevinom je krvlju oblivena
Pa je zbog tog još više ljubljena
Krv i suze stara i nejaka
Mladih ljudi a i djevojaka

Htjeli su joj korijen uništiti
Postojanje njeno ugušiti
Ali jedno oni nisu znali
Da tom krvlju nju su ojačali

Na temelju krvi prolivene
Cvijeta ruža boje omiljene
Crven cvijet joj bijela zraka mije
S plavog neba što ljubav ne krije

Crven, bijeli i plavi su skupa
Trobojnica koju krv okupa
Postojanje ubila joj nije
Još se jače sa ponosom vije

Svim žrtvama Bleiburškoga polja
Križnog puta i drugih pokolja
Pokoj duši i vječna im slava
Na stijegu je Crven, Bijel i Plava!

Ruža Marinčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari